Jeste li zadovoljni svojim imenom? Ja jesam, odgovorno i ponosno tvrdim. Uvijek sam voljela neobična i nesvakidašnja imena i zbog toga sam zahvalna roditeljima točnije rečeno ocu koji mi je dao strano ime iz nekog filma ali moram skrušeno priznati da kad sam bila klinka nije baš tako bilo.
Kad smo se znali igrati moje prijateljice si davali obična češka imena na primjer...Hana, Jana, Dana...ali ja sam bila iznimka. Čas sam se zvala Dantea ili Nataliena pa i Karliana, međutim, kad sam u školi na satu zemljopisa čula ime Kilimandžaro, s kojim sam jednostavno rečeno bila očarana, od tada sam se odazivala samo na to ime.
Nikakva razuvjeravanja i podrugivanja (pogotovo od strane dečkiju) nisu pomagala od tada su me svi morali zvati baš tim imenom. Uopće me nije bila briga što drugi misle...zvala sam se Kilimandžaro i gotovo.