Eto, svemu lijepom kad tad dođe kraj. Živa i zdrava vratila sam se od Morskog koji me je, kao i uvijek, tretirao kao pravu kraljicu. Ukratko ću vam opisati što se događalo.

U početku, bezbroj poljubaca i zagrljaja već na samom kolodvoru u Rijeci. To vam je bilo otprilike ovako...svaka dva do tri koraka poljubac i zagrljaj. Mogu vam reći da je bilo trenutka kad sam jedva dolazila do daha.

Obavezna kava u kafiću gdje me Morski jednostavno hipnotizirao pogledima ali bome i ja njega. Nakon toga bus gdje smo sjeli nasuprot jedna starije gospođe koja nas je čudno pogledavala tj . naše česte poljupce koje su odzvanjale busom k'o i u onom crtiću u kojem Gustava živciraju poljupci (k'o vađenje čepa) jednog mladog para hehehehe.

Ali da ubrzam. Dakle mi smo vam po cijele dane boravili u sobici koju smo napuštali samo u hitnim slučajevima na pr. kad smo na brzinu kuhali ručak, kavu ili povremeno koristili kupaonicu i sl.

Na stolu kraj kreveta imali smo stalno kekse, čvarke, MG nivelu i obavezno kavu a ostalo slobodno vrijeme potrošili smo na seks u svim varijacijama i varijablama. Nema toga što nismo probali hehehehehe. Što naravno neću opisivati, to izvolite zamisliti svatko po svom ukusu (hehehehe) ako to slučajno poželite, ako ne, opet ok.

Uglavnom, bilo je divno i bez i posljedica ovaj put tj. bez potresa i rušenje fasada s krovova. Jedan slobodan trenutak iskoristili smo na snimanje kratkog odlomaka Shakespeareove drame "Romeo i Julija" u našoj izvedbi (hehehehe).

Vama muškarcima odat ću jednu veliku tajnu vezanu uz seks. O tome malo tko priča a spada u najistinitije tvrdnje vezane uz seksualno zadovoljstvo vaše partnerice. Dakle ovako, ako niste znali, dragi moji muškići, mi žene toliko smo usavršili glumu da nemate šanse prepoznati, kod vaše partnerice, pravi orgazam od onog odglumljenog.

Bolje prolaze one glasne žene od onih koje tiho doživljavaju vrhunac seksa. Eeeee, tu moram dodati, da glasovno izražavanje seksualnog čina nema nikakve veze s užitkom pa niti s orgazmom. Je, je, to je činjenica.

No, da se vratim na ono glavno. Dahtanje, micanje, vikanje, skakanje itd. nije nikad bio niti će biti znak pravog predivnog orgazma! S tim se, muškarci moji dragi, pomirite i nemojte se uzaludno zavaravati ili nedajbože hvaliti se s time!

Sori drage moje žene ali morat ću odati onu našu tajnu. Dakle, sad dolazi ono najglavnije...Kad žena doživljava pravi, istiniti vrhunac seksa iliti orgazam tada su joj bradavice tvrde (ukrućene) skoro poput kamena i obujam im se poveća i okončanje vrhunca dolazi u valovima iliti povremenim trzajevima tijela koje se isto ne mogu odglumiti.

Samo pravi iskusan muškarac prepozna razliku u ukrućenosti bradavica kad je partnerici hladno od onoga kad doživljava vrhunac seksualnog čina. Ti značajni detalji dokazuju da ste vašu partnericu doveli do pravog i predivnog orgazma. Sve ostalo su samo loše varijacije na temu s kojima se mnogi jadni muškarci hvale hehehehee.

Tko si ti? - Ja sam ti.
Gluposti melješ! - Uvjerit ćeš se.
Zbunjuješ me! - Ti mene ne.
Ja sam unikat... - To ti samo misliš.
Daj mi objasni! - Nećeš razumjeti.
Potrudi se! - Ja sam tvoja savjest.
Heheh znam te... - Ne znaš, tek smo se upoznali.
Opet ništa ne kužim - Rekla sam ti.
Gdje si prije bila? - Uvijek u tebi.
Objasni! - Duboko u tebi.
Zašto si se sada javila? - Jer si me dozvala.
Zašto? - Blizu si kraja.
Kojeg kraja? - Života.
Što blebećeš?! - Osjećaš to ali bojiš se priznati.
Mlada sam i zdrava. - Smrt ne bira.
OK ali što ćeš mi ti? - Osjećaš se kriva.
Zbog čega? - Što me nisi dozvala prije.
Nikad ne griješim! - Nemoj negirati!
Nisam ga ja ubila! - Zbog tebe se ubio!
Voljela sam ga! - Zašto mu to nisi rekla?
Ne bi mi vjerovao! - To ti samo misliš. Kukavica si bila!
Pa prevarila sam ga!!! - Oprostio bi ti.
Ostavila sam ga!!! - Zato se i ubio!

Negdje u daljini čuo se glasni škropot kočnica. U novinama je pisalo: "Poginula je mlada žena u saobraćajnoj nesreći..."

Čovjek dok je mlad planira i siguran je da će sve ostvariti. Dobro je imati cilj u životu kao i planove ali bit je u tome što nas skoro na svakom "ćošku" čekaju razna iznenađenja na koja nismo spremni.

Da li zbog toga mijenjati zadane planove? Treba li odustati od svojih ciljeva? Naravno da ne. Istina, neka nas iznenađenja dobrano
prodrmaju ali to je život, nema garancije niti sigurnost koju bi mi željeli. Sve je u životu povezano s rizikom i neizvjesnošću.

Treba ići dalje; na koljenima, ponekad čak i puzajući ili s poderanim cipelama i razderanom petom...nema odustajanja!

Ovaj post posvećujem blogeru EuM-a. Ali prije toga kratko objašnjenje što se tiče mog odnosa prema vjeri.
Nikad nisam bila klasična vjernica, niti ateista (možda agnostik) jednostavno sam osoba koja vjeruje u nekog svog Boga (nadmoćno biće) koje poznaje samo dobrotu, nikad ne kažnjava samo voli svoje potomke - nas ljude.Tko je to nadmoćno biće, kako izgleda, odakle je došlo? Ne znam, samo osjećam njegovo prisustvo u sebi.

Upoznavši blogera EuM-a stekla sam dojam da se nimalo ne varam što se tiče mog osobnog doživljaja Boga. On je za mene pravi predstavnik vjere koji služi i propovijeda upravo ono što bi svatko trebao. Vjernik, agnostik, ateista...jednostavno svi u njegovim riječima mogu pronaći sebe ako to požele, kao i savjet za sebe.

Na žalost, ja sam do sada upoznala uglavnom one "vjernike" koji kleče pred oltarom, mašu križevima, neprestano dozivaju Boga dok u njihovim mislima i srcu postoji samo mržnja, jal, zavist i sve ostale negativne osobine.

Zato moj dragi prijatelju hvala ti što si mi dao nadu i vjeru da ipak postoje oni koji svojim djelima dokazuju da su prvenstveno ljudi i onda tek vjernici u pravom smislu riječi. Tebi, dragi prijatelju, posvećujem ove stihove koje su ispisane srcem.

Ove stihove sam napisala jučer u roku od nekoliko minuta. Znate već kako to ide kad inspiracija krene (čujete onaj klik u glavi) i to je to. Šo je najbitnije opisuju do tančina upravo mene - to sam ja.

Ja sam divlja, uzburkana rijeka
koja stijene i kamenje drobi
Ja sam vjetar koji grane lamata
Ja sam grom koji nebom drma
Ja sam krik koji u daljini odzvanja

Ja sam zapravo samo nježna žena
strašću omamljena i ljubavlju opijena...

Još snena osjetila je slatko meškoljenje ispod pokrivača. Lijeno je zavukla ruke ispod i nježno je milovala njegovu glavu koja se sve više spuštala prema njenim preponama. Svaki njegov poljubac bio je lagan i nježan kao leptirov dodir.

Njegove tople i nemirne ruke osjećala je po cijelom svom tijelu...osjetila ih je na bokovima, klizile niz butina prema sredini i odjednom kao nekim čudom osjetila ih je na svojim grudima. Iako još snena potpuno se prepustila njegovim dodirima i poljupcima.

Da, bilo je to u Tokiju i to prvi dan kad smo stigli u hotel umorni od puta. Hm, čini se nezanimljivim ali vjerujte kad sam ja u pitanju to skoro uvijek ispadne jako interesantno. Dakle, prvo sam ja ušla u ogromnu prostoriju a sva sretna ugledala sam bazen s vrućom vodom i s mjehurićima. Skinula ručnik sa sebe i polako ušla i sjela na stepenicu u bazenu.

Gledam ja okolo kad odjednom vidim s desne strane nekoliko muškaraca kako čuče, peru si jajca, visuljak i guzu kao da mene nema. Bila sam crvena u licu ne samo od vruće kupke već i od srama. Onda ti isti muškarci lijepo su se digli i krenuli prema bazenu i pridružili su se meni. Zaronila sam u vodu skroz do grla ne znajući što raditi. Mahala sam bez veze rukama da prikrijem grudi i stalno pogledavala kad će napokon stići Morski.

Na sreću, to se uskoro i dogodilo brzo je ušao u bazen, sjeo kraj mene i zagrlio me. Malo me čudno gledao dok sam mu objašnjavala što sam vidjela i zajedno smo se čudili zašto sam ja jedina žena u bazenu među tolikim muškarcima. Šapnula sam mu da polako izađe i donese veliki ručnik da mogu izaći nadajući se pri tome da će, za to vrijeme, ostali muškarci napustiti bazen.

Nisam si mogla zamisliti da ću se dići i izaći pred njima iz bazena sasvim gola. Već sam vidjela njihove poglede uperene prema mojoj guzi, ajmeeeeeeeeeeee! Morski je izišao a ja opet ostala sama s muškarcima u bazenu. Bilo mi je prevruće ali nisam mogla izroniti zbog srama. Ali ipak se dogodilo čudo, polako su muškarci napustili bazen a ja ostala sama u njemu.

Kad je došao Morski odmah sam velikom brzinom izišla iz bazena, omotala se ručnikom i tako smo nas dvoje napustili bazen. Kasnije smo saznali da su popodnevni sati sve do navečer bili rezervirani za muškarce a oni dopodnevni sati za žene. Ali prošla baba s kolačima hehehehe. Eto, tako je završilo moje prvo kupanje u Japanu. Ništa za čuditi jer kad sam ja u pitanju možete očekivati sve i svašta.

Možda neki ne znaju da smo se, Morski i ja, bavili i glumom. Nastupali smo po različitim gradovima preko Češke besede u Rijeci i istinski smo uživali u tome. Nakon predstave u kazalištu uvijek smo imali i neku priredbu koju bi nam pripremili domaćini gdje se divno papalo i pilo hehehehee ali ponajviše se krasno družilo.

Čak smo nastupali i u Češkoj gdje su nas divno ugostili češkim delicijama i naravno, češkim pivom. Zaista imamo krasne uspomene na ta vremena i eto, sada ih dijelimo i s vama.

Prvenstveno se obraćam vama ženama iako se to može odnositi i na muškarce. Slažete li se da što smo stariji da vrijeme brže ide? Baš sam neki dan gledala album i nisam se mogla načuditi da sam bila tako mlada! Djelovala sam prpošno, izazovno, lijepo i bez ijedne bore. Pa gdje su nestale te godine, ta davna vremena...zašto tako brzo prolaze?????

Nekad davno:

Čim sam ga ugledala znala sam da ću bezgranično uživati. Jedva sam čekala da ga osjetim na mojim usnama, na mom jeziku...napokon i u mojim ustima. Mamio me svojom ljepotom, izazivao me polako se topeći pred mojim ustima...kap po kap.

Nijednu nisam propustila, sve te kapi sam s velikim užitkom polizala. Vrh sam obuhvatila usnama polako ga stisnula i onda je polako klizio cijeli u moja usta. Mmmmmmm kako mi je prijalo! Sve se više topio a tek ja...ludila sam od užitka!

Moj se jezik poigravao s njime unutar mojih ustiju, polako i nježno kružeći oko njega cijelog. Nisam više mogla izdržati, počela sam ga strasno sisati sve dok se nije sav rastopio u mojim ustima. Gutala sam svaku kap kao da mi je zadnja toliko sam ga željela! Zaista ga volim tog mog slatkiša!

Stara godina je iza nas a počela ova nova. Što ujedno za nas, Morskog i mene, konkretno znači da počinje odbrojavanje do ponovnog (4x) polaska u predivnu Zemlju izlazećeg Sunca iliti Japan.

Podatak s neta o Tokyu:

"Ako ste se pitali koji je najveći grad na svijetu, radi se o japanskoj prijestolnici koja ima najveći broj stanovnika na cijeloj Zemlji. Naime, najveći je grad na svijetu Tokio, a podatak o broju stanovnika ovog grada zapanjuje. Nastanjuje ga nevjerojatnih gotovo 38 milijuna stanovnika, što prema kvadratnom kilometru u samoj jezgri grada znači 6200 stanovnika!"

Ovaj post posvećujem mojoj najdražoj blog-prijateljici, u pravom smislu riječi jer me nikada nije iznevjerila i uvijek mi je bila podrška na blogu, shadow-of-soul (pjesnikinja).

Sretna sam što su joj medicinski nalazi sve ok, što je okružena ljubavlju svog dragog kao i svoje mezimice Mašenke. Hvala ti za sve draga moja blog-prijateljice!

"Prijatelja možeš imati jedino ako si prijatelj" rekao nepoznati autor a ja se s njime apsolutno slažem. Sve ostalo su samo loše varijacije na temu.

Je, je, stvarno sam sretna da je napokon prošla 2018. godina. Meni baš nije bila dobra zbog operacije srca i još nekih stvari.
Eeee, sad, što nas čeka u 2019? Ruku na srce može biti još gora nego ona stara. Vjerojatno kako za koga, jel'da? To je samo dokaz da je zaista sve relativno.

No, općenito uzevši čula sam iz "pouzdanih" izvora da će Trump izgubiti sluh, Putina će opet netko pokušati ubiti, Rusiju bi trebao pogoditi neki veliki meteorit. A sada dobro i pažljivo čitajte!!!

Ove godine, kad se pak spremamo u Japan (Morski i ja), trebao bi Aziju pogoditi najsnažniji potres koji će uzrokovati razoran tsunami te izbrisati veliki dio Azije!

I što da vam kažem? Ako se to ostvari na'ebali smo, osim ako se to dogodi dok budemo tamo jer to nam je uvijek bila velika želja da završimo u Japanu.

Na sreću, nisam praznovjerna ali činjenica je da može biti sve i svašta i bolje je živjeti u neznanju (što se toga tiče). A do tada živimo iz dana u dan, kao što neki kažu, bez opterećenja i nagađanja što bi se moglo dogoditi. Što će biti, bit će, zar ne? Od sudbine se ne može pobjeći.