Kuća Ispovijedi

Kolovoz 2019 (4)
Lipanj 2019 (2)

O valjanoj Ispovijedi
- 'Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama' (1 Iv 1,8)

- 'O, koliki su propali zbog manjkave Ispovijedi' (Sv. Terezija Avilska, naučiteljica Crkve)

- 'Dršće mi ruka kada pišem o veoma velikom broju onih koji se svetogrdno ispovijedaju' (Sv. Ivan Bosko, odgojitelj mladeži)

- 'O moj Bože, podari mi mjesto pri vratima pakla, kako bih mogla zaustaviti duše koje ulaze, vičući: '... Natrag, vratite se! Učinite dobru Ispovijed!' (Sv. Katarina Sijenska)

- Sv. Filip Neri: 'Kad bih već i došao na prag raja, a jedan bi grješnik došao tražiti moju službu, rado bih napustio nebeski dvor da ga saslušam'.




Naruči se za životnu Ispovijed:
Od 07. rujna 2019., ova Kuća ne nalazi se više u Vrbovskom,
nego u Opatiji, u IČIĆIMA.

Adresa (bivša kuća Ive Robića):
Župni ured
(ili: p. Ivan MSC)
Liburnijska 10
51414 Ičići

Ako je utorak od 8 do 9 h, naruči se na telefon:
(051) 704 008
, na mobitel: 099 722 50 88, ili u svako doba, na e-mail: andro.icici@gmail.com

- Dok čekaš termin, moli... (I budi malo ponizan - nemoj, dok čekaš - ići na Sv. Pričest /jer onda ti temeljita Ispovijed i ne treba, ili si - ako ti je ona nužna - u tom slučaju spreman činiti svetogrđa/).
Za razliku od ljudi, Bog gleda tvoje srce, koje je toliko povrijeđeno i podsjeća Ga na Srce Njegova Sina... U tebi, Njegov Sin trpi i krvari... a Otac to ne može dugo gledati. Kod Njega, ti si uvijek prihvaćen neizmjernom ljubavlju...
Dok imaš Isusa, ne moraš trpjeti zbog rana od grijeha i biti trajni zarobljenik svoje prošlosti... Otiđi samo k Njemu. Reci Mu da te je pozvao pater Ivan... i da si prvi na listi čekanja. Vjeruj, sve će biti u redu...

- No, malo razmisli! Božje milosrđe - uz iskreno priznanje grijeha i kajanje - uvijek pretpostavlja i unutarnje, osobno obraćenje, promjenu i popravak života, potpuno opredjeljenje za Isusa Krista. Bez toga nema - nijedne prave Ispovijedi.

Posjetitelji:
Flag Counter



Svake 1. i 3. subote u mjesecu, od 18 h, u Ičićima:
- mala duhovna obnova
(Sv. Misa, klanjanje Presvetom, molitve za zajedničke i pojedinačne potrebe, obnova u Duhu Svetom...).
Ulaz, dakako, slobodan.
- Sljedeći susret: subota, 19. 10., 18 h.


- Sv. Mise u kapelici u Ičićima:
nedjeljom u 10 h, radnim danom u 18 h.

20.08.2019., utorak

Životna Ispovijed - kratki ispit savjesti (za odrasle)


Treba ispovjediti sve i pojedine teške grijehe, kao i okolnosti koje mijenjaju vrstu grijeha (kan. 960), po vrsti i broju (kan. 988; zapamti: nije isto, 1 ili 100 teških grijeha, jesam li ukrao 1 kn ili milijun kn, jednom ili 10 puta, jesam li teško nekoga udario jednom ili 10 puta = zato je važno reći BROJ grijeha i otegotne ili olakotne okolnosti koje otežavaju ili olakšavaju vrstu grijeha; nije to 'viša matematička operacija' nego ISTINA o tebi i tvom grijehu: toliko sam puta Tebe, Gospodine, teško uvrijedio /broj/, i to na takav način /okolnosti/; a i da znaš ŠTO ispovijedaš i ŠTO i KOLIKO ti Gospodin oprašta; a ako ne znaš koliko puta, reci iskreno: 'ne znam, ali mislim da je to bilo ... x puta', pa ako si pred Gospodinom do kraja iskren, On ti oprašta onoliko koliko si stvarno sagriješio i koliko si uistinu pred Njim kriv; dajte, već jednom duhovno i u istini odrastimo...). Ako se tako dosad nisi ispovjedao/la, dopuni/popravi svoje Ispovijedi ŠTO PRIJE!
(Opaska: ovaj je 'Ispit savjesti' namijenjen isključivo VJERNICIMA).

- Posljednja Ispovijed (iskreno priznanje gijeha, kajanje, odluka = za valjanu Ispovijed, potrebno je svo troje zajedno; izvršena pokora?).

- Vjera (nemar, sumnje, preuzetnost, očaj...)
Nekršćanski pokreti i prakse, praznovjerje, magija, okultizam (koje vrste?; /primjeri: utjecanje vješticama, magima, čarobnjacima, vidovnjacimna, vračarima, gatarima, bioenergetičarima, tarot majstorima, numerolozima..., inicijacija u reiki (= isljučenje iz Crkve!); zazivanje duhova //spiritizam//; traženje izlječenja od kiropraktičara koji nije ortoped, homeopata koji nije službeni liječnik, akupunktura //osobito kombinirana s nekim ezoterijskim praksama//; radiestezija; okultne knjige; horoskopi; izvođenje bilo kakvih nekršćanskih obreda ili proslava te sudjelovanje u njima, npr. Dan vještica...; praznovjerni i magijsko-okultni predmeti: potkove, likovi poganskih božanstava, zodiakalni znakovi, djeteline sa četiri lista, slonići, Saibabine majice ili prah, kristali i magijsko kamenje, narukvice ili brojalice...; crtanje okultnih znakova ili simbola kao pentagram, heksagram, Neronov križ, '666', izokrenuti križ, piramida i sl.; prakticiranje yoge //pa čak ni kao čistu tjelovježbu, jer yoga svedena na čistu tjelovježbu-gimnastiku, tehniku disanja ili meditacije ne postoji; postoji yoga kao tehnika 'samospasenja' po 'prosvjetljenju' u hinduizmu, sve ostalo je samo mit okcidentalnih medija//; vjera u reinkarnaciju; TM; pristajanje uz Feng Shu; pripadnost društvima koja rovare protiv Crkve (osobito onima s 'masonskim elementima'); računalne igrice //magijske, okultne, koje vrijeđaju Gospodina, s nasiljem...// i slično - koliko puta koji grijeh ili koliko dugo je trajao kontakt ili bavljenje?) - Zanemarivanje molitve (osobne, obiteljske...?).

- Psovka (bogopsovka i psovka Božjeg svijeta /anđeli, sveci.../ = hula /blasfemija/, 'đavolska psovka', najteži grijeh!; duhovno samoubojstvo; 'Prokleti će biti koji su Tebe prezreli, i osuđeni će biti svi koji su hulili na Tebe' /Tob 13,16/ - koliko?; pred drugima, osobito djecom = teška sablazan, duhovno ubojstvo! - koliko?); bludna psovka (učio djecu? - koliko sablazni?); šutio ili smijao se na tuđu psovku (= isti grijeh kao i glavni počinitelj) - Vraganje - Božje Ime bez poštovanja, iz navike, kao poštapalica... ('Ne izgovaraj uzalud ime Gospodina Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo' /Izl 20,7; Pnz 5, 11/) - Mržnja na Boga, okrivljavanje Boga... - Proklinjanje (koliko puta?; koliko osoba?; i djecu?) - Zaklinjanje (imenom Božjim?; koliko?) - Neizvršeni zavjet (sadržaj privatnog zavjeta može osloboditi ili ga zamijeniti ispovjednik).

- Sv. Misa (neopravdani izostanak je teški grijeh!; koliko nedjelja izostao, npr. od 4 nedjelje mjesečno, od 56 Dana Gospodnjih godišnje?)
Rad u nedjelju (koliko puta?; koliko ljudi time sablaznio /sve one koji su me vidjeli, čuli.../?).

- Roditelji (djeca: teže uvrjede?, koliko?) - Djeca (roditelji: zanemarivanje kršćanskog odgoja, sablazni pred djecom...).

- Svađa (teška?; pomirio se?) - Uvrjeda (teška?) - Tučnjava (s težim posljedicama?; koliko?) - Ruganje - Srditost - Željeti drugima smrt ili razna zla, kao i samome sebi (pokušaj ili misli na samoubojstvo) - Nepozivanje ili prekasno pozivanje svećenika bolesniku ili umirućem (teški propust dužnosti ukućana i grijeh protiv ljubavi)
Mržnja (otkada?; koliko osoba?) - Nepomirenje, nepraštanje - Osuđivanje - Osveta
Droga (koja?; davao drugim osobama?; koliko puta?; koliko osoba?) - Pijanstvo (koliko?; druge navodio?; vožnja pod utjecajem opijata - koliko puta?; koliko osoba vozio?)
Pobačaj (= kazna je ekskomunikacija 'latae sententiae' ili izopćenje iz Crkve /samim činom izvršenja/: izvršio, sudjelovao, zapovijedao, nagovarao, pomagao, savjetovao, šutio, hvalio, branio... - koliko ubojstava?; kada je taj grijeh ispovjeđen, odmah ili... ?
Abortivna sredstva - koja onemogućuju nidaciju (ugnježđenje) embrija u maternicu (ne radi se o kontraceptivnom nego anti-nidacijskom/pobačajnom/ učinku): spirala (unutarmaternični uložak; minimum 2-3 pobačaja godišnje, a moguće i mjesečno, ili čak češće /jer ne prati prirodni ciklus žene/; otkada?; koliko pobačaja?), pilula za 'dan poslije' (ellaOne, Escapella); pilule za medikamentozni ili medicinski pobačaj (mifepriston /Mifegyne 200, RU 486/mifepriston/misoprostol/; sintetički prostaglandin...) - koliko puta?, koliko ubojstava?
Kontracepcijom se protunaravno sprječava oplodnja, onemogućuje začeće novoga života, a pobačajem se zatire začeti plod, usmrćuje ljudski život - to nije isto! Kontraceptivi proturječe plodnosti bračnoga čina, a abortus i abortivi ubijaju mlado ljudsko biće. I jedno i drugo je zlo i teški grijeh (dakako, pobačajno ubojstvo = najteži je i u nebo vapijući grijeh (Post 4,10; 9,5)
- Umjetna oplodnja (koliko pokušaja, koliko zaleđenih i pobačenih embrija?) - Sterilizacija (otkada?) - Rodoskvrnuće (koliko?).

- Bludne misli (s pristankom ili krivnjom - koliko?), želje, besramne šale i vicevi; posjećivanje predstava, zabava, sudjelovanje u razgovorima koji su protivni čestitosti; neispovjeđene besramne 'dječje igre'; proste riječi - bludne radnje (koliko grijeha, s koliko osoba?; za koliko navođenja/zavođenja na taj grijeh optužujem sebe?; ispovjediti bludne radnje s bilo kojom osobom, ali i sa budućim bračnim drugom /jer još nisu muž i žena!/) - bludnost protiv naravi: samozadovoljavanje /KKC 2352: "teški moralni nered", "teško izopačenje" //usp. Post 19,1-29; Rim 1,24-27 itd.// - koliko?; otkada?; samoblud u braku analogan je preljubu //u odnosu na bračnog druga// - koliko grijeha?/; sodomija /istospolna pohota ili spolno općenje/ - koliko?; bestijalnost /spolno općenje sa životinjama; najužasniji grijeh //Izl 22,18//) - koliko?; pedofilija /spolno iskorištavanje djece ili mladih - koliko osoba, koliko grijeha?/; egzibicionizam, voajerizam, sadomazohistički pristup seksualnosti, felacija, analni odnos, grupni odnosi i dr.) - prisiljavanje drugoga na nečistoću (silovanje - koliko puta?); besramni dodiri; blud ili ljubakanje na javnom mjestu? (= javna sablazan; koliko puta?; koliko osoba time sablaznio/la?) - preljub (koliko čina?; s koliko osoba?; s oženjenom/udatom ili slobodnom osobom?; preljub u srcu /Mt 5,27-28/ - koliko?) - pornografija (koliko?; davao i drugima /koliko puta, koliko osoba/?) - razgolićenost (osobito ljeti - koliko sablazni?); eksploatacija vlastitog tijela za nečiju zabavu (sex-shopovi, striptiz klubovi i sl...) - prihvaćaš li svoj spolni identitet?
Sprječavanje začeća ili kontracepcija (kontraceptivne tablete, prezervativ, prekinuti odnos /tzv. 'čuvanje' ili bračna onanija; dijafragma, spermicid /gel/pjena/krema/vaginalni film/supozitorij/tableta - koliko?)
Dijete začeto prije/izvan crkvenog braka (koliko?)
Zajednički život bez crkvenog vjenčanja (otkada?; koliko je ljudi za to znalo, tj. koliko sablazni /= primjer nekršćanskog života/?; ako je to i trenutno stanje osobe, ona se ne može ispovjediti dok to stanje traje, osim u smrtnoj opasnosti...; i sve bludne radnje izvan crkvenog braka //npr. samo u civilnom vjenčanju// jesu teški grijeh, jer pred Bogom to nije brak - koliko takvih grijeha?/; i svi koji podržavaju samo civilno vjenčanje = isti grijeh kao i glavni počinitelj) - Rastava (u srcu?; pred civilnim sudom?; otkada?).

- Krađa (teža?; u kojem ukupnom iznosu?; ukradeno smo dužni vratiti, ako je to moguće; ako nije više moguće, tada taj iznos ili predmet ili njegov vrijednosni ekvivalent treba dati siromasima ili za siromahe; ako ni to nije moguće, tek tada to stavljamo na račun Božjeg milosrđa) - Šteta (velika?; nadoknadio?) - Prijevara (u velikoj stvari?) - Utaja (varanje u prijavi porezne osnovice, plaćanju dugova, uskraćivanje dužnih doprinosa /društvu i Crkvi/…) - Zakidanje zaslužene plaće - Bestidno bogaćenje - Tvrdoća srca na tuđe nevolje (ljubav prema siromasima, djela milosrđa; jesam li se 'zaprljao' u milosrđu i susretu s drugim /usp. J. Vanier/) - Trošenje za životinje svote koje bi morale olakšavati ljudske nevolje, davanje životinjama osjećaja koji se duguju samo osobama.

- Laž - Ogovaranje - Kleveta (koliko puta?; koliko osoba?; ispravio?) - Neopravdano sumnjičenje.

- Post (na Pepelnicu i Veliki petak, od 18 do 60. g.) - Nemrs (svaki petak; = ne jesti mes/n/o; od 14. g.).
- Oholost - Škrtost - Zavist - Ljubomora - Lijenost - Onečišćenje i uništavanje okoliša.

- Svetogrđe (npr. nevaljana Ispovijed i Pričest; otkada i koliko?; nedolično postupanje sa svetim stvarima?); (ne primajte Sv. Pričest ako imate nedoumica o svojim dosadašnjim Ispovijedima, ako niste obdržavali euharistijski post, ako ste došli iza misnih Čitanja, ako nemate vjeru u stvarnu Kristovu nazočnost u posvećenoj Hostiji, ako ste svojom krivnjom nepomireni s nekime...).
- Šest grijeha protiv Duha Svetoga: Ufati se preuzetno u milosrđe Božje. Zdvajati o milosrđu Božjem. Protiviti se priznatoj istini kršćanske vjere. Zavidjeti bližnjemu na darovima Božjim. Odbijati tvrdokorno spasonosne opomene. Ustrajati hotimice u nepokori.
(Sastavio: p. Ivan A. MSC)

__________________________________________________________________________________________





U ISPOVJEDAONICI (uobičajena "SNS" /"sto na sat"/ Ispovijed)

Ti: Hvaljen Isus i Marija!
(i svećenik:) U ime Oca + i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Svećenik moli: Milost Duha Svetoga... ili: Božje nam svjetlo sjaji u srcu...

Ti: Skrušeno ispovijedam svoje grijehe od posljednje Ispovijedi, koja je bila prije _____ (tje)dana.

Ovo su moji grijesi:

ISPOVJEDI (priznaj) sve i pojedine teške grijehe, po broju i vrsti. Reci zatim i lake grijehe...

Kad si rekao sve grijehe, završi riječima:
Molim pokoru i odrješenje od grijeha.

Slušaj svećenika što te pita i što ti govori. Dobro zapamti POKORU...

Onda moli KAJANJE:

KAJEM SE OD SVEGA SRCA,
ŠTO UVRIJEDIH BOGA,
NAJVEĆE I NAJMILIJE DOBRO.
MRZIM NA SVE SVOJE GRIJEHE
I ČVRSTO ODLUČUJEM,
DA ĆU SE POPRAVITI
I DA NEĆU VIŠE GRIJEŠITI.


Svećenik ti daje ODRJEŠENJE:
'Bog, milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svijet...'
... I ja te odrješujem od grijeha tvojih
u ime Oca + i Sina i Duha Svetoga.'
(kada svećenik nad tobom čini znak križa, i ti se prekriži).

Svećenik: Hvali Gospodina jer je dobar!

Ti: Vječna je ljubav Njegova!

Svećenik: Gospodin Ti je oprostio grijehe. Idi u miru!

Ti: BOGU HVALA.

TI: (pozdravi svećenika): Hvaljen Isus i Marija!

Zahvali Bogu, izvrši pokoru...





NACRT ZA JEDNU ISPOVIJED
(prema "PS"-u /"pravilima službe"/ - tj. prema 'Redu pomirenja pojedinih pokornika')

Pojedinačna Ispovijed zajednički je čin između svećenika i pokornika. Obadvojica treba da se molitvom priprave na to slavlje ('Red pomirenja pojedinih pokornika', br. 15).
Posveti izvjesno vrijeme za svoju Svetu Ispovijed: pripravi se. Ako ti se ne ide, teško ti je, sve te odvlači od nje... baš tada idi! Potreban ti je Duh Sveti i Božje Milosrđe da otkloni sve tvoje zaprjeke prema Gospodinu i Njegovoj milosti, pretvarajući ih u sredstva.

Priprava
- Pomoli se Duhu Svetom...
- Izaberi i pročitaj odlomak iz Sv. Pisma (npr. Izl 20,1-21; Pnz 6,4-9; Mt 3,1-12; 5,1-12; 5,13-16; 6,7-16; 9,1-8; 18,15-20; 18,21-35; 25,31-46; 25,14-31; Mk 10,13-32; 12,28-34; Lk 7,36-50; 15,1-10; /za teške grješnike: izgubljeni sin i otac: 15,11-32/; 18,9-14; 19,1-10; Iv 8,1-11; 13,1-1; 15,1-14; Rim 12; 13,8-14; Gal 5,16-24; Ef 4,1-3; 4,17-32; 5,1-14; 1 Kor 13,1-13; 2 Kor 5,17-21; Kol 3,1-12; 1 Iv 3,1-24; 4,16-21; Jak 2; 3; 4).
- Ispitaj savjest prema pročitanim riječima Svetoga Pisma ili za to sastavljenim Ispitom savjesti.
- Zamoli oproštenje, od Boga i braće, činom kajanja, ili moleći koji Psalam, ili posebno određenu molitvu za oproštenje. Donesi odluku da se vraćaš u kuću Očinsku, definitivno... da želiš biti Božji sin ili kći... da napuštaš zemlju grijeha i opredjeljuješ se za Krista i život u Njegovoj ljubavi i milosti...
- U miru i pouzdanju, svjestan Božje ljubavi i milosrđa, stupi pred nebeskog Oca...

Susret sa svećenikom
- Predstavi se, ako te svećenik ne pozna (općenito: godine života, zanimanje, bračno stanje /ne treba više!/ - da bi ti svećenik mogao pravo pomoći).
- Ako je moguće, svećenik ili pokornik pročita izabrane riječi iz Sv. Pisma ('Red pomirenja pojedinih pokornika', br. 17): vjera jednoga budi i jača vjeru drugoga - svećenik pomaže pokorniku, a pokornik pripravlja svećenika na njegovo sakramentalno služenje pomirenja (mnogi to čitanje isključe, jer smo sve sveto i vječno sveli na trajanje, minutažu, kronometar! u susretu s vječnošću, ne gleda se na kronometar!).
- Optuži se iskreno za svoje grijehe...
- Ako je moguće, pomoli se zajedno sa svećenikom...
- Prihvati pokoru, pokaj se (očituj svoje nutarnje obraćenje) i donesi spasonosnu odluku, primi oproštenje, odrješenje od grijeha... (Dok svećenik izgovara riječi odrješenja, ispruži ruke nad pokornikovu glavu /ibid., br. 19/ ili barem ispruži desnu ruku prema njemu. Polaganje ruku ovdje označuje da Bog posreduje svoju pomirujuću milost 'po Crkvi' (usp. Benediktionale, Pastoralni uvod, br. 31) i da je Sakrament Pokore ne samo izmirenje s Bogom, nego ujedno i s Crkvom.

Slavlje završi slavljenjem Gospodina (ma što si smrknut?; skači od radosti odlazeći od ispovjedaonice!) i zahvalom za primljeno oproštenje moleći 'Veliča', neki Psalam ili molitvu, ili spontanom molitvom koja izvire iz čiste duše (ibid., br. 20). Aleluja!
Izvrši pokoru i ostvaruj donesene odluke...


______________________________________________________________________________





SAVRŠENO POKAJANJE

- Proizlazi iz ljubavi prema Bogu, ljubljenom iznad svega, neizmjernoj Dobroti, našem najvećem Dobru. Taj čin je neprocjenjivi milosni dar, jer svaki put primamo odmah oproštenje svakog, pa i najvećih grijeha, ako uključujemo čvrstu odluku pristupiti sakramentalnoj Ispovijedi, čim to bude moguće (usp. Trid. sabor, DS 1676).

- Ako po nesreći upadneš koji put u teški grijeh, smjesta probudi savršeno pokajanje. Tko prije smrti nema prilike da se ispovjedi, spasit će se ako pobudi savršeno pokajanje za sve svoje grijehe.

- Pobudi stoga češće u životu savršeno pokajanje, a osobito u životnoj opasnosti, kada uz tebe nije svećenik (obavezno: čim sjedneš u auto). Utješne su bile riječi sv. župnika arškog, Ivana Vianneya, upućene udovici čovjeka koji si je oduzeo život: Od ograde do vode imao je dovoljno vremena da pobudi savršeno pokajanje!

- Za ovo pokajanje nije propisan nikakav obrazac. Glavno je da se izrazi BOL što smo uvrijedili Boga, najveće i najmilije svoje dobro, mržnja na svaki grijeh te odluka da više nećemo griješiti.

Bože moj, ljubim Te, Ti si moje najveće i najmilije dobro!
U toj ljubavi kajem se od svega srca za sve grijehe cijeloga svoga života
i usrdno Te molim za oproštenje.
Obećajem Ti da Te više neću vrijeđati.
Bože moj, budi milostiv meni grješniku. Amen!



- U času najveće opasnosti dovoljan je i zaziv: "Isuse!" ili "Isuse milosrđe!" ili "Isuse moj, smiluj mi se!"

- Činom pokajanja izgovorenim samo iz straha od kazne vječne osude i drugih kazni koje grješniku prijete (tzv. nesavršeno pokajanje), ne postižemo oproštenje teških grijeha, ali ono stvara raspoloženje da ga primimo u Sakramentu Pokore (usp. Trid. sabor, DS 1678, 1705).
Za valjanost Ispovijedi dovoljno je i tzv. "nesavršeno pokajanje".


______________________________________________________________________________






DRUGA SREDSTVA ZA POSTIZANJE OPROŠTENJA

(prema: Th. REY-MERMET, Croire 1, str. 414.; s francuskog preveo i uredio: p. Ivan Androić MSC)

- osobito za one koji ne mogu pristupiti Sakramentu Pomirenja i Euharistije (npr. za one koji žive u nezakonitoj bračnoj vezi, a iz teških razloga /zajednička djeca, bolest, uzdržavanje.../ ne mogu se od materijalnog suživota razdvojiti - a odrekli su se grijeha).
- Prema nauci Crkve, redoviti način oproštenja teških grijeha jest - Sakrament Pokore. No, ovo su tzv. "deset oproštenja", nesakramentalna, ali učinkovita sredstva, brojni "plodovi pokore" koji svi postižu (u nemogućnosti pristupa Sakramentu Pomirenja) oproštenje (teških) grijeha:



KLASIČNA LISTA:
- 1. LJUBAV pokapa brdo grijeha (Prije svega, imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha! - 1 Pt 4,8).
- 2. Kao što voda gasi oganj, tako i MILOSTINJA siromasima, gasi grijeh (Kao što voda gasi uzbuktali oganj, tako i milosrđe čisti od grijeha - Sir3,30).
- 3. SUZE isto tako mogu oprati nečistoću naših mana (Iznemogoh od pusta jecanja, u noći postelju plačem zalijevam, suzama ležaj natapam... Odstupite od mene svi opaki, jer je Jahve plač moj čuo - Ps 6,7.9).
- 4. PRIZNANJE svih svojih krivnji ima dar da ih briše (Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: "Priznat ću Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio - Ps 32,5; Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravdaš - Iz 43,26; Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi - Izr 28,13).
- 5. Oproštenje svojih opačina postiže se još i po PATNJI SRCA I TIJELA (Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje! - Ps 25,18)...
- 6. …osobito po POPRAVLJANJU ŽIVOTA (...operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! Učite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite; "Hajde, dakle, da se pravdamo", govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna" - Iz 1,16-18).
- 7. Ponekad i POSREDOVANJE SVETIH (molitva pravednika) postiže oproštenje naših pogrješaka (Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život... - 1 Iv 5,16; Oni /starješine Crkve/ neka mole nad njim... pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se... Mnogo može žarka molitva pravednikova. - Jak 5,14-16).
- 8. Još i VJERA (…te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha - Dj 26,18; ...da tko god u nj' vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha - Dj 10,43).
- 9. ONAJ KOJI OBRATI GRJEŠNIKA spasit će tu dušu od vječne smrti i pokrit će mnoštvo svojih grijeha (Znajte: tko vrati grješnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha - Jak 5,20).
- 10. "Doista, AKO VI OTPUSTITE LJUDIMA NJIHOVE PRIJESTUPKE, otpustit će i vama Otac vaš nebeski" - Mt 6,14.
Vidite koliko prilaza svome milosrđu nam je uredila blagost Božja, da se nitko od onih koji žele spasenje ne da pobijediti malodušnošću, dok ga TOLIKO LIJEKOVA zove na ŽIVOT...






- 07:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.08.2019., ponedjeljak

Najčešća pitanja o Ispovijedi


- autor: p. Ivan A. MSC

Uvod

Dugo sam sakupljao (isključivo za sebe) misli o Ispovijedi. Osobne su to zabilješke, pa mnogi prijepisi nisu stavljeni pod navodne znake, jer kada sam ih prikupljao, tada mi to uvijek nije bilo važno. Sada je nemoguće vratiti se i nadoknaditi propušteno. Objaviti ih u ovako koncipiranom tekstu takvima kakve imam ili ne? Odlučujuća je bila ipak ona Pavlova: Da, htio bih ja sâm izopćen biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu (Rim 9,3).

Po krsnoj milosti postali smo djeca Božja, Kristova braća i članovi Crkve. Po krsnim obećanjima (= zavjet ljubavi) i po Sakramentu Potvrde opredijelili smo se za Krista, odlučili biti Njegovi svjedoci, širiti Njegovo kraljevstvo i živjeti po Njegovu Evanđelju. Božanski ili milosni život u sebi podržavamo i razvijamo primanjem Presvete Euharistije - Tijela i Krvi Kristove.
Osobno iskustvo i iskustvo ljudskog roda govori nam da se često iznevjerimo krsnim obećanjima, ne živimo po Evanđelju, postajemo neposlušni Bogu, odbijamo Njega i Njegovu ljubav, odvraćamo se od Njega. Čovjek ponavlja svoj izvorni prijestup iz raja zemaljskog (usp. Post 3): stavlja u pitanje Božju zapovijed, pojavljuje se prijezir i sumnja, pomišlja da može živjeti i bez Boga, postavlja sam sebi zakon, želi biti svoj vlastiti autoritet. Bog više nije pomoć, utočište, već nepodnošljiva sila, diktatorski despot, mogućnost smrti (Post 3,3: I ne dirajte u nj', da ne umrete!). Bog i čovjek postaju tako neprijatelji, nastaje borba za tron…
Želeći biti svoj vlastiti izvor, vlastita norma, čovjek proizvodi svoju nesreću. Želeći vladati nad sve više stvari, stvorenja i događaja - jer vjeruje da tako ostvaruje svoju sreću - čovjek, naprotiv, ostvaruje i umnožava svoju nesreću. Ta volja samo-pripadnosti i samo-dostatnosti zove se - grijeh. Po toj volji, čovjek upada u spiralu nasilja: nasilja protiv Boga, nasilja protiv drugih i, konačno, u povratu, nasilja protiv samoga sebe. Živjeti bez Boga jednako je kao živjeti protiv Boga i protiv bližnjih.
Tako su po grijehu prijezir, pobuna i neposluh postali naš stav prema Bogu. Granice ljubavi su u tome, da se drugome daje mogućnost da tu ljubav i odbije…


Grijeh, sve ono što umanjuje čovjeka, jest najveće zlo. On rastavlja ljude od Boga i ljude jedne od drugih. On je zlouporaba slobode, koju nam Gospodin Bog daje da bismo mogli ljubiti Njega i ljubiti druge. Grijeh je ljubav prema sebi sve do prijezira Boga (Sv. Augustin). Posljedica je grijeha - smrt.
- Grijeh je jedino pravo zlo, najveće zlo na ovome svijetu. Ono te doslovno ubija. Teški križ i patnja nisu ništa prema grijehu. Siromaštvo nije ništa u usporedbi s grijehom (Sv. Aleksije stanovao je kao prosjak pod stubama vlastite očeve palače, nepoznat svima osim Bogu - a ipak nije bilo sretnijeg čovjeka od njega!). Nikakvo siromaštvo, nikakva bolest, nikakve nesreće... ne mogu nam oteti nadnaravnu ljepotu duše - to može samo grijeh. Nikakvo siromaštvo, ni bolest ni nesreća ne može nas učiniti sličnima đavlu. To može samo grijeh...
- I kad pomislimo da time sve završava, kad ne znamo kako dalje - tada započinje povijest: spasenja… Radosne vijesti... Božje ljubavi… Svaki naš život obilježen je izvornim događajem edenskog pada, ali je svaki naš život - i sveta povijest spasenja…

Isus Krist je umro zbog naših grijeha; umro je za naše grijehe na Križu da pomiri i oslobodi ljude od grijeha po daru Duha Svetoga. Nije Krist umro - Smrt je umrla (F. J. Sheen); grijeh je umro u Njegovu grobu.
Na dan Uskrsnuća (Iv 21,22-23), Krist je ostavio svojoj Crkvi prekrasni dar svoga Srca, Sakrament Života i Uskrsnuća - Sakrament Pomirenja (ili Pokore ili Oproštenja ili Ispovijedi).
Tako u svakoj Ispovijedi sakramentalno djeluje Veliki Petak (pokapajući svoje grijehe u Isusov grob, u Njegovu smrt, umiremo grijehu… i peremo svoje haljine u Krvi Jaganjčevoj)…
U svakoj Ispovijedi sakramentalno djeluje i Uskrs, kad je Isus ustanovio ovaj Sakrament Života i Uskrsnuća…
Sakrament Pomirenja plod je Pashalne Tajne. On sâm jest Pasha: prijelaz iz smrti u život, iz grijeha (= duhovne smrti) u život milosti i prijateljstva s Bogom.
Isus nam daje svoga Duha da iznesemo pobjedu nad grijehom i njegovim posljedicama, da činimo dobro, da više ljubimo Boga i bližnjega. Darom Duha Svetoga daje nam se oproštenje grijeha. On sâm jest oproštenje grijeha.
Tako u svakoj Ispovijedi sakramentalno djeluju i Duhovi. Sâm Sakrament Milosrđa jedna je vrsta Duhova; on ostvaruje u nama Duhove ljubavi i milosrđa; udara na korijenje smrti, liječi nas od svih bolesti, potajnih rana, slomljenosti srca i zla koja je grijeh proizveo u nama. Duh Sveti, koji je razliven u našim srcima po ovom Sakramentu, progoneći grijeh, jačajući što je slabo - daje nam milosnu snagu da se uspješno borimo protiv zla u nama i oko nas, utvrđuje nas u istini, ljubavi i zajedništvu s Crkvom. On oživljava što je grijeh bio oslabio ili uništio u nama. Od našeg 'kamenoga srca' stvara novo srce, sposobno da čuva Riječ Isusovu; preobličava naše srce u srce slično Srcu Isusovu; daje nam vjernost ako je nemamo; donosi nam radost i uskrsni Mir, plod pomirenja; obnavlja i jača našu volju i pere nas od svih prljavština poslije Krštenja.
Sakrament Pokore: Veliki Petak, Uskrs i Duhovi…
Stoga je ovaj Sakrament potreban svima koji su nakon krštenja teško sagriješili. Da bismo porasli u ljubavi, milosrđu, čistoći i svetosti, dobro je da ga primamo i onda kad nismo svjesni teškoga grijeha.
Priznajući se grješnikom pred Kristom - u Sakramentu Pokore - i predajući se Njegovu milosrdnom sudu, anticipiram na izvjestan način Sud (KKC 1470). Ako nas naše srce osuđuje, vjera u milosrdni Sud Ljubavi Božje ohrabruje nas: Bog je veći od našega srca (usp. 1 Iv 3,20). Nema nikakva grijeha bilo kako teškoga, da ga Crkva ne bi mogla oprostiti (KKC 977).
Mi vjernici, mnogo se puta u životu ispovijedamo; no, kažu neki sveci, koliko valjano?
____________________________________________________________________






Najčešća pitanja o Ispovijedi

- Što je to 'Ispit savjesti'? Ogledalo duše u svjetlu Božje Riječi, evanđeoske istine. 'Ispit savjesti' je dobro pomagalo, pomoćno sredstvo - podsjetnik na propuste i grijehe, koji sadrži jake točke u kojima se moramo pred Bogom optužiti i moliti oproštenje. Takav 'ispit savjesti' treba biti usmjeren dvjema pozitivnim značajkama: da bude okrenut budućnosti i da bude 'ispit povjerenja' a ne nepovjerenja.

- Što je potrebno za valjanu Ispovijed?
Formalno, sa strane pokornika: priznanje grijeha (ispovijed), kajanje (bol duše i osuda grijeha, 'žalost nad Božjom žalošću'), čvrsta odluka ne griješiti ubuduće, pokora ili zadovoljština (odluka da će se izvršiti pokora i djela zadovoljštine: nadoknada štete nanesene grijehom /vratiti ukradene stvari, popraviti dobar glas oklevetanom, izliječiti rane.../).
Stvarno, bitna je metanoia, tj. promjena i nutarnja, totalna, obnova svojih misli, sudova i svog života (progresivno preobraženje: postati ko-naturalan Bogu). Čitavo biće čovjeka treba biti obuhvaćeno milošću obraćenja: srce, duh i tijelo, svjesnost i nesvjesnost. To onda nije puko žaljenje - grižnja savjesti, kojoj su mnogi filozofi raspravljali moralnu vrijednost, već početak preporoda u su-obličenju Kristu. Zatim dolazi ispovijed (volja otvorenosti srca Bogu i onome koji je Njegov službenik): pokornik, zaboravljajući ono što je iza njega (usp. Fil 3,13), otvara se novome u misteriju spasenja i leti prema budućnosti. To pak, nije puko 'nabrajanje grijeha', već brižno traganje za usavršavanjem milosti Krštenja… koje je prijelaz u viši život od kojega kršćanin nikad ne bi smio otpasti. Moje Krštenje je vidljivi znak obraćenja, polazna točka mog obraćenja, povijesti moje vjere i duhovnog života...
- Ali zbog slabosti, otpada, duhovnog preljuba… dešava se da gubimo svoju osobnu krsnu kartu napisanu Kristovom Krvlju, da umažemo krsnu haljinu nevinosti i besmrtnosti. Zato u Ispovijedi tragamo za milošću Krštenja, kao prosjak koji je izgubio svoju posljednju monetu…Eto, to je Ispovijed: tu potapamo natrag, u vodu i Krv Kristovu, svoju grješnu prošlost, peremo se i izlazimo na novo uskrsno svjetlo i u toj svjetlosti krećemo naprijed, kao novo stvorenje! Bezgraničnom ljubavlju Bog je kupio moje sveto i uzvišeno zvanje djeteta Božjeg; zato, kršćanine, postani ono što jesi (Sv. Augustin)…

- Koja je korist od ovog Sakramenta? Mnogi pisci navode da nas Sakrament Pomirenja uči da, htjeti biti svet, znači, prije svega, da oproštenje dajemo i primamo. Ispovijed je iskustvo iz kojega raste novi život. U Božjoj nazočnosti koja sve ozdravlja, možemo, na osnovu darova ispovjednika i pokornika, upoznati korijene grijeha i područja koja trebaju pomirenje i okajanje; smijemo iskusiti da će grijesi biti poništeni i da će naša slabost biti ozdravljena Božjom snagom. Po svakom oproštenju grijeha doživljavamo novu slobodu da dublje uđemo u ljubav Isusovu. Novo smo stvorenje, ponovo stvoreni na sliku Božju, nikada više nećemo biti isti. Promijenjeni smo, drugačije djelujemo, osjećamo i mislimo. Po Sakramentu Pokore ozdravljena su sva područja grješnosti. Grijesi su nam zauvijek otpušteni, mi smo slobodni. Isus nas želi slobodne, zdrave i žive. On to želi više nego mi sami. Što je dublja promjena, to ćemo Mu više dopustiti da bude Gospodar: Gospodar nad našim grijesima, patnjama, slabostima… Konačno, Sakrament Pomirenja nas pomiruje s Ocem i braćom… Rezultat Božjeg djelovanja u nama jest da smo primili garancije i neophodne snage Duha Svetoga da prestanemo griješiti. Mnogi odustaju od Sakramenta Pomirenja konstatirajući da od toga nemaju nikakve koristi. Šteta... Neka se ispitaju kako se ispovijedaju. U ovom Sakramentu, Bog nam daje dovoljno milosne snage da pobijedimo svako zlo, da reknemo i ono što ranije nismo mogli ili htjeli priznati. Za očuvanje ili oslobođenje od grijeha, u svojoj duši raspolažemo nazočnošću samoga Krista i Njegova otajstva milosrđa. Jer moćniji je Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu (1 Iv 4,4).

- U ovom kratkom prikazu, ograničavamo se na formalne aspekte Sakramenta Pomirenja (Pokore, Ispovijedi) kao znakovima stvarnog obraćenja (sadržajne aspekte ovog Sakramenta ostvarit ćeš ti u suradnji s Božjom milošću)...

- Što je potrebno prije, za vrijeme i poslije Ispovijedi?
Prije Ispovijedi, potrebno je ispitati svoju savjest (prema Božjim i crkvenim zapovijedima, Isusovoj zapovijedi ljubavi, glavnim i tuđim grijesima, prema grijesima protiv Duha Svetoga i u nebo vapijućim grijesima; sve se to može sagriješiti mišlju, riječju, djelom, propustom i nemarom). Za teške grijehe potrebno je reći broj i okolnosti. Pokajanje treba biti: od srca (mrziti grijeh kao zlo, osuditi ga), za sve barem smrtne grijehe, i prije svega što smo uvrijedili Boga kao Oca, najveće Dobro. Uz kajanje, potrebno je pouzdanje da će nam Bog oprostiti grijehe i dobra odluka (iskrena volja popraviti se i, svjesno i voljno, više ne griješiti, što znači, čuvati se grješne prigode i dati zadovoljštinu ili naknadu štete /nadoknaditi štetu nanesenu grijehom: vratiti ukradene ili zadržane stvari, popraviti dobar glas oklevetanom, popraviti sablazan, izliječiti rane…/).
- Neki pisci, govoreći o ovom Sakramentu (npr. D. Betancourt, H. Caldelari, H. Mühlen…), navode da se za neke ovaj Sakrament pretvorio u mučno i detaljno opisivanje svih grijeha, a manje kao 'slavlje' obraćenja (Lk 15,24.32). To je, za neke, možda točno, no 'Rimski obrednik - Red Pokore' određuje da Ispovijed mora biti CJELOVITA: Da bi postigao spasonosni lijek pokore, vjernik mora... ispovjediti svećeniku sve i pojedine teške grijehe kojih se, nakon ispita savjesti, sjeća (Prethodne napomene, br. 7a).
Neki teolozi, pak, tražeći u naravi Ispovijedi ono što je esencijalno važnije od formalnih zahtjeva, napominju, da je ženi grješnici Isus sve oprostio ne zato što se je savršeno optužila, nego jer je mnogo ljubila (usp. Lk 7,47). Da, ništa nije tako veliko kao kajanje povezano s ljubavlju. Ipak, ne isključujući ništa od toga, ali pomirujući jedno i drugo, papa Ivan Pavao II, 22. ožujka 1996., u Pismu kard. W. W. Baumu, velikom pokorničaru, osjeća potrebu da ozbiljno upozori da cjelovitost Ispovijedi treba shvatiti u smislu kao što to na XIV zasjedanju, poglavlje V, kan 7. i 8., naučava Tridentski koncil, koji tumači nužnost iznošenja svih i pojedinih smrtnih grijeha, te i okolnosti koje mijenjaju vrstu grijeha - ne u granicama običnoga disciplinskoga propisa Crkve, već kao zahtjev božanskoga prava. Papa, kao učitelj vjere, između ostalog, izričito navodi: Ispovijed treba biti ponizna, cjelovita, praćena čvrstom i velikodušnom nakanom za poboljšanjem u budućnosti te, konačno, povjerenjem u postizanje toga poboljšanja. Što se tiče poniznosti… (ona ) se uistinu poistovjećuje s osjećajem gnušanja prema grijehu (Ps 51,5-6). Ispovijed, nadalje, treba biti cjelovita u tom smislu da treba iznijeti 'omnia peccata mortalia' /sve smrtne grijehe/, kao što to na XIV. zasjedanju, poglavlje V., govori Tridentski koncil, koji tumači ovu nužnost ne u granicama običnoga disciplinskoga propisa Crkve, već kao zahtjev božanskoga prava… (DS, 1679). Kanoni 7. i 8. istoga toga zasjedanja o svemu tome podrobno govore: Kan 7: 'Ako netko kaže da u sakramentu pokore nije potrebno po božanskom pravu /iure divino/ i raspoloživosti ispovjediti sve i pojedine smrtne grijehe koji su se spoznali nakon dužnoga i pomnoga razmišljanja, također i one tajne te učinjenih i protiv dviju posljednjih zapovijedi Dekaloga, te i okolnosti koje mijenjaju vrstu grijeha; ili ako kaže da je ispovijed korisna samo za poučavanje i tješenje pokornika te da je neko vrijeme bila poštivana samo kako bi se određivala kanonska pokora; ili da oni koji se trude ispovjediti sve grijehe ne kane ništa ostaviti božanskoj milosti, kako bi to oprostila; ili, konačno, da nije dopušteno ispovjediti lake grijehe, neka bude izopćen (DS, 1707)…
Danas, na žalost, ne mali broj vjernika, pristupajući Sakramentu pokore, ne ispovijeda na cjelovit način smrtne grijehe u smislu kako to donosi spomenuti Tridentski koncil i, pokatkad, reagira na svećenika koji na propisan način ispituje radi nužne cjelovitosti, kao da si on dopušta bespravno uplitanje u svetište savjesti, dijelom zbog pogrešnoga svođenja moralne vrijednosti samo na takozvanu 'temeljnu opciju', a dijelom zbog jednako tako pogrešnoga sužavanja sadržaja moralnoga zakona samo na zapovijed ljubavi, često shvaćenoga nejasno, uz isključivanje ostalih grijeha, te i zbog… - svojevoljnoga i suženoga tumačenja 'slobode djece Božje', koja se želi kao tobožnji odnos privatnoga povjerenja, zanemarujući posredovanje Crkve. Želim i molim kako bi vjernici, koji su slabo prosvijećeni, bili i ovom poukom uvjereni da je odredba po kojoj se zahtijeva potpunost u odnosu na vrstu i broj, onoliko koliko to sjećanje potpuno ispitano omogućuje spoznati, nije neki teret koji se na njih proizvoljno tovari, već sredstvo oslobođenja i radosne vedrine.Osim toga, po sebi je očigledno da ispovijedanje i optuživanje grijeha treba uključiti ozbiljnu nakanu i odluku da se u budućnosti više neće griješiti. Ako bi nedostajala ta raspoloživost duše, tada ne bi postojalo kajanje… ne postaviti se protiv mogućega moralnoga zla značilo bi ne osuditi zlo, ne kajati se. No kako kajanje treba prije svega proizići iz boli što se uvrijedilo Boga, tako se nakana da se više ne griješi treba temeljiti na božanskoj milosti koju Bog nikada ne uskraćuje onomu koji čini što može kako bi djelovao pošteno. Ako bismo odluku da više ne griješimo željeli osloniti samo na svoju snagu… ogriješili bismo se o istini o čovjeku… - kao da Gospodinu, manje ili više svjesno, kažemo da ga ne trebamo. Uputno je nadalje napomenuti da je jedno postojanje iskrene odluke, a drugo razumski sud o budućnosti. Moguće je da, premda u iskrenosti nakane da se više ne griješi, iskustvo prošlosti i svijest o sadašnjoj slabosti pobude strah pred novim padovima, ali to ne donosi predrasudu o vjerodostojnosti nakane da se učini sve što se može kako bi se izbjegao grijeh, kada je s tim strahom ujedinjena volja, poduprta molitvom…
(Ivan Pavao II, Sakrament Pokore…, Kršć. sadašnjost, Zagreb, 1997., str. 71-78).

O potrebi cjelovitosti Ispovijedi, a drugim povodom, Ivan Pavao II ponovo progovara u svom apostolskom pismu (motuproprium) Misericordia Dei (07. travnja 2002.)...
- Čudno je da mogi svećenici, a da ne govorimo o pokornicima, to omalovažavaju ili čak ne znaju!

- Tu barem ne bi smjelo biti rasprave: nije isto jesam li ubio jednog čovjeka ili deset ljudi, iz osvete ili prekoračivši granicu nužne obrane (to je to: 'priznati po broju i vrsti, te okolnosti koje mijenjaju vrstu grijeha'): nije isto jesam li ukrao 5 kn ili 100.000 kn, jednom ili deset puta, 'pijanom milijarderu' ili siromašnoj starici koja taj dan nije imala za kruh i mlijeko (jedno i drugo je zlo, a ovo drugo je - teži grijeh!).

- Shematski pojednostavljeno, to izgleda ovako: ISPOVIJED = iskrenost pred Bogom, vjera i ljubav u milosrđe Božje + cjelovito priznanje svih i pojedinih smrtnih grijeha, po broju i vrsti s okolnostima + kajanje i odluka sa zadovoljštinom (= obraćenje) - tek tada smo spremni za Božje oproštenje i pomirenje te svoje obraćenje.


- Polazna točka svakog obraćenja jesu riječi izgubljenog sina: Oče, sagriješio sam... (Lk 15,18). Priznati svoj grijeh je jedna od tri glavne stvari za povratak Bogu. Obraćenje bez priznavanja vlastitog grijeha nije moguće. Treba se stidjeti grijeha, ali ne i priznanja svoga grijeha. Ne dopusti nikada da ti Sotona zatvori srce i usta, da zbog stida bilo što sakriješ i zatajiš, pred Duhom Svetim! Ne dopusti nikada da ti Sotona, pred ispovjedaonicom, vraća ono (=stid) što ti je, kad si griješio, oduzeo (=stid)!

- Isus ti želi oprostiti i iscijeliti svaku modricu tvoga grijeha, ali ako Mu ne pokažeš svoje rane, On ih ne može izliječiti! Tko čini dobro, rado dolazi Isusu; tko čini zla djela, boji se doći Svjetlosti, da se njegova djela ne razotkriju - radije ostaje u tami. A tek tada mu je potreban Spasitelj...

- Nikad ne možemo tvrditi da smo pred Bogom iskazali dovoljno skrušenosti i dovoljno žaljenja (boli, kajanja) - pa ni za samo jedan jedini teški grijeh nikad ne možemo Gospodinu Bogu dati dostojnu zadovoljštinu... Stoga, do dana kad ću ići u nebo, moram davati zadovoljštinu za grijehe. Što se više osjećam grješnim, tim više ću načiniti mjesta za milost i za svoju vjeru. Bog je 'lud' u svojoj ljubavi prema čovjeku; On je ljubomorni Bog ako Ga ostavim; On osjeća bol ('žao Mu je u srcu') ako se od Njega odvratim i ne odgovorim na Njegovu ljubav (tada promašujem cilj svoga života); u svojoj ljubavi prema meni, On se odriče svoga prava da me kazni: svoju pravednu srdžbu nadvladava prevelikim milosrđem prema meni (u hebr. 'milosrđe' znači: 'majčino krilo') - i tako počinje 'slavlje obraćenja'. Često je dovoljan samo pogled pun vjere, kajanja i molbe za oproštenje, pa da nas Bog ozdravi. U starozavjetnoj povijesti spasenja, vidimo kako je Bog na grijehe naroda odgovarao milosrdnom ljubavlju; jer kazna Božja je uvijek medicinalna - želi ozdraviti i izliječiti zloću ljudi; no, kazna Božja nije posljednja riječ Božja: On se uvijek očituje kao Spasitelj (usp. Mojsijevu 'mjedenu zmiju'). Kad se kajem, dobri Otac ne pamti rane koje je od mene zadobio. Moje kajanje je, zapravo, žalost nad Božjom žalošću. On mi želi dati sve, svoje Kraljevstvo, vlastito Srce, a ja Mu, s tako malo površnog kajanja, to onemogućavam; zato mi je žao što sam propustio toliku Božju ljubav... Meni je tako teško obratiti se jer je u mome srcu premalo skrušenosti, a ako je malo skrušenosti u meni, onda je i vjera moja slaba i plitka (H. Caldelari). Ako moje kajanje neće imati granica, granica neće imati ni milosrđe Božje. Samo od raskajanog i skrušenog srca Isus može načiniti Božje svetište, svoj pravi Hram (srce skrušeno i raskajano, Bože, nećeš prezreti /Ps 51/). Jedino je kajanje sposobno u meni izvesti pobjedu savjesti i promjenu svijesti (metanoia); moja moralna obnova počinje iznutra. Jedan svetac reče: što se više kajem, to osjećam u sebi veću radost. Najbolje je ako kajanje izrazim i na vanjski način (riječima, pismeno, javnom isprikom, traženjem oproštenja...). (Jesi li ikada uvrijedio majku, a ona nije bila kriva? Je li te srce boljelo? Bi li dao sve da je nisi povrijedio? Eto, to je kajanje!).

- Jedno je jasno: Gospodin nas sigurno neće pitati za djela za koja nismo odgovorni. Krivi smo za učinjene i neispovjeđene i neokajane teške grijehe. Ipak, ne treba smetnuti s uma Petrovu duhovsku propovijed (Dj 3,13-19), gdje on govori: Vi se odrekoste Sveca i Pradednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste... I sada, braćo, znam da ste uradili ono iz neznanja, kao i glavari vaši... Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši. Iz toga zaključujemo, eto, da ljudi mogu učiniti zlo i nesvjesno. No, kada dođu svjesni trenuci, zlo treba uvijek popraviti, grijeh treba okajati - pa i samo onaj 'objektivni' - osobito ako smo dužni otkloniti posljedice...

- Odluka o popravku je utjelovljenje kajanja; ako bi nedostajala odluka, tada ne bi postojalo kajanje, i obratno. Svako iskreno kajanje bez konkretne i djelotvorne odluke o novom životu - ostaje sterilno. 'Riječ je djelom postala'. Iskustvo prošlosti i svijest o sadašnjoj slabosti nalažu mi da se odluka o popravku temelji prije svega na božanskoj milosti, a ne samo na mojoj snazi. Papa Ivan Pavao II napominje da je jedno postojanje iskrene odluke, a drugo razumski sud o budućnosti; no, volja, poduprta molitvom, daje vjerodostojnost nakane da se učini sve što se može kako bi se izbjegao grijeh.

- Ako nema iskrenog kajanja i odluke da više neću griješiti, kao i ako svojevoljno zatajim neki teški grijeh, Ispovijed nije valjana i ne opraštaju mi se grijesi; tako činim još i novi grijeh, tj. svetogrdno se ispovijedam i primam svetogrdno Kristove svetinje - Sakramente (Sv. Pričest, Sakrament ženidbe, Bolesničko pomazanje, Sv. Potvrdu...). Nikada neću doživjeti iskustvo da sam dijete Božje, nikada mi neće biti uslišane molitve - dok se ne oslobodim tih grijeha. Tek nakon priznanja i raskajanja za počinjena zla, obećanja da ih više neću činiti (odluke) i prihvaćanja pokore - na moju se dušu, aleluja, izlijeva valjano odrješenje.

- Svećenik može i uskratiti ili odgoditi odrješenje, ako nedostaje kajanje i odluka ne upadati u grijeh (usp. DS 3187). No, u skladu s ponašanjem svetih naučitelja i ispovjednika o pokornicima koji obično ponovno upadaju u grijeh - neće se uskratiti sakramentalno odrješenje onome koji se je, npr. nakon teškoga griješenja protiv bračne čistoće, pokajao, te unatoč ponovnim padovima pokazuje da se hoće boriti protiv upadanja u nove grijehe (ispovjednik će izbjegavati tražiti bezuvjetna jamstva koja su ljudski nemoguća za buduće besprijekorno ponašanje, jer bi to bilo pokazivanje nepovjerenja kako prema Božjoj milosti tako prema pokornikovoj spremnosti).

- Zabilježeno je:
U Španjolskoj se nalazi crkva u kojoj se na poseban način časti jedan veliki križ. Desna ruka Isusova na tom križu je otrgnuta od čavla i spuštena. Zašto? Predaja kaže ovo: ispod ovoga križa bila je jedna ispovjedaonica. U njoj su se ljudi ispovijedali i dobivali oproštenje svojih grijeha.
Jednoga dana u njoj se, ispod ovoga križa, ispovijedao jedan veliki grješnik i pokazivao znakove iskrenoga kajanja. Ipak je kod davanja odrješenja ispovjednik oklijevao... Bili su tako veliki, brojni grijesi.
Grješnik je vapio za odrješenjem.
Odrješujem te, rekao je svećenik, ali se nemoj više vratiti na grijeh!
Pokornik obeća da će se popraviti. Ali, jer je bio slab, ponovno je pao. Kajanje ga je dovelo pred ispovjednika, u ovu ispovjedaonicu, ispod velikoga križa.
Ovaj put nema oproštenja - reče srdito ispovjednik.
- Bio sam iskren, kajao sam se, odlučivao sam - priznaje pokornik - ali sam slab... Oprostite mi i odriješite me, molim Vas, od mojih grijeha!
Ispovjednik odriješi i nadoda: Ovo je posljednji put!
Ali - prije tog 'posljednjeg puta', bilo je još mnogo 'pretposljednjih'. I prošlo je više vremena. Ali s jedne strane navika, a s druge strane slabost učinile su da je ovaj čovjek opet pao u grijeh. I eto ga opet na Ispovijed. Kod istoga svećenika. U istu ispovjedaonicu, ispod istoga križa.
- Ovaj put je gotovo. Uvijek padaš. Kajanje ti nije iskreno! - govorio je svećenik grješniku.
- Istina je, oče, padam, jer sam slab. Ali ja se kajem... ja sam iskren... ja sam bolesnik... Molim, dajte mi odrješenje...
- Ne, za tebe nema odrješenja, nema oproštenja... - zaključi svećenik.
U tom trenutku s velikoga križa začuje se jecaj. Tužni i bolni jecaj raspetoga Spasitelja koji je istrgnuo desnu ruku od čavla, podigao je nad glavom grješnikovom, njome učinio znak odrješenja, a svećeniku upravio prijekor: Ti nisi za nj' prolio svoju krv...!


- Pokoru (popravak svih loših učinaka mojih loših postupaka, u meni samome i u drugima - što je i zakon pravde i vlastite obnove), ako sam od ispovjednika dobio određenu molitvu, izvršavam odmah nakon Ispovijedi (ako mi nije određeno da molim duže, kroz određeno vrijeme). Dobijem li kakvu drugu pokoru (da učinim kakvo dobro djelo, da se s nekim pomirim ili nečega odreknem...), ni tu pokoru neću mnogo odgađati. Ako mislim da dobivenu pokoru neću moći izvršiti, odmah kod Ispovijedi upozorit ću na to ispovjednika, da bi mi dao drugu pokoru, koju ću moći izvršiti.

- Kad mi svećenik daje odrješenje od mojih grijeha, siguran sam da mi u tom času i Otac nebeski oprašta sve moje grijehe od Krštenja (usp. Iv 20,23; usp. i članak Apostolskog vjerovanja: Vjerujem... u oproštenje grijeha...). Predivna je ta sigurnost!
- Legenda pripovijeda kako je neki veliki grješnik došao na Ispovijed Sv. Antunu. Bio je tako potresen da nije mogao govoriti. Svetac ga pošalje da napiše sve svoje grijehe i da se onda vrati. Tako je i učinio. Polako je čitao sve svoje grijehe jecajući... Kada je završio, rekne mu sveti ispovjednik da ponovo pogleda svoj papir. Pogleda - i vidi da je posve čist i bijel. Eto, takva nam je duša nakon poniznog priznanja naših grijeha...

- Pomirenje je besplatno, milost - čin milosrdne ljubavi Gospodina Boga, po definiciji. Pomirenje je, u prispodobi o rasipnom sinu, ponajprije dar nebeskog Oca, kaže Ivan Pavao II (Enchiridion vaticanum 9, str. 6). Ovaj dar neizmjerne Božje ljubavi nitko ne može 'zaslužiti' - Isus ga je zaslužio za nas; On je platio svojim životom umjesto nas. Jedino, što se od nas traži, jest - pokajati se i opredijeliti se za Njega; zavapiti Isusu i zamoliti Ga da nam se smiluje: Isuse, sine Davidov, smiluj se meni grješniku! Isus, uvijek pun milosrđa, bez prestanka ga daje onima, koji Ga za nj' mole...
... Zamoli zato i ti Isusa i iskazat će ti milosrđe, jer zna, kako svi trebamo Njegovu ljubav. Svaki dan jest 'danas-dan' u kojem ti Bog nudi svoje oproštenje. Na tu ponudu Njegove ljubavi ne možeš odgovoriti 'ne'. Pomirenje s Bogom, bližnjima i sa samim sobom izmijenit će tvoje biće u velikoj mjeri. Dokaz, da si po Duhu Isusa Krista primio Očevo oproštenje, bit će da od danas uživaš mir kao nikada dosad. Počet ćeš ljubiti na drugačiji način. Odvratit ćeš sa svog zlog puta i početi ljubiti istinu iznad svega...

- Tri su 'milosna (pashalna) trenutka' u Sakramentu Pomirenja (usp. Jerome B. Hackenmüller, Reconciliación, u: D. Betancourt, Izvori ozdravljenja - Sakramenti, Duh i voda, Jelsa, 1998, str. 74-79; usp. naš Uvod, gore):
- trenutak praštanja (Isusova smrt): Isus mi udjeljuje oproštenje; to je jednostavni početak procesa pomirenja; kada tražim oproštenje i imam nakanu ispovjediti svoj grijeh, već se nalazim na putu ozdravljenja; tu me Gospodin poziva najprije da molim oproštenje i da oprostim drugima;
- trenutak oslobađanja (Isusovo uskrsnuće): ispovijedanjem mojih grijeha, Isus me oslobađa; na meni je učiniti da jasno vidi moje rane - ostalo On sâm čini;
- trenutak ozdravljenja (Duhovi): u osobnom susretu s Gospodinom, On svoju iscjeliteljsku ruku polaže na mene liječeći sve zle uspomene na grijeh te iscjeljujući sve rane nastale grijehom; ovo mi pomaže da više ne upadam u isti grijeh nakon što sam od njega oslobođen; daje mi potpuno oslobođenje od navade grijeha kojem sam možda i godinama robovao.
Ovaj treći dio u Sakramentu Pomirenja (nastavak započetog liječenja), što se tiče svećenika, često nedostaje (imamo, dakle, Isusovu smrt i Uskrsnuće bez Duhova; a Duhovi su događaj koji je pokrenuo javno djelovanje Crkve; Ivan Pavao II: Crkva je rođena na Križu, ali su Duhovi ti koji su omogućili prepoznavanje tek rođene Crkve. Mi svećenici prečesto otpuštamo vjernike a da im prethodno nismo pomogli otkriti korijen njihova grijeha; to je poput 'doviđenja, vidimo se na slijedećoj Ispovijedi', kada će vjernik možda doći ispovijedati isti grijeh. Trebali bismo voditi osobu sve dok se u njoj ne dogode osobni Duhovi; ti Duhovi mogu trajati sve dok se ne ukloni i posljednja sumnja da je ta osoba promijenila svoj život te da može živjeti kršćanskim životom bez velikih pomutnji. Papa, označavajući službu svećenika za treći milenij, navodi, u prvome redu, službu Riječi u zgodno i nezgodno vrijeme, službu tijela (oslobođenje, zdravlje, cjelovitost svakom živom biću); dakle, naviještanje i ozdravljanje, u prvome redu...

- Što znači da Ispovijed 'nije valjana'? Ako nema iskrenog kajanja i odluke da više neću griješiti, kao i ako svojevoljno zatajim neki teški grijeh, Ispovijed nije valjana i ne opraštaju mi se grijesi; tako činim, kako rekosmo, još i novi grijeh, tj. svetogrdno se ispovijedam i primam, falsificirano i bez prave nakane, Kristove svetinje - Sakramente. Svećenik može i uskratiti odrješenje, ako nedostaje kajanje ili odluka ne upadati u grijeh (usp. Denzinger-Schoenmetzer, Enchiridion Symbolorum 3187). Samo Bog znade koja je Ispovijed dobra, a koja nije (H. Caldelari). U konačnici, možemo reći da je najvažnija vjera i ljubav s kojima se približavam milosrđu Oca, te iskreno obraćenje.

- Zašto se ispovijedati pred svećenikom (koji je isto tako grješan kao i ja); zašto ne 'izravna ispovijed' Bogu? Zašto ne pomirenje u tajnosti savjesti? Zašto nije dosta da čovjek sam svoje stvari uredi s Bogom? Nije li bolje poći psihologu, psihijatru ili psihoterapeutu, jer oni, za razliku od svećenika koji postupaju neosobno-legalistički ili ne žele ispovijedati ili nemaju vremena za pokornika, posvete mnogo vremena svakoj osobi?
- Na to pitanje Crkva odgovara prizivajući tajnu Otkupiteljeva Utjelovljenja: po čovječnosti svoga Sina i preko vidljivih znakova ustanovljenih po Njemu, milost Božja dotiče čovjeka, koji je i sâm duša i tijelo. Stoga i pomirenje treba biti vidljivo (kao što su takvi i svi važniji događaji u našem životu), utoliko više što se ne pomirujemo samo s Bogom, već sa cijelom crkvenom zajednicom čiji smo članovi a koju smo svojim grijesima ranili i ponizili...
- Pomirenje je isprva bilo javni čin: biskup je na Veliki četvrtak molitvom i polaganjem ruku primao i pomirivao pokornike. Danas Crkva čini jasnijim pomirenje sa zajednicom kada obred Pomirenja zajedničarski slavi prema drugom od tri odobrena načina (Obred pomirenja više pokornika s pojedinačnom Ispovijedi i odrješenjem, Rimski obrednik: Red pokore, HBK, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1975., str. 11.18-19).
- Ne vrijedi se, dakle, samoprijevarno uvjeravati da je dovoljno Bogu priznati svoje grijehe i od Njega zamoliti oproštaj. Uostalom, Bogu se zaista uvijek obraćamo kad ispovijedamo svoje grijehe. Osim toga, Bog je između Sebe i ljudi odredio posredništvo Crkve. To je izričita volja Isusa Krista. Apostolima i njihovim nasljednicima (koji su zaređeni za tu posebnu službu i posvećeni za to Duhom Svetim) povjerio je uzvišenu i odgovornu službu opraštanja (Primite Duha Svetoga. Kojima oprostite grijehe, bit će im oprošteni - Iv 20,23); osnovao je Crkvu da u Njegovo Ime daruje božansko milosrđe, izvor duhovnog i duševnog ozdravljenja, nove mladosti i radosti. Ono što ni jedno ljudsko biće ne može po sebi dati, Uskrsli Krist je, kao svoj prvi dar, povjerio svojoj Crkvi na Uskrs: moć i vlast opraštati grijehe u Njegovo Ime. Crkva nas uči da je nakon teškoga grijeha za vječno spasenje apsolutno nužno to 'drugo krštenje' ili 'druga daska spasa' (DS 1706), a vlast odriješiti od grijeha da imaju samo valjano zaređeni biskupi i svećenici (I. Fuček, Vojevati pod Kristovom zastavom - duhovne vježbe, Verbum, Split, 2004., str. 175.).
- Nadalje, svaki grijeh je uvrjeda Božje ljubavi i vrijeđa Crkvu u njezinoj cjelini (braću). Svećenik predstavlja Crkvu (i Božje milosrđe) i kad mi daje oproštenje, to je Crkva koja mi preko njega oprašta i vraća me u puno zajedništvo s njom i s Bogom. Nije dovoljna samo osobna svijest svoga grijeha (ja pred sámim Bogom, da se sam spasim), već i 'javno' priznanje (u zajednici-Crkvi, koja je trpjela zbog mene). Važno je, stoga, znati:
1. nema mi oproštenja od Boga ako ne primim oproštenje od Crkve i ako se s njom ne nastojim pomiriti (to je nauka Isusova; On je odredio da je ispovijed grijeha Crkvi znak mojeg pomirenja s Njim, s Bogom; iskreno pomirenje s Crkvom jest uvjet da dobijem Božje oproštenje /v. dolje, odjeljak u nastavku; istina, Bog mi oprašta smrtni grijeh i 'savršenim pokajanjem' izvan Ispovijedi, ali samo ako pri tom čvrsto odlučim da ću se ispovijediti čim mi to bude moguće!/);
2. premda je Bog povezao svoje oproštenje s oproštenjem Crkve, samo On, Bog, oprašta moje grijehe (u Crkvi i preko Crkve).

- Tek kad se pomirim s bližnjima, s braćom, i Isus će mi dati svoje oproštenje. Gospodin me poziva najprije da molim oproštenje i da oprostim drugima (to je početak ponovnog uspostavljanja narušenih veza između između mene i bližnjih i između nas i Gospodina Boga, kao uvjet za primanje Vode žive). Potpuno je beskorisno vjerovati da mi Bog oprašta moje grijehe sve dok ja odbijam ili zanemarujem pomirenje s braćom; neće biti oproštenja niti oslobođenja niti ozdravljenja bez iskrenog praštanja drugima koji su zgriješili protiv mene... Ako želiš mir, moraš oprostiti od srca (Mt 18,35). Ne postavljaj nikakvu granicu oproštenju uvrjeda (usp. Mt 19,21-22; Lk 17,4). Nije dovoljno otići na Ispovijed, a doma ili u susjedstvu ili na radnom mjestu netko je zbog mojih uvrjeda bolestan (prije se treba pomiriti s bratom; usp. Mt 5,23, ili barem odlučiti to što prije). Bog traži da oprostimo da ne bismo trpjeli, ni drugima zadavali bol. Mržnjom čovjek može postati sotona (sotona nikada ne može reći, ni Bogu ni čovjeku: 'žao mi je', 'oprosti', 'kajem se' - i zato je pakao vječan). Tko do kraja tjera pravdu, čini nepravdu! Pravednost nije dovoljna - nju nadilazi ljubav; zato pravda mora biti ublažena milosrđem, ljubavlju. Božja šutnja dolazi kad ljudi više nisu jedni drugima slika i prilika Božja. Pomirenje s braćom kazuje da sam iskren tražeći Božje oproštenje. Bratska ljubav znak je moje ljubavi prema Bogu. Povrijediti jednu ljubav znači uvrijediti drugu. Ne-milosrđe je protest protiv milosrđa Božjeg. Duh Sveti nas uči da treba praštati kako Bog oprašta: On nikoga ne isključuje iz svoje ljubavi. Jedina apsolutna prijetnja, koju je Bog po Isusu izrekao, jest ova: u mukama je svatko tko od srca ne oprosti svome bratu (Mt 18,34-35). Neću biti 'kažnjen zbog' svoje okrutnosti - manjak milosrđa već je samo po sebi pakao. Budi, stoga, milosrdan prema drugima kao što je Isus bio s nama: On kaže da nas Njegov Otac ljubi kao Njega samoga a i On da nas ljubi kao što ljubi svoga Oca. Želiš li biti božanski, budi božanski milosrdan prema drugome (usp. Lk 6,36); proglasi ga pred Bogom nevinim (to ne znači pristati na nepravdu /opraštanje nije 'ubijanje' nepravde/, nego ga, iz kršćanske ljubavi, ti u sebi samome, smatraš nevinim jer ne zna što čini'; svaki je od nas ranjen istočnim grijehom i potrebno je imati samilosti jedni za druge) - pa ćeš vidjeti kako se ostvaruje Božje djelo u njemu, kako ga On obnavlja i čisti... Htjeli-ne htjeli, braća smo. Braća bi nam prestala biti onda kada bismo prestali govoriti: 'Oče naš'! (usp. Sv. Augustin). Netko lijepo reče: kršćanin sije mir - a ne razdor; gasi požar - sluša i šuti; na uvrjedu odgovara molitvom; na klevetu odgovara blagoslovom; ako je progonjen - ne napada; izbjegava zadjevice, nadmudrivanja, vrijeđanja i nepravde; nastoji oko uspostavljanja mira i sloge; posreduje među sukobljenim stranama; sve čini da ukloni i uzroke i posljedice sukoba... Svako takvo tvoje milosrđe ima budućnost... Oprosti svakome čak unaprijed, već sada - svima onima koji će te povrijediti do tvoje smrti... Konačno, opraštanje se ne uvjetuje. Sv. Ivan Krizostom kaže: Bog traži da prvi treba moliti za oproštenje onaj koji se je prvi sjetio problema, a ne onaj koji je prvi uvrijedio! Slično reče i papa Ivan Pavao II u Sarajevu 2015. g.: (Ne treba čekati da se drugi promijene:) tako ni opraštanje ili traženje oproštenja ne treba biti uvjetovano pokajanjem na drugoj strani. Samo ljubav poznaje savršenstvo Zakona; samo je ona vjerodostojna, sve ostalo je teorija, nevjerodostojnost, varka... Samo ljubav daje razliku između sinova đavolskih i sinova Božjih (Sv. Toma Akvinski). Bez milosrđa, sva ostala sredstva su nemoćna, svi putovi nedovoljni, sva ostala djela hibridna. Čovjek, koji je pokraj mene, a nije moj bližnji - to je pakao! Povjeruj da nemaš neprijatelja, da te nitko ne može uvrijediti (u nama se vrijeđa samo oholost, nikada poniznost!). Naši pravi neprijatelji su u nama samima (J.-B. Bossuet). Budi iznad neprijatelja, razori mrak u sebi, pretvori zlo u dobro! Kad nevini ranjava onoga koji ga je ranio, tko će zaustaviti daljnja nasilja! (C. Caretto). Onoga dana, kad ne budemo gorjeli ljubavlju, mnogi će umirati od studeni (F.Mauriac).
- Pa kad si već jednom oprostio - ne vraćaj se više na to, to je gotovo!, da i tebi ne bi Bog opozvao svoj oprost (pročitaj parabolu o 'opozvanom oprostu': Mt 18,23-35).
Jorge L. Borges navodi slijedeći primjer: Abel se i Kain susreću s onu stranu.
Kain će Abelu: Jesi li mi oprostio? - A što to?, upita Abel.
- Ubio sam te, reče Kain. - Doista se ne sjećam, odgovori Abel.
- Nepraštanjem kažnjavaš sebe, a praštanjem uvreditelja. Nije opraštanje ono što što se često čuje: 'Ja opraštam, ali ne zaboravljam; ja opraštam, ali onaj zna što je učinio'... To nije kršćanski način opraštanja. Kršćanin, u svjetlu vjere, govori: 'Povrijedio si me i mrzio sam te, ali sad ti opraštam u Isusovo Ime, jer ti vjerojatno nisi znao što činiš' (usp. Lk 23, 34). Nije kršćanski ni reći: 'Opraštam, ali Bog vidi; ja se neću osvetiti, ali Bog će se osvetiti'... Nemoj Gospodina suobličiti svom liku. Moli kao Sv. Stjepan (gledajući Savla): Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh (Dj 7,60)... To je molitva koju Gospodin rado uslišava; ta je molitva vjerojatno uputila Savla u Damask. Neki crkveni oci vele: da nije bilo Stjepanove velikodušne 'molitve posredovanja', Crkva vjerojatno ne bi imala 'Pavla'... A što ako te uvrjeditelj i dalje progoni? Isus kaže: Radujte se...! (Mt 5,12).
- Ne pokazuj prstom na pogrješke svojih bližnjih. Nikada se ne rješava problem pokazujući prstom na druge. Blagost i krotkost spadaju u Isusovih osam blaženstava. Ako si strog prema drugome, gotovo ćeš uvijek pogriješiti; ako si pak blag, nećeš nikada. Isus reče: Ne sudite i nećete biti suđeni! Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se... jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti (Lk 6,37-38; Mt 7,1-5). Nemilosrdnom i sud će biti nemilosrdan; tko je pak milosrdan, likuje nad sudom - jer će po mjeri svoga milosrđa zadobiti mjeru Božanskog milosrđa. Ako ne želiš odbaciti Krista, tvoj život mora biti izgrađen upravo na ovim Njegovim Riječima... Oprostiti, iskazati milosrđe - Božje je obilježje; to je tolika snaga duha da njegov oganj može zapaliti čitav svijet! U svako vrijeme bilo je to 'nesuvremeno'. No, jedno je sigurno: Krist ni u toj točki ne pozna uzmaka. Netko lijepo reče: Tko sa sobom uvijek nosi otkočenu pušku, na kraju će nekoga i ubiti. Ako je tvoje jedino sredstvo čekić, na kraju će svi drugi za tebe biti čavli. Dan će ti proteći u zabijanju čavala... Sveta s. Faustina savjetuje: Molite Gospodina, svaki put poslije Sv. Pričesti, da pročisti i posveti vaš jezik, kako ne biste njime ranjavali druge. Da, postoje riječi koje mogu ubiti. Evo kriterija za tvoj govor o drugome: Ako su istina i ljubav u tebi - tada govori a ne šuti. Ako su tvoje riječi istinite, a drugoga povrjeđuju - šuti, jer bi to bila samo istina, ali ne i ljubav. Ako tvoja riječ govori ljubav, ali neistinito - šuti, jer bi tvoja riječ bila hipokrizija (prijetvornost), a ne istina...
- Evo kako mole kršćani: Oče, njegova me radost ražalostila, molim Te, učvrsti ga u radosti. Okružuju ga, obožavaju, hvale... neka bude još više okruživan, poštovan, hvaljen! Uzmi moje dvije ruke i prisili ih da plješću u njegovu čast! Govorit ću o onom dobrom što čini, šutjet ću o zlu što je u njemu i za koje samo ja znam. Žrtvujem ti ovu bolnu borbu moje volje protiv moga zlog srca! (F. Varillon).
- Savjeti R. Bundala o 'bratskoj opomeni' (usp. Mt 18,15-17): 'Kaniš li koga što opomenuti, ako nisi u stanju Milosti, ne čini to prije Ispovijedi. Inače - nađe li te đavao u tvome, pa i najmanjem grijehu - izrugat će te, napasti i poniziti po osobi koju opominješ. Zbog nečista ti srca, Bog nije mogao stati uz tvoju dobru namjeru. I ne reci opomenu na takav način da uđeš u razgovor s grješnikovim duhom, jer njega ni u kakvo dobro nećeš moći uvjeriti, niti tako da porušiš sve mostove između sebe i bližnjega - kloni se razgovora iz kojeg izviru grijeh i svađa. Dok govoriš, neka ti srce žari od ljubavi za bližnjega. Ne nabrajaj sitnice da ne izgubiš Božansku blagost. Ne otvaraj usta svaki čas i čim grijeh ugledaš. Tako čine oni koji prigovaraju; duh Tužitelj zbraja grijehe; Isus nije hodio svijetom prigovarajući, već u Duhu Svetom. Nikad ne opominji čovjeka koji tebi čini zlo - radije zlo pretrpi opraštajući; opominji onda kad vidiš da netko čini zlo bližnjemu. Opomena služi ljubavi, a ne sebeljublju' (R. Bundalo, Sinovi svjetla, HKZ 'Mi', Zagreb, str. 335-338).

- Što treba reći na Ispovijedi? Ispovijedi se od svoje zadnje iskrene Ispovijedi. Priznaj sve teške grijehe prema broju i vrsti. To znači: ako si počinio teški grijeh, pitaj se za njihov broj i za sve okolnosti koje mijenjaju vrstu grijeha. Ako ne znaš broja, reci barem, koliko si puta koji grijeh počinio prosječno na dan, tjedan, na mjesec ili godinu (ma da znaš koliko si puta teško povrijedio neizmjernu Božju ljubav!; ma da znaš koliko ti toga Bog oprašta!). Priznaj također i lake grijehe koliko ih se sjećaš. Zapamti: sve što si valjano ispovjedio, pokajao se i u skrušenoj pokori zadovoljio Božjoj pravdi, ne čeka te više kao zaprjeka na putu sjedinjenja s vječnom Ljubavlju: tebi se grijeh briše i Bog se više ne sjeća tvoga zla: A ja, radi sebe opačine tvoje brišem, i grijeha se tvojih ne spominjem (Iz 43,25); ... jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati (Jr 31,34). Gospodin te to neće pitati ni poslije smrti ni na Posljednjem sudu! Kad Bog oprašta, oprašta zauvijek. Ne postoji više nitko, tko bi me mogao optužiti pred Bogom. Gospodin ima jednu 'nesavršenost': loše pamćenje naših grijeha, koje nam je otpustio po Krvi svoga Sina. Kad nas Gospodin gleda, gleda nas kroz Rane svoga ljubljenoga Sina... Pred Njim smo sveti i neoskvrnjeni, jer nas je Krv Kristova očistila od svih grijeha i zasvagda usavršila posvećene (Hebr 10,14). Grijeh više nema nad nama nikakvu moć. Zato je jako važno da se iskreno ispovijedam i kajem, da budem iskren prema sebi i Gospodinu. Bolje je ne ići na Ispovijed nego se neiskreno ispovijedati...

- Što ne treba reći? Ne želim opravdavati ili braniti, uvećavati ili umanjivati, prikrivati ili prešutjeti svoje slabosti, nedostatke i grijehe, nego se optužiti; po grijehu treba 'ošinuti', da nema više nada mnom nikakvu moć!... Ne smijem iznositi i opisivati pogrješke svojih bližnjih, bez obzira na to što one mogu biti i meni poticaj za grijeh: pred Boga dolazim optužiti sebe, a ne druge! Kad bi Mu dolazili oni koji druge okrivljuju i tužakaju, i to u hramu! - takva 'pobožnost' Gospodinu ne bi bila nimalo draga. Grješnik nema pravo suditi drugoga grješnika (usp. Iv 8,7)! Bog koristi osobe, koje nam nanose zlo, da vježba našu poniznost, našu strpljivost. Uvidjet ćemo jednoga dana, koliko su nam oni, koji nas razapinju - korisni! (J.-B. Bossuet).

- Govori ono što jesi sagriješio (farizej u Lk 18,9-14 dolazi 'pohvaliti se', stavljati sebe Bogu na izložbu, pjevati Njemu pjesmu o sebi - to je protuslika pravog priznanja, veličanje samog sebe, samohvala, samodopadno priviđenje, 'uživalačka samodopadna lažna hvalisavost' /I. Fuček/, dakle, laž...). Kad god mi pred Gospodina dođemo, onda On sluša što govorimo: hvalimo li Njega ili sebe pred Njim... Najveći sveci otkrivali su najveće prljavštine u sebi... Što ti je duša bliže Bogu, to ćeš vidjeti više blata na staklu svoje duše (Z. Sudac). Pred dragim Bogom, svi smo mi prosjaci (Sv. Franjo Asiški). Čuvaj se umišljanja da 'grijeha nemaš' - jer bi tada bio daleko od Boga; uzvišeno bi mislio o sebi (usp. 1 Iv 1,8). Isus kaže: taj neće biti opravdan (usp. Lk 18,14). Ljubav Božja ne liječi onoga koji si umišlja da nema rana. Tko nije pao, nikad se neće dići; tko nije prljav, nikad neće biti očišćen. Tzv. 'pravednici' - nepristupačni su za milost. Bogu je draža naša poniznost i skromnost ('Bože, milostiv budi meni grješniku!') nego naduvena dobra djela ('hvala Ti, Bože, što nisam kao drugi'). Ako postepeno gubimo svijest o grijehu kao zlu, ako tražimo opravdanje za grijeh i ne gledamo ga više kao moralno zlo, već ga uzdižemo kao moralnu vrijednost i dobro - ne trebamo ni oproštenje; ako ne trebamo oproštenje - ne trebamo ni Spasitelja! (evo, vidiš, dokle to vodi!). Lijepo kažu duhovni pisci: neosjetljivost na grijeh mnoge male i potajne grijehe ostavlja izvan domašaja naše vjerničke savjesti; nismo ni svjesni do kojih nas dubina običaji svijeta ranjavaju zavođenjem i porobljavanjem, te griješimo, a da toga nismo ni svjesni. Ne uzimaj olako grijehe koje nazivamo 'lakim'. Ako ih uzimaš olako kad ih važeš, boj se kada ih brojiš (Sv. Augustin). Sv. Toma Akvinski tvrdi: Radije bih podnio sve muke ovoga svijeta nego li svjesno Boga uvrijedio malim grijehom. Neki sveci navode, da se mnogi nalaze u čistilištu zbog malih pogrješaka, suvišnih riječi, loših govora, zlog raspoloženja, nestrpljivosti... Dok ne budemo ljubav, kao što je On sám, nećemo moći stupiti u svetost Njegova Doma. Kažu dobri duhovnici: Bog nam je stvorio dušu na svoju sliku i priliku: samo takvu sliku htjet će primiti natrag. Tako, premda voljno možda i nismo u grijehu, nesavršenstvom i mlakošću jesmo (zahlađenje u ljudskim odnosima, nedostatak pozornosti prema drugima, 'tisuće manifestacija egoizma koje poznaju i najvjernija prijateljstva'...). Ako još uvijek mislim da 'nemam grijeha', trebam moliti: Ali, tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me! Od oholosti čuvaj slugu svoga, da mnome ne zavlada (Ps 19,13-14). Tada se moram barem zapitati: jesam li savršeno ljubio Gospodina Boga (svim srcem, svom dušom i svim umom svojim) i svoga bližnjega (kao samoga sebe)? Dakako, samo oholost može na to potvrdno odgovoriti, a ona je već grijeh...

- Sasvim je svejedno, u načelu, kod kojeg si se svećenika ispovijedio. Dolaziš Bogu, a ne svećeniku. Svećenik - Isusov poslanik, diše Duhom Kristovim, a On je Duh koji stvara pomirenje i mir oproštenjem grijeha.
- Ipak, osobno, rado ću ići svećeniku koji neće završiti prije nego što započne. Ispovijed je jedna od rijetkih stvari na svijetu koja se u žurbi ne može dobro obaviti. Biskup Isemia-Venafra, A. Gemma, u svom pastoralnom pismu od 29. 06. 1992., navodi: Dio je pastirske službe saslušati svu braću s velikom, velikom strpljivošću... i nikad, nikad, nikad prema duši u patnji... ne smije se postupati površno, umanjujući njezine probleme ili, što je gore, odbijajući da ju se sasluša. Tako nije postupao Isus! Ne znaju li sveti službenici da upravo njihova indiferentnost često prisiljava jednostavne i nepoučene da se obrate... krivim praksama, koje su, jao, povlašteno sredstvo za djelovanje Zloga i za njegovu pobjedu? Sv. Filip Neri jednom je rekao: Kad bih već i došao na prag raja, a jedan bi grješnik došao tražiti moju službu, rado bih napustio nebeski dvor da ga saslušam. Primjer Sv. Male Terezije neka i nama bude nadahnuće: Neću si uzeti počinka na nebu do konca svijeta. Tek kad će anđeo reći: 'vrijeme je svršeno', tada ću se odmoriti. Zaštitnik svih dušobrižnika, Sv. župnik arški, molio je pred Svetohraništem: Moj Bože, molim Te, ne daj da se tko od mojih župljana izgubi! Ja sam spreman trpjeti najstrašnije muke do konca života, samo da se ne izgubi ni jedna od mojih ovčica! A jednom uzdahnuvši reče: Teško podnosim teret odgovornosti za tolike duše, i dršćem pri pomisli na čas kad budem jednom morao za njih davati račun... O, vi ne znate što to znači iz župnog stana stupiti pred Božje lice.
- Žedan sam, reče Isus, žedan sam tolikih duša... Srce svećenika koje ne krvari - nije srce svećenika...

- Ispovijed je lijek, ali nije ni duhovni razgovor ni psihoterapija. Ispovijed je Sakrament za oproštenje grijeha, a duhovna pratnja nije (jedno je grijeh, a drugo su životne poteškoće i križevi). Ispovijed je: dođeš i kažeš svoje grijehe, objektivno i jasno, bez uveličavanja i umanjivanja - svećenik te može nešto pitati: ne radi sebe, nego radi tvoga dobra (možeš mu reći i svoje poteškoće, sumnje i nejasnoće /provjeri "svoj" sud pred sudom Crkve!/); daje ti određeni savjet i pokoru - pokaješ se - odlučiš s pomoću Božjom više ne griješiti - dobiješ odrješenje - ideš zahvaliti Bogu i izvršiti pokoru...
- Dobro je imati, ako je moguće, stalnog duhovnog pratitelja u tvom duhovnom rastu, osobu punu Duha Svetoga, stabilnu i duhovno sazrelu, koju možeš pitati i osluškivati, koja pozna zakonitosti i zamke na duhovnom putu. Važno je da prema njemu možeš biti potpuno otvoren i iskren. On je prijatelj koji s tobom može plakati i radovati se (usp. Rim 12,15). On će ti pomoći da Gospodin, Vođa tvoje duše, tobom upravlja i vodi te kamo On hoće. Ali on ne preuzima tvoju osobnu odgovornost za tvoj život! On ima očinski autoritet ljubavi. Duša, ako ima takav autoritet poslušnosti, đavao joj ne može ništa. Duhovni pratitelj može, ali ne mora uvijek, biti i ispovjednik. Ako nemaš duhovnog pratitelja ili se kod njega ne ispovijedaš, dobro je imati stalnog ispovjednika. Kad te upozna, lakše će ti moći pomoći da napreduješ u dobru i penjanju na brdo Blaženstava.

- Ispovijed je lijek. Knj. Sirahova (38,2) govori: Liječenje od Svevišnjeg dolazi... Gospodin liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove (Ps 147,3). Isus je naviještao kraljevstvo Božje i liječio bolesnike (Lk 9,2). Sila Ga je Gospodnja nukala da liječi (Lk 5,17). No, nije htio da od Njega naprave čudotvorca, odnosno iscjelitelja: Hajdemo drugamo... da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao (Mk 1,38). I učenici su navješćivali evanđelje i liječili posvuda (Lk 9,6). Isus apostolima daje nalog: Putom propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko!' Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite (Mt 10,7-8), dakle, da propovijedaju i čine znakove oslobođenja i ozdravljenja, isto što je radio On, Isus. (Eh, da, neki bi htjeli prijeći preko tog, tako važnog, aspekta Isusova djelovanja! Oduzmi od Isusa Galileju - i što ćeš moći ponuditi ovom bolesnom i izranjenom svijetu!?).
- Mnogi pokornici daju svjedočanstvo ne samo ozdravljenja duha kada su u Ispovijedi oprostili, nego i tjelesnog ozdravljenja kada su svoje grijehe i svoje srce povjerili Isusu kako bi ih On mogao izliječiti.
- Sakrament Pomirenja ima terapeutsko ili medicinalno obilježje; Isus je u Evanđelju često predstavljen kao liječnik: Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima (Lk 5,31). Isus je zaista nebeski liječnik koji dolazi da primi teret naših grijeha, nastavlja svoje djelo ozdravljenja i spasenja. Njegovo otkupiteljsko djelo, već od prvih kršćanskih vremena, često je nazivano 'medicina salutis'. U tom smislu, Ispovijed je sama po sebi liječenje koje vodi k potpunom ozdravljenju (D. Betancourt).
- Sv. Augustin, misleći na pastoralnu praksu pokore, navodi: Želim liječiti, ne optuživati. D. Betancourt piše: Zahvaljujući lijeku Ispovijedi, iskustvo grijeha se ne izopačuje u očaj (op..cit., str. 68), te nastavlja: Ispovijed je milosrdno sudište ili mjesto duhovnog liječenja. Oba ta aspekta Sakramenta zahtijevaju poznavanje nutrine grješnika kako bi mu se moglo suditi i dati odrješenje, pomagati i liječiti.
- To je nedvosmisleno. Ispovijed je susret s liječnikom duha, koji nam pomaže ozdraviti od bolesti duha; no, ona nije psihoterapija (ni koja druga profana katarza). Ivan Pavao II upozorava: Ispovjedaonica nije i ne može biti alternativa psihoanalizi i psihoterapiji... Neopravdano je očekivanje da se nađe u ispovjednika nekog iscjelitelja ili liječnika u tehničkom smislu riječi. Gdje stanje pokornika zahtijeva medicinsku pomoć, ispovjednik ne treba sâm preuzeti tu ulogu, već bi trebao pokornika uputiti na kompetentne i poštene stručnjake (21. 03. 1996. pred Apostolskom Pokorničarnicom).
- To je jasno i odnosi se na 'medicinske slučajeve' bolesti psihe (= područje psihijatrije), a ne na područje duha (= područje vjere i ljubavi). Ne treba, dakle, zamjenjivati ni svećenika psihologom ni suprotstavljati jednog drugome - oboje imaju svoju ulogu u pomaganju da postanemo slobodne i svjesne ljudske osobe. Medicinske slučajeve ispovjednik će, dakako, uputiti psihosomatskim stručnjacima. No, nikakva psihoanaliza, nikakva introspekcija ne može nam dati jasnu viziju naše 'pravednosti' pred Bogom. Liječenje u Ispovijedi je 'hagioterapeutsko', a ne psihijatrijsko ili medicinalno u užem svjetovnom smislu.

- Znamo da ponekad nikakva psihologija, psihoterapija i uopće medicinska nastojanja nisu sposobna riješiti neki duhovni problem ili ga uopće detektirati (možda samo simptome) te pokornika sa takvim duhovnim problemom nećemo nužno slati - od Stvoritelja k stvorenju, osobito ako je došao tražiti vjersku i moralnu pomoć! (Sjećam se, kada sam radi produženja vozačke dozvole, došao na pregled i psihologu u poznatoj zagrebačkoj ustanovi, liječnik-psiholog me upitao, što sam po zanimanju. Svećenik, odgovorih. Ja bih trebao doći k Vama, a ne Vi k meni, odgovorio je i istog trena, bez daljnjih ispitivanja, stavio na dokument svoj formalni potpis). U životu iskusan čovjek ili psihoterapeut može otkriti i posvijestiti potisnuta negativna iskustva i pretjerana iščekivanja. S tim nije uvijek povezano pravo ozdravljenje. Često se ta nastojanja spotiču o nepremostive granice i katkada imaju za posljedicu čak i daljnja kriva držanja i pogrješke. Bog Biblije potiče svakoga na to da sve nezdravo Njemu donese (bez prethodne toalete): On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove (Ps 147,3). Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja... on iscjeljuje sve bolesti tvoje (Ps 103,2 sl.). Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti (Mt 11,28). Prerada negativnih životnih iskustava pred Gospodinom u tradicionalnom dušobrižništvu jedva da je ponuđena. Molitva za ozdravljenje od sjećanja i (pretjeranih) iščekivanja i molitva za oproštenje put je prema tome (H. Mühlen, Novi susret s Bogom, Duh i voda, Jelsa, 1994., str. 308-309). Tko drugi može stupiti do tih dubina u kojima smo ranjeni, ako ne Onaj koji ih je stvorio? Gornjim riječima - papa ne želi staviti Gospodinu granice: tä Bog je Stvoritelj i duha i tijela i psihe! Čovjekov duh prožima čitavo tijelo i psihu, te stanje duha može liječiti i tijelo i psihu. No, pokornik i ispovjednik moraju ostati ponizni... ne tražiti u Ispovijedi iscjeljenje u tehničkom smislu riječi, jednom riječju, čudo! Ne tražiti u Ispovijedi besplatne terapeutske psihološko-psihoanalitičke usluge u svojim unutrašnjim tjeskobama, kompleksima i traumama (dr. M. Srakić).
Jednom riječju, ne psihologizam ni formalizam, ni unutrašnji i personalistički asketizam, nego, prije svega, nezanemarivanje sakramentalnog karaktera Ispovijedi (što joj je bitno), dubinsko iskustvo svog obraćenja, koncelebracija Kristove pashalne pobjede i svoga blagdana povratka Ocu te ostvarivanje rasta prema punini u Kristu.....
- Radi pojašnjenja papina upozorenja, razmotrimo napastovanje Isusa u pustinji (Mt 4,1-11 i //):
Sotona je htio učiniti od Isusa (nadovezujući se na Njegovo krštenje: Ako si ti Sin Božji...):
- svemoćnog magičara (oholost: da traži hranu izvan Boga; Isus daje prioritet Božjoj Riječi ispred zemaljske hrane);
- mitološko biće, oslobođeno ljudskih mogućnosti, koje prkosi zakonima sile teže (osobna slava, čast; Isus odvraća: treba prihvatiti Gospodina Boga, a ne Ga napastovati tražeći od Njega mirakulozne dokaze);
- jednog super-kralja svega sjaja svijeta (bogatstvo; Isus odvraća: samo se Bogu klanja a ne idolima, lažnim bogovima koji osiguravaju slavu ovoga svijeta).
- Bijaše to Napasnikov pokušajni način da divinizira Isusa do točke da smatra Njegovo poniženje i utjelovljenje kao sekundarno. Sve ponude opasnih namjera (bogatstvo, čast i oholost), Isus je odlučno odbio prihvaćanjem siromaštva, poniženja i poniznosti. On time potvrđuje, na koji način On shvaća 'biti Sin Božji').
- Analogno, to vrijedi i za Ispovijed: treba prihvatiti Gospodina Boga (srca skrušena i ponižena, u potpunom duhovnom siromaštvu i ponizno), a ne Ga napastovati zahtijevajući od Njega čudesne dokaze.

- S obzirom na ovaj aspekt ozdravljanja, napominjemo da odredbe koje se odnose na molitve za ozdravljenje, izdane od Kongregacije za nauk vjere 2000. godine, treba striktno tumačiti:
- iako je svakom vjerniku 'dopušteno' uzdizati molitve Bogu radi zadobivanja ozdravljenja, u slavlje presvete euharistije (sic! - uporno malim slovima; Euharistija u rangu pisanja neke najobičnije stvari!), sakramenata i časoslova ne smiju se uključivati molitve za ozdravljenje, bilo one liturgijske (iz Mise, klanjanja) bilo neliturgijske (izuzimajući slavlja za bolesne predviđena u liturgijskim knjigama, za koje je opet potrebno izričito dopuštenje dijecezanskog biskupa /čak i kada ih priređuju ili u njima sudjeluju biskupi ili kardinali/); i nad neliturgijskim molitvama za ozdravljenje (molitveni susreti, čitanje Božje Riječi, svečano moljenje krunice i sl. pobožnosti), zadržan je nadzor mjesnog ordinarija; miješanje tih slobodnih neliturgijskih molitava s liturgijskim slavljima - treba brižno izbjegavati; usp. Kongregacija za nauk vjere, Naputak o molitvama kojima se od Boga moli ozdravljenje, II..., 1-7)!


- Kako se često ispovijedati? Čim osjetim da sam sagriješio (prekinuo veze s Božjom ljubavlju i veze koje me sjedinjuju s braćom). Nije potrebno čekati da teško obolim pa da onda idem k liječniku. Nije zabilježeno da je Isus ograničio davanje oproštenja samo za teške, smrtne grijehe. Svaki grijeh uvijek je materija za Ispovijed. Svaki grijeh zahtijeva Božje milosrđe da bude oprošten. U redu ljubavi, svaki manjak je važan. Kršćani, koji se često ispovijedaju, uvijek imaju što reći na Ispovijedi. Oni, koji se rijetko ispovijedaju, ili možda samo jednom godišnje, nikad nemaju što reći... (usp. H. Caldelari). Crkva je uvijek pozivala i hrabrila vjernike da se često ispovijedaju. Sám Novi obred Sakramenta Pomirenja preporučuje čestu Ispovijed ističući u njoj veliku korist za rast krsne milosti, kao prigodu i poticaj što tješnjeg suživota s Kristom i sve veću spremnost na poslušnost glasu Duha Svetoga. Papa Pavao VI u svojoj apostolskoj napomeni o kršćanskoj radosti potiče: Česta Ispovijed poseban je izvor svetosti, mira i radosti. Postajem milosrdniji, otvoreniji na pogled Božje dobrote i poticajima Duha Svetoga, učvršćujem svoje veze s Crkvom, u meni raste ljubav prema braći, sprječavam grijeh da ruši u meni Božje djelo, privlačim naklonost Božje ljubavi. Česta Ispovijed je najbolje sredstvo da izbjegnem teške grijehe, a posebno je sredstvo da sve više rastem u ljubavi Oca nebeskoga - da sudjelujem u radosti Boga, koji je Otac kad oprašta, i primam njegov Mir, sreću što sam pomiren po daru Duha Svetoga koji u meni kliče: Abba, Oče!
- Ako ti netko kaže: 'Ne trebaš ići tako često na Ispovijed!' - ne slušaj ga. Ako ti netko u Ispovijedi govori svoja vlastita (privatna) mišljenja, koje nije usklađeno s onim što naučava Crkva (to nije njegova zadaća), ako ti ispovjednik ne pomaže da mijenjaš sebe - mijenjaj ispovjednika! Uostalom tko bi rekao da Ispovijed nije za lake grijehe, po odredbi Tridentskog koncila - biva isključen iz Crkve...
... Kanoni 7. i 8., IV zasjedanje Tridenta: Kan 7: Ako netko kaže da u sakramentu pokore nije potrebno po božanskom pravu /iure divino/ i raspoloživosti ispovjediti sve i pojedine smrtne grijehe koji su se spoznali nakon dužnoga i pomnoga razmišljanja, također i one tajne te učinjenih i protiv dviju posljednjih zapovijedi Dekaloga, te i okolnosti koje mijenjaju vrstu grijeha; ili ako kaže da je ispovijed korisna samo za poučavanje i tješenje pokornika te da je neko vrijeme bila poštivana samo kako bi se određivala kanonska pokora; ili da oni koji se trude ispovjediti sve grijehe ne kane ništa ostaviti božanskoj milosti, kako bi to oprostila; ili, konačno, da nije dopušteno ispovjediti lake grijehe, neka bude izopćen. (DS, 1707)…
- Neki su sveci (po posebnom nadahnuću Duha Svetoga /p. Pio, Terezija Avilska, Leopold Mandić, o. Ante Antić, Franjo Borgia, Ivan Pavao II.../), nakon večernjeg ispita savjesti, pristupali svaki dan sakramentalnom odrješenju - što, dakako, Crkva neće nikome preporučiti, ali neće ni zabraniti, dok točan ispit savjesti, kajanje i dobru odluku, iskrenu optužbu i sakramentalnu zadovoljštinu traži od svih (I. Fuček, op. cit., str. 176.). No, svakako bi se trebalo ispovjediti odmah nakon teško počinjena grijeha.


- Tko snosi u slučaju grijeha odgovornost ako svećenik daje neodgovarajući ili krivi savjet? Jesmo li tada odgovorni, kada naslućujemo da nas je svećenik krivo savjetovao? Odnosno, jesmo li odgovorni za grijehe, koje smo počinili na temelju svećenikova savjeta?
Ponajprije, svećenik je odgovoran za dane savjete u ispovjedaonici. Ljudi prihvaćaju svećenikov savjet; svećenik bi trebao biti upućen, imati znanje; on je dakle, stručnjak i posvećeni poslanik Crkve i stoga je dužan dati točan savjet. Također, naša odgovornost ovisi i o tome, koliko mi o Božjoj Objavi, nauci Crkve i o Ispovijedi znamo; Ispovijed ovisi i o upućenosti onoga koji se ispovijeda (svatko vjernik je dužan poznavati nauku Crkve i Božju volju; neodgovornost vjernika koji posluša takvog ispovjednika nije, dakle, apsolutna). Ipak, ako dvoji, može otići drugom svećeniku, dobiti savjet i odrješenje i imati svoj duševni mir.

- Ako na Ispovijedi zaboravim neki teški grijeh, je li ona valjana? Odlučujuće pitanje jest: jesam li to namjerno ili nenamjerno zaboravio? Ako sam nenamjerno, ostajem miran - Ispovijed mi je valjana (ali to "zaboravljeno" trebam reći na prvoj slijedećoj Ispovijedi!). Bog mi tada sve oprašta, ako se za sve kajem i želim sve popraviti. Sve što sam htio staviti u Njegovo oproštenje, oprošteno je, iako sam nešto i zaboravio. Bog jedino ne oprašta onome, tko svjesno, svojom voljom, sakrije ili zataji koji grijeh; njemu onda nije ništa oprošteno (pa ni ono što je valjano ispovjedio), jer se ne želi vratiti iskreno k nebeskom Ocu, nego Ga želi prevariti (tada čini jedan još teži grijeh - svetogrđe!). U konačnici, ako si doista iskren, važnije je ipak vjerovati u Milosrđe Božje koje sve oprašta i koje plaća sve tvoje dugove, nego imati sigurnost da si baš sve rekao. U Evanđelju vidimo, da je ženi preljubnici oprošteno, ne zato što se je savršeno optužila za svoje grijehe, nego jer je mnogo ljubila (usp. Lk 7,47).
- Korisni savjeti: dogodi se, ni nakon brižno ispitane savjesti, da se ne mogu sjetiti svih grijeha koje bih trebao staviti u Božje Milosrđe. Neka me to nauči mudrosti, da svoje glavne grijehe stavim iz dana u dan (ili po potrebi) na papir. Tako mogu sve reći bez muke da nisam nešto važno zaboravio.
- U ispovjedaonici možeš slobodno i pročitati svoje grijehe; to je znak temeljite priprave. Taj papir treba što prije uništiti ili spaliti (simbolika je velika, jer je Gospodin u vatri svoga Duha 'spalio' i sve tvoje grijehe. Nemoj sada graditi čitav krematorij za spaljivanje posmrtnih ostataka svojih ispovjeđenih grijeha /investicija je skupa/! Nemoj na papirić stavljati svoje ime i prezime ili adresu s brojem telefona: možeš ga slučajno izgubiti, a onda...?). Ako bi netko slučajno našao takve zabilješke o tuđim grijesima, ne smije ih čitati već uništiti, a ako bi ih prepričavao - teško bi griješio!).
- Ako se ispovijeda nagluha osoba - odmakni se od ispovjedaonice. Ako bi nenamjerno čuo neki grijeh koji se ispovijeda - tajna te obvezuje u savjesti pod teški grijeh (gotovo kao i svećenika). Nikome i nikada to se ne smije odati!
- Ono što si rekao u Ispovijedi ili ono što ti je svećenik rekao, ne govori na sva usta pred drugima! Neka to ostane - ispovjedna tajna, Isusov Sakrament. I ono što si pred svećenikom rekao kao sakramentalnu materiju, ne pitaj ga o tome izvan Ispovijedi (čak ni dobronamjerno!), jer on o ispovjednoj materiji ili bilo kojem njenom dijelu izvan Ispovijedi, bez opasnosti odavanja ispovjedne tajne, ne smije govoriti!).


- Što će svećenik misliti o meni (osobito ako me pozna), ako mu kažem neki 'strašan' grijeh? Neće izletjeti iz ispovjedaonice za tobom i početi vikati; neće te početi udarati štapom niti se sablazniti ili promijeniti svoje mišljenje o tebi; on o tome jednostavno ne smije naknadno ni misliti niti saznanja iz Ispovijedi koristiti u svom kasnijem odnosu prema tebi (najstrože, bez izuzetka, veže ga svetost 'sakramentalnog pečata', ispovjedna tajna, čije je odavanje zapriječeno najtežom crkvenom kaznom: unaprijed izrečenim izopćenjem pridržanim Apostolskoj stolici!). I svećenik je čovjek kome je potrebno Božje Milosrđe (i on je pokornik, grješnik koji se ispovijeda pred drugim svećenikom). Njegova dužnost je da te s Bogom pomiri, a ne da te sudi (Ispovjednik nije gospodar, već službenik Božjeg praštanja, KKC 1466; Slaveći sakrament Pokore, svećenik vrši službu Dobrog Pastira koji traži izgubljenu ovcu, Dobrog Samarijanca koji liječi rane, Oca koji čeka izgubljenog sina te ga pri povratku prihvaća, kao i službu pravednog Suca koji ne pravi razlike među osobama i čiji je sud u isti mah pravedan i milosrdan. Riječju, svećenik je znak i sredstvo Božje milosrdne ljubavi prema grješniku /KKC 1456/). Nema grijeha kojega čovjek ne bi mogao učiniti, a da se i ja ne bih mogao njime uprljati (Sv. Augustin). Ništa mu stoga ne možeš reći što mu netko već prije tebe nije rekao i što netko, nažalost, poslije tebe neće još sagriješiti... Zato je najbolje bez straha, jasno i točno, sve kazati, inače ti grijesi uzrokuju u tebi velike nutarnje patnje (duševni nemir, tjeskobe, skrupule...). Bila bi šteta udaljiti se od Božjeg Milosrđa i Pomirenja zbog kojeg takvog grijeha. Niti ne slutiš s koliko poštovanja i udivljenja ispovjednik sluša ponizne i iskrene optužbe radi učinjenih grijeha, ali i gleda kako se jedna duša iz tame vraća Božjoj svjetlosti, kako uskrisava iz smrti u Život! Tko se drži istine, dolazi k svjetlosti (Iv 3,21). Lijepo je pomirenje s Bogom i za grješnika i za svećenika (H. Caldelari). Kao što on moli za tebe, dobro je moliti za svećenika preko kojega će ti Bog dati oproštenje...
- Promatraj svećenika kao da je sâm Isus...
- U knjizi 'Svećenik okrvavljene haljine' opisuje se istiniti događaj: svećenik je osuđen na doživotnu robiju jer ga je ispovjedna tajna spriječila da se brani od optužbe podmetnutog ubojstva nožem. Bacanje kamenja na nj' vlastitih župljana, kletve i mržnja na svećenstvo i Crkvu, užasne patnje i poniženja, teške uvrede i izrugivanja; konačno zatvor i za staricu majku i sestru (za sudjelovanje u zločinu, prikrivanje; osuda na smrt, pa u posljednjem trenu pomilovanje, tj. doživotni izgon u Novu Kaledoniju, udaljenu tisuću kilometara od Australije; robijao je uz užasne provokacije besramnim govorima, psovkama i gestama najtežih kriminalaca, koje su odavale mržnju prema Bogu i prema ljudima, čim su doznali da je on svećenik; tri godine gradio je cestu i radio u bakrenom rudniku, kada je molio za smrt radije nego da nastavi tu paklensku patnju duha i tijela. Svećenik, žrtva svoje svećeničke dužnosti, čuvanja, i pod cijenu života, ispovjedne tajne. Tek nakon tri godine, mučen grižnjom savjesti, otkriva se pravi zločinac, a župnik se u slavlju (onih istih župljana, kojima je oprostio) vraća s robije u svoju župu. Eto, dokle seže dužnost svećenika koji mora ispovjednu tajnu čuvati i onda kad je u opasnosti da će zbog toga izgubiti ne samo čast, nego i život... (pročitaj i drugu knjigu 'Žrtva ispovjedne tajne', pogledaj, ako možeš, film 'Ispovijedam se'...).
- Sv. Ivan Nepomuk, svetac koji drži prst na ustima. Mučenik ispovjedne tajne. Kralj ga je dao svezati u vreću s velikim kamenom i baciti ga u Vltavu, najvjerojatnije jer je bio kraljičin ispovjednik i kao takav čuvao pred ljubomornim kraljem ispovjednu tajnu; nije htio otkriti kralju išta od onoga što je doznao u Ispovijedi. Gospodin ne da svećeniku da prekrši ispovjednu tajnu, On se brine da se sačuva 'sakramentalni pečat'...
... Jer tko bi rušio Ispovijed, rušio bi Crkvu!

- Kako ispovijedati grijehe protiv 6. i 9. Božje zapovijedi? Nikako ih detaljno opisivati - to bi značilo ponovo se dati 'impresionirati' grijehom! Najbolje je, kratko i jasno, reći vrstu grijeha i učestalost, bez opisivanja detalja (osim otegotnih ili olakotnih okolnosti). Grijesi koji bi se ticali samo moje intime - zapravo ne postoje. Mi, mnogi, jedno smo tijelo u Kristu (usp. Rim 12,5; 1 Kor 12,12.20.27), dio otajstvenog Tijela Kristova, i ako je jedan dio tijela bolestan, cijelo tijelo je bolesno. Grijeh se ne tiče samo mene, nego ranjava cijelu Crkvu (ona je svetija koliko sam ja svet i grješnija koliko sam ja grješan); ako je samo jedna pritoka rijeke zatrovana, cijela će rijeka biti zatrovana. U načelu, u Ispovijedi ne bi smjele postojati tajne. Ispovjednik treba imati razboriti oprez u postavljanju izravnih i određenih pitanja o spolnosti, vodeći računa o položaju i dobi pokornika, te će se kloniti ispitivanja o imenu sukrivca - a pokornik treba cjelovito priznati teške grijehe; ispovjednik mu u tome treba pomoći i ohrabriti ga - ako je priznavanje grijeha na tom području bilo površno, svećenik će pomoći pokorniku da o svom životu iznova razmisli pred Bogom - to je nauka Crkve. Ispovjednik je dužan upozoravati pokornike o prekršajima koji su po sebi teški protiv Božjega zakona: Ni u čemu ne umanjiti spasonosnu Kristovu nauku - to je najodlučniji oblik ljubavi prema dušama (Ivan Pavao II, Familiaris consortio, 33). Pokornici moraju u Ispovijedi nabrojiti sve smrtne grijehe kojih su svjesni nakon što su se pomno ispitali, čak i ako je riječ o najtajnijim grijesima i počinjenim samo protiv dviju zadnjih od Deset Božjih zapovijedi, jer ponekad ti grijesi teže ranjavaju dušu, te su opasniji od onih koji se čine javno (KKC 1456). Treba nastojati moralnu savjest ispraviti od njezinih zabluda. Svi smo pozvani da što bolje spoznamo vrijednosti koje jamči i promiče božanski zakon. Ispovjednik će razumno tražiti odlučni prekid s grijehom i napredovanje na putu prema potpunom jedinstvu s voljom Božjom.

- Ako ponavljam uvijek 'iste grijehe' - nije li Ispovijed neka vrsta licemjerja: tä znam da ću opet griješiti, a u Ispovijedi obećajem da 'neću više'? Bolje je onda ne ići na Ispovijed... 'Što ću se prati kada ću se opet uprljati?' To je najčešće plod nepotpunog shvaćanja ovog Sakramenta, kod kojega se mnogi zaustavljaju samo na prvom koraku (nabrajanju vlastitih grijeha). Ne smijemo zaboraviti na ostale korake (kajanje i posebno, odluka o popravku). Kad se to čini svjesno i odgovorno, tada nema govora o beskorisnosti Ispovijedi. Npr. čak su i djeca-sveci imala, ne samo u Ispovijedi, čvrstu odluku: 'Bolje umrijeti nego sagriješiti!', pa i najmanjim svjesnim ili voljnim grijehom. Licemjerje? Nipošto, jer mnogi su radije umrli nego sagriješili. Riječ-ključ je, dakle, iskrenost obraćenja. Nastojim da moje obraćenje bude iskreno, stvarno i uspješno - a to će biti ako stvorim odluku da ću se boriti protiv određenog grijeha, protiv određene mane. U slijedećoj Ispovijedi traži oproštenje za manjkavosti u toj stvari, a onda za sve drugo... Međutim, ako ne želim toliko Boga i Njegovo Milosrđe koliko vlastito savršenstvo - to je nedostatak moje vjere. Potrebno je imati i veliko pouzdanje u Boga. Najvažnija je vjera u Isusovo Milosrđe i Ljubav s kojom dolazim k Milosrđu Oca, te iskreno obraćenje (i Juda je poslije izdaje imao neke elemente koji sačinjavaju Ispovijed, ali su mu nedostajale dvije stvari, najvažnije: vjera u Isusovo milosrđe i kajanje /žalost je imao, ali ne i kajanje i obraćenje; usp. Davidov plač, kajanje grješnice, Petrovo kajanje te potpuno pouzdanje desnog razbojnika/) - zato je njegova 'ispovijed' tako tragična /'Izdao sam nevinu krv'/, završena očajem i samoubojstvom!). Ne dolazim Gospodinu zato jer sam ja dobar, nego zato jer je On dobar, jer je On Otac koji mi uvijek želi oprostiti, oprostiti s radošću. Ne dolazim zato jer sam ja svet, nego zato jer je On Svet i želi me obdariti svojom Svetošću. Ne dolazim zbog oproštenja zato da nikad više ne bih bio potreban Njegovog milosrđa. Dolazim, dakle, zbog Njega; ne zbog toga da se smirim ili da više ne trebam dolaziti k Ocu, nego da dozovem Njegovu radost zbog oblikovanja novog, preporođenog čovjeka u meni! Gospodin me i nadalje želi pozivati na gozbu (završetak svih ispovijedi u Evanđelju jest - gozba)! Pomirenje zato nije teški teret ili dužnost, već svetkovina i poziv na radost: U nebu će biti veće veselje, veća radost zbog jednog obraćenog grješnika, nego zbog devedeset i devet pravednika, kojima ne treba obraćenja (Lk 15,7). Obraćajući se, pomirujući se - priređujem Gospodinu veselje, jer mu dajem mogućnost da bude Otac za mene (to je duboki smisao Pomirenja). Kad Bog oprašta - On je Otac koji oprašta. Zašto tako malo vjerujem u Božju želju za neprestanim opraštanjem? Nije li zato među nama koji izlazimo iz ispovjedaonice tako malo radosnih lica - a trebali bismo 'poludjeti' od čuđenja i radosti (usp. Lk 19,8)! Sakrament Pomirenja mora biti Sakrament slavlja i radosti! Nema mjesta žalosti!

- Što je, zapravo, 'teški grijeh'? Ništi nadnaravni život u duši ('smrt duše', 'duhovna smrt'); neokajan, donosi vječnu smrt (uništava u meni ljubav bez koje je vječno blaženstvo nemoguće). Teški grijeh određuju tri uvjeta (kumulativno): teška stvar (čin je po sebi teška povreda Božjeg zakona /Božje i crkvene zapovijedi, Zapovijed ljubavi.../); jasna, puna svijest o važnosti stvari (čovjek u tom trenutku treba biti svjestan, treba znati da je neki čin grješan, da je zlo, da se protivi Božjem zakonu i da će imati kao posljedicu prekid prijateljskog odnosa s Bogom); konačno, i slobodna volja u odluci (dostatni stupanj slobode, potpuni pristanak; osobni izbor zla). Dakle: teška stvar, znam i hoću (zajedno). Materijalna strana grijeha leži u objektivnoj zloći djela, a formalna u subjektivnom prihvaćanju zla (znanjem i voljom). Ako posve ili bitnim dijelom nedostaje jedan od ta tri elementa, nema smrtnoga grijeha, već se može raditi samo o lakom grijehu (npr. u potpunom snu ne može se nikako sagriješiti, u naglosti najčešće neće biti pravoga smrtnog grijeha, ako takav čovjek ne ustraje, nego se brzo kaje, stidi se, žao mu je - znači da nije svom dušom i odlučno na taj grijeh pristao; isti je slučaj u polusnu /može se sagriješiti samo lakim grijehom - osim ako čovjek naknadno pristane na to zlo/). Dužni smo ispovjediti svaki pojedini smrtni grijeh (uz moguće kratko pojašnjenje olakotnih ili otegotnih okolnosti koje mijenjaju karakter grijeha; npr. krađa je u sebi grijeh, ali je teži grijeh ako sam ukrao - siromahu; preljub je u sebi teška povreda dostojanstva ženidbe, ali je još teži ako je učinjen s oženjenom osobom; masturbacija je u sebi 'teški moralni nered', 'teško izopačenje', ali je manja moralna odgovornost ako je grijeh učinjen u čuvstvenoj nezrelosti, snagom stečenih navika, u stanju tjeskobe ili drugih psihičkih ili društvenih činilaca koji umanjuju ili svode na minimum moralnu krivnju /usp. KKC 2352/). Samo Gospodin zna tko je veći a tko manji grješnik. Na nama je da se kajemo i činimo pokoru...
- Nije dobro sve prepustiti ispovjedniku da te on sve pita. Ti se sâm moraš ispitati i sve sâm kazati što smatraš teškim grijehom (to je tvoja Ispovijed)..
- Objektivno, teški grijesi bili bi: teška stvar (idolopoklonstvo/otpad od vjere u Boga zbog vjere u nešto drugo, grijesi protiv obitelji, grijesi preljuba, teških psovki, razbojstva, velike štete i teške krađe, pojava pedofilije, praksa 'slobodnih brakova', svetogrđe, proklinjanje, propuštanje Sv. Mise i težački poslovi bez potrebe na Dan Gospodnji, ubojstvo, namjerno teško ugrožavanje svog ili tuđeg života, teška uvreda, izvršenje ili sudjelovanje u pobačaju, sprječavanje začeća, blud, bludnost, preljub, pijanstvo, droga, sablazan, svetogrđe, razbojstvo, kleveta, oholost, odbijanje Božje ljubavi i slično... Danas, nažalost, više ne stoji stav moralista da su zaista rijetke situacije da bi bila ispunjena sva tri uvjeta.
- Psihički poremećeni ljudi ne mogu počiniti grijeh. Ono što govore i čine može biti objektivno zlo, ali se ne može pripisati subjektivnom grijehu.


- A laki grijesi? Ludo je vjerovati da je laki grijeh bez značaja (pijemo ih kao vodu). Ako ga se ponavlja, pristaje na nj' bez borbe, ako ga se pripisuje u globalno ponašanje osrednjosti - može dovesti do neosjetljivosti, zaslijepljenja savjesti. Može nas dovesti do propusta u teškoj materiji, npr. nepružanja hitne i nužne pomoći bližnjemu. Njegova vlastita dinamika može nas voditi do onoga što se naziva 'fundamentalna opcija' egoizma protiv Boga i protiv bližnjih, tj. do posebno podmuklog oblika teškoga grijeha, jer ovaj ne dopušta budnost savjesti (usp. B. Sesbouë, Réconciliés avec le Christ, str. 105.).
No, važno je sačuvati razumni oprez kod lakih grijeha - a da nikako ne niječemo važnost lakih grijeha, osobito s obziroma na njihov unutrašnji izvor i izvanjsko očitovanje s negativnim odjecima na bližnjega i zajednicu!: da ustrajavanje na pomnoj optužbi za lake grijehe ne dovede do razvodnjavanja u (narcističko) samopromatranje i materijalno ponavljanje obreda, asketskog, psihološkog ili formalističkog čina, nego da ono dovodi do usavršenja krsne milosti, postignuća stvarnog i prisnog suobličenja s Kristom i poučljivosti prema djelovanjima Duha Svetoga te djelatne velikodušnosti u prihvaćanju odgovornosti za povrjedu ljubavi prema Bogu i bližnjima, što je, kao bogoslovni čin, itekako važno. Sam laki grijeh, pa i onaj najskrovitiji, uvijek čini duhovnu štetu, nepravdu učinjenu cijelom Kristovom mističnom Tijelu (eklezijalni karakter Sakramenta Pokore), s društveno-eklezijalnim posljedicama (v: http://hrcak.srce.hr/file/55617).

Laki grijesi opraštaju se, osim u Ispovijedi, i pokajanjem, kao i svakim nadnaravnim očitovanjem milosnog života (Tridentski kocil: Nam venialia... multisque aliis remediis expiari possunt /DS 1680/): molitvom, pokorom, dobrim djelima...

- Ako imam teški grijeh na duši, ne smijem, bez Ispovijedi, na Sv. Pričest, pa makar se prije toga i skrušeno pokajao. Tko je svjestan da je učinio i jedan smrtni grijeh, ne smije primiti Sv. Pričest, pa makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno odrješenje (KKC 1457 i 1385; usp. Trid. sabor, DS 1647; 1661; osim ako se radi o teškom razlogu da se pričesti i nema pogodne prigode za Ispovijed (u tom slučaju neka se sjeti da je dužan pobuditi čin savršenog pokajanja koji uključuje nakanu da se ispovjedi što prije /ZKP 916/). Teški razlozi bili bi npr., ako vjernik pođe k oltaru pa se sjeti svoga grješnog stanja, ili u šasu smrti a u nemogućnosti da se grijesi ispovjede. To su ipak izuzeci, a u tom slučaju vjernik bi se morao kasnije ispovjediti i za taj grijeh dobiti odrješenje, jer, kako navodi J. Kuničić, nema nutarnje, duhovne slobode od grijeha pred Bogom bez odrješenja (Iv 20,23). Ivan Pavao II upozorava (Govor Apostolskoj Pokorničarnici, L'Osservatore Romano, 31. siječnja 1981.): Imajte na pameti da u Crkvi još uvijek vrijedi i uvijek će vrijediti naučavanje Tridentskoga koncila o nužnosti cjelovite ispovijedi smrtnih grijeha; vrijedi i uvijek će u Crkvi vrijediti norma koju preporučuje sveti Pavao i isti Tridentski koncil, prema kojoj za dostojno primanje Euharistije treba prethoditi ispovijed grijeha kada je netko svjestan smrtnoga grijeha.
- Teško je shvatljivo da bi netko olako počinjao teške grijehe, a sistematski išao Svetoj pričesti - jer Pričest je znak da vjernik priznaje kao glavnu ljubav jedino onu prema Bogu, a ne prema idolima tijela, samovolje, hule... Nije jasno kako nekome može biti toliko na srcu ići na Pričest a istodobno činiti druge nedopuštene radnje... kad je Sv. Pričest znak savršene ljubavi i jedinstva sa Spasiteljem...
- Euharistija, najizvrsniji dar, dar bez cijene, spasenjska, 'emausovska' prisutnost Kristova u zajednici vjernika i duhovna okrepa koju pruža - nešto je najdragocjenije što Crkva može imati na svome putu kroz povijest... prevelik dar da bi podnosila dvosmislenost i obezvrjeđivanje (Ivan Pavao II, enciklika Ecclesia de Eucharistia, br. 9-10).
- Gospodin nam upućuje usrdan poziv da ga primamo u Sakramentu Euharistije: Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi (Iv 6,53). Želja je Isusa Krista i Crkve (Tridentski i II. Vatikanski sabor, dokumenti Pia X., Pia XII., Ivana XXIII., Pavla VI., dokumenti post-Vaticanuma...) da svi vjernici svakoga dana pristupaju Sv. pričesti. Stoga će se vjernik, ako ima potrebne uvjete (tj. nema teškoga grijeha na duši, u stanju je milosti), pričestiti svaki put kada sudjeluje na Misi (usp. ZKP 919). No, za tolik i tako svet trenutak treba se pripraviti. Dobrovoljno se pričešćivati u svijesti teškoga grijeha, značilo bi falsificirati primanje Sakramenata. Sv. Pavao poziva na ispit savjesti: Stoga tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se, dakle, svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela (1 Kor 11,27-29). Kako nedostojnim se osjećam ove oltarske milosti, kojoj sam tako smjelo pristupao (kard. Wyszynski).
- Treba znati: Crkva dopušta da se vjernik, ako je već primio Presvetu Euharistiju, može ponovno istoga dana pričestiti samo u euharistijskom slavlju u kojem sudjeluje (npr. ujutro i navečer; ne izvan Mise, ni treći put!, usp. ZKP 917; usp. i odgovor Papinske komisije za autentično tumačenje ZKP-a od 11. lipnja 1984. /Acta Apostolicae Sedis 76 (1984) 746, objavljen i u: La Documentation catholique, T. LXXXV, n° 1885, 2. prosinca 1984., str. 1124., gdje se primanje ograničava na samo 'drugi put', kako bi se omogućila punina sudjelovanja i izbjegle moguće devijacije euharistijskog štovanja/; usp. i Direktorij za slavljenje Euharistije i liturgiju časova, 2005./2006., Riječka metropolija, Upute... br. 27.). Osobito se Sv Pričest drugi put u danu preporučuje onima koji se nalaze u životnoj pogibelji (ZKP, kan. 921, /2./).
- Primanje Euharistije izvan Mise (ZKP 918 i EM /'Eucharisticum mysterium'/, 31,33.2): redovito, vjernici se pričešćuju za vrijeme Mise i u času kada je to propisano samim Redom slavlja, tj. neposredno nakon Pričesti svećenika-celebranta. Izvan euharistijskog slavlja: svećenik neće odbiti Pričest, pa i izvan Mise, onim vjernicima koji ga to zatraže iz opravdana razloga, uz obdržavanje bogoslužnih obreda.


Što je to 'generalna', 'opća', 'velika' ili 'životna' Ispovijed?

To svakako ne znači pričati svoj 'životopis' (biografiju, kronologiju važnih događaja iz svoga života /curriculum vitae/), već grijehe svoga života (od prošle velike Ispovijedi ili o čitavu životu). Ako smo se dosad svaki put iskreno i potpuno ispovijedali (sve i pojedine teške grijehe, po broju i vrsti, uz iskreno kajanje i odluku da ubuduće nećemo griješiti), ova Ispovijed nije nužna. No, često se površno i brzo ispovijedamo (što nije dobro ako se netko dugo vremena nije ispovijedao, više godina ili desetljeća; krivnja može biti i na svećeniku u na pokorniku); u tom slučaju, potrebno je u Božjem svjetlu ponovo sagledati svoj cjelokupni život, načiniti jedno temeljito 'pospremanje', 'generalku' svoga života. Duh Sveti će nam otkriti i raskrinkati sve skrivene i neiskreno ili nevaljano ispovjeđene, nedovoljno okajane i neodreknute grijehe... S vremena na vrijeme (osobito za vrijeme duhovnih obnova, seminara ili pučkih misija, kada nas Božje svjetlo i Njegova milost jače zahvaćaju, kada dolazimo do određene životne raskrsnice, do jedne točke u svome životnom hodu na kojoj se moramo opredijeliti i donijeti svoju životnu odluku - ili, jednostavno, nakon određenog dužeg protoka vremena, ili barem pred smrt) - potrebno je zastati te u jednoj dobroj valjanoj životnoj Ispovijedi potpuno rasteretiti dušu grijeha, pomiriti se s Bogom i zadobiti nutarnji mir. Kada ponovo sagledamo cjelokupni svoj život, njegove padove i krhkosti - naše pokajanje bit će snažnije, iskrenije i dublje, naša odluka za Isusa Krista i Njegova ljubav još snažnija... Svoje posvemašnje povjerenje predat ćemo Gospodinu, potpuno se predati u Njegove ruke i svjesno staviti svoj život pod Njegovo vodstvo i upravljanje. Nema ništa ljepše nego kad sav naš život prođe kroz Sakrament Sv. Ispovijedi, kada Gospodin Bog po svome Sinu Isusu Kristu pere s nas svaki grijeh i vraća nas ponovno u stanje dubljeg prijateljstva s Njime...
- Životna Ispovijed bila bi osobito nužna za one vjernike, gdje postoji opravdana sumnja da se zapravo nisu nikada valjano ispovjedili (sve Ispovijedi su, zapravo, bile svetogrdne); potrebna je i onima, koji su bilo kada, pa i samo jednom, neiskreno, necjelovito i nevaljano ispovjedili ma i jedan smrtni grijeh, ili ga, iz bilo kojeg razloga, potpuno zatajili: trebali bi se ponovo tada ispovjediti od svoje zadnje valjane Ispovijedi (jer su sve kasnije Ispovijedi u nizu, pa makar bile one i iskrene, svetogrdne /pokornik je jednom prevario Duha Svetoga, i to u Sakramentu/); korisna je i za one koji žele još jednom sakramentalno sagledati svoj život u svjetlu Muke, Smrti i Uskrsnuća Gospodina Isusa...

- Moralisti: ISPOVIJEDI KOJE NUŽNO TREBA PONOVITI. Po sebi je nužno ponoviti svaku i jedino Ispovijed teških grijeha, koja je bila sigurno nevaljana.
Nevaljana može biti:
- bez subjektivne krivnje ("nevaljana ali ne i svetogrdna": kad su u dobroj vjeri ispušteni neki teški grijesi; treba tu nevaljanu Ispovijed ponoviti onda kad se ustanovi takav manjak, dok ostale Ispovijedi, koje su međutim bile dobre, ne treba ponavljati);
- ili sa subjektivnom krivnjom ("nevaljana i svetogrdna" = kad su u zloj vjeri ispušteni teški grijesi; takve svetogrdne Ispovijedi, koliko god ih je bilo, treba SVE ponoviti /ali ne one Ispovijedi koje su bile između njih ili nakon njih, ukoliko ih je pokornik obavio točno u dobroj vjeri, pošto je zaboravio na one prijašnje svetogrdne/) (usp. I. Fuček, Ispovjednik i pokornik, 2014., s. 112-113).


Sv. Ivan Bosco znao je često govoriti o potrebi dobre Ispovijedi. Jedan događaj, koji je gledao u svojim 'mističnim snovima' (a slično iznose i Sv. Mala Terezija, Sv. Alfons de Liguori, naučitelji Crkve...), on ovako opisuje (op. a.: privatna viđenja nisu 'istine vjere' koje smo dužni vjerovati; no, don Boscov opis je teološki savršeno ispravan, psihološki neobično uvjerljiv i u skladu s naukom Crkve o potrebi cjelovite, valjane Ispovijedi; opis donosimo u skraćenom obliku):
'Dođi sa mnom', reče mi moj vodič, anđeo čuvar... I iznenada ugledah mlade ljude gdje padaju u... užarenu jamu. Vodič mi reče: 'To je prekršaj šeste zapovijedi, koja je uzročnik vječne propasti tolikih mladih ljudi'. - 'Ali, ako ti mladi ljudi griješe, oni se bez sumnje i ispovijedaju!', rekoh. 'Da, oni su se ispovjedili, ali su grijehe protiv čistoće ili slabo ispovjedili ili jednostavno sakrili. Npr. jedan od tih mladića je počinio taj grijeh pet puta, a kazao je samo dva ili tri. Neki su taj grijeh počinili u djetinjstvu i nikada se nisu usudili ispovjediti ga, ili su ga slabo predstavili... Neki su izostavili kajanje ili čvrstu odluku, neki su, umjesto da ozbiljno ispitaju savjest, nastojali obmanuti ispovjednika. Onaj koji umre u takvu stanju, prihvaća da se pribroji osuđenima...' Vodič podiže jedan zastor i ja ugledah grupu mladića u spavaonici; sve sam ih poznavao... Među njima je bilo i onih koji su se prividno dobro ponašali... Potom smo oko pola sata razgovarali o uvjetima da bi se obavila dobra Ispovijed. Naš zaključak je bio: treba izmijeniti život!... Izmijeniti život!'
- Poruka nam pomaže shvatiti značaj Ispovijedi i svetogrđa učinjenog u Sakramentu Pomirenja: u svakom Sakramentu Ispovijedi, treba se iskreno vratiti nebeskom Ocu; i treba izmijeniti život!


- Ima mnogo prigovora protiv ponovnog ispovijedanja svojih životnih grijeha (npr.to bi značilo da pokornik ne vjeruje u oproštenje grijeha - da ima pogrešnu sliku o Bogu koji nije policajac ili formalist, već sama Ljubav i Milosrđe - da ne treba ponovo kopati po savjesti...). Prigovori su potpuno opravdani ukoliko se pokornik redovito zaista iskreno i valjano ispovijedao. Ali potpuno neopravdani i promašeni ukoliko to nije bio slučaj - tada je ponovno, iskreno ispovijedanje nužnost (conditio sine qua non) za dobivanje sakramentalnog oproštenja i pomirenja uopće. Problem je, možda više, u činjenici teške krize Sakramenta Pomirenja, jer se nitko više ne smatra grješnikom ('pa to ti je bolest, ljudska slabost, to ti je hereditarna osobina, nemoj biti skrupulozan - to ti nije grijeh...').
- Ne preporuča se ponavljati velike Ispovijedi zbog skrupula, jer one redovito neće skrupulanta izliječiti. Njega će izliječiti djelotvorna ljubav prema Kristu i Njegovu djelu (I. Fuček, op. cit., str. 173). No, danas nije toliko problem skrupuloznost, koliko - beskrupuloznost...

- Životna Ispovijed zahtijeva i više vremena. Budući da je treba obaviti temeljito i pošteno, ona se, u pravilu, ne može obaviti u redovitom vremenu ispovijedanja, već je potrebno prethodno se dogovoriti o posebnom vremenu s ispovjednikom.

- Oproštenje je uvijek izvor života i obnove - obraćenje, promjena srca (unutarnja pokora), novo rođenje (umrle ponovno vraća u život), s kojim sudjelujemo u životu Oca, Sina i Duha Svetoga. Svaka Sv. Ispovijed je zapravo obraćenje i odricanje od svakoga, pa i najmanjega grijeha, i potpuno opredjeljenje za Krista i život u Njegovoj ljubavi i milosti to objašnjava zašto se ovaj Sakrament sve do kraja VI.st. nije mogao lako primiti; bilo je to poput ženidbe i rastave s istom osobom). Znamo da se ipak, zbog ljudske slabosti, događa da olako pogazimo zadano obećanje te da moramo okajati taj grijeh utjecanjem Sakramentu Pokore. No, nama, koji tome Sakramentu pristupamo često, potrebno je zapitati se, jesmo li se doista ozbiljno opredijelili za Isusa Krista jemo li zaozbiljno aktualizirali obraćenje, tj. odluku da se ne želimo vratiti na pravi put...
- Nakon Oproštenja, ne stati! Silno je važno ponovno ne pasti! Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh'. Došavši, nađe je pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku (Lk 11,24-26; Mt 12,43-46). Dakle, nakon dobre Ispovijedi, ne smije se ostaviti duša prazna; ona je čista - ali to nije dosta; treba ustrajno nastaviti moliti (svjestan da sâm ne možeš ništa protiv Zloga; samo je Gospodin moja snaga i zaštita). Stoga je nužno primati pomoć od Euharistije (Sveta Misa je ustvari posadašnjenje Kristove žrtve, po kojoj je Sotona pobijeđen od Onoga koji je razorio sotonsku vladavinu, od Onoga pred kojim je Sotona posve nemoćan, reče netko): sudjeluj više puta tjedno na euharistijskome slavlju i često primaj Krista u Sv. Pričesti. Ne zaboravi i neizmjernu snagu žrtve, odricanja (jer je tvoj duh grijehom bio oslabljen; sjeti se Isusovih Riječi: Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati, osim molitvom i postom (Mk 9,29); provjeri kako je ovaj Isusov savjet istinit i kako je, uistinu, Riječ Božja živa i djelotvorna (Heb 4,12); Riječi koje sam vam govorio, duh su i život (Iv 6,63)...
- Za novi život u Kristu, Pavao savjetuje: Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira. U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom… (Ef 6,10-19).

- Što, ako zgriješimo? Nikada, svjesno i voljno, ni najmanji grijeh! No, ako zbog slabosti ipak zgriješiš - milost ti je Božja uvijek na dohvat ruke. Možeš se uvijek vedra lica pojaviti pred Licem Božjim! Ispovijed je salon za ljepotu, gdje se Božjem djetetu vraća lice Božje, daje mu se Duh Sveti, uvjereni su mnogi.
- Veoma važno pravilo poslije pada: što god da se dogodi, ne očajavaj nikada, ma kakav god pad bio! Sv. Ivan Zlatousti upozorava: Naše spasenje ima dva smrtna neprijatelja: preuzetnost i očajanje nakon pada. - Odmah pobudi bol zbog grijeha, odmah zamoli za oproštenje onoga koga si povrijedio i zamoli Gospodina da ti oprosti i odmah odluči prvom prilikom ići na Ispovijed. O, moj Bože, sada se pokazalo kakav sam. A što bi se i moglo očekivati od tako slabog i slijepog stvora kakav sam ja... Nikako ne pasti u depresiju ili izgubiti odvažnost - već nastaviti u duhovnom životu kao da se ništa nije dogodilo. Ne kloni duhom, jer time Bogu nanosiš još veću žalost nego samim grijehom.
- Ne dopusti grižnju savjesti! Ona u tebi stvara nemir, oduzima ti odvažnost i paralizira te! Ona ne dolazi od Duha Svetoga, već od tvoje oholosti ili đavla. Mir je osnovni kriterij pri razlikovanju duhova. Osnovni kriterij za razlikovanje nemira u nama jest ovaj: Ako nas grize savjest a raste naša poniznost, ako za vrijeme grižnje savjesti gorljivije činimo dobra djela, ako ona u nama nimalo ne umanjuje povjerenje u Božje milosrđe - treba je primati sa zahvalnošću kao naklonost neba. Ako pak u nama pobuđuje nered, ako ubija naš zanos i čini nas lijenima... nesavjesnima u izvršavanju naših dužnosti - vjerujemo da su to pobude neprijatelja; činimo sve kao obično i uopće ih ne poslušajmo! (Scupoli).
- Poslije, jao, pada, često popuštamo u svojim svakodnevnim molitvama: Kako smijem doći pred lice Gospodnje kad sam ga upravo uvrijedio?! Nekada to traje i nekoliko dana dok se ne vratimo svom redovitom molitvenom životu. To je svakako velika pogrješka ili lažna poniznost koju nam podvaljuje đavao. Posebno ne popuštaj u svojim molitvenim navikama. Upravo suprotno. Ako budeš čekao da opet postaneš pravedan i vratiš se svojoj uobičajenoj molitvi, može se desiti da dugo čekaš... Naprotiv, ako prihvatiš činjenicu da si sagriješio i da se možeš pojaviti pred Gospodinom u stavu grijeha (bez prethodne toalete; konačno, zar ne zavisimo isključivo od Njegova milosrđa?) - On će te ozdraviti i pomalo ćeš se opet posvećivati... Ako te tvoja savjest optužuje, ako bi u Njegovoj prisutnosti najradije rekao: Gospodine, grješan sam, odlazi od mene, sjeti se da ti On govori: Dođi k meni, ljubim te, dođi da te zagrlim! Zar su tuga, klonulost, malodušnost i nemir u duši poslije svake pogrješke ispravni? Ne, ne: trebaš što prije steći mir (jer Bog djeluje ako je u duši mir!) i nastojati što brže težiti posvećenju samoga sebe. Vlastitim silama se ne možeš osloboditi grijeha: to može jedino Božja milost (milost znači 'dar', po definiciji!). Je li bolje biti malodušan i mučiti se, ili pak priznati: Gospodine, oprosti mi, opet sam sagriješio. Vidiš što sam sve sposoban učiniti! Predajem Ti se s povjerenjem, jer znam da ćeš me jednom posve ozdraviti. Neka me svijest o vlastitoj bijedi dovede do veće poniznosti, do većeg razumijevanja drugih, do dublje svijesti da ništa ne mogu svojim silama, već da imam očekivati sve od Tvoje ljubavi i milosrđa (Ph. Madre). Tada se Gospodin Bog raduje. Njegov odgovor je jasan...
- Tada jasno vidiš, da je tvoj grijeh prouzročila tvoja slabost i da si se premalo pouzdavao u Boga. Vlastiti pad te uči da još manje vjeruješ svojim silama te da još jače tražiš pomoć u Gospodina, koji jedini ima silu i moć (to je tvoje potpuno duhovno siromaštvo, prvo Blaženstvo). Ako se ne precjenjuješ i oslanjaš se samo na Gospodina, nećeš tada biti iznenađen ili zbunjen svojim posrtajima - uviđaš da je to prirodna posljedica tvojih slabosti i nestalnosti...
- Duhovni pisci savjetuju: kad ti se približava, Bog te mora učiniti slabim da bi Ga zatrebao; mora te poniziti, jer si prevelik, a rana čini poniznim. Često puta potrebno je mnogo rana da bi se Njemu obratio. Kada Gospodin ne bi dopustio da s vremena na vrijeme ne učinimo neko zlo, našli bismo se u velikoj opasnosti: uhvatila bi nas oholost i umišljenost, zaboravili bismo da sve dobivamo od Boga nezasluženo. A ništa ne škodi pravoj ljubavi kao oholost. Zato smo Gospodinu zahvalni, jer bez te zaštite, izložili bismo se opasnosti da se zauvijek izgubimo, kaže Sv. Mala Terezija. Ni križ nije otajstvo snage - već bespomoćnosti (B. Bro). Križ nije otajstvo heroizma, već otajstvo ljubavi. Ne sastoji se u hrabrom trpljenju, već u strahu od trpljenja; ne u prevladavanju teškoća, već da budeš pregažen od njih; ne u tome da budeš velik i velikodušan, već malen i smiješan u vlastitim očima; ne u tome da se gordiš od krjeposti, već da vidiš kako sve tvoje krjeposti padaju u prašinu - i sve to prihvaćati s ljubavlju. Ne radi se o tome da budeš jak u kušnji, već dovoljno ponizan da u tvom životu pobjeđuje - ljubav! Svetost ne počiva u moralnoj snazi, u isticanju svojih krjeposti i zasluga. Model kršćanina nije 'Superman', kršćani se ne natječu na velikim šampionatima svih kategorija! Svet si - i kad si slab - u mjeri u kojoj si sjedinjen s Bogom! Dovoljno je priznati da smo pred Bogom svi - prosjaci! Prihvati da si ranjiv i da zato - trebaš Spasitelja. Ne odbacuj dijete, ono što je slabo, bolesno u tebi...
- Nisi, dakle, ti nikakav 'Superman' krjeposti! Bog zna za tvoju slabost: ona stvara mjesto za Njegovu moć; snaga se u slabosti usavršuje... Jer kad sam slab, onda sam jak (2 Kor 12,9-10). Bit ćeš često vrlo slab, ali ćeš upravo takav, slab, pobjeđivati; bit će to pobjede ne tvojom, već Božjom snagom. Bog dopušta da doživiš teška razočarenja, da time naučiš, da samo na Njega računaš (Sv. Bonaventura). Važno je da u kušnji budeš dovoljno ponizan kako bi u svom životu otkrio ono najvažnije - istinu o Bogu koji te ludo ljubi. U tom smislu, netko je lijepo rekao: Nedopustivo je za kršćanina pomiriti se da bude 'padavičar', da mu to bude identitet, jer jednostavno nema u njemu volje popraviti se, nema odvažnosti i hrabrosti uvijek se ponovo dizati i započinjati iznova. Previše računa na sebe, a malo ili ništa na Boga.
- Evo, dakle, lijeka za tvoje padove: umjesto da se poslije nekog pada zatvoriš u sebe i neprestano u sebi oživljavaš spomen na nj' - vrati se odmah s povjerenjem Gospodinu, štoviše - zahvaljuj Mu za dobro što će ga Njegovo milosrđe izvući iz toga pada!
- Ponavljam: moramo se istovremeno boriti protiv grijeha i popravljati svoje pogrješke (Bog ne podnosi mlake, usp. Otkr 3,16; ništa tako ne ohlađuje ljubav kao pomirenje s osrednjošću!). Ali, jao, ako ipak padnemo, mnogo je bolje izgubiti sve ostalo, nego li hrabrost, nadu i dobre odluke (P. Faber). Ipak, ne moraš očajavati nad svojim pogrješkama, jer ako se Bogu vratiš s raskajanim srcem, On je sposoban iz toga izvući dobro (Bog može okrenuti na dobro čak i tvoje pogrješke /etiam peccata! - čak i grijeh, veli sv. Augustin/ - ponekad samo takvo dobro, da te uči rasti u poniznosti /manje vjerujem svojim silama, a više Njemu)/ te u milosrđu prema bližnjemu (ako ja tako lako padam, kako onda mogu osuđivati svoga brata?). Naš Gospodin toliko cijeni poniznost, da uopće ne pravi poteškoće da padnemo u grijeh, kako bi iz toga izvukao svetu poniznost (Sv. Franjo Saleški). Bolje grijesi koje prati poniznost, nego nevinost sjedinjena s ohološću (Sv. Ottavo di Milev).
- Ako se popravljamo na taj način, grijesi 'ne škode' i osoba uspijeva zadobiti poniznošću ono što je izgubila propustom.
Poslije svakog pada, On čeka... On ne želi ubiti grješnika, nego ga pretvoriti u sveca. Nemilosrdan je prema grijehu, a milostiv prema grješnicima - ta radi njih je i došao (usp. Lk 5,32). On je Onaj, kako kaže mudrac, koji u ličinki vidi leptira, u sjemenci plod, u grješniku sveca. To je Isusov pogled koji ne osuđuje. Pogled koji ozdravlja. Poslije, jao, pada, imaš posebno pravo na Isusovo naručje, aleluja. Ako i padneš ali odmah se podigneš - ne gubiš mnogo, već dobiješ poniznost, iskustvo milosrđa. Tko ostaje u žalosti i grižnji savjesti, gubi mnogo više. Znakom duhovne zrelosti nije to da više ne padneš, nego još više, da se znaš brzo podići. Svetac nije onaj koji nikad ne padne, nego onaj koji odmah ustane (Sv. Mala Terezija). Da ne izgubiš odvažnost, sveci govore da poslije pada možeš očekivati više milosti (usp. Rim 5,20: Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost).

Evanđelje Sakramenta 'Ranjene ljubavi'

Bog može učiniti i mnogo više od onoga što od Njega očekuješ. Ali ono što On ne može ili neće učiniti jest da silom otvori tvoje srce. Svoje srce treba da Mu daruješ ti sâm. Najveće je čudo - promijenjeni život u Bogu... Najveće je čudo - ljubav; manjkati u ljubavi - znači povrijediti Boga u zjenicu oka. Kršćanin živi svoje krštenje kada čuva svetu ljubav. Jer imaš isto krštenje kao i Isus, imaš i isti zakon - ljubav. To je tvoja osobna karta koja se piše Kristovom krvlju. U Ispovijedi se učiš ljubiti, ljubiti kao Bog. Takva te je ljubav spasila, takva ti ljubav oprašta, takva te ljubav i ozdravlja.
Predaj često u ovom Sakramentu Bogu sve što je tvoje, a On će ti zauzvrat dati sve svoje; predaj Mu svoje bijedno sve, a On će ti dati svoje Božje sve. Tvoji darovi Bogu mogu biti i svi tvoji svakidašnji porazi, svi tvoji neuspjesi, sve tvoje slabosti, sve tvoje bolesti, sva tvoja zla, svi TVOJI GRIJESI! Za sve ono što mu daješ, On će ti dati sve ono što nemaš, i ono što nisi ni vidio ni pomislio da može dati. Ako se kaješ - svaka tvoja krivica može postati "sretna krivica": pokazat će ti koliko te ljubi Onaj koji je zbog tebe umro i uskrsnuo, učinit će te poniznijim i krotkijim, onim koji se sve manje uzda u sebe, a sve više u Njega.
Neka ti ovaj Sakrament ne bude na otrov, nego na oproštenje grijeha! Jer je Krist uskrsnuo - nema života koji bi bio osuđen na propast, nema zla koje bi bilo konačno. Božja veličina nije toliko u pravednosti koliko u milosrđu. Njegova je pravednost obilježena blagošću i nježnošću. Njegova pravednost i svemoć stoje u ljubavi.
Ako si odlutao od Njega, uvijek se možeš vratiti... Kad se vraćaš i moliš oproštenje u mraku neke ispovjedaonice - upamti, raduješ Gospodina Boga, jer Mu dopuštaš da te kroz oproštenje ljubi. Samo je grješnik sposoban učiniti Bogu takvu radost! Njemu je veća radost dati oproštenje nego nama primiti ga. Pustimo se od Njega spasiti, pustimo se od Njega ljubiti. Sagriješili smo, slabi smo - to sada više nije važno! On je radi toga došao!
Ne gledaj, stoga, samo vlastitu nesreću - otkrij Isusovu Ranu koju je zaradio tražeći tebe u trnju grijeha (i sakrij se u tu Ranu!), pogledaj Očevu bol za izgubljenim sinom, vjeruj u Njegovu ljubav - samo takav povratak ima smisla. Boga istinski ljube samo skrušeni grješnici kojima je mnogo oprošteno, i sveci, jer jedni i drugi imaju dječju dušu (T. Dajczer). Samo nas oholost priječi da budemo sveci (sv. župnik arški). Nikada se ne ulazi tako u nebo kao kad ulazi grješnik kojemu je Bog iskazao mnogo milosrđa... Nama grješnicima za utjehu: više je u nebu onih koji su griješili, pa su se obratili i činili pokoru (Marija Magdalena, Savao iz Tarza, Augustin, Margareta Kortonska, Jeronim, desni razbojnik i mnoštvo drugih obraćenika - ne znamo im broja), nego onih koji su sačuvali krsnu haljinu nevinosti (Ivan Krstitelj, Josip, Alojzije Gonzaga, Dominik Savio, Tarzicije, Marija Goretti, Bonaventura, Toma Akvinski, Terezija od Djeteta Isusa i na tisuće drugih).... Kada govorimo o velikim svecima, tada ne častimo heroje, nego slavimo ono, što je Bog iz grješnih i slabih ljudi učinio (Bog nas kruni, jer kruni svoje darove, a ne naše zasluge - Sv. Augustin). Sveci su čudesan prototip gdje učimo, kako Bog i čovjek rade zajedno; kada ne radimo zajedno s Bogom - trebamo Božje oproštenje. Gospodin želi i od tebe učiniti sveca, najvećeg sveca u povijesti Crkve (T. Ivančić)!
Sa strane Gospodina Boga, nebo je otvoreno za sve: tamo ulazi svaki koji to hoće. Darovao je nebo razbojniku, dat će ga i svakom raskajanom grješniku! I tako se nebo napunja pokajnicima! Nebo je puno raskajanih grješnika, aleluja!
Veća je, dakle, Božja milost nego tvoj grijeh. Nakon oproštenja i pomirenja - budi sretan što si postao dijete Božje, i to na sliku Božju, što si napustio zemlju svoje sebičnosti i oholosti, opredijelio se za ljubav, ušao u Kraljevstvo Božje i bratsku zajednicu Crkve te što ti je Isus vratio krsnu nevinost duše. To je, zapravo, "drugo krštenje": krštenje u suzama. Iz te kupelji izlaziš blistav kao sunce s kojeg odsijevaju zrake svetosti (doista, nema ljepote u vidljivom svijetu koja bi bila slična ljepoti duše u milosti posvećujućoj)!
Ništa ti ne može grijeh kojeg si okajao, niti krivica koju nisi htio, ništa ti ne može neuspjeh, ako si se danas spreman popraviti. Ne moraš se vraćati u prošlost da nešto popraviš, jer budućnost je tvoja. Kad ne znaš kako dalje, tada počinje povijest Božje ljubavi.
'Evo, sve činim novo, nä, evo, pred tvojim očima. Nemoj razmišljati o onome što je prošlo, ono što je davno proteklo - ne dovodi u pamćenje. Pogledaj, činim nešto novo u tvom životu. Zar ne vidiš? Upravo pred tobom, nä, evo, stvara se. Ti nam, Gospodine Isuse, neprestano ponavljaš: Gledaj, sve činim novo. I nad svakim od nas odjekuje riječ tvoga Oca izrečena nad Sinom svojim: Ti si Sin moj ljubljeni!
... Hvala Ti, Gospodine Isuse... Hvala Ti, Oče... Hvala Ti, Duše Sveti!

Gospodin se brine da se na licu djece Božje uvijek čitaju crte Očeva lica. Stoga više nemaš pravo reći: ja sam grješnik, ja sam u zatvoru samoga sebe, već: ja sam ljubljeni grješnik, grješnik ljubljen ljubavlju Božjom - tada (i samo tada!) uskrsnuće - svako uskrsnuće - jest moguće! Isus može ponoviti uvijek svoj Uskrs u tebi.
Čudi se, često se čudi ludosti ljubavi Boga Oca!
Dok klečiš u ispovjedaonici, to su tvoji sveti trenuci pobjede čovjeka nad nečovjekom, pobjede mira nad ratom, praštanja nad osvetom, ljubavi nad mržnjom, nade nad očajem. To su trenuci kad su izgubili zločinci i grijeh... kada od grješnika postaješ svetac, od djeteta čovječjeg postaješ dijete Božje, od čovjeka osuđenog postaješ blagoslovljeni čovjek, iz tame prelaziš u svjetlost (usp. T. Ivančić). Ispovijed je nešto svemoćno. Duša, koja je sjedinjena s Bogom, zadaje Sotoni strah kao što mu zadaje sám Bog (Sv. Ivan od Križa). Ne boj se, ti si sin Božji, sin u Sinu!
Ima li, dakle, nade za grješnika? Ima! Čak i preko svih mjera!
Bog je Ljubav! (1 Iv 4,16). Ljubav i milosrđe će slaviti konačnu pobjedu. Posljednji sud će pokazati da je Božja ljubav jača od smrti! Upravo od smrti!

P. s. - Sve dok nemaš teškoga grijeha na duši, idi na Svetu Pričest: tu sam Ja u slavi. Ja sam živi Krist! Ja sam živa Voda. Ja sam vječni Oganj zapaljen u tvojim grudima, nemoj ga ugasiti. Moje je Tijelo gorući grm koje gori vatrom Duha Svetoga. Bit ćeš sav u ognju - i nećeš se spaliti. Nosi taj Oganj van po svojem srcu, po svojim rukama i ustima, da On gori i živi u svim srcima; svi oni moraju doći k Meni. Ne boj se ničega - predaj taj Oganj dalje - snagom Riječi Moje i Duha Svetoga, možeš promijeniti samoga sebe, svaku osobu, čitav svijet. Dovoljno je ostati u Mojoj ljubavi - jer sve ostalo je u njoj. Odreci se svega radi Mene, jer sve je tvoje - a Mene ni radi svega! 'Sjeti se da si od Boga. Sjeti se da si pozvan u svome životu Lice Božje tražiti. Sjeti se da si pozvan Lice Boga Oca gledati!' (V. Kraljević).




Za one koji žele znati više (= naši glavni izvori):

- Sveto Pismo; osobito: Lk 15; Iv 8,1-11.
- Katekizam Katoličke Crkve, 1420-1498.
- Christian BEAULIEU, Ma blessure est tendresse, Éd. Le Renouveau, Québec, 1982.
- Dario BETANCOURT, Izvori ozdravljenja - Sakramenti, Duh i voda, Jelsa, 1998., str.49-82.
- Henri CALDELARI MSC, Oproštenje, izvor života. Zašto i kako se ispovijedati?, III. hrv. izdanje, UPT 204, Đakovo, 1997.
- Tadeusz DAJCZER, U školi nazaretske obitelji. Razmišljanje o vjeri, Povj. za pastoral obitelji Zagr. nadb. (izd.), Zagreb, 2001.
- Ivan FUČEK, Vojevati pod Kristovom zastavom - duhovne vježbe, Verbum, Split, 2004.
- Tomislav IVANČIĆ, Hagioterapija. Duhovna medicina (priručnik), Teovizija (izd.), Zagreb, 1997. (str. 47-55).
- IVAN PAVAO II, Sakrament pokore. Sedam govora i jedno apostolsko pismo Ivana Pavla II, Dokumenti 109, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997.
- Željko R. PAVLIČIĆ, Ispovijed. Odakle? Zašto? Kako?, Zagreb, 1995.
- Jacques PHILIPPE, Traži mir i idi za njim, ICMM, Međugorje, 2017.
- Liturgijsko-pastoralni LISTIĆ za Sakrament Pomirenja, Kršćanska sadašnjost (izd.), Zagreb, 1999.

_____________________________________________________________________________





RIJEČI BOŽJE dok čekaš red pred ispovjedaonicom:
* * *
- Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupâ, spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Gospodine (Ps 25, 6-7).

- Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. Evo, grješan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja. Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. Poškropi me hisopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega! Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene! Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! (Ps 51,3-13).

- Milosrdan je i milostiv Gospodin, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv - ne postupa s nama po našim grijesima, niti nam plaća po našim krivnjama (Ps 103,8).

- Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega. Kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna - govori Gospodin (Iz 1,18).

- Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše (Iz 53,5).

... jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati (Jr 31,34).

- Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom - past ću ih pravedno (Ez 34,16).

- Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospodine, Bože naš, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka! Pravedan si u svemu što učini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. Zgriješili smo i počinili bezakonje, odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško. O, ne zapusti nas zauvijek zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga, ne uskrati nam svoje milosrđe zbog Isusa, miljenika svoga, zbog Krista, Sveca svojega. Primi nas slomljene duše, duha ponizna! Takva nek bude žrtva naša pred tobom danas, da nas pomiri s tobom - jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju. Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje (prema: Dn 3,26-41).

- Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali (Jl 2,13).

* * *
- Sinko! Otpuštaju ti se grijesi (Mk 2,5).

- Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grješnike na obraćenje (Lk 5,32).

- ... oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi (Lk 7,47).

- Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno! (Lk 19,10).

- Zaista ti kažem, još danas ćeš biti sa mnom u raju (Lk 23,43).

- Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu (Iv 3,17).

- Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe! (Iv 5,14).

- Ni ja te ne osuđujem. Idi i ne griješi više (Iv 8,11).

- Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im (Iv 20,22-23).

- ... dok još bijasmo grješnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? (Rim 5,8-9).

- Ako reknemo da nemamo grijeha, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde (1 Iv 1,8-9).

- I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve (1 Iv 3,19-20).

* * *
- Oprostiti ljudima, smilovati im se - to je djelo (Božje) veće od stvaranja svijeta... i upravo u tome Bog očituje svoju svemoć (Sv. Toma Akvinski).
- Nikada nisam razumio kako netko može mirno leći u krevet sa smrtnim grijehom na duši, a zna da će možda umrijeti te noći (Sv. Toma Akvinski).
- Idi, o Terezijo... zaklinji biskupe i svećenike da se nikada ne umore propovijedati o valjanoj Ispovijedi, da ne bi moji dragi vjernici taj lijek pretvorili u otrov, nego da se služe Sakramentom Milosrđa koji je određen za oproštenje grijeha... (Sv. Mala Terezija).
- Raspeli ste Krista, ali kad odlazite na Ispovijed, odlazite našeg Gospodina osloboditi od križa (Sv. župnik arški).
- Kćeri moja, govori cijelom svijetu o mom neiscrpnom milosrđu... (Isus Sv. s. Faustini.)
- Prije nego dođem kao pravedni Sudac, otvorit ću široka vrata svoga milosrđa. Tko ne želi proći kroz vrata milosrđa, morat će proći kroz vrata pravednosti (Isus Sv. s. Faustini).
- Nikada ne gubiti nadu u milosrđe Božje (zlatno pravilo Sv. Benedikta).


______________________________________________________________________________________


- 20:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Večernji ispit savjesti (svakodnevni, za mlade)

Ponedjeljak

Moj Bože, ja sam Ti jutros prikazao sve časove ovoga dana * kao što Ti svećenik prikazuje svetu Hostiju. * Ti si s tim pomiješao svoju milost kao kvasac. * Pred Tobom ću sada ispitivati * kako sam to upotrijebio. *
Podaj mi premilostivi Bože još ovu milost: * prosvijetli mi pamet, da se sjetim svih grijeha u koje sam danas upao. * Potakni mi volju da se skrušeno pokajem * što sam uvrijedio Tebe, najveće dobro. *

Ispit savjesti...
Jesam li se prije počinka sjetio svoga Gospodina?
Jesam li rado slušao dobre upute svojih roditelja, odgojitelja? - nastojao ih slijediti?
Kakav sam bio s bližnjima, osobito kod igre, u školi...? - možda grub, nepopustljiv? Da nisam koga povrijedio nadimcima, izrugivanjem? Jesam li učinio što dobro svojoj braći?
Kako sam čuvao svoje i tuđe stvari - pazio da ih ne oštetim, izgubim?
Da nisam bio neoprezan u biranju štiva, filmova, s internetom, na mobitelu...; prepuštao se neurednom sanjarenju i lijenosti?
Što ću učiniti za Krista mladenački odlučno, iskreno i vedro?...

Moj Bože, * žao mi je što sam uvrijedio Tvoje Božansko veličanstvo! * Kajem se za svoje grijehe, * žao mi je što sam ih počinio. * Ne kajem se samo zato što sam zaslužio da me kazniš, * nego osobito zato jer si Ti neizmjerno savršen * i dostojan svake ljubavi, * i jer mrziš grijeh. * Tvrdo odlučujem da ću se popraviti * i izbjegavati svaku grješnu prigodu. * S ovim kajanjem želim živjeti i umrijeti. *



Utorak

Klanjam Ti se, * moj Bože, * podložnošću na koju me pozivlje prisutnost Tvoga veličanstva. * Vjerujem u Te, jer si sama istina; * uzdam se u Te, jer si neizmjerno dobar; * ljubim Te iz sveg srca svoga, * iz zahvalnosti prema Tvojoj neizmjernoj ljubavi; * i ljubim bližnjega kao samoga sebe * iz ljubavi prema Tebi. *
Moj Bože, * molim Te da mi oprostiš sve što Ti se nije svidjelo u mojem načinu mišljenja, * govorenja, * ili djelovanja. * Ove večeri obnavljam čuvstva duboke ljubavi, * koja Ti pripada, i obećajem * da ću sutra s Tvojom milošću u svemu postupati bolje. *
Dođi, Duše Sveti, * pamet mi rasvijetli, * da spoznam svoje grijehe kojima sam Te danas uvrijedio * i da se za njih iskreno pokajem. *

Ispit savjesti...
Jesam li bio točan kod ustajanja? Kamo sam usmjerio svoje prve misli novoga dana? Znam li s Bogom započeti i s Njime završiti sva svoja djela?
Jesam li učio sa zanimanjem, vedro i marljivo?
Kakav sam kod jela - nesebičan ili sebičan? Znam li se lijepo vladati za stolom, iza sebe ostaviti čisto? Jesam li spreman drugima pomoći? U učenju, kod posla, vedrim raspoloženjem?
Da li sam sklon ogovaranju i klevetanju? Prepričavam li tuđe pogrješke, nastojim ih uvećati?...

Moj Bože, * sve Tebi dugujem: * svoj život, * svoje ruke pomoću kojih radim, * ove oči pomoću kojih čitam, * svoje tijelo, razum, * roditelje, prijatelje. * Toliko ih ima koji se ne mogu radovati ovome što ja imam: * slijepi, * paralizirani - uzeti, * napuštena djeca, * oni koji gladuju... * Dao si mi što nisi dao mnogima, * moj Bože... * A ipak ja sam bio nezahvalan!... * Molim Te, * oprosti mi moje grijehe koje sam učinio pred Tobom. * Kajem se iz svega srca * i volio bih da ih nisam počinio. * Uz Tvoju pomoć želim da ih više ne učinim. *



Srijeda

Bože moj, * opet je prošao jedan dan * koji se neće nikada više povratiti. * Jednom će doći vrijeme * kad više neću moći činiti pokoru. * Zato Ti se još na svršetku današnjeg dana preponizno klanjam. * Hvalim Te i slavim sa svim anđelima i izabranima * i zahvaljujem Ti na svim dobročinstvima koja si mi danas milostivo podijelio. *
Dođi, Duše Sveti, prosvijetli mi pamet * da sve grijehe i svaki nemar današnjega dana * u gorčini svoje duše pravo spoznam, * Tebi ponizno priznam, * istinito se pokajem * i opet Tebi omilim. * Pokaži mi Gospodine moju zloću * i daj mi da spoznam sve moje krivnje! *

Ispit savjesti...
Jesam li sabrano obavio jutarnju molitvu? Kako sam sudjelovao kod Sv. Mise - pjevanjem, recitiranjem, osobnom molitvom?
Kakav sam u školi - prije dolaska profesora, pod samom nastavom - vedar i pažljiv, ili trom, nezainteresiran, brbljav i pospan?
Kakav sam bio prema subraći pod odmorom, za vrijeme nastave - plemenit, susretljiv, spreman da služim, ili sam bio na teret, smetao im kod učenja upadicama i brbljanjem?
Da li je moje prijateljstvo na visini? Klonim li se posebnog i nezdravog prijateljevanja?
Jesam li čuvao imovinu, svoje i tuđe stvari - pazio da ih ne oštetim, izgubim?
Da li sam smireno, vedro i dragovoljno obuzdavao svoje poglede i misli - izbjegavao lijeno, možda i neuredno maštanje? ..

O predobri moj Oče, * moj Bože i Gospodine! * Kajem se od svega srca što sam Te ikada uvrijedio. * Daj očima mojim suze, * da dostojno oplačem svoje grijehe. * Daj srcu mojemu da se skrušeno i iskreno pokajem * te pravu pokoru činim * i opet Tvoju milost zadobijem. * Pred Tobom priznajem sve što sam sagriješio. * Primi milostivo, Gospodine i Bože moj, * ovu moju pokoru, * i oprosti mi sve grijehe, * za ljubav Isusa Krista. Amen.



Četvrtak

Gospodine, * blagoslovi zemlju na koju pada mrak; * blagoslovi grad i predgrađe; * bogataše da budu milosrdniji, * siromahe da se međusobno ljube. * Moj Bože, blagoslovi osobito siromahe; * ukloni svađe između muževa i žena; * izmiri braću. * Vrati sreću svima malima i velikima, * da nijedan od njih Tebe ne proklinje, * nego da Te što više ljubi, dobri Isuse. * Molim Ti se za sve one koji Ti se ne mole ove večeri. * Ljubim Te za sve one koji Te još ne ljube. * Darujem Ti svoj život * kako bi njihov život bio bolji i lakši.*

Ispit savjesti...
Jesam li tijekom dana pročitao koju riječ iz Sv. Pisma ili duhovne knjige? Znam li se time okoristiti, primijeniti to u dnevnom životu, ili pak ne mislim na to preko dana? Što ću u tom pogledu poduzeti?
Da li se preko dana koji put svratim svome najvećem prijatelju Isusu (molitvom, pohodom crkvi...)? Znam li s Njime povjerljivo razgovarati o svojem životu - radostima i poteškoćama?
Znam li cijeniti šutnju i sabranost? - znati šutjeti znači - znati živjeti?! - jesam li kada razmislio o tome? Zar nije to poteškoća s kojom se često susrećem u zajedničkom životu - kanim li je već jednom riješiti?
Je li moje vladanje na visini, osobito bratska ljubav te zaista služi na čast Bogu?
Jesam li razmišljao o tome što znači vjerovati i ljubiti Isusa Krista?...


Gospodine Isuse * bilo je mnogo nemarnosti kroz ovaj dan * i moja duša mora Ti izgledati tamna... * Ja sam sebičnjak koji misli samo na sebe... * To najbolje dokazuju moji grijesi. * Ali ipak ja bih htio imati dušu sjajnu i plemenitu... * Žao mi je što sam Te uvrijedio * i obećajem da ću biti bolji. * Gospodine, pomozi mi * da dadnem više poleta svom životu. * Prečista Djevice, čija duša je sjala kao kristal, * pomozi mi, da i moja duša postane obzirnija i ljepša. *



Petak

Draga Gospo, * večeras sam umoran. * Moje misli se zapliću, i moje snage izmiču. * Čeznem za odmorom, čeznem za snom. * Majko, ove večeri, polazim na počinak * da sutra nastavim posao s više žara, * s više radosti i ljubavi. * Daj da ove misli ojačaju u meni snage * koje se obnavljaju za posao koji dolazi. * Draga Gospo, kad se probudim * neka moja prva riječ bude poklik radosti, * radosti što živim s Tobom za Boga * i dajući svjedočanstvo sinovske odanosti, u poslu novoga dana. *

Ispit savjesti...
Kako obavljam ispit savjesti? Nastojim li pronaći pravi razlog pogrješke ili neuspjeha? Što je s mojim kajanjem i dobrim odlukama?
Nastojim li razviti u sebi plemenitost i dobrotu te druge naravne darove koje sam preko roditelja od Gospodina primio?
Kakav je moj susret s Isusom Kristom u Sv. Pričesti? Je li to susret dvojice prijatelja koji se jako vole ili i pri tome ostajem hladan, u nekom praznom snatrenju bez osjećaja i misli? Da li je živi Krist Gospodin u Sv. Euharistiji za mene stvarnost s kojom ozbiljno računam, za koju živim? Što ću učiniti da moj susret s Kristom dođe na pravu visinu sjedinjenja?
Da li sam iskren? - prema Bogu, drugima i svojim roditeljima? Shvaćam li da mi je ta vrlina najpotrebnija za bilo kakav napredak u duhovnom i obiteljskom životu?
Kako sam učio? Jesam li samostalan u izrađivanju svojih zadataka? Da nisam čak drugima i smetao u marljivom radu?
Da li sam ponosan na kršćanski stav o životu, čistoći i ljubavi? Možda u meni klija tajna želja i zavist mladićima i djevojkama koji ne znaju za ideale kršćanstva? Što sam poduzeo ili poduzimam da to riješim?...


Moj Bože, * žao mi je što sam uvrijedio Tvoje Božansko veličanstvo. * Kajem se za svoje grijehe, * žao mi je što sam ih počinio. * Ne kajem se samo zato što sam zaslužio da me kazniš * nego osobito zato, jer si Ti neizmjerno savršen * i dostojan svake ljubavi, * jer mrziš grijeh. * Tvrdo odlučujem da ću se popraviti, * i izbjegavati svaku grješnu prigodu. *



Subota
Dođi, Duše Sveti, napuni srca svojih vjernih * i zapali u njima oganj svoje ljubavi. *

Ispit savjesti...
Kako čitam duhovno štivo? Mogu li čitati časopis ili knjigu duhovnog sadržaja koja u sebi nema izvanredne zanimljivosti a obogaćuje mi dušu novim spoznajama o duhovnim vrjednotama kršćanstva?
Da li sam smetao druge u učenju i sabranosti? Da nisam bio kome na sablazan, tako da bi se s pravom na mene mogle primijeniti Isusove riječi: "Tko sablazni jednoga od ove moje najmanje braće, bolje bi mu bilo da si na vrat objesi mlinski kamen i da potone u dubinu mora?!"
Kakav sam prema roditeljima - otvoren, privržen i iskren ili im možda svojom dvoličnošću, nemarom i zatvorenošću smetam da izvrše svoje poslanje? Što ću učiniti da to popravim?
Da li se moja pobožnost prema Bl. Djevici Mariji sastoji u velikom povjerenju, odanosti i ljubavi koja zahvaća cijelo moje biće, ili se možda sastoji u ponavljanju nekih molitvica? Znam li se okoristiti Njezinom zaštitom i majčinskom pomoći u sređivanju problema sv. čistoće? Jesam li otvoreno i iskreno razgovarao sa svećenikom o tim pitanjima i načinu borbe koji najviše odgovara mojoj naravi?
Da li sam se prilikom kupanja dolično vladao?...


Kajem se od svega srca, * što uvrijedih Boga najveće i najmilije dobro. * Mrzim na sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem, * da ću se popraviti i da neću više griješiti. *



Nedjelja

Na koncu ovoga dana * Svemogući vječni Bože, prostirem se pred Tobom * i klanjam se Tebi, Bogu živomu i pravomu, * Stvoritelju, Otkupitelju i Posvetitelju svomu. * Vjerujem u Te, vječna istino! * Ufam se u Te, milosrđe beskrajno! * Ljubim Te, dobroto neizmjerna! * Zahvaljujem Ti na svim darovima, * osobito, što si me danas milostivo sačuvao * od svakoga zla duše i tijela. *
Slava Ocu...
Podaj mi, * premilostivi Bože, još ovu milost: * prosvijetli mi pamet, * da se sjetim svih grijeha u koje sam danas upao; * potakni mi volju * da se skrušeno pokajem, * što sam uvrijedio Tebe, * najveće dobro. *

Ispit savjesti...
Kako sam sudjelovao u današnjem bogoslužju? - vedro, s oduševljenjem - možda tromo, pospano? Koliko držim do sakramentalnog života, osobito Sv. Mise, Sv. Pričesti i Ispovijedi? Kakva je moja vjera u moć Sv. Sakramenata, nada da ću primiti milosti potrebne za život na kršćanskoj visini, ljubav prema Djelitelju svih milosti - Ocu i Sinu i Duhu Svetomu? Spremam li se za susret sa živim Kristom, svojim Bogom, vođom i prijateljem u Svetoj Pričesti?
Kakva je moja Ispovijed? Da nije to ponavljanje istih grijeha bez mnogo volje i iskrenosti da svoj život temeljito popravim? Što je s kajanjem i odlukama? Hoću li i kod slijedeće Ispovijedi konstatirati iste grijehe, nemarnosti i pogrješke? Jesam li svjestan da od moje osobne obnove, ovisi obnova čitave moje obitelji, razreda...
Hoće li me ganuti zov Krista koji trpi u braći sela i grada, moje okolice - glad, samoću, nerazumijevanje i prijezir? Europa, Azija... čekaju Kristovo objavljenje! Svi ovi čekaju na mene kao kršćanina... Mislim li na njih?
Gledam li ozbiljno u svoju budućnost, svoj život - ili želim ostati običan, prosječan, u svemu posljednji, nesposoban za išta?
Kakav sam prema svojim roditeljima, braći i sestrama, svome župniku te svima onima koji mi čine dobro, kod kuće, u školi...


O Bože moj, * kako se stidim * gledajući tolike mane i prekršaje svoje! * Da me noćas pozoveš na svoj sud, * o Isuse, što bi bilo od mene? * Uzdajući se u Tvoje milosrđe, Bože moj, * kajem se od svega srca * za sve svoje grijehe, * jer sam Tebe uvrijedio, * Tvoju pravednu kaznu zaslužio. * Osobito se kajem, jer sam uvrijedio Tebe, * svoga najboljega Oca i najvećeg dobrotvora, * najveće i najmilije dobro, * koga nada sve ljubim. * Odlučujem čvrsto, * da ću se unaprijed po milosti Tvojoj čuvati svakoga grijeha, * te volim sve, * i samu smrt podnijeti, * nego Tebe uvrijediti ikakvim grijehom, * pogotovu smrtnim ili običajnim. * Odlučujem, da ću se kloniti svake grješne prigode * i vježbati se u svakoj krjeposti. *
(Preuzeto, s neznatnim izmjenama, iz: Sursum corda, Umnoženo kao rukopis za privatnu upotrebu sjemeništaraca, Zagreb, 1969.)

- 16:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.08.2019., četvrtak

ISPOVJEDNE MOLITVE

MOLITVE PRIJE ISPITA SAVJESTI

Predragi moj Bože i Oče, * koliko si mi dosad milosti i dobročinstva udijelio! * Iz dna srca zahvaljujem Ti za tu ljubav * i želim da Te svi stvorovi na nebu i na zemlji * sa mnom hvale i slave na vijeke. * Ali, jao, kad se sjetim Tvoje dobrote, * i pogledam na svoj dosadašnji život * teško mi je, * te ne znam što bih Ti od stida kazao! *
Sagriješio sam, Gospodine! * Tebe sam često i teško uvrijedio, * očinsko sam srce Tvoje ražalostio, * Tvoju ljubav prezreo, * za Tvoja dobročinstva vratio crnu nezahvalnost. *
Smiluj mi se, o Bože, * po velikom milosrđu svojem! * Ne odbaci me od sebe * i ne uskrati mi milost Duha Svetoga, * da svoje grijehe spoznam, * od srca se za njih pokajem,* iskreno ih svećeniku ispovjedim * i Tvojoj pravdi za njih zadovoljim.*
Dođi, Duše Sveti, napuni mi dušu svojom milošću * i užezi u meni oganj ljubavi svoje. * Amen.

O, dođi Stvorče, Duše Svet, * Pohodi duše vjernika, * Poteci višnjom milosti * U grudi, štono stvori ih. *
Ti nazivaš se Tješitelj, * Blagodat Boga svevišnjeg, * Studenac živi, ljubav, plam * I pomazanje duhovno. *
Darova sedam razdaješ, * Ti prste desne Očeve. * Od vječnog Oca obećan, * Ti puniš usta besjedom. *
Zapali svjetlo u srcu, * Zadahni dušu ljubavlju, * U nemoćima tjelesnim * Potkrepljuj nas bez prestanka. *
Dušmana od nas otjeraj * I postojani mir nam daj, * Ispred nas idi, vodi nas * Da svakog zla se klonimo. *
Daj, Oca da upoznamo * I Krista, Sina njegova * I u Te Duha njihova, * Da vjerujemo sveudilj. *
Sva slava Ocu vječnomu * i Sinu mu jedinomu, * Sa Duhom punim utjehe * Nek bude sad i uvijeke.* Amen.

Pošalji Duha svojega i postat će novi svijet.
I obnovit ćeš lice zemlje.

Pomolimo se. Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj, da u istom Duhu, što je pravo mislimo i Njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Dođi, Duše Presveti, * Sa neba nas posjeti * Zrakom svoje milosti. *
Dođi, Oče ubogih, * Djelitelju dara svih, * Dođi, srca svjetlosti. *
Tješitelju tako blag, * Ti nebeski goste drag, * Pun miline hlade tih. *
Umornima odmore, * U vrućini lahore, * Razgovore žalosnih. *
Sjaju svjetla blaženog, * Sjaj u srcu puka svog, * Napuni nam dušu svu. *
Bez Božanstva Tvojega * Čovjek je bez ičega, * Tone sav u crnom zlu. *
Nečiste nas umivaj, * Suha srca zalivaj, * Vidaj rane ranjenim. *
Mekšaj ćudi kamene, * Zagrij grudi ledene, * Ne daj nama putem zlim. *
Svim, što vjeru imaju, * Što se u te ufaju, * Sedam svojih dara daj. *
Daj nam krjepost zaslužnu, * I smrt lijepu, blaženu, * Daj vjekovit svima raj. * Amen.

Pošalji Duha svojega i postat će novi svijet.
I obnovit ćeš lice zemlje.

Pomolimo se. Bože, kojemu je otvoreno svako srce, kojemu govori svaka volja i kojemu nije sakrivena nikakva tajna, očisti ulijevanjem Svetoga Duha misli srca našega da zaslužujemo Tebe savršeno ljubiti i dostojno Te hvaliti po Kristu Gospodinu našem. Amen.



ISPITIVANJE SAVJESTI (za mlade)

Najprije se pitaj kada i kako si se zadnji put ispovjedio?
Zatim prođi zapovijedi Božje i crkvene, glavne i tuđe grijehe i svoje dužnosti. Zađi u pojedinosti i pomisli, da li si sagriješio mišlju ili riječju ili djelom ili zanemarivanjem svojih dužnosti. Kod smrtnih grijeha sjeti se broja i prilika koje mijenjaju vrste grijeha.

I. zapovijed Božja. Vjera... sumnje o vjeri... protuvjerske ili protucrkvene ili bezbožne knjige, časopisi, novine, govori... praznovjerje... magija... svetogrđe...? Ispovijed skrušena... iskrena... potpuna? Pričest dostojna... priprava... zahvala? Molitva dolična... pažljiva... pobožna? Ufanje lakoumno... očajavanje?

II. Ime Božje, da nisi pogrdio, uzalud izgovarao? Psovka... kletva... Zaklinjao se? Zavjet? Vladanje u crkvi?

III. Sv. Misa u nedjelju i blagdane? Da li si nastojao crpsti iz Sv. Mise korist za svoju dušu... da li si pazio na glavne dijelove Sv. Mise... sjedinio se sa svećenikom pri oltaru?

IV. Roditelji, učitelji, da ih nisi uvrijedio? Neposlušnost... Prkos... Prijezir... Zahvalan im bio... Uslužan? Pokoravaš li se Bogu radi Njega samoga ili iz obzira ljudskog?

V. Svojevoljne ozljede svoga ili tuđega života ili zdravlja? Srdžba... Mržnja... Prijezir... Potukao se ili osvetio? Neprijateljstva... Zadjevice... Pravdanje... Zavada?

VI. i IX. Smrtni grijesi su: svojevoljna besramna djela (sâm ili s drugima), svojevoljne besramne želje, svojevoljni i nepotrebni besramni: pogledi, razgovori, misli, predodžbe, čitanje, doticanja, šale, dvolične sablažnjive primjedbe.
Laki su grijesi takvi nepotrebni, svojevoljni, radoznali ili lakoumni pogledi, razgovori, slušanja, misli, čitanje itd., koji nisu besramni ali nisu sasvim uredni. No zla nakana može i od tih čina učiniti teški grijeh. Pazio da ne padnem u bližu grješnu prigodu...? Odlučno se borio protiv napasti... zazivajući Boga, Bl. Dj. Mariju, svece?

VII. i X. Krađa... Prijevara... šteta... Tuđe dobro povraćeno?

VIII. Laž... ogovaranje... klevetanje... zle misli o bližnjemu... nerazložna sumnja... krivi sud... potvaranje...?

Zapovijedi crkvene. Post... Nemrs... Zabranjene knjige?

Glavni i tuđi grijesi. Oholost... škrtost... zavist... neumjerenost u jelu i pilu... srditost... lijenost?
Savjetovati, nagovarati na grijeh... pomagati drugoga u grijehu... hvaliti tuđi grijeh... braniti tuđi grijeh...? Sablazniti... smutiti...

Dužnosti staleža. Tjedna ili bar mjesečna Ispovijed... Česta Pričest...? Točnost...? Kućni red...? Savjesnost...? Učio ozbiljno... marljivo... s dobrom nakanom? Izbjegavao društva... priredbe... zabave, koje ne dolikuju Isusovom prijatelju i kršćaninu?



POKAJANJE

O Bože, * vječna istino i pravednosti. * Što da Ti kažem? * Zanijemiti mi je, kada pogledam na množinu grijeha, * kojima sam Tebe, svojega Gospodina i Boga, * svojega predragoga Oca uvrijedio. * Ah, kako sam se nedostojno vladao! * Ti si mi dao tolika dobra, * a ja sam se njima zlo služio, * njima Tebe vrijeđao. * Toliko puta sam već obećao * da ću samo Tebi služiti i dovijek Ti biti vjeran, * pa ipak sam Te brzo ostavljao, i protiv Tebe radio; * nisam činio što sam obećao, * kršio sam Tvoje zapovijedi. * Ti ipak nisi prestajao činiti meni dobro, * a ja sam prema Tvojoj dobroti i ljubavi * bio tako hladan i nemaran!

O predobri moj Oče, * moj Bože i Gospodine! * Kajem se od svega srca, * što sam Te ikada uvrijedio! * Daj očima mojim suze, * da dostojno oplačem svoje grijehe. * Daj srcu mojemu, da se skrušeno i iskreno pokajem * te pravu pokoru činim i opet Tvoju milost zadobijem. * Pred Tobom eto priznajem sve, što sam sagriješio. * Od ljubavi prema Tebi ustat ću i poći svećeniku, * Tvojemu namjesniku, * da mu sve svoje grijehe iskreno i skrušeno ispovjedim. * Primi milostivo, Gospodine i Bože moj, * ovu moju pokoru, * i oprosti mi sve grijehe za ljubav Isusa Krista. * Amen

Isuse, Sine Davidov, * smiluj mi se! * Kako si milostivim okom pogledao Petra i obratio ga, * tako isto milostivim okom pogledaj i mene, * da se sasvim obratim i popravim. * Žao mi je od svega srca, * što sam Tebe svojega Stvoritelja i Otkupitelja, * svojega Gospodina i Boga, * najveće dobro uvrijedio. * Za ljubav Srca Tvoga molim Te, Isuse, * oprosti mi i opet me primi u milost svoju. * Budi mi uistinu Isus, to jest Spasitelj; * ne postupaj sa mnom po mojim grijesima, * nego po svojoj beskrajnoj dobroti, * i daj da u Tebi nađem spas i blaženstvo. * Mrzim od srca na svaki grijeh * i odričem ga se zauvijek;* volim radije umrijeti nego li ikada Tebe uvrijediti. * Amen.

U Tvoju se zaštitu utječemu, * sveta Bogorodice! * Ne odbij nam molbe u potrebama našim * već nas od svih pogibelji uvijek oslobađaj, * Djevice slavna i blagoslovljena, * Gospođo naša, * Posrednice naša, * Zagovornice naša. * Sa svojim nas Sinom pomiri, * svojemu nas Sinu preporuči, * svojemu nas Sinu izruči. * Amen.


Psalam 51 (Ispovijed raskajana grješnika)

Antifona: Poštedi Gospodine, puk svoj poštedi, koji si otkupio dragocjenom Krvi svojom.

Smiluj mi se, Bože, * po milosrđu svome, *
po velikom smilovanju * izbriši moje bezakonje! * Antif.

Operi me svega od moje krivice, * od grijeha me mojeg očisti! *
Bezakonje svoje priznajem, * grijeh je moj svagda preda mnom. * Antif.

Tebi, samom Tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred Tobom: *
pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. *
Evo, grješan sam već rođen, * u grijehu me zače majka moja. * Antif.

Evo, Ti ljubiš srce iskreno, * u dubini duše učiš me mudrosti! *
Poškropi me hisopom da se očistim, * operi me, i bit ću bjelji od snijega! * Antif.

Objavi mi radost i veselje, * nek' se obraduju kosti satrvene! *
Odvrati lice od grijeha mojih, * izbriši svu moju krivicu! * Antif.

Čisto srce stvori mi, Bože, * i duh postojan obnovi u meni! *
Ne odbaci me od lica svojega * i svoga svetog duha ne uzmi od mene! * Antif.

Vrati mi radost svoga spasenja * i učvrsti me duhom spremnim!*
Učit ću bezakonike Tvojim stazama, * i grješnici Tebi će se obraćati. * Antif.

Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože, spasitelju moj! *
Nek' mi jezik kliče pravednosti Tvojoj! *
Otvori, Gospodine, usne moje, * i usta će moja naviještati hvalu Tvoju. * Antif.

Žrtve Ti se ne mile, * kad bih dao paljenicu, Ti je ne bi primio. *
Žrtva Bogu duh je raskajan, * srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. * Antif.

U svojoj dobroti milostiv budi Sionu * i opet sagradi jeruzalemske zidine! *
Tada će Ti biti mile žrtve pravedne * i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku Tvojemu. * Antif.

Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu. *
Kako bijaše na početku, * tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. * Antif.

Pomolimo se: Bože, kojemu je vlastito da se vazda smiluješ i opraštaš, primi molbu našu i po svojoj milosrdnoj dobroti blago odriješi nas i sve sluge svoje, koje sapinju okovi grijeha.
Usliši, molimo Gospodine, prošnje onih, koji Te ponizno mole, oprosti grijehe onima, koji Ti se ispovijedaju, pa nam zajedno daj dobrostiv oproštenje i mir.
Neiskazivo nam milosrđe svoje Gospodine, milostivo pokaži, te nas ujedno izbavi od svih grijeha i oslobodi od kazna, koje za njih zaslužujemo.
Bože, koga grijeh vrijeđa, a pokora ublažuje, pogledaj milostivo na ponizne molbe puka svoga i odvrati bičeve srdžbe svoje, što ih zaslužujemo za svoje grijehe. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

(Preuzeto, s neznatnim izmjenama, iz: Sursum corda, Umnoženo kao rukopis za privatnu upotrebu sjemeništaraca, Zagreb, 1969.)



ZAHVALA: MOLITVE POSLIJE SVETE ISPOVIJEDI

Hvalospjev Marijin (Lk 1,46-55)

'Veliča * duša moja Gospodina, *
i klikće duh moj * u Bogu, mome Spasitelju, *
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. *
Jer velika mi djela učini Svesilni, * sveto je ime Njegovo! *
Od koljena do koljena dobrota je Njegova * nad onima što se Njega boje. *
Iskaza snagu mišice svoje, * rasprši oholice umišljene. *
Silne zbaci s prijestolja, * a uzvisi neznatne. *
Gladne napuni dobrima, * a bogate otpusti prazne. *
Prihvati Izraela, slugu svoga, * kako obeća ocima našim: *
spomenuti se dobrote svoje * prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.'

Ps. 103: Bog je ljubav (pjesma Božjem milosrđu)

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja * i sve što je u meni, sveto ime Njegovo! *
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja * i ne zaboravi dobročinstva Njegovih: *
On ti otpušta sve grijehe tvoje, * On iscjeljuje sve slabosti tvoje; *
On ti od propasti čuva život, * kruni te dobrotom i ljubavlju; *
život ti napunja dobrima, * k'o orlu ti se mladost obnavlja. *
Gospodin čini pravedna djela * i potlačenima vraća pravicu... *
Milosrdan i milostiv je Gospodin, * spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. *
Jarostan nije za vječna vremena * niti dovijeka plamti srdžba njegova. *
Ne postupa s nama po grijesima našim * niti nam plaća po našim krivnjama. *
Jer kako je nebo visoko nad zemljom, * dobrota je Njegova s onima koji Ga se boje. *
Kako je istok daleko od zapada, * tako udaljuje od nas bezakonja naša. *
Kako se otac smiluje dječici, * tako se Gospodin smiluje onima što Ga se boje. *
Jer dobro zna kako smo sazdani, * spominje se da smo prašina. *
Dani su čovjekovi kao sijeno, * cvate k'o cvijetak na njivi; *
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, * ne pamti ga više ni mjesto njegovo. *
Al' ljubav Gospodnja vječna je nad onima što Ga se boje *
i Njegova pravda nad sinovima sinova, *
nad onima što Njegov Savez čuvaju * i pamte Mu zapovijedi da ih izvrše. *
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje, * i kraljevska vlast svemir Mu obuhvaća. *
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli Njegovi, †
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe Njegove, * poslušni riječi Njegovoj! *
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske Njegove, * sluge Njegove koje činite volju Njegovu! *
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela Njegova, †
na svakome mjestu vlasti Njegove: * blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!

- Gospodine, ne budi protiv mene s mojim grijesima,
već budi sa mnom protiv mojih grijeha.
I kad pomislim na Tebe, neka me moja misao
ne podsjeti na grijehe, već na Tvoje oproštenje.
Ne na to kako sam grijehom propao,
već na to kako sam po Tebi otkupljen.

- Gospodine, oprostio si moje krivnje...
Popravi ono što ja ne mogu popraviti.
Donesi spas gdje je po meni nastalo zlo.
Odmakni s puta ono,
što me je odvojilo od Tebe i moje braće...
Hvala Ti i slava, Gospodine Bože: Oče... Sine... Duše Sveti...

Evo, Bog ti je sve oprostio.
Čist si sada kao na krštenju.
Sada možeš svakome pogledati u oči: više nisi kriv,
Isus je uzeo na sebe tvoju krivnju i sramotu.
Skači od radosti do neba...
Ono je sada tvoje.
I ne zaboravi tko ti je iskazao toliko milosrđe...

I ne zaboravi sada izvršiti zadanu pokoru... (što si ono dobio?...)

- 16:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.06.2019., subota

NEKOLIKO JEDNOSTAVNIH SREDSTAVA ZA TVOJ RAST U ČISTOĆI (ili: A što nakon /životne/ Ispovijedi?)


UVOD

Naše tijelo je po Kristu posvećeno prisutnošću Duha Svetoga (hram je Duha Svetoga) i treba poštivati tu Božju nazočnost... (Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi /1 Kor 3,17/... Proslavite dakle Boga u tijelu svojem! /1 Kor 6,19-20/. Bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima! /Ef 5,3/... Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje - da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga /1 Sol 4,3-5/... Nije tijelo za bludnost, nego za Gospodina /1 Kor 6,13/... Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega /1 Kor 6,9-10/). Znaj: Krist je rođen u tijelu, uskrsnuo je tjelesno - i tvoje je tijelo određeno da uskrsne u posljednji dan!
Čistoća te čini osjetljivim na duhovne stvari. Blago čistima srcem: oni će Boga gledati (Mt 5,8 ); ona daje slobodu djece Božje!

Čovjekova bogosličnost (prema: M. Vugdelija, Čovjekova bogosličnost. Metafizičko utemeljenje njegova dostojanstva, u: Živo vrelo, 6/2000, str. 8-9): čovjek je jedina legitimna slika Božja (usp. Post 1,27) u ovome svijetu, što je za čovjeka i njegovo dostojanstvo velika zaštita. Bližnjega treba promatrati i prihvaćati kao 'Božji sakrament' na zemlji, kao najočitiji oblik Božje nazočnosti u svijetu; svaka osoba koju susrećem, teološko je mjesto (mjesto susreta s trećom osobom - epifanija Boga). Dakle, intimnost s Bogom prelazi i preko susreta s drugim čovjekom.
Kršćansko viđenje bližnjega ima još jedan novi element: bližnji nije samo slika Božja, nego i 'produljeno utjelovljenje' (jer se Isus Krist poistovjetio sa svakim čovjekom). Pred licem takvoga bližnjega postajem u potpunoj bezinteresnoj relaciji, u potpunoj odgovornosti za njega. Prihvaćati, stoga, drugoga kao sliku Božju i priznati mu kao takvome njegovo neizmjerno dostojanstvo - najčišći je oblik bogoslužja. Čovjek je Bogu najbliže biće od svih stvorenja ovoga svijeta ('malo manji od Boga'); samo je on 'sposoban upoznati i ljubiti svoga Stvoritelja', te svojom spoznajom i ljubavlju dijeliti Božji život, ući u zajedništvo s Bogom. Sám Bog je 'mjera' i 'jamstvo' čovjekova dostojanstva i veličine. Ljudsko biće je tako vrijedno da i onda kada se nalazi u grijehu, u njemu preživljava nešto dragocjeno kao neuništivo. Slika čovjeka se gubi, gdje blijedi slika Božja.

- Sv. Grgur Ninski: Čovječe, promotri svoje kraljevsko dostojanstvo. Nebo nije bilo stvoreno na sliku Božju, kao ti…
- Sv. Kolumban: Veliko je dostojanstvo što Bog čovjeku dadesliku svoje vječnosti i sličnost svoje naravi… Zašto se, čovječe, sam sebi činiš tako bez cijene, kad si tako dragocjen Bogu? Zašto samoga sebe toliko obeščašćuješ kad te Bog toliko časti?
- Sv. Ivan Zlatousti: Koje biće ulazi u postojanje okruženo tolikom pažnjom? To je čovjek, velik i čudesan živi lik, u Božjim očima vredniji od svekolikoga stvorenja; to je čovjek, za kojega postoje nebo i zemlja…, čijemu je spasenju Bog pridao toliko važnosti da za nj' nije poštedio ni svoga jedinorođenog Sina. Jer Bog nije prestao činiti sve da čovjeka uzdigne do sebe i posadi ga sebi s desne.
- Sv. Katarina Sijenska: Koji te je razlog potakao da čovjeka postaviš u tako veliko dostojanstvo? Zacijelo neprocjenjiva ljubav kojom si u sebi samome gledao svoje stvorenje i u nj' se zaljubio. Jer ljubavlju si ga stvorio, ljubavlju si mu dao biće sposobno da kuša tvoju vječnu Dobrotu.
- KKC 364: Ljudsko tijelo ima udjela u dostojanstvu 'slike Božje': ono je ljudsko upravo zato što je oživljeno duhovnom dušom, i sva ljudska osoba određena je da postane, u Tijelu Kristovu, Hramom Duha.


NEKOLIKO JEDNOSTAVNIH SREDSTAVA ZA TVOJ RAST U ČISTOĆI
(PRVOTNI autor: p. Ivan A. MSC; glavna literatura: Daniel-Ange, Dein Leib - geschaffen für die Liebe, Wien, 1996.)

- Nisu to jedina sredstva i nisu sva nepogrješiva, ali su lako ostvariva i ne bi ih trebalo odgađati za sutra. Veliki mir dolazi nam upravo po skromnim sredstvima nazočnosti Božje. No, ništa se ne dešava automatski. Ti nisi kompjutor, već borac svjetla. U borbi za čistoću, mnogo faktora igra ulogu: tvoje ponašanje, snaga volje, tvoja odlučnost sa samim sobom i, prije svega, milost Božja. Trebaš znati da svaki kompromis donosi sumrak i prouzrokuje pogrješke.
- Borba, da bi ostao u svjetlu, veličanstveno je područje na kojem možeš vježbati gospodstvo nad samim sobom; stvara od tebe radosnog i slobodnog čovjeka. Ne zaboravi: nikada nisi unaprijed programiran i uvjetovan. Imaš moć da se sa danim situacijama poigravaš ili da im se suprotstaviš ili da njima obvladaš.
- Kakvo si blago pripravljaš u nebu za svaku izvojevanu pobjedu, makar ona u tvojim očima izgledala tako malena! Ništa te više ne jača od te borbe. Borba na području čistoće jača te na svim drugim područjima...
- Danas je prava ljubav povezana s borbom - to je cijena koju moraš platiti, ako se ne želiš predati; ali to je čini samo još dragocjenijom. Jer je Zemlja ljubavi toliko napadnuta, trebaš ju braniti sve do izlijevanja krvi, ako treba. Suprotstaviti se pornokraciji, imati drugačiji izbor - znači mučeništvo. Mnogo ima danas mučenika čistoće, jer ne žele izgubiti nevinost: sveti otac ih redovito proglašava blaženima...
- Danas se pojavljuje fantastično nova generacija koja se diže protiv svih sotonskih napada na ljubav; Duh Sveti se bori protiv sotonskih klica nečistoće. Tisuće mladih silaze s tribina da učine uvjerljiv akt hrabrosti: pred prijateljima i roditeljima odlučuju da "prava ljubav čeka". Razumiju da je čistoća za ljubav ono što je stratosfera za Sunce: zahvaljujući njoj Sunce dolazi na Zemlju a da ne uništava život...- govori Daniel-Ange, suvremeni apostol mladih, na jednim duhovnim vježbama nama svećenicima.
- Budući da smo opsjednuti seksom, treba nam prisutnost Prečiste te ljubav i snaga Duha Svetoga. Moli Isusa za tu hrabrost mučenika: dati svoj život da spasiš život; da spasiš ljubav. Neka Duh Sveti, tvoju - tako često oslabljenu - volju iznutra ojača!


1. Prije svega, ne gubi odvažnost! Bori se! Ne daj se nikada pobijediti bez borbe! Ako te zarobljuje tvrda navika, tada te molim: ne daj se nikada unaprijed pobijediti! Nemoj kapitulirati prije nego si poduzeo sve da se suprotstaviš - preuranjena kapitulacija značila bi malodušnost i kukavičluk. Izgubio sam utakmicu, ali ne i prvenstvo!
Neki mladi misle da ih je Bog napustio, sumnjaju u Njega i Njegovu moć. Bog i čovjek tako postaju neprijatelji. Računaj s tim da Zli posebno napastuje čiste duše (osrednje i okorjele ionako su njegove!). Mnogi mladići i djevojke smatrali su se zauvijek zarobljenima i nisu znali kako iz toga izići - a sada su slobodni. Pokušaš li Gospodinu pokazati svoju borbu, uvijek ćeš iskusiti milosrđe. Odupri se svim silama! I kada budeš ozdravljen, kada budeš oslobođen od tog demona nečistoće - ne boj se naviještati moć Gospodnju te pomoći drugima da sa Kristom postignu pobjedu.

2. Proslavite Boga u tijelu svome (1 Kor 6,12-20). Čistoća se sastoji u poštivanju uzvišenosti svoga tijela, u tome kako iskazuješ Bogu čast - Njemu, koji je Stvoritelj tijela i koji, od Utjelovljenja, u samom Isusu ima tijelo od mesa. Ti ne pripadaš samome sebi. Tijelo je za Gospodina i određeno je da ima udio u slavi Uskrsloga. Sve mi je dopušteno, veli Sv. Pavao. Ali, nastavlja, nije mi sve korisno. Postoje zahtjevi ljubavi, i oni su iznad slobode! U Kristu sam slobodan, sigurno; tko se predaje nečistoći, nije slobodan, dao se je obvladati zakonom instinkta. Tvoje tijelo je određeno za uskrsnuće; ono je primilo od uskrslog Krista obećanje proslavljenosti.

3. Nečistoća je posebno teška. Kako je težak grijeh nečistoće! Grijesi protiv čistoće nisu, doduše, najteži, jer su to oholost i odbijanje ljubavi. Ali je ovaj grijeh najneuralgičniji - jer su njegove posljedice najteže i jer je čitav čovjek u svom vlastitom tijelu, po tom grijehu, uvučen u trpljenje (usp. 1 Kor 6,18). Nered na spolnom području uništava ljudsko srce, guši duhovni život, gasi radost na onome što je Božje, oduzima osobnosti njenu sposobnost da stupi u vezu sa Gospodinom i drugima, jer se čovjek zatvara u samoga sebe. Nečistoća je izopačenost, perverzija tijela i srca.
- Marino Restrepo: Svaki pad protiv duhovne čistoće = kaljanje našeg tijela koje je Hram Božji. Takav čin je veliko oskvrnuće, svetogrđe, kao kad bi Đavao ušao u Svetohranište... Seksualni grijeh (npr. blud, pornografija, preljub, masturbacija...) - najbrže nas, svjetlosnim godinama, udaljuje od Božje nazočnosti i ozbiljno nas uvlači u kraljevstvo Sotone. Ostaješ bez milosti, bez darova Božjih, nemaš ništa čime bi se odupro zlim silama, padaš ponovno u istočni grijeh, kao da nisi ni bio kršten - i ako ga ne ispraviš i ne okaješ - odvojit će te od Boga kada staneš pred Božji sud. Duhovi koji potiču tjelesnu nečistoću, toliko su jezivi da što više nečistoće od njih primimo, to se više počinjemo ponašati poput njih... U vrijeme kad si najviše griješio i izlagao dušu vječnom prokletstvu - a mislio si da uživaš najviše tjelesne užitke - tvoja duša je najviše krvarila i promicala vlastitu bijedu. Kad bi tako ostalo - nikada se ne bi spasio. Znaj - u paklu su mnogi koji su manje griješili nego što si ti griješio, koji imaju manje grijeha nego što ih ti imaš...
- Riječ posebno za dječake i mladiće: Gospodin je ljudsku prirodu fantastično uredio, pa tako i funkcioniranje muškog tijela, kao i spolnost. U prijelazu iz adolescencije u odraslu dob (kao i kod muškaraca koji ne žive u braku, a žive čisto), tijelo muškarca proizvodi stotine tisuća spermatozoida i posprema ih. Nakon izvjesnog vremena, ako mladić vodi čist život, doći će vrijeme kada će se njegov seminalni "rezervoar" preliti. Gospodin Bog je dizajnirao ljudsko tijelo tako divno da kada se to dogodi, višak se izlije tijekom noći. To neizravno, nehotimično ili neizazvano izlijevanje ljudskog sjemena za vrijeme spavanja naziva se polucija. Tog fiziološkog fenomena ne treba se sramiti, jer je on kod mladića sasvim normalan, prirodan proces oslobađanja tijela od viška sjemena. Naprotiv, treba biti zahvalan Gospodinu što je ljudski organizam providnosno tako divno uredio da se on potpuno prirodno može rasteretiti seksualne napetosti.
- Nenamjerna polucija (pollutio involuntaria, nocturna, passiva, physica, mere naturalis) nije grijeh sve dok, s obzirom na spolnu nasladu koju donosi i predodžbe spolnog općenja koje ju prate, nije dobrovoljno prihvaćen (cf.: A. Vermeesch, De Castitate, 385.). Dakle, objektivno, to nije nikakav grijeh. Kako navode moralisti (usp.: P. Šolić, Crkva u svijetu, br. 1, 1989., s. 79., citirajući Š. Šipića), grijeh se može obistiniti ako je to prethodno namjeravano (volitum in causa) ili je u samom činu ostvaren neki stupanj voljnosti, npr. ako se to dogodi u polusnu ((tada je to samo laki grijeh; opaska naša)). S moralnog gledišta prema toj pojavi treba imati slijedeći stav: ako se polucija dogodi u snu, pa makar uz ’aktivno’ sudjelovanje dotičnoga, u tom nema nikakva grijeha jer nije bilo ni svjesnosti ni voljnosti. Ako nakon sna uslijedi polucija, treba se pasivno držati, a ne je aktivno dovršiti. Po sebi je nije dužnost spriječiti, a često puta je to i nemoguće... Dakle, kada se probudiš, te ne možeš izbjeći osjećaju užitka, nemoj mu se prepustiti... probaj misliti na nešto drugo, zaboravi što se dogodilo, izmoli snažno neku molitvu (npr. Zdravo Marijo, ili jednostavno reci: Isuse, Ti znaš, ja s time nemam ništa...) i nastavi spavati... Ovi principi uglavnom odražavaju zaključke na koje se poziva Sv. Alfons: Nitko nije obvezan (pod uvjetom da ne postoji opasnost pristanka na pohotu, ili da ju dobrovoljno ne izazove) spriječiti poluciju koja se događa spontano ili koja je već započela; spriječiti je, na primjer, u snu. Ali može, iz zdravstvenih razloga, dopustiti da se priroda oslobodi. Jer to ne znači izazvati, nego podnositi izljev stanica koje bi inače naštetile zdravlju... pa čak i ako bi izlijevanje proizišlo iz krivnje, dovoljno je pokajati se i odbaciti svaki naknadni pristanak... većinom je preporučljivo opskrbiti se križem; i, izbjegavajući svaki užitak, držeći sklopljene ruke, moliti Gospodina da ne dopusti pad u nasladu (III, 479.). Ne daj se, dakle, ometati i prepuštati nasladi, nego nastavi napredovati u svetosti bez koje nitko neće vidjeti Gospodina (usp. Heb 12,14).
- Opaska: ono što je potrebno za higijenu tijela, nije grijeh, ako nije učinjeno u zloj namjeri!
- Pogledaj Isusa iz Nazareta u lice, utopi se u Njegovim očima - one su utjelovljenje beskrajne ljubavi i milosrđa. On od tebe želi učiniti najvećeg sveca u povijesti kršćanstva...
- Da, Isus traži korjenito kršćanstvo! Kako je netko lijepo naveo, Gospodin veli da je vječnost toliko vrijedna da nisi izgubio ako izgubiš sve na svijetu, a nisi ništa dobio ako dobiješ cijeli svijet...

4. Iz ljubavi budi čist. Budi uvijek svjestan da je čistoća nezasluženi dar Gospodina. Nitko nije sam po sebi čist. Čistim se postaje. Borbom protiv strasti, svijeta i Đavla. Čistoća je dar kontemplacije. Zavoli, dakle, čistoću, zavoli je iz ljubavi prema nekome. Ponajprije, naravno, iz ljubavi prema Gospodinu, kome i pripada, u prvom redu, tvoje tijelo. Ali isto tako, zaljubi se u čistoću i iz ljubavi prema svom budućem mužu ili svojoj budućoj ženi i iz ljubavi prema svojoj budućoj djeci. I ljubi čistoću kao uzvišenu vjernost. Da, jer čistoća zaljubljenih znači ljubav prema bližnjemu, slobodu - ali već i vjernost. Trebaš se pripremiti za vjernost, a vjernost sutra počinje danas. 'Ne' nečistoći znači 'da' ljubavi. Budi čist iz ljubavi, a ne iz želje za heroizmom.

5. Računaj na milosrđe. Ako još uvijek, usprkos svega, doživljavaš iskustvo svoje slabosti, tim više računaj na milosrđe Božje. Njegova je ljubav veća od tvoga grijeha; nemaj straha priznati se grješnikom pred Gospodinom. Priznaj svoj grijeh da prekineš lanac vezanosti. Ako tako lako padaš, te ne možeš napredovati, idi od oproštenja do oproštenja. Oproštenje je ono najljudskije u sakramentima. To dvostruko priznanje (stvarnost tvojih grijeha i Božje oproštenje), oslobodit će te. Svaka duša koja se diže, podiže svijet (E. Leseur).

6. Nađi si pravi ideal. Životni ideal ne bi smio biti u suprotnosti s tvojom općim dobrom, tj. s tvojim posljednjim ciljem. Ukratko, ne treba te odvraćati, već pripravljati na vječni život, pomažući da ga lakše postigneš. Drugo, neka ti ideal bude primjeren tvojim sposobnostima i mogućnostima, da razvija tvoje sposobnosti i uloge u službi Bogu i bližnjemu... On bi trebao biti i praktičan i ostvariv, inače ne bi imao snagu usmjeriti volju na djelovanje u svim životnim okolnostima. Za vjernika, najljepši ideal je osoba Isusa Krista, koji je postao čovjekom i živio među nama, da bismo Ga mogli nasljedovati u konkretnim uvjetima svoga života.

7. Nađi Oca, zaruči se s Kristom, ljubi Mariju. Jedini koji je u punini Otac i za kojim čezne tvoje srce jest - Otac! Trebaš Ga više nego ikoga drugog! Slabost Očeva srca su oni najslabiji. Gleda na prosjake. Suosjeća s prezrenima. Bog je na tvojoj strani - prijeđi na Njegovu stranu! Treba s Bogom biti privezan vezom koju nitko i ništa ne može raskinuti, treba biti potpuno gol, ne računajući na ništa drugo osim na Njegovu ljubav: treba biti Njegov sin! Uvijek si na koljenima Oca nebeskoga, osloni se na Njega jer On te brani, štiti... Otac je bolji i od majke, da, i od majke (usp. Iz 49,14-16).
- Zaljubi se u Isusa; onda ti ništa nije teško. Budi jedno s Njime. Živi stvarnu blizinu s Isusom. Ne odbacuj Ga na rub svoga života. Budi spreman za Njega dati svoj život! Učini od Njega prijatelja, koji te nikada neće pustiti pasti. Mnogi, razočarani ljudi objavljuju u Njemu Jedinoga, koji ih razumije, ne osuđuje. Jedinoga, koji ne napušta. Tako će Isus postepeno evangelizirati tvoju sposobnost da ljubiš. Od Njega ćeš naučiti dati život a ne se s njime igrati. On će ti pomoći otkriti tvoju vlastitu ljepotu, sakrivenu na dnu srca.
- Marija je tvoja Majka, tvoja sestra. Ona je Majka Božja, Njegova kćerka. Ona je supruga, žena. U onome, u čemu žene oko tebe nisu bile onakve, kakve bi trebale biti, u čemu su te slagale, ranile, obeshrabrile - neka ti Marija postane Ona čija prisutnost znači ozdravljenje. Ona će ti pomoći ljubiti sebe u istini. Prosvjetlit će tvoju ljubav...

8. Posveti se Isusu. Sve što jesi i kakav jesi, sve što imaš: tijelo, dušu, duh, osjećaje, svijest i podsvijest, maštu, riječi, svoje odnose s drugima... Isuse, ovdje je tvoj bijednik, pomozi mi…

9. Pripadaj Isusu. Pozvan si na čistoću. Tvoje tijelo pripada Kristu i hram je Duha Svetoga. Kako bi mogao svoje tijelo predati nečistoći, to tijelo koje je Bog na križu uz cijenu Krvi Kristove otkupio, odredio za uskrsnuće i obdario svojim Duhom!? Nemoj samovoljno normirati nad samim sobom - budi sluga Kristov. Nemoj posjedovati samoga sebe - pripadaj Isusu. Nemoj ostvarivati samoga sebe - poštuj u svome tijelu i u svojoj spolnosti uzvišeni plan svoga Gospodina...

10. Zazovi iskreno Gospodina. Ako imaš problema sa spolnošću ili u njenoj orijentaciji: moli Stvoritelja. Nitko ne može tako pomoći duši kao Onaj koji ju je stvorio. Jedini koji je sposoban usmjeravati te: tvoj Stvoritelj i Spasitelj, Isus. Tko drugi može stupiti do tih dubina u kojima si ranjen? Zazovi žarko. Molitva bez srca - nalaziš se pred Bogom kao mrtvac (Arhimandrit Rafail). Ponekad nikakva psihoterapija nije sposobna riješiti neki seksualni problem ili ga uopće dezinficirati. Navode stručnjaci: zdravlje zavisi više od Isusa Krista nego od Hipokrata (medicine) i stanje duše liječi tijelo. Dopusti da nekoliko kršćana s tobom moli za tvoje ozdravljenje (jer Gospodin je izvan i iznad vremena - udaljenost, koja je za tebe prošlost, za Njega je sadašnjost). Mnogi mogu posvjedočiti da je Bog tako došao do njihovih problema. Nikakvo magično niti automatsko djelovanje; sve zavisi od djetinjeg povjerenja i slobodne volje Gospodina. Ozdravljenje može trajati mjesecima, možda i godinama; za to vrijeme trebaš surađivati iz sve snage, s punim povjerenjem. Hvali Ga i slavi, bez prestanka, i svo zlo će bježati od tebe... Gdje je Isus, tamo zlu nema mjesta!

11. U mjeri, u kojoj se sredstva zla upinju, da te podmite, trebaš Duha Svetoga! Moli često Njegovu milost, da mogneš uvijek ostati čist. Ono što je slabo, On čini jakim. On čisti srce. Napasti čine tvoje slabosti još ranjivijima. Ako ih želiš pobijediti samo svojim sredstvima, bit ćeš unaprijed pobijeđen. Ali ako si 'podložan' Duhu, zao duh ti se neće usuditi ni približiti, a kamoli te zaplašiti. Uvijek ćeš biti zaštićen tim izvrsnim i neusporedivim Braniteljem Duhom Svetim. On ti dolazi u pomoć u svim tvojim bitkama. U Njegovoj nazočnosti, zao duh je sveden na ništa. Viči, vapi Duhu Svetom da dođe u pomoć tvojoj slabosti!... Kao što vidimo, snaga slabih, onih koji su spopadnuti napašću - jest vikati Duhu snage (Sv. Bernard).
- Duše Sveti, Duše Snage, Duše Branitelju, ispuni me, posveti me, osnaži me, vodi me... (p. James Manjackal).

12. Važno: redovito primaj Sakramente! Izdrži od jednog oproštenja do drugoga! Dva daleko najbolja sredstva za rast i ozdravljenje jesu: Ispovijed kao Sakrament svjetla, Euharistija kao Sakrament ljubavi. U Ispovijedi sve daješ Bogu, a u Sv. Pričesti sve od Njega primaš.
- Tako smo krhki da neprestano moramo primati Božje Tijelo kako bismo izdržali u čistoći, koja je bez Njega nemoguća. Tko euharistijski, sakramentalno, ne uzima Isusovo Tijelo i ne pije Njegovu Krv, taj ne može imati božanski život u sebi. Ne može postići ni vječni život u nebu. Bez Isusovog Tijela nema ni kršćanina ni Crkve ni spasenja.
- Sv. Ambrozije: Ako bježite od mraka, Isus je svjetlo! Ako trpite od vatre strasti, Isus je osvježenje! Ako želite da vam rane budu ozdravljene, On je liječnik! Ako vas pritištu grijesi, On je pomirnica! Ako ste gladni, On je hrana! Ako ste potrebni pomoći, On je snaga! Ako se bojite smrti, On je život! Ako žudite za nebom, On je put! Ma tko ti bio, ako se želiš sačuvati dobrim i čistim, ispovjedi se i primi barem svakih 8 dana Sv. Pričest. Pričešću, Isus - Božanstvom i Čovještvom, uskrslim Tijelom i Krvlju - dolazi k čovjeku. Na taj način čuva se nevinost u mnogim srcima. Osobito u velikim opasnostima za nevinost duše, mnogi ljudi ostaju ipak čisti kao anđeli! Baš zato jer smo slabi, jer smo u tolikim opasnostima - moramo se često krijepiti Kruhom jakih! Sv. Ivan Zlatousti: Sveta Euharistija pali u nama oganj božanske ljubavi koji tjera zloduhe. Pa opet: Kad odlaziš od Svetog stola, ti si kao vatreni lav, ojačan i strašan za Sotonu.
- Ako si preduboko ranjen negativnim iskustvima, ili se osjećaš kao zarobljenik jedne tjeskobne prošlosti na seksualnom području ili neke duboko ukorijenjene navike, ako si izmučen u dubini nastranim sklonostima i ne usudiš se o njima s nikim popričati, pročitaj: Mt 14,27; Iv 16,33; Mt 11,28. Očekuj sve od ljubavi Isusove! Nevinost Božja, svetost Kristova, ljubav Duha Svetoga trebaju postati u tebi izvor tvoje čistoće. Nije moguće imati čisto tijelo ako srce nije postalo čisto! Sakramenti su autentični kanali milosti. Crkveni naučitelji kažu da je gotovo nemoguće vjerovati u čistoću onih koji se ne ispovijedaju. Sv. Ivan Bosco, odgojitelj mladih: nema sigurnijeg puta od česte Ispovijedi da se mladi očuvaju od nečistih grijeha i od svih drugih grijeha teških i lakih. - Moli se, dakle, redovito, čuvaj se grijeha, sudjeluj svaki dan na Sv. Misi, pričesti se svaki put, ispovjedaj se često...
- Nedavno sam pročitao nešto zanimljivo: zbog masturbacije ili predbračnih bludnih odnosa, mnogi mladi često ne idu na Ispovijed - ili zato što ne vide da je to grijeh, ili vide, ali im nije žao; ili se kaju, ali to opet planiraju napraviti. Kad bi u takvom stanju išli na Ispovijed, to bi značilo da su lagali da se kaju i da 'čvrsto odlučuju da neće više griješiti' (bila bi to 'svetogrdna Ispovijed' - još jedan, strašan, dodatni objektivno teški grijeh). A pošto imaju grijeh na srcu, ne mogu primiti Sv. Pričest (pogotovo ne 'Svetu'). Zbog toga nakon nekog vremena prestanu ići na Sv. Misu, udaljuju se od Crkve. Malo po malo prestanu s bilo kakvim odnosom s Bogom... Ti nemoj tako. Sv. Filip Neri pripovijeda o nekom mladiću koji mu je došao na Ispovijed s čvrstom odlukom da će pod svaku cijenu napustiti određene nečiste grijehe na koje se bio privikao. Svetac ispovjedi mladića, i vidi njegovu volju da se popravi, odriješi ga od grijeha, i reče mu: ako bi ponovno pao u grijehe, neka se odmah vrati i ponovno ispovjedi. Drugog dana, evo tog mladića ponovno Sv. Filipu: Oče, đavao je bio jači od mene, ponovno sam pao u isti grijeh. - Jesi li se pokajao? - Jesam, oče! - Dobro, ja te odrješujem od grijeha tvojih, idi u miru - ali se vrati nakon prvog pada. Nakon 3., 4. i 5. dana, evo ga uvijek kao na početku. I to je bilo 12 ili 13 puta, u većim ili manjim razmacima. Konačno je trijumfirao nad svojim grijehom i postao je tako čist da ga je Sv. Filip primio među svoje redovnike. Postao je vrlo pobožan i revan redovnik...

13. Adoriraj Euharistiju. Ljubi svoje tijelo u svjetlu! Od velike je važnosti čistiti svoje oči, promatrajući Tijelo Kristovo. Važno je očistiti oči od sve prašine i uranjati ih u svjetlo! Duže promatranje Njegova Tijela, euharistijska adoracija, postupno čisti tvoj pogled i tvoju maštu od svih slika, koje su ih onečistili. Zagledaj se u Isusove oči i vidjet ćeš: to je Ljubav! Iskusi svemoćnu efikasnost Božjeg pogleda (usp. Lk 22,54-62). Poslije adoracije, nema više ništa, ništa što bi još moglo biti darovano (P. Lippert). Budući da je adoracija vrhunac darivanja, žrtvovanja - dođi k Isusu s više pouzdanja (usp. dva slijepca: Mt 9,29; Lk 17,19; Mt 9,22; Mk 10,52); vjeruj u Njegovu ljubav, ali i u Njegovo milosrđe. Ponavljam: protiv erotske nečistoće - euharistijska adoracija (klanjanje)...
- Primjer svetaca: Sv. Franjo Ksaverski bi, nakon što se cijeloga dana trudio oko spasenja duša, često proveo noć u molitvi pred Presvetim Sakramentom. Kada bi ga obuzao san, legao bi na stube oltara da se kratko odmori, a potom nastavio razgovor s Gospodinom. Sv. Franjo Regis, nakon što bi dan ispunio napornim radom, dopustio bi si kratak odmor pred svetohraništem. Ako je crkva već bila zaključana, jednostavno bi kleknuo pred vrata. Sv. Dominik često je tijekom dana navraćao u crkvu. Sv. Franjo Borgia posjećivao je svoga Gospodina 5 puta dnevno, Sv. Marija Magdalena de'Pazzi 33 puta, Sv. Ignacije i Sv. Stanislav Kostka svo svoje slobodno vrijeme provodili su pred Svetohraništem. Sv. Vinko Paulski, kad je posjećivao siromašne i bolesne, ulazio bi u svaku crkvu koja mu se našla na putu; ako je crkva bila zaključana, svoje bi pobožnosti obavljao vani, pred vratima. Prije svoga ređenja, Sv. Ivan Bosco odlučio je često pohoditi svoga Gospodina. Svi Božji odabranici primali su pred Presvetim Sakramentom milost na milost. Sv. Alfonz Liguori piše: Oslobodite se ljudskih veza i svakodnevno provedite barem pol ili četvrt sata u nekoj crkvi pred Presvetim Sakramentom. Kušajte i vidite kolike će vam milosti to donijeti. Vrijeme što ga provedete pred euharistijskim Gospodinom pokazat će se najzaslužnijim u vašem životu. Više ćete primiti moleći 15 min. pred Presvetim Sakramentom negoli kroz sve ostale duh. vježbe tijekom dana. Bl. Henry Suso kaže da će Isus u svojoj euharist. prisutnosti uslišiti molitve svojih vjernih brže negoli na bilo kojem drugom mjestu. Sveci su toga bili svjesni: u svim svojim kušnjama hitali su k Isusu u Presvetom Sakramentu. Sv. Ivan Vianney, župnik arški, satima je znao klečati pred svetohraništem noću, moleći za svoju župu, i to s kakvim veličanstvenim ishodom! O djeco moja, što je taj Sakramenat ljubavi! Majka Terezija: Nigdje na svijetu nisi više voljen i dobrodošao nego kod Isusa u Presvetom Sakramentu...

14. Živi Evanđelje do maksimuma. Pa i kada bi se dogodilo da se na spolnosti poklizneš, nisi time manje pozvan koračati po kraljevskoj cesti Blaženstava. Ako te svako oproštenje ponovo postavi na noge, dobro je to koračanje barem za napredovanje na cesti svjetla, ako već na njoj nije moguće plesati. Uvijek se možeš dati na službu siromasima, naviještati Radosnu vijest, premda je - u svojoj krajnjoj krhkosti - ne uspijevaš živjeti u njenoj punini! Toliko se mladih kao ti, trudi u službi Crkve i svijeta. Izvanredno vjerni, divno predani. Zaboravi samog sebe i ne zaboravi darivati se drugima. Imamo odgovornost za rast drugoga.

15. Čitaj svakodnevno Sveto Pismo. To ti Bog govori. Pa kada On govori - ti slušaj. Sveto Pismo se čita moleći (nemoj ostati na slovima, dođi do Osobe Isusa Krista). Nauči se slušati, osluškivati. Ne čitaj brzo: pročitaj jednu rečenicu i osluškuj što ti Bog govori; tek onda idi dalje. Duh Sveti je egzegeta Isusov; u Njemu, možeš susresti Isusa. Riječ Božja je stvaralačka Riječ, ima istu snagu koju je imala Isusova Riječ: Lazare, iziđi! i Božja Riječ pri stvaranju: Neka bude! Ovaj tabernakul Riječi Božje možeš držati i na svom stolu.
- Želiš li doista kršćanski živjeti i vjerodostojno apostolski djelovati? Imaj Sveto Pismo u ruci i Duha Svetoga u srcu (to je sva tvoja 'misionarska oprema'; usp.Mt 10,7-10; Mk 6,8-9). Moli Duha Svetoga da ti dade svoju svjetlost: da Evanđelje postane za tebe Riječ Božja!
- Žalosno je vidjeti domove nekih ljudi 'ukrašene' opscenim slikama, golotinjom, idolima, pa čak i Sotoninim znakovima i simbolima! Ti si nađi pojedine rečenice iz Biblije koje su te najviše dirnule, napiši ih na komadiće papira i zalijepi ih na zidove, vrata, u unutrašnjost automobila ... Kada čistiš dušu, čisti i svoj dom!
- Sv. Augustin je začuo glas u sebi: Uzmi i čitaj! Otvorio je Sv. Pismo na mjestu: Hodimo pristojno kao po danu... Obucite se u Krista, ne ugađajte pohotama (Rim 13,13). To ga je pogodilo. Njegovu razuzdanu dušu obasjalo je svjetlo, ostavio je stari grješni život i znamo - postao je svetac.
- Sv. Franjo Asiški otvorio je Evanđelje i pročitao riječi: Ako želiš biti savršen, idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu (Mt 19,21). Učinio je tako i uspio izvesti najveću obnovu Crkve.
- Što ćeš ti danas otvoriti i pročitati? Koje će riječi danas tebe učiniti svecem?...

16. Bez molitve nema uspjeha. Sve što trebamo, možemo postići molitvom. Dakle, milošću Božjom, a ne svojom lukavošću (Sv. Ivana Chantal). Jer, molitva je čovjekova snaga, a slabost Božja (Sv. Augustin). To je sila koja mijenja svijet. To je tvoje Brdo Preobraženja, tvoj Getsemani i Cenaculum gdje primaš Duha Svetoga. Tu ulaziš u Isusovu slavu na Taboru i u Isusovo Srce u Getsemanskom vrtu. To je vrijeme u kojem gledaš Isusa. Tu mi Bog govori: Ja sam s tobom. Ti si moj, ne boj se. - Moliti i ljubiti - eto blaženstva čovjekova na zemlji! (Sv. župnik arški). Nitko se još nije spasio bez molitve, pa ni desni razbojnik. Nije nam naređeno da neprestano radimo, bdijemo i postimo, dok nam je dan zakon da bez prestanka molimo (Evagrij Pontski). Kažu, i raj će biti molitva.
- Đavao će te mrziti (blago tebi!) ako vidi da se ti, mala duša, upuštaš u molitvu, ako vidi da želiš tražiti i raditi za Boga. Pakao se boji tvoje molitve. Koristit će svaku lukavštinu i zaprjeku da te obeshrabri i odvrati od nutarnjeg života (zato imaš toliko napasti i kušnji za vrijeme molitve!). Protivnik našega spasenja ničega se tako ne boji kao molitve. Ništa nije tako sigurno da ga svladamo (Filip Neri). Taj bijes ti dokazuje, koliko tvoja molitva ima vrijednosti za otkupljenje svijeta.
- Bit molitve ne sastoji se u riječima, formulama i mislima: Bog traži poklonike u duhu i istini (Iv 4,23). Treba moliti jednostavno, kao dijete od četiri godine (Sv. župnik arški). Licem u lice, srcem sa Srcem. Nikada se ne rješava problem izbjegavajući ga ili preskačući ga - stavi tu gorčinu između sebe i Boga; i moli Ga dok je On ne pretvori u slatkost. Stavi problem pred Gospodina, da On zaprjeku pretvori u sredstvo (usp. Sluga Božji Jules Chevalier). Kad se radi o poteškoći, pokušaj ju izmjeriti tako da ju de-dramatiziraš. Treba ju živjeti do dna, ne tražiti da ju izbjegneš - gledaj otvoreno u nju tako dugo dok ne nestane u punom svjetlu. Traži da u tvoje prazne ruke Bog stavi potrebne sile; to je dinamizam povjerenja. Tvoja duša postajat će sve više nadnaravna. Traži Gospodina dok Ga ne nađeš. Identificiraj se u molitvi s Isusom, imaj u svemu iste osjećaje kao On: tada će ti Bog dati svoju vlastitu ljubav, svoga Duha, Sebe samoga. Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine... (Iv 14,16-17). Tvoja će se molitva tada sve više pojednostavnjivati, tvoje čašćenje postajat će sve dublje. Meni je živjeti Krist (Fil 1,21). Naše molitve nerijetko stvaraju čudesa, napose u duhovnom životu. Ne moljakaj samo materijalne stvari, nemaj sebične molitvene nakane (za sebe moli na kraju!); Isus je rekao: Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati (Mt 6,32-33; Lk 12,30-31); ta čovjek ne moli da Boga usmjerava, nego da sam bude pravo usmjeren. Koji put Gospodin niti ne čeka da ga ti moliš, nego gleda na tvoju otvorenost prema Njemu u molitvi hvale! Hvali Ga i slavi zbog Njega samoga, jer je Bog, zbog objave Njegove slave, Njegove moći, mudrosti i ljubavi (usp. Izl 15,1-18; Otkr 4,8; 4,10-11; 19,4-6; Ps 29; 100; 103; 104; 113; 117; 146...; Lk 1,46-55; 1,68-79; 2,13-14; 2,28-32; 2,38); mogu Ga hvaliti zbog bilo koje stvari, jer je On Gospodar svih stvari. Sv. Augustin: Ne raste Bog po našim hvalama, nego mi. Slavi Ga za one koji to ne čine, za one koji su u opasnosti, zahvaljuj u ime cijelog čovječanstva i koristi molitvu za vlastito duhovno obogaćivanje. Moli umjesto onih, koji su nekoć imali vjeru, a onda je izgubili; umjesto onih, koji su nekoć ljubili Boga, a onda Ga zaboravili; umjesto onih koji su nekoć molili, a onda Ga ostavili. U svojim molitvama ne smiješ stavljati granice Božjoj svemoći, Njegovoj ljubavi prema tebi i spremnosti da ti pomogne (usp. Mk 9,23: Mt 17,20). Traži velike stvari i male će ti se dodati; traži nebeska dobra i zemaljska će ti biti pridodana... Najveći dio naših nedostataka proizlazi iz nedostatka molitve: dovoljno se ne stavljamo u nazočnost Božju.
Vježba prisutnosti Božje jest molitva produžena tijekom čitavoga dana. Ništa jednostavnije: gledam Gospodina koji mene gleda… Kad ti misliš o Meni, ti živiš za Mene; kada ne misliš na Mene, ti živiš za sebe, reče Isus jednoj svetici. Bog dotiče srce, ali u pustinji, kada ti ne ostaje više ništa i nitko. On ti govori u srce, u tvojoj samoći i u tvojim tišinama...
Ljubi molitvu kao izvor tvoje čistoće. Gaji neprestano jedinstvo s Bogom. Kad ideš k Bogu, misli samo na to, da je On već tu i reci Mu: Gospodine, na raspolaganju sam Ti... Učini od moje molitve sakrament Tvoje nazočnosti; ona će mi od Tebe sve izmoliti... Sv. Franjo postao je molitva i zato je njegovo djelovanje bilo tako neodoljivo. Otiđi svaki dan na brdo Tabor, dopusti Isusu da se odmori na tvome srcu, pusti da te ogrije Lice Isusovo = stavi sve aktivnosti na drugo mjesto, a na prvo - molitvu!
- Bog ti daje 24 sata dnevno, a od toga traži samo 1 do 2 sata...
- Velika laž: 'nemam vremena'. Bog je stvorio vrijeme i mislio na vrijeme molitve kad te je pozvao. Ne, to je pitanje odlučnosti. (Netko, ne bez ironije, lijepo reče: Neki se mole samo kad padaju sa stijene, ili kad im se pojavi maligni tumor...).
Vidi: 1 dan = 24 sata = 8 sati odmora, 9 sati rada, 3 sata hobija, 3 sata molitve, i još ti preostaje - 1 sat... Umor? I Isus je molio umoran; uostalom, danas molim zajedno s bratom umorom... Ako se umoran želiš odmoriti, moli dvostruko duže nego obično kad si svjež (tako majka Tereza). Nađi si redovito vrijeme molitve (kad si najsvježiji) i od njega ne odstupaj! Vrijeme molitve - ne daj to vrijeme nikome; to je vrijeme između tebe i Boga.
- Sv. župnik arški: Ima ih koji se posve utope u molitvu kao riba u moru, jer su posve dobrom Bogu darovani. Nema razdijeljenosti u njihovu srcu. O, kako volim te veliko duše! Sv. Franjo Asiški i Sv. Koleta gledali su Boga i s Njime razgovarali kao što mi sa sobom razgovaramo... Ja često mislim ovako: kad idemo da se poklonimo Gospodinu, postigli bismo sve što želimo, samo kad bismo to zatražili zaista iskrenim srcem...
- Budi uporan u molitvi 'do bezočnosti' (Lk 11,5-8; 18,1-8); moli s vjerom koja očekuje (Mk 11,24: Sve to god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!). Ne postoji 'neuslišana molitva; treba moliti do uslišanja. Tko zna, u posljednja vremena, koliko će Bog izliti Duha Svetoga iz fonda naših 'neuslišanih molitava'…
Usp. jerihonskog slijepca Bartimeja 'kraj puta': ušutkivahu ga, ali on vikaše još jače: 'Sine Davidov, smiluj mi se!' Isus se zaustavi i reče: 'Pozovite ga... I upita ga: Što hoćeš da ti učinim? (Mk 10,48-49.51). Bog nas uvijek uslišava, iako koji put drukčije nego što očekujemo (Providnost Božja čini iznimke, kad se to ne protivi Njenim spasonosnim planovima, Božjoj ljubavi prema nama). Nije Bog onaj koji šuti, nego smo mi oni koji smo gluhi (A.-D. Sertillanges). Isus je ipak govorio svojim učenicima: Zaista, zaista, kažem vam, što god zaištete u moje ime, učinit ću... (Iv 14,12-14). Kako odvažna tvrdnja, kakvo svečano obećanje: zaista, zaista, kažem vam! Nije rekao: 'možda ću to učiniti', ili 'vjerojatno...', ili 'mogao bih...', već učinit ću. Ipak je tako, kako je obećao Isus. On pozna svog Oca kao velikodušnog darovatelja... Vjerujem zato jer je to nemoguće (Tertulijan). Ako vjerujemo, sve će nam biti moguće: Isus im (dvojici slijepaca) kaže: 'Vjerujete li da mogu to učiniti? Kažu Mu: 'Da, Gospodine!' Tada se dotače njihovih očiju govoreći: Neka vam bude po vašoj vjeri (Mt 9,28-30). Vjera je 'jaka točka' u odnosu prema Isusu: Sve je moguće onomu koji vjeruje! (Mk 9,23). Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju? (Iv 11,40). On je vjerni Bog, koji drži svoje riječi; uvijek ih je držao i uvijek će ih držati. Idi, neka ti bude kako si vjerovao! (Mt 8,13).
- Kao da se više ne usuđujemo zaista povjerovati da Bog može doista direktno zahvatiti u naš život i u ljudsku povijest, da može još danas neposredno ući u naš život i u naš suvremeni svijet. Mislimo, ako se Bog uključi u našu egzistenciju - odjednom, postalo bi to uznemirujuće i sve bi se moralo izmijeniti! Lakše je onda da se to ne vjeruje osim polovično. Povjerujmo da Bog Isusa Krista nije mrtvi Bog, ili slabi ili daleki, niti pronalazak ili projekcija ljudskog duha, nego moćni Bog, sposoban da sve promijeni... (fr. S. Pinckaers, O.P., u jednoj reviji na francuskom).
- Tako i mnoga pitanja onemogućuju molitvu s vjerom, sa sigurnošću i očekivanjem da će Bog odgovoriti (da li me Bog doista čuje, zašto ne odgovara, ljubi li me On doista, kako mogu znati da me ljubi, brine li se On za moje probleme?...). Mnogi kršćani ostaju na nivou pitanja i nemaju hrabrosti povjerovati Evanđelju (pitajte današnje posjetitelje crkvi da li se mole - većina će ih odgovoriti potvrdno; ali ako ih dalje pitate, daje li im Bog uvijek što Ga mole - naići ćete tada na šutnju ili podsmijeh). A Isus je htio, da Njegova Crkva bude narodom, koji je pun vjere!
- Prvi korak: Kupi si barem Novi zavjet sa Psalmima, Božanski časosolov (liturgijski molitvenik za narod Božji), Katekizam Katoličke Crkve; krunicu, klecalo... Nađi si svoj molitveni kutak u stanu (sa Križem, Svetim Pismom, Božanskim časoslovom, svijećom, krunicom) za molitvu, meditaciju... gdje ćeš svakodnevno spajati Nebo sa zemljom.
- Rastresenosti u molitvi (usp.: R. Faricy, D.I., Molitva i nutarnje ozdravljenje, Duh i voda, Jelsa, 1989., str. 83): rastresenosti osvjetljuju ono što treba biti ozdravljeno u meni; očituju onaj dio u meni koji još nije integriran u osobni odnos s Isusom Kristom. Te rastresenosti ti pokazuju ono što još posve ne pripada Njegovu gospodstvu i što još nisi posve i svjesno prikazao snazi Njegove Ljubavi prema tebi. Stavi ih u Božje ruke te tako i same rastresenosti pretvori u molitvu! Te rastresenosti su znak onoga što bi trebao u molitvi izričito staviti pod Isusovo gospodstvo da On to ozdravi.
- Onima koji zaspe za vrijeme molitve, Sv. Mala Terezija savjetuje da prihvate sebe kakvi jesu, sa svim svojim nesavršenostima: Trebala bih biti žalosna zbog toga što (od moje sedme godine) spavam za vrijeme molitve i zahvaljivanja, no, ne žalostim se... mislim da se mala djeca sviđaju svojim roditeljima i kada spavaju i kada su budni. Zar to nije izuzetno! Neka ti to ubuduće pomogne kad budeš 'spavao' na Misi (u Africi postoji crkveni redar koji takvu osobu odmah dodirne da se probudi), ili, kad si umoran, drijemaš za vrijeme propovijedi (kažu zlobnici: 'propovijed je vrijeme za nadoknađivanje sna'...).
- Molitva je parametar kojim mjerimo duhovnu dubinu jedne osobe. Što mora uraditi osoba koja ne osjeća potrebu za molitvom? Neka usrdno i ustrajno moli Boga da joj probudi čežnju/želju/sklonost za molitvom (Ignacio Larrańaga)... polagano i s unutarnjim mirom.
- 'Ništa ne osjećam, ne nalazim u molitvi': tu se ne radi o osjećati ili ne osjećati. Potrebno je biti uporan i ustrajan i ne malaksati: Gospodin će, u svoje vrijeme, nagraditi naše napore; Njegov odgovor će biti jasan i očigledan. Važno je da moja duša čezne, jeca i viče za nebom, za rajem, za Bogom (usp. Ps 137; Ps 27,4; Ps 42; Ps 63; Ps 130).


17. Koristi tzv. 'strjelovite molitve'. To su molitve kratke po obliku, ali duge po vremenu. Osobito zazivaj Ime Isusovo (ime Isus znači: Osloboditelj, Spasitelj). To je Ime pred kojim se mora pokloniti nebo, zemlja i podzemlje (usp. Fil 2,10). To je Ime nad svakim imenom. Kratke molitve (kao: Isus je moj Gospodar! - Isus je Spasitelj! - Moje tijelo pripada Isusu! - Bože moj i sve moje! - Isuse, Tebi živim, Isuse, Tebi umirem, Isuse, Tvoj sam živ i mrtav. Amen! - Isuse, Bože moj, ljubim Te nadasve! - Isuse, Marijo, Josipe, vama srce svoje i dušu svoju dajem! - Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se meni i cijelome svijetu! - Bože, smiluj se meni grješniku! - Isuse, sine Davidov, smiluj mi se! - Srce Isusovo, u tebe se uzdam! - Hvala Ti, Gospodine Bože, što stvaraš lijepe djevojke (mladiće)! - možeš moliti uvijek (i za vrijeme najvećeg posla!), i kad nema napasti, i tako držati svoju dušu u najvećem sjedinjenju s Bogom (i u najvećem poslu). Molitvu: Po svome neokaljanom začeću, Marijo, čuvaj me čista na tijelu i duši! - Slavljeno budi uvijek sveto i bezgrješno Začeće Blažene Djevice i Majke Božje. Amen!, dodao je svakodnevnom moljenju časoslova Sv. župnik arški; od tada ga više nisu mučile napasti protiv svete čistoće, navodi njegov biograf. Izaberi si nekoliko zaziva koji ti se sviđaju, tako da ti nekako sami od sebe dođu na pamet u kušnji.
- Nasljeduj Krista (6. pogl., 21-27): Odgovori (đavlovom došaptavanju): Odlazi, nečisti duše! Zastidi se, bijedniče! Sama si nečistoća... - Odlazi od mene, najbestidniji zavodniče! Nema ti mjesta kod mene. Uza me će se boriti Jaki, Isus, a ti ćeš ostati posramljen. - Radije ću umrijeti i svaku muku podnijeti nego li uza te pristati. - Utihni! Umukni! Neću te više slušati, makar mi i dalje dosađivao. - 'Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strijepim? (Ps 17,1). - Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji (Ps 27,3). - Gospodine, hridi moja, Otkupitelju moj! (Ps 19,15).

18. Ne moraš praviti prethodnu toaletu (šminkanje). Da budeš oslobođen od svog kompleksa (grijeha, zla...), najbolje je da ga predaš onakvog kakav jest, ni više ni manje! Ne treba pokušavati da ga se oslobodiš prije nego stupiš pred Gospodina: Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti (Mt 11,28). Oni koji žele urediti svoju toaletu prije nego se pokažu pred Bogom, prerađujući i potiskujući svoja negativna životna iskustva - znači da ne žele dati sve, žele zapravo dati samo ono što je lijepo - ali upravo ono što je ružno, nezdravo - želi Isus, da bi to iscijelio (On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove /Ps 147,3/; Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima /Mt 9,12; Mk 2,17; Lk 5,31/). Tvoja bijeda i tvoja rana su jedina ulazna vrata u tajnu Presvetoga Trojstva. Kreni, dakle, ne selekcioniraj ništa, daj sve bez pravljenja izbora ili popisa. Stvari su stvorene da budu spaljene i pročišćene. Malo je važno jesu li lijepe ili ružne: pepeo je isti... Tvoja bijeda, patnja, tvoji nedostaci, pa i sami grijesi, svi oni dani za koje misliš da su izgubljeni - daj ih Isusu i shvati da problem nije u dobrom funkcioniranju, već u darivanju. Iz najmanjeg trenutka tvog života, Bog može nešto učiniti ako Mu ga želiš darovati, ali takvog kakav jest...
- (Negdje sam u njemačkom tisku pročitao ovakvu zgodnu pouku: To je kao da Bog ne prestaje telefonirati ljudima i nazivati ih: 'Halo... Halo... Ovdje Bog!' A odgovor na drugom kraju žice mogao bi biti gotovo ovakav: 'Da. Halo... Ovdje tvoja djeca koja nisu tako loše... Dobro smo, nema problema... Ovdje tvoje sluge koji te ljube, koji ispunjavaju sav tvoj zakon, koji su zdravi...' A na kraju žice, dugi muk... Bog ne odgovara na takve odgovore. Nastavlja telefonirati sve dok ne začuje na kraju žice: 'Ovdje bijednik koji dalje ne može. Vapijem k Tebi. Dođi, pomozi mi. Brzo, odgovori mi.' Tada Bog odgovara odmah. Silazi žurno... Jer Bog ne može ne odgovoriti - siromahu! I tako ljubav može, nad jednim paklom, otvoriti Kraljevstvo).

19. Unošenje Majke Božje u određenu situaciju pruža veliku pomoć. Don Bosco: 'Hostija! Djevica Marija! Snaga i Čistoća! Oboružajte se ovom dvostrukom zaštitom!'
Djevica Marija je najstrašnija od neprijatelja, što ga Bog stvori protiv đavla, navode sveci... Posveti se njenom Bezgrješnom Srcu! Preporuči se svaki dan srdačno Prečistoj Djevici, i imat ćeš mir (Sv. župniku arškom njegov ispovjednik). Bog nam je htio sve dati po Mariji. Gledaj zvijezdu, zovi Mariju! (Sv. Benedikt).
- Ona pristupa iz 'Slave' u kojoj je Bog jedino mjerilo. Ona je Isusa upoznala i ljubila više nego svi drugi ljudi. Znaj da je bila ništa i da je sve primila od Boga (i Onoga koji je SVE) - kao ogledalo koje ne zadržava nikakvo svjetlo za sebe, već sav sjaj vraća suncu... Đavao drhti pred njenim imenom (Ona je /u Post 3,15/ već proročki označena u obećanju, danom prvim roditeljima pošto su sagriješili, u svezi pobjede nad zmijom; LG 55); radi svoga intimnoga sjedinjenja sa Sinom, ona je izvor oslobođenja od Sotone; ona je s njim u stalnom neprijateljstvu; ona će mu konačno satrti glavu; njezino će Srce konačno trijumfirati slaveći pobjedu nad Sotonom!
- Bog je htio da Isus dođe po Mariji; njezina uloga sastoji se u tome da daje svijetu Isusa; ona to čini tako da ništa ne oduzima niti dodaje dostojanstvu i moći Krista, jedinoga Posrednika (LG 62); častimo Njega, ne nju; ne suprotstavlja se niti natječe sa svojim Sinom, nego Ga nudi kao izvor zdravlja, spasenja. Ona Ga donosi Elizabeti i Isus preko Marije ulijeva u Ivana Krstitelja posebni dar Duha Svetoga koji ga čisti i ozdravlja (Lk 1,44 )… Ma kakav god da si grješnik, ako tvoje srce obuzme očaj - gledaj Mariju i zadobit ćeš nedužnost i mir, kaže pisac i nastavlja: Nema nikoga, tko izgovara Marijino ime sa željom da napusti grijeh, a da ga napast ne bi napustila! Nema neizlječive duhovne bolesti od koje te Ona neće izliječiti! Ona je Majka svih, a posebno grješnika. Njezina su svetišta mjesta obraćenja, pokore, pomirenja s Bogom; ona bűdi u tebi nadu da ćeš se popraviti i ustrajati u dobru... Marijo, ja sam tvoj bolesnik, sav sam tvoj ('totus tuus'), spasi me!
- Ako sâm Bog slavi Mariju (preko svog Anđela, Lk 1,26-28, Duh Sveti preko Elizabete, Lk 1,42.45), to može činiti i svaki kršćanin. U hvalospjevu Veliča osvjedočit ćeš se u nutarnje osjećaje duše ispunjene Bogom i zaljubljene u Boga; slavit ćeš Gospodina na Njegov način.
- Izmoli svakog dana barem deseticu od pet otajstava krunice; to je vrlo jednostavan način postizanja duševnoga mira, nutarnje sabranosti; zadrži se pet minuta u šutnji s Bogom. Gledaj život, smrt i proslavu Isusa Krista Marijinim očima!
- To možeš u višestrukim oblicima moljenja krunice (krunica biblijska - navjestiteljska - antifonska - liturgijska - meditativna - krunica-slavljenje Riječi Božje - krunica hvale...). Za ovo genijalno sredstvo sastavljeno od jednoga križa i 59 zrnaca, znaj, da između zadnjeg 'radosnog otajstva' (Isus izgubljen i nađen u Hramu) i prvog 'žalosnog otajstva' (agonija u Maslinskome vrtu) ima... tri četvrtine Evanđelja, najmanje! Ova Biblija siromaha u duhu je stoga: sažetak povijesti spasenja, Evanđelje predstavljeno u dvadeset slika, katekizam izložen u dvadeset crteža, kratak pregled liturgijske molitve, živo prisjećanje na pashalna otajstva, sinteza liturgije, slavljenje Riječi Božje, kršćanski brevijar (D. Betancourt, Izvori ozdravljenja - Sakramenti /Duh i voda, Jelsa, 1998., str. 30/ - prenosi ovo iz El Oriente Dominicano, Ekvador, br. 349).
- Blagoslovljena ti... i hvala što si nam dala Isusa... ti, kćeri Boga Oca, ti, Majko Gospodinova, ti, zaručnice Duha, ti, Majko Crkve... ispunjena darovima i blagoslovima Duha, daj da i mi dahom Duha Svetoga uzmognemo biti poput tebe, zrcala u kojima se vidi Bog...
- Papa Ivan Pavao II, proglašavajući 'godinu krunice' (od listopada 2002. do listopada 2003.), želeći nas pripremiti na velike milosti i velike događaje, govori o važnosti krunice: Krunica je skraćeno Evanđelje. Nova evangelizacija će primiti svoju snagu i milost po krunici. S krunicom ćemo prevladati krizu molitve. Tko nađe put do Majke Božje, otkrit će Sina Božjega. Krunica je istinska škola molitve, molitva za mir u kući i među narodima, moćna molitva u kojoj primamo snagu Duha Svetoga. Marija je pritom naša majka, učiteljica i voditeljica; pomoći će nam da se posve sjedinimo s Isusovim životom.
- Papa savjetuje, da uspijemo moliti krunicu s punom snagom, da imenujemo otajstva krunice i navijestimo Riječi Sv. Pisma u kojima se spominje to otajstvo; ne bismo trebali samo izgovoriti kratku, suhu riječ, nego čuti cijelu Riječ Božju, u kojoj odzvanja to otajstvo krunice. Tada će krunica razviti posve novu snagu: snagu utjelovljene Riječi Božje, snagu Duha Svetoga. Jer kad god slušamo Evanđelje i primamo njegovu istinu u svoja srca, obnavlja se tajna Utjelovljenja (dolazi nam Isus u naše srce: Gospodin!). Nakon imenovanja otajstva krunice, trebao bi nastupiti trenutak tišine i šutnje: Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je! (Lk 11, 28).
- H. Madinger: Krunicu treba moliti razmišljajući o poruci i sadržaju otajstava, jer to je molitveno čitanje Evanđelja... Dok ti budeš molio i otvarao svoje srce, Duh će Sveti sići i na tebe i obasjat će te sila iz visine (Lk 24,49)... Najdublja tajna vjernog moljenja krunice sastoji se u tome, da nam Majka Božja pri tome izmoli Duha Svetoga!... Jer bez Duha Svetoga ne možemo niti vjerovati, niti ljubiti, niti biti jedno s Isusom... Krunicu treba, dakle, tako moliti da nam kroz nju Duh Sveti silazi u srca! Ona treba postati izlijevanje Duha Svetoga, kao što se na Pedesetnicu Duh Sveti izlio na 120 učenika u Dvorani posljednje večere. Dok ti moliš krunicu, treba sila iz visine sići na tebe! Duh istine (Iv 15,26) treba te ispuniti, da upoznaš Isusa, Sina Božjega... Tada ćeš upoznati slavu Božju i doživjeti pravi mir u srcu... Vođeni Marijinom rukom, želimo ići Isusovim stopama. To je bit krunice... Odvaži se i počni i ti s dnevnom krunicom, moleći je bez dosade! Ona će promijeniti i tebe i tvoju obitelj... Tada ćeš otkriti riznice blaga. Duha Božjega, njegovo svjetlo i Njegovu snagu (usp. Dr. H. Madinger, Svjetlosna krunica, Obiteljski centar /izd./, Zagreb, 2003.)
- Sv. Ivan Bosko priča o svom nadnaravnom doživljaju 1876. god., u kojem je razgovarao sa 'svojim' nedavno preminulim '15-godišnjim pobjednikom', Sv. Dominikom Saviom: Dragi moj Domenico, kaži mi, što ti je dalo najveću snagu na tvojoj samrti? - Najviše me je krijepila pomoć moćne Otkupiteljeve Majke. Kaži svim svojim sinovima, neka nikada ne zaborave Njoj se moliti, dok god žive...


20. Zatraži zaštitu anđela i svetaca, osobito Sv. Mihaela (Quis ut Deus! - Tko je kao Bog! = hebr. Mi ha El', poglavica nebeskih duhova koji je Lucifera i njegove sluge strovalio u bezdan pakla) i Anđela čuvara. Uronjen si u zajednicu Crkve, a ona je zajedništvo svetih. Tu zajednicu ne čini samo vidljiva Crkva (živi), nego i duše u čistilištu, i sveci, i anđeli. Svi te oni štite. Zatraži njihovu pomoć... Nađi si posebnog nebeskog zaštitnika svete čistoće - on će se radovati tvom povjerenju, a ti njegovoj pomoći...
- Pomoć Anđela Čuvara i Sv. Mihaela je veoma moćna protiv sila zla. Oni su tu, a ti ih ne zoveš! Poznata nam je nazočnost zla svuda oko nas, i nazočnost Božje sile, kojom nas štiti po svojim anđelima. Sotona mrzi Gospu, Crkvu Božju, kršćane, svećenike, osobito svece Božje (jer drugi su više-manje ionako njegovi)! Mrzi te zato što si vjerni kršćanin, što gajiš moralne kršćanske vrijednosti, zato što se boriš za život. Mrzi te ako služiš čovjeku (jer služiti čovjeku = služiti Bogu). Ali i kad ništa od toga više ne bi bilo, i dalje bi on mrzio. Jer mrzi sve Božje. Sve što ima trag Božji, beskrajno mrzi, nepopravljivo i nepromjenjivo, za uvijek i uvijek svom žestinom. Stoga i nastaju zla karakteristična za neka vremena. I evo onda Mihaela upravo s mačem, kako probada Sotonu. Mi-ha-el - onaj koji je već pobijedio Sotonu. I opet će na koncu svijeta. Svi protivnici Božji pobijeđeni su već na Isusovu Križu, a na koncu vremena bit će uništeni u krajnjoj propasti. Bit će to pobjeda Janjeta i Njegove Krvi, pobjeda uz poklike 'tko je kao Bog!'

21. Vježbaj iskustvo samogospodstva, samokontrole, čistoće - na primjerima svetaca. Iskustvo koje nadmašuje sva druga iskustva. Iskustvo slobode, koje je s tim povezano. Ti si za to sposoban, jer si veći nego što misliš. Velik broj mladih žive takvo iskustvo; oni su na čudesan način slobodni. Imaju čistoću koju samo Gospodin može dati. Odupiru se provokacijama nečistoće - uz koju cijenu! Oni svjedoče životni stav i time, da je između mladih kršćana sklopljen ugovor međusobnog poštovanja. Uzdržavaju se od sudjelovanja u erotskim 'disko'-plesovima, koji su u najmanju ruku dvoznačni. Oni su sačinjeni iz materijala onih mladih iz Ugande (Charles Lwanga, Joseph Mukasa…), koji su radije dali spaliti živo tijelo nego da se podaju svome kralju. Oni su sačinjeni od materijala jedne 12.-ogodišnje Marije Goretti, koja je radije bila izbodena nožem nego da popusti napasniku, jedne djevojke Anwarite, kojoj je mač časnika, kojemu se odupirala, probo srce (Zaire, 1962. g.)... i tolikih drugih koje je papa, u ime tolikih drugih, proglasio svetima. 04. listopada 1987. kanonizirani su i Antonia Mesina (+1935.) i Pierina Morosini (+1957.), koje su se radije dale ubiti nego svladati. Mislimo i na neke nekadašnje prostitutke, koje su se posvetile Bogu i sada su slobodne... Kad su mogli 'ini i ine, možeš i ti'...! Za Gospodina ništa nije previše prljavo, povrijeđeno, bezizlazno...
- Dar jakosti Duha Svetoga.Sv. Stjepana, punog milosti i snage, kamenovali su. Petar i brat mu, Andrija, željeli su umrijeti na križu i s radošću ga prihvatili; Petar izražava posljednju želju da ga razapnu glavom prema zemlji, jer 'nije dostojan da umre kao njegov Učitelj'; u toj želji za trpljenjem, Andrija, ugledavši križ, širi ruke od radosti i želi da ga 'križ otme svijetu i vrati njegovom Spasitelju'. Na križu je završio i Filip. Jakovu Starijem odrubiše glavu. Jakova Mlađeg baciše sa tornja jeruzalemskoga hrama, a onda mu maljevima zdrobiše lubanju. Bartola su živog oderali. Šimuna testerom prerezali. Mateja na oltaru ubili. Ivan je mučen - bez prolijevanja krvi. Lovro, đakon, šali se sa krvnicima kako je pečen već dovoljno na jednoj strani, pa ih poziva da ga okrenu na drugu. Mučenice - u najnježnijoj dobi, kažu duhovni pisci - išle su na muke i u smrt kao da idu na svadbenu gozbu, a okove, koji su padali sa njihovih udova, namještale su kao što mladenke namještaju svoje narukvice. Krhke djevice tješile su svoje krvnike, koji su ih žalili, da im oni zapravo čine veliko dobročinstvo, jer im otvaraju put Kristu. Sv. Toma Morus, prije svoje smrti, šali se sa svojim krvnikom da pripazi da mu mačem ne odsiječe i bradu… Sv. Ciprijan, biskup i mučenik, nadari krvnika zlatnim novcem, jer će mu otvoriti put u vječnost. Za vrijeme progonstva u rimskom carstvu bilo je oko 17 milijuna mučenika: nekima su sjekli glave, neke su bičevali, neke razapinjali, neke pržili u vatri ili u vrelom ulju, zalijevali rastopljenim olovom, bacali ih pred divlje zvijeri…
- Odakle im ta snaga? Svi su oni posvjedočili - riječju, djelom i životom - dar jakosti Duha Svetoga. Duh, voda (krštenje) i krv (Euharistija) = snaga kršćanina. Euharistija im je davala snagu: ti možeš uništiti moje tijelo, ali ne možeš uništiti moju vjeru u Krista. Ne možeš mi oteti iz srca ljubav kojom te grlim…
- I ti si svjedok, a ne pripovjedač o Bogu. Ne moraš biti vrhunski intelektualac (uh, koliko imamo doktora!), dovoljno je znati kako se događa utjelovljenje Božje u čovjeku... I tebe je Isus odabrao... uh, pa ti možeš biti kao Isus: svet, čist, milosrdan, blag... (a ne: 'ja sam samo obični grješnik'; 'ja sam slab, samo obični vjernik'... - ti ubijaš tako svoju vjeru; postaješ ono kakav si program upisao u sebe, kaže prof. Ivančić). Kako ti ne bi mogao biti čist kad ti je Bog Otac? Riječ Božja i Sakramenti dat će ti vjernost i čistoću. Jer tvoje je tijelo pomazano Duhom Svetim i na njemu je rukopisom Duha Svetoga istetovirano: 'ovo tijelo pripada Isusu' - i svaka zavodnica nečistoće, kad pročita tu izreku Duha Svetoga, neka odmah pobjegne! Tada - i u McDonaldsu, i na plaži - ja sam svjedok, 'alter Christus' - 'drugi Krist'; situacije se mijenjaju, ali moja stvarnost je nepromjenjena...
- Zamisli: kad bi bilo koga u grijehu nečistoće zatekao smrtni čas i kad bi tako nepokajan umro - nikada se ne bi spasio! A gotovo nitko nas ne odgaja na tom području čistoće; gotovo jedini učitelj - đavao, bestidnik, lažac... Danas, kako dobro reče Daniel-Ange: ti vrijeđaš one koji ne žele začeti; nećeš ući u Antikristov svijet dok ne postaneš ubojica... Ti ćeš biti žena, sine moj - ta ideologija već je dio nastavnog plana u EU...
- Moli Isusa za tu hrabrost mučenika: dati svoj život da spasiš život, ljubav, čistoću, nevinost... Moli za hrabrost mučeništva da se suprotstaviš tom novom totalitarizmu, zlu… Trebaš dati lijek bolesnom svijetu: nevinost, čistoću, poniznost, ljubav... Jednom riječju: Marija! I Onoga kojeg nam ona donosi za Spasitelja svijeta: Isus Krist! I one koje slavimo kao uzore vjere, ljubavi i istine: sveci! I svoj vlastiti primjer: ti!


22. Trebamo i Crkvu Božju, njezino zajedništvo i sredstva spasenja (Sakramente). Tko nema Crkvu za Majku, nema niti Boga za Oca. To se odnosi na sve njene komponente. Ona je Učiteljica i Majka; više Majka nego Učiteljica. Ona pohranjuje preobilno duhovno blago zasluga i zadovoljština Spasitelja, Blažene Djevice Marije i svetaca; ona čuva poklad vjere i posvećuje narod Božji na putu prema vječnoj domovini... Za tebe, koji si upoznao potpunosti Isusa Krista, izvan Crkve nema spasenja (usp. KKC, 846.: Zato se ne bi mogli spasiti oni ljudi koji, iako im nije nepoznato da je od Boga po Isusu Kristu Katolička Crkva ustanovljena kao potrebna, ipak ne bi htjeli u nju ili ući ili pak u njoj ostati).
- Mnogi danas ponavljaju sintagmu: 'Krist da, Crkva ne' - kao da se to dvoje može uopće rastaviti. Crkva nije ljudski konstrukt - ona je djelo ljudsko-božansko (ljudsko: sastavljene od grješnika, mene i tebe - tu je puna prljavštine, grješna jer sam ja grješan; božansko: osnovao ju je Isus Krist i vodi je Duh Sveti - u tom elementu je bez ljage i mane, potpuno sveta. Koliko sam ja grješniji, cijela je Crkva grješnija, koliko sam ja svetiji, cijela je Crkva svetija). Sam Gospodin vodi svoju Crkvu, On je Onaj koji je iz dana u dan pročišćava i usavršava. I sama Crkva naučava tu dvojaku stvarnost (II Vatikanski Sabor, 'Lumen gentium'): Ali dok Krist, 'svet, nevin, neporočan', nije poznavao grijeha nego je došao da sám postane zadovoljština za grijehe naroda, Crkva koja u svom krilu obuhvaća grješnike, u isti mah sveta i uvijek potrebita čišćenja, neprestano vrši pokoru i obnovu. U ovom novom svjetlu jasno ti je da odbacivanje Crkve znači ujedno i odbacivanje Krista. Ne možeš voljeti Isusa u punoj istini bez Crkve, jer jedno bez drugoga ne ide. Dakle, ljubim Crkvu kao što ljubim Gospodina! I Crkva će tebe voljeti uvijek - jer ona u tebi prepoznaje lice Kristovo.
- O identitetu same Crkve, uglavnom nešto znaš. Gledati Crkvu samo kao hijerarhiju, teološki je ograničavamo. Svi mi kršćani, i vjernici i pastiri, odgovorni smo i pozvani da izgrađujemo jednu-svetu Božju Crkvu, slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva... da bude sveta i bez mane (Ef 5,27). Svi smo u njoj pozvani na svetost života. Da bismo ostvarili ovaj Božji nacrt, potrebno je slijediti onaj model prve Crkve u Jeruzalemu u kojoj se, u svjetlu i snagom Duha Svetoga, udisala prisutnost Uskrslog, zahvaljujući ustrajnosti kršćana u apostolskom nauku, u bratskom zajedništvu i zajedništvu materijalnih dobara, lomljenju kruha (Euharistiji)... i svakodnevnim molitvama (usp. G. Garagnani). Svi mi kršćani pozvani smo ponovo ostvariti ovo iskustvo evanđeoske ljubavi.
- Crkva je i danas znak protivljenja struji svijeta koja odvodi u smrt. No, mnoge danas i sâm Krist sablažnjava. Razlog: što je On još uvijek zaprjeka: grijehu, sebičnosti, bezboštvu, duhu ovoga svijeta. Još je uvijek kamen smutnje onima koji prestaju moliti i ići u crkvu; još je uvijek prijekor onima koji griješe, a ne kaju se; još je Bog koji neće da siđe s križa pa da Mu povjeruju i zaplješću... jer nije došao da siđe s križa, nego da se na njemu razapne... - Odbacivanje, mržnja traje, jer On još živi (usp. F. Sheen).
- Mene ne sablažnjava Crkva, jer znam da ona nikad neće ispuniti Evanđelje, ali je volim jer je Isus tu... Crkva - dva milenija progonjena i još ljubi čovječanstvo! I ja da se sramim takve Crkve! (R. Bundalo).
- Mt 16,13-14: Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?... Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka. Jedan njemački sociolog svojevremeno je nabrojao 2.226 kršćanskih vjera. Jedan noviji, nabrojao je 41.000 kršćanskih denominacija u svijetu (= po imenu, koje sebe nazivaju kršćanskima), a najbrojnije su upravo one koje u svojoj nauci ne priznaju da je Isus: Bog i Čovjek u istoj Osobi. No, Istina je samo jedna. I Crkva je samo jedna - ona koja je na Petru-Stijeni sagrađena. I na Petrovoj vjeroispovijesti (Mt 16,16: Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga). Ona koju ni vrata paklena neće nadvladati (Mt 16,18).
- Mnogi govore: Ma važno je da u NEKOGA vjeruješ. Sve su vjere iste, po svakoj se može spasiti, svi vjeruju u istoga Boga. Važno je da ne ubijaš, ne kradeš... Je li tako Petar odgovorio Isusu? Bi li na takvoj vjeri Isus sagradio svoju Crkvu (usp. Mt 16,16)? Da li bismo te riječi mogli ponoviti gore, pred Isusom? Pogledajte Kalvariju - i na njoj su tri križa - ali samo na jednom je razapeta Istina... A mnogi 'moderni' kršćani i danas ne razlikuju Istinu od razbojnika. To je velika drama Istine.
- Reci: želiš li piti bistru, nezamućenu vodu - moraš plivati niz struju ili protiv struje? (Samo mrtve ribe plivaju leđno /niz struju/, reče pjesnik).

23. Važno je isto tako promatrati svete slike (ikone). U njihovoj umirujućoj ljepoti može se razabrati odsjaj ljudskog lica, sjaj onog lica, koje je prikazima naših medija strahovito karikirano. Daj se slikom krvavog platna Kristova dotaći i iscijeliti blagošću Isusova Lica. I prije svega: daj se zavesti najljepšom, najživljom od svih ikona: licem jednog djeteta; tu se najvjernije objavljuje jasnoća lica Gospodina i Njegove Majke.
- I učenici su već neposredno gledali i slušali, meditirali i promatrali 'uživo' utjelovljenog Boga na zemaljskim putovima, Onoga koji je slika Boga nevidljivoga (2 Kor 3, 18). Božje utjelovljenje je, dakle, otajstvo u kojemu je Nevidljivost postala vidljivom... Stoga Sv. Ivan Damaščanin i veli: S pomoću svojih tjelesnih očiju koje gledaju ikonu, moj duhovni život uranja u otajstvo Utjelovljenja. Eto, to bi, najkraće, značilo 'promatrati svete slike'.
- Mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, u govor prigodom otvaranja jedne izložbe ikona u Zagrebu 2016. g: Način na koji se može moliti s ikonom daje nam sveti Franjo Asiški, pri čemu je njegova molitva pred ikonom Raspetog Isusa u crkvici Sv. Damjana (San Damiano) paradigmatska. On zaziva ispunjen čežnjom: 'Svevišnji i slavni Bože, rasvijetli tmine mojega srca. I daj mi postojanu vjeru, sigurnu nadu i savršenu ljubav (et dame fede dricta, speranza certa e caritŕ perfecta), duh i spoznaju, Gospodine, da bih izvršio tvoju svetu i istinsku zapovijed. Amen'. Njegov je Gospodin toliko nazočan u toj ikoni da Mu čuje glas, otkriva Njegovu volju, a molitva postaje djelovanjem, obnavljanjem Crkve (riparare la Chiesa). Dojmljivo je primijetiti da je početak Franjina djelovanja obilježen jednom ikonom.

24. Kada te napast pokušava nadvladati, moli. Tvoja skromna molitva moćna je nadvladati ma koju napast. No ako ti je ponekad molitva otežana, uzmi knjigu, igraj se, zaposli se nečim što te interesira - nađi nešto što te odvraća... Majka, ako dijete počne plakati, dadne mu nešto novo - igračku, npr. - tako odvrati njegovu pozornost od škodljivih osjećaja i dijete prestane plakati...
- Pazi: sáma napast nikada još nije grijeh! Dok se god boriš - grijeha nema. Grijeh počinje pristankom.

25. U napasti: usredotočeni pogled na Raspetoga može je u istom trenutku odbiti! Svaka Njegova Rana podnesena je za tebe. Razmatraj X postaju Križnoga puta: Isusa su svukli - moli za one koji više ne poznaju ljudske ni kršćanske krjeposti i kaljaju svoju dušu, duh i tijelo, za one koji po neurednom životu zlorabe svoje tijelo i pretvorili su se u požudu koja mnoge proždire i zavodi, za one koji su se zbog zloporabe svoga tijela razboljeli u duši i tijelu; moli da Gospodin, snagom svoje žrtve, sačuva djecu i nove naraštaje od pogrješnog i razarajućeg stava prema duši i tijelu. Po Ranama, koje Mu nisu oduzele Njegova dostojanstva, moli: Hvaljene, slavljene i blagoslovljene neka budu Presvete Rane Presvetog Tijela Isusovog! Moli Mariju za sve one koji su sada izloženi neljudskim pogledima, kao i za one koji požudno kradu tuđu ljepotu; neka Ona sačuva one koji su sada izloženi strastima i prijeti im propast...
- Nemoj biti među onima koji uklanjaju Križ s javnih mjesta, ili sa sebe, da pogled na Raspetoga ne bi uznemirivao, provocirao. 'Neprijatelji križa Kristova' (Fil 3,18), odbacujući Križ, znak vrhunske ljubavi, odbacuju i Onoga na Križu... Desni razbojnik prepoznat će upravo u Raspetome, koji strpljivo podnosi nepravdu, Spasitelja i zamoliti Ga da ga primi u svoje kraljevstvo (usp. Lk 23,40-42).
- Uprite pogled u Raspetoga i sve će vam se činiti neznatno (Sv. Terezija Avilska).
- Don Šimun Doljanin: Sv. Franjo Asiški... bacao se na koljena pred pogled Raspetoga. Rane Raspetoga liječile su njegove rane. Milosrdni pogled betlehemskog Djetešca vraćao je Franji izvornu nevinost. Mir i dobro. Vedrinu onoga tko se osjeća do kraja ljubljen onakvim kakav jest.
- Papa Benedikt XVI, Nagovor uz 'Anđeo Gospodnji' 25. veljače 2007.: Kroz stoljeća, kolika li su se obraćenja dogodila upravo zahvaljujući rječitoj poruci ljubavi što je prima svatko tko pogleda raspetoga Isusa!... Motreći Raspetoga očima vjere, možemo duboko shvatiti što je grijeh, koliko je tragična njegova težina, a istovremeno i koliko je neizmjerna moć Gospodinova praštanja i milosrđa.

26. Počni (ispravno) ljubiti. Bolesni smo jer ne ljubimo. Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga (Mt 22,37-39). (Jesi li bar jedan sat u svom životu nastojao savršeno vršiti ovu zapovijed?). Bog nije zakon, zabrana - nego Ljubav. Pomanjkanje Boga, ljubavi, života - stvara ugroženost. Ljubi Njega onom ljubavlju kojom Otac ljubi Sina i Sin Oca i onom ljubavlju koja je Duh Sveti; ljubi bližnjega kao samoga sebe; a i sebe onako kako te Isus ljubi...

27. Vjeruj u oproštenje grijeha. Zlo ulazi u tebe i kroz grižnju savjesti. Ako si se već valjano ispovjedio, izbjegavaj nemir zbog oproštenih grijeha. Ako ti je Bog oprostio, oprosti i ti samome sebi dosadašnje promašaje. Usp. Fil 3,13: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem. Vjerom ćeš pobijediti sve otrovne strjelice Zloga, tijela i svijeta. Bog liječi kroz vjeru. Bolesnik je, konačno, samo onaj koji vjeruje bolesti, a ne Bogu. Očajavati da nećeš moći izići iz grijeha jest 'nadomjestak poniznosti' kojim se služi demon profitirajući na tvom depresivnom temperamentu.
- Nemoj ni opravdavati samoga sebe, svoje padove; nemoj vikati da si jadan, da te nitko ne razumije, da se nikom ne možeš otvoriti - nemoj se samosažalijevati! Bog ne traži opravdavanje. Da doista postaneš vjernik, treba sve napustiti, apsolutno sve, do korijena samoga sebe. Tada Bog preuzima sve. On će te zaogrnuti svojom vlastitom pravednošću...

28. Odreci se zla. Svakoga zla. Svake ovisnosti. Temeljito. Radikalno. Zauvijek. Ne odlaži obraćenje. Obnovi svoj krsni zavjet i vjeruj u ljubav! Nemoj izgovarati više zle riječi. Ako već moraš o zlom djelu razmišljati - misli o njegovim lošim posljedicama. U prošlosti si gledao zle stvari i tako uprljao svoje oči. Sve morbidnije erotizirana fantazija zatvarala ti je unutarnje horizonte duha. Slušao si zle riječi i lošu glazbu i tako zaprljao svoje uši. Moli Gospodina da očisti tvoje oči od svake ljage, svake mrlje; da otvori tvoje nutarnje oči kako bi mogao gledati Njega, Gospodina. Moli Ga - kako to predlaže p. James - da posveti tvoje uši, da mogneš čuti Njegov glas u sebi. Moli ga da posveti tvoj jezik, tvoja usta - da mogneš ustima osjetiti Njegovu božansku Nazočnost; da ti Njegova Riječ bude poput meda u ustima; da na svom jeziku osjetiš snagu Sakramenata, osobito Sv. Pričesti.
- Isus reče: tko se ne odrekne samoga sebe, i svega što jest i što ima, ne može biti Njegov učenik (Mt 16,24; Lk 14,33). Ne možeš služiti dvojici gospodara (usp. Lk 16,13; Mt 6,24).
- Isus je moj Gospodar! Gospodar moje obitelji i mojih prijateljstava. Moje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Mog učenja i posla. Mog zdravlja i moje bolesti. Mojih prijatelja i znanaca. Moga tijela i moje duše. Svih mojih osobnih odnosa. Moje spolnosti i mojih osjećaja. Mojih nadanja i tjeskoba. Mog razuma i moje volje. Mojih očiju i ušiju, mojih ruku i nogu. Mog slobodnog vremena i mojih izlazaka. Mog načina mišljenja, govorenja i oblačenja. Isus je Gospodar! Ispruži svoje ruke prema Gospodinu i reci: Ove ruke nikada više neće biti upotrebljene za nešto zlo!... (zapiši si današnji datum i stavi svoj potpis ispod toga).


29. Prihvati križ. Čuvaj se onih svetaca koji ne znaju ništa podnijeti. Ili onih koji za jednu peckavu riječ ili za jedan malo grublji udarac odmah padnu u tugu. Ili onih koji su radosniji od jednog uspjeha nego od jednog križa, od jedne pohvale nego od poniženja. Svetost od porculana - neće daleko stići. Ljubi ono što te povrjeđuje ili prezire: to su poslanici Božji! Kada trpiš, znaš koliko te ljubi tvoj Gospodin. Ne želi te izgubiti za čitavu vječnost! Božji udarci su uvijek medicinalni; čovjek, kojeg On ispravlja, sretnik je, jer On zadaje ranu, ali je i liječi. Kako moli Bl. Édouard Poppe, neka te Gospodin nauči da šutiš na prigovore koji ti se upućuju. Raduj se da budeš zaboravljen, nepriznat, prezren, ponižen do dna - bolje nego sebe vidjeti, prepunog samozadovoljstva, uzdignutog nad drugima. Ostani malen, slab i nemoćan. Ne slušaj tako rado priznanja koja ti se upućuju. Tvoja misao neka se ne vraća neprestano na postignute uspjehe, učinjena dobra djela, na primljene pohvale. Neka ti nepravedni sudovi, kojih si žrtva, postanu slatkost, kao i ponižavajuće riječi prema tebi, gorke kritike tvojih djela, ponižavajući postupci koje podnosiš. Ljubi da budeš nepriznat. Nastoj da ljubiš, a ne da te ljube. Ne idi za tim da te ljudi slave, nego da im služiš. Nemoj pokazivati da si žrtva, jer ti to uništava srce, nego budi sretan da si skrivena i radosna žrtva.
- Zapamti: Bolest i suhoća duše katkada su više spasiteljske nego zdravlje i utjeha. Čuvaj se da ne izgubiš nijedan od malih križeva, tu milost križa. Zagrli križ - iz ljubavi prema Isusu, nosi ga zajedno s Njime i radi Njega. Hvali Gospodina za sve, pa i za negativne vidove svoga života... Nema vrjednijih pomoći od onih stvari koje ruše tvoje djelo, sprečavaju ga i uništavaju - blago tebi ako Gospodin precrtava tvoje planove i putove! Reci "da" iznenađenjima, koja precrtavaju tvoje planove, poništavaju tvoje snove, tvojim danima, možda i tvom životu, daju sasvim drugačiji pravac; ona nisu slučajnost; daj nebeskom Ocu slobodu, da sam određuje tijek tvojih dana (Dom Helder Camara). Trpi i šuti - jer oskvrnjuju se križevi kada ih se izvlači iz tišine: izgube svoj okus i svoju snagu. Nemoj pričati pred drugima o svom duhovnom životu: to ga isparava. Snage koje ti za to nedostaju - postigni molitvom.
- Prihvati druge kao drukčije. To je daleko vredniji križ nego kostrijet i askeza. To je križ udešen Božjom Providnošću. On te posvećuje više nego svi križevi zajedno po tvom izboru. Prihvati i ljubi križ. Srce kršćanina koje ne krvari - nije srce kršćanina.
- Prihvati ono što ne možeš izmijeniti. Kaže duhovni pisac, Isus je prihvatio svoju patnju i nije nepotrebno tražio da izmijeni srce onih koji su činili da trpi. Nije postavljao uvjete ili zahtjeve da se stvari izmijene. Nauči biti kao Isus: prihvati ono što ne možeš izmijeniti, i zajedno s Njim nosi križ koji ne možeš izmijeniti... Tako moli Gospodina...


30. Oprosti svima koji su ti nanijeli rane na području spolnosti. To je uvjet tvog izliječenja. Neoprošteni grijeh je velika zaprjeka koja sprječava da Božji blagoslov dođe do tebe. Ako si primio bilo kakve rane od drugih - proglasi ih sada nevinima pred Bogom, jer nisu znali što čine. Oslobodi ih ropstva i izmiri se s njima, u Ime Isusovo. Oprosti svim onima koji su učinili da trpiš. Počni ih blagoslivljati, moliti za njih... Tako će se ostvariti Božje djelo u tim osobama, jer ih Bog tada obnavlja i čisti. Opraštajući njima, oslobađaš i njih i sama sebe. Moli Gospodina da te ozdravi u tvom sjećanju, da ništa od onoga što ti se dogodilo ne bude u tebi izvorom boli, tjeskobe, nepraštanja i zabrinutosti. Isus je došao izliječiti srca slomljena... (Moli za oprost pred Gospodinom i one kojima si ti nanio rane na području spolnosti...).
- Moli molitve otkupljenja. Jer čovjekovu nepravdu može isprati jedino Krv Sina Božjega. Neka Gospodin popravi ono što ti više ne možeš popraviti, neka donese spas gdje je po drugima nastalo zlo - po Krvi svojoj Presvetoj. Duh Sveti će očistiti svaku ranu i ožiljak prošlosti koji još ima moć vladanja tvojim mislima i iscrpljivanja tvoje slobode. Te žalosne uspomene povjeri Njemu da ih On izliječi. Zahvali Mu što i zlo okreće na dobro. Zamoli Ga da se vode očišćenja i ozdravljenja tvoga krštenja i krštenja onih koji su ti nanosili zlo razliju preko tvoga i njihova srca i očiste sve vaše odnose od zaraze. Moli Gospodina u Njegovo Ime, po Njegovim svet im Ranama, po Njegovoj Krvi, po Njegovu Križu, po zagovoru Marije, Bezgrješne Djevice. Krv i voda što su provrli iz Isusova boka neka siđu na tebe i tvoje zlotvore i očiste vas, oslobode i ozdrave... Sjeti se srdžbi, gorčina i pokopanih osjećaja prema tim osobama, koji moraju biti oslobođeni snagom oproštenja... Daj služiti za njih Misu (Misa br. 45 iz Rimskog misala, Za neke osobite potrebe, konkretno: za one koji nam nanose zlo).
- Stavi na papir svoje rane i ono što te ranjava, pritužbe koje imaš protiv nekoga. Opiši Gospodinu svoju ranu i svoju reakciju na nju, izbaci sve što imaš u sebi: ogorčenost, srdžbu, neprijateljstvo, nepraštanje, hladnoću, želju za optužbom... Pročitaj to sebi naglas i zatim razderi papir. To je ono što Bog čini sa svakim od nas, praštajući nam...

31. 'Oprosti' Gospodinu sve kušnje. Bog nije ništa učinio za zlo ili za tvoju nesreću. Sám Bog ne napastuje. On može kušati čovjeka po patnji, dok sotona to hoće srušiti - što ne isključuje da isti događaj može biti kušnja prema Božjem pogledu, a napast prema namjerama sotone. U planu Božjem koji želi divinizirati čovjeka u Kristu = kušnja, i njeno đavolsko iskorištavanje = napast, neizbježne su. One te vode iz darovane slobode u življenu slobodu; iz izabranja u alijansu; kušnja popravlja čovjeka u Božjem misteriju spasenja; ona je sám put nutarnje Pashe - ljubavi koja se nada (Rim 5,3). Kušnja je pashalna. Mnogi sveci podnosili su muku svakojaku dane, mjesece i čitave godine...
- Sv. Augustin govori kako su ga nakon obraćenja strasti poput sirena zvale natrag u grijeh. Sv. Benedikt, Franjo Asiški i Katarina Sijenska, u trenucima napasti na čistoću, bacali su se u trnje da svladaju napast. Monasi-redovnici znali su u takvoj kušnji staviti ruku u vatru. Sv. Jeronim se udarao kamenjem. Sv. padru Piu Isus reče: Dijete moje, ti ćeš me napustiti ako te ne budem razapinjao. Sv. župnik arški govori: Treba nas žaliti, ako nismo jako iskušavani od sotone! Nismo li onda prijatelji demona, zloduha; ako nemate uboda napasti, znači da su demoni vaši prijatelji... Možemo reći, da kolikogod napastovanje bilo ponižavajuće, ono je znak, najsigurniji znak, da smo na putu koji vodi u nebo... Sv. Vinko Paulski reče: Blaženo je stanje biti napastovan i to nam stanje u jednom danu pribavi više zasluga nego mjesec dana bez napasti... Ne treba moliti Boga da nas oslobodi napasti, nego da nam pomogne da ih dobro iskoristimo, da nam pomogne da im ne podlegnemo... Kardinal Charles Journet piše: Nitko, osim Boga, nitko nije više radio na svetosti Joba kao što je to činio đavao. Najveći sveci su oni koje sotona i tijelo najviše napastuju... Bog znade iskoristiti zloću sotone za tvoju izgradnju. Bog ograničava njegov utjecaj i djelovanje tako što je on u službi nacrta i planova Božjih. Tako je osuđen, da protiv svoje volje, radi indirektno za tvoje spasenje i za slavu Božju (tako Sv. Ivan Zlatousti). Ne boj se, jer je njegova moć podvrgnuta Božjoj moći. Sv. Vinko Paulski: On može 'na lancu lajati', ali ne može vas ujesti. Može vam zadavati strah, ali vam ne može nanijeti nikakva zla. To vam tvrdim pred Bogom, u čijoj prisutnosti vam ovo govorim. Sv. Ivan od Križa: Duša, koja je sjedinjena s Bogom, zadaje sotoni strah kao što mu zadaje sam Bog. Sv. Terezija Avilska tvrdi da, sjedinjena s Bogom, ne boji se sotone više nego muhe ili mrava. A Sv. Ivan Zlatousti: Kad odlazimo od Svetoga Stola, od Oltara, mi smo kao vatreni lavovi, ojačani i strašni za sotonu.
- Isus Krist demaskirao je sotonu; u Njemu si bio ti iskušan, u Njemu si đavla već nadvladao, kaže Sv. Augustin (đavao je pobijeđena sila, i on to zna); budući da je On dopustio biti iskušan, dao ti je poduku kao pobijediti (usp. napastovanje u pustinji). Rekao je: Ne bojte se, Ja sam pobijedio svijet! Ne idi, stoga, nikada sám na napast (jer ćeš izgubiti), nego preko Isusa, u Ime Isusovo!

32. Žrtvuj (prikazuj) stanje svojih spolnih problema. Ako prilično teško podnosiš svoje stanje, neka taj teret postane teretom Isusa Krista: On je spasio svijet. Kako nasljedovati Gospodina? Vrši Božju volju tako da sjedinjuješ sa žrtvom Gospodinova Križa trpljenja i poteškoće, koje podnosiš u svojim uvjetima. Sve ono što izručimo Gospodinu, postaje blagoslov. Bog od tebe traži da napreduješ i, preko svog trpljenja, zove te da Ga susretneš još dublje nego ikada, u samom srcu tame. Dok ne doživiš taj susret, ništa neće biti moguće.
- Hajde, zasadi cvijet u otrov...

33. Potpuno predanje u volju Božju. Povjeri Gospodinu svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik (Ps 55,23). A znamo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro (usp. Rim 8,28). NIŠTA neka te ne uznemiruje, NIŠTA neka te ne plaši, SVE prolazi, BOG se ne mijenja. STRPLJIVOŠĆU se sve postiže: Tko ima Boga, NIŠTA mu ne manjka; SAMO Bog dostaje (Sv. Terezija Avilska)... Istočni grijeh je htjeti svojim vlastitim silama postati kao Bog.

34. Vježbaj se u poniznosti. Teži se, općenito, za velikim stvarima. Ova kvaliteta, poniznost, jest, definitivno, duhovno siromaštvo, prvo Blaženstvo. Svi su je sveci slijedili; oni si ne zamišljaju komplicirane stvari. Vjeruju u jednostavna, skromna sredstva. Zato jer su ona takva, trude se da ih čine. Ništa - nikakva metoda, nikakva karizma - ništa ne zamjenjuje poniznost srca. Sve te stvari - bdijenje, čudesa u Ime Isusovo itd. - imaju vrijednost samo zbog poniznosti srca koje nosi te vrijednosti. Bez poniznosti i milosrđa, sva ostala sredstva su nemoćna, svi putovi nedovoljni, sva ostala djela hibridna. Onima, koji govore da Bog ne uslišava njihove molitve, Sv. Franjo Saleški savjetuje da se pitaju, jesu li napredovali u poniznosti... Što budeš manji i siromašniji, bit ćeš sretniji - i imat ćeš manje problema (mnogi, ako iskreno mole i ostaju duboko ponizni, gotovo da i nemaju nekih većih napasti). Kad si sve obavio, što je traženo od Gospodara, ostavi ključ pod tepihom, pred vratima i otiđi šutke... (usp. Lk 17,10). Da bi se došlo do Gospodina - treba, dakle, postati kao dijete... Zapamti: đavao nema vlasti nad poniznima (jer on je sama suprotnost poniznosti)!
- ... (Zašto Zloduh strahovito napada na djecu i na one koji njima nalikuju? Daniel-Ange to ovako obrazlaže: napada najmanje, najkrhkije, jer ga svako dijete podsjeća na ono Dijete u Marijinim rukama /zato ima toliko krvi oko Betlehema/. Svaka osoba na smrtnoj postelji podsjeća ga na Kalvariju. Ne podnosi malenoga, krhkoga, slaboga. Lucifer je posrnuo jer je mislio da će se morati pokloniti pred Djetetom i reći Mu: 'Ti si moj Bog'!).
- I sám Bog je ponizan, ponizniji od svih bića: ljubav ne može gledati odozgor nadolje (usp.: Isus pere noge apostolima; mi tražimo Gospodina na mjesecu dok nam on upravo pere noge!).


35. Daj se duhovno voditi. U obitelji ili školi, u svakoj prilici - daj si pomagati, podržavati se, prosvijetliti od 'starijega' brata ili sestre, zrelih u iskustvu s Bogom, koji te mogu voditi, bolje rečeno, pratiti na tom osjetljivom putu. Život Bogu posvećene osobe, svećenika, počiva osobito na ljubavi prema Kristu - hoćeš li se povjeriti jednome od njih (u kojega imaš povjerenja)? Njegovo srce je ganuto tolikim povjerenjem. Shvaća, da se obraćaš samome Isusu. Ne čini ništa na svoju ruku bez dopuštenja svog duhovnog pratitelja, da te, imajući autoritet poslušnosti, đavao ne može prevariti; jer on nema vlasti nad poslušnima (usp. M. Margareta Alacoque).
- Malo ću biti zločest. Čak da sam ja i veliki mističar ili vidjelac, morao bih biti praćen duhovnikom (uvijek bi, naime, svećenik trebao biti taj koji bi vodio mene, sveca i mistika, a ne obratno, da ja, svetac i mistik, vodim svećenika). Zašto? Pa svećenik predstavlja Krista i Njegov autoritet u Crkvi i sve bi izvanredne milosti trebale biti podvrgnute autoritetu Crkve koja utvrđuje njihovu autentičnost.
- 'Duhovna pratnja' - ah, kako je to danas teško naći... Njen cilj je uvijek ovaj: moja svetost, ništa manje od toga! Ona je pomoć da upraviš svoj život i svoje izbore prema Duhu Isusa Krista, u pripravi odluka, velikih ili malih, koje omogućuju napredovanje prema Evanđelju - kako bi bolje živio u istini, razabirao ono što je dobro za tebe, izbjegao odabir krivih putova ili ostajanja u iluziji te odgovorio Božjoj volji u svakom trenutku. Pratitelj treba biti svjedok Isusa Krista, da ti pomogne vidjeti ono najbolje u tvome srcu, da vidi onu dubinu gdje ti Bog najintimnije govori.
- Moraš znati da nitko nije dobar sudac samome sebi...
Želim li biti dovoljno nerazuman da se upustim u osvajanje Mount Everesta potpuno sam? Mogu biti u vrlo dobroj fizičkoj kondiciji i imati zadnji krik najnovije opreme... Ali ako ne poznajem visove planina, bolje mi je povesti dobrog vodiča! U ovoj vrsti avanture, preuzetnost je često smrtonosna... Kada se penje na zid, postoje zahvati koji nisu isti na prvi pogled. Ako netko, iz svog iskustva, uzvikuje "lijevo", "desno", "okomito", neka sila ulazi u nas i motivira nas da nastavimo i da svladamo taj teški uspon. No nije pratitelj taj koji će skočiti umjesto nas, nego nas je on usmjerio na pravi put. Poneki potrate mnoge godine prije nego što razumiju ili žive kao odrasli, jer ne žele primiti savjet od bilo koga, upravo kao oni koji inzistiraju da se popnu na glatki zid a da ne vide uporišne točke koje su im na raspolaganju. Drugi se oslanjaju na iskustva drugih...
- Je li svakome potrebna duhovna pratnja? 'Kršćanin koji ostaje sam, čovjek je u smrtnoj opasnosti', govorio je često kardinal Danneels. Vjera se ne živi nikada solistički. Vjera je duboko osobna, ali nikada usamljena.
Ali i duhovna pratnja mora zadovoljiti određene uvjete:
- Ne diraj moju slobodu! Duhovni pratitelj ne naređuje ništa u tvome životu. On je pažljivi svjedok znakova Božjih, bez unaprijed stvorenog projekta nad tobom. A to je bitno.
Tamo gdje nema poštovanja slobode, nema Boga, ili je On u opasnosti. Način da se kaže da smo i mi!
- Prijatelj Božji. Već stari monasi Istoka ili pustinjski oci Egipta smatrali su pratnju nužnom. Ali je važno pritom podsjetiti na ono što navodi Anselm Grün ('Pustinjski oci kao duhovni pratitelji', Teovizija, 2008.): Duhovni otac postaje onaj koji je pobijedio strasti i upoznao se s previranjima i prijetnjama duše. Onaj tko se sam nudi za duhovnog pratitelja, želi liječiti druge prije negoli je sam ozdravio. Htio bi pomoći drugima kako bi izbjegao borbu za vlastitu čistoću. On time postaje 'bespomoćan pomoćnik. Stoga je važno odabrati nekoga u kojemu možeš prepoznati prijatelja Božjeg, vičnog diskreciji, poštovanju, molitvi. I svake godine, dobro je evaluirati prijeđeni put. Provjeriti kako je pratitelj gradio moj život. Ako to stvarno nije bio slučaj, trebam razmotriti i možda promijeniti smjer, možda i pratitelja.
- Gdje se obratiti? Za duhovnu pratnju trebaš se nekome obratiti (svećeniku, redovniku, redovnici ili, rjeđe, laiku) koji je ovlašten od Crkve za tu službu. Sasvim prirodno, obrati se odgovornima u svojoj župi. Duhovna pratnja je, naravno, normalna uloga pastira. Ne bi trebalo da drugi napuste put ili Crkvu jer nisu našli pozorno uho ili su bezuspješno tražili pomoć i potrebne savjete ili da su dobili odgovor na pitanje koje oni nisu postavili. Dakako, vlastiti pastiri mogu nas uputiti i nekom drugom svećeniku, ili đakonu, redovniku ili redovnici, ili duhovnom centru.
- Treba li uvijek izabrati jednog svećenika? Naravno, ali ne nužno. Važna stvar: da je za to u Crkvi ovlašten i obučen, da nije samozvani 'duhovni vođa' ili 'dušobrižnik' i da postoji samo jedan. Također važno: da ta osoba možda i nije previše blizu. Koga onda odabrati? U svakom slučaju, izabrati nekoga tko zna slušati, ostaviti prostora za Boga, u razmatranju, tišini, riječi, molitvi, da poštuje naš unutarnji život i našu slobodu. Koji ima 'vremena' za tu službu (nadam se da nećeš zlouporabiti njegovu velikodušnost beskorisnim pričama). Odaberi možda nekoga tko te može voditi suprotnosti onome kakav jesi: blagog ako si strog prema sebi, "krotka i ponizna srca" ako "si umoran i opterećen"; zahtjevnom, ako se olako ispričavaš...
- Pozor! Treba se čuvati gurua, zavodnika, manipulatora, onih koji se smatraju neizostavnima! Dobar pratitelj, vjerujem, čuva slobodu praćenoga. Pogotovo slobodu da se susreti mogu prekinuti i potražiti negdje drugdje. Guru je zavodnik: on svezuje onoga koga vodi raznim afektivnim vezama. Tko ga slijedi, gubi svoju slobodu; fasciniran, poslušan mu je a da sam ne odlučuje. Duhovni pratitelj, naprotiv, dobro zna da ne posjeduje svu istinu. Stavlja se u službu Božjeg djela u srcima. 'Ne očekuj od mene da ti kažem umjesto tebe što moraš činiti!', to je njegov osnovni stav. Krštenik je onaj, a ne pratitelj, koji vrši odabire u Gospodinu za svoj put!
- Može li prijatelj biti dobar duhovni pratitelj? Ne nužno. Jer je uvijek potrebna mala distanca, za bolje poštivanje slobode potrebne za duboko traženje Božjeg glasa. Jer duhovna pratnja je Božje djelo.
- Što govoriti? Duhovni pratitelj mi normalno neće reći što ja trebam činiti. On nikada ne donosi odluke za mene. On je liječnik moje duše: ako mu ne kažem iskreno svoje probleme i sumnje... on ih ne može niti odgonetnuti niti mi pomoći. Svom duhovnom pratitelju možeš reći sve što dotiče tvoj život u Gospodinu i ima važnost za Njega. To je gotovo molitva. Sve što jesi i što činiš, dotiče Gospodina. Osobito slijedeće jake točke: tvoj sakramentalni život, osobne molitve i njen napredak, slobodni čini koji se postavljaju ili ih treba izvršiti u obiteljskim događanjima, u profesionalnom životu, na studiju, pitanja o vjeri, lektiri, donesene odluke ili odluke koje treba donijeti, službe - poduzete ili koje treba poduzeti...
- Uvjeti sine qua non: iskrenost, poniznost i poslušnost.
- Tvoji susreti će ostati sterilni ako nisu doveli do konkretne odluke, obnovljene želje za obraćenjem, temeljnog izbora da se odlučiš slijediti Krista izbliza. Ukratko, sterilni - ako si ne daješ konkretna sredstva da postaneš svetac!


36. Model Sv. Male Terezije. Korekcija tvojih bijeda treba biti rađena s ljubavlju. Podnositi samoga sebe prije svega takvim kakav jesi, ne srdeći se nikada ni na sebe ni na svoje nesavršenosti, jer iz te nutarnje blagosti prema samome sebi proizlazi blagost prema bližnjemu. Otvori se milosrđu koje te ispunjava ako mu se ne suprotstavljaš, odnosno, ako se ne blokiraš ni zbog svojih slabosti ni zbog svojih nemoći; ono što te sprječava da uđeš u milosrđe Božje jest ta blokada zbog vlastitih zaprjeka. Mala Terezija osjeća uvijek ludo povjerenje da će postati velika svetica, jer ne računa na svoje zasluge, koje uostalom i nema, već se pouzdaje u Onoga koji je Krjepost, sama Svetost. Dakle, tableta u šest obroka: 1. ona (Terezija) je slaba i nesavršena; 2. želi postati velika svetica; 3. njena želja je velika, sve do neustrašivosti; 4. ima odvažno pouzdanje da će to postati; 5. ona nema niti će imati ikakve zasluge - čak i naše pravednosti imaju mrlje - ima "prazne ruke"; 6. samo je Bog onaj koji može biti svetost te se ona oslanja na neizmjerno blago Kristovo; On će je pokriti svojim neizmjernim zaslugama, vlastitom božanskom pravednošću.
- Gospodine, ja nemam ništa da ti ponudim. Tek prazne ruke i svoje nevolje i grijehe; puno nerazumijevanja i poruga. Eto, to Ti mogu donijeti. Podari mi snage da sve izdržim. Ovo je ponizna molitva koju Bog rado uslišava...

37. Ako sklonost nije još nikakav grijeh, navika, koju iz nje činiš, naprotiv, nije bez krivnje. Nijekati bilo kakav osobni udio znači činiti od sebe robota. Pri savladavanju, ulogu igra i tvoja sloboda. Neka su duševni utjecaji ili pritisci ne znam kakvi, ta sloboda ti dopušta pristati na grijeh ili mu se suprotstaviti. Ali ako slabost spada među grijehe, ona povlači za sobom veoma obilato Božje oproštenje. Utječi se tom oproštenju!

38. Sveti Bernard o napasti: Čuvajmo se dobro da im ne pridajemo nikakve pažnje, nikakve važnosti; jer iako nisu smrtne, one su opasne. Prisilne misli nisu grijeh, jer što je prisilno, nije slobodno i odgovorno. Slobodno se nasmij tim mislima, nemoj ih uzimati ozbiljno. One su kao mušice, komarci; neka ptice lete oko tvoje glave, ali ne daj da na njoj naprave gnijezdo (T. Ivančić). Najbolja strategija protiv zla jest ismijati i razotkriti ga. Još bolje: počni tada samo slaviti Gospodina - i zlo mora pobjeći!

39. Nečistim navikama, mislima ili sklonostima treba se oduprijeti čim se pojave. Nasljeduj Krista (I.,13.,5.): Naprije dođe čovjeku u pamet samo misao, zatim živa slika, poslije naslada, zlo nagnuće i pristajanje. Tako malo po malo uniđe zlobni neprijatelj sasvim, ako mu se ne opreš odmah iz početka... Sv. Bernard: Izdaleka treba naslutiti nadolazeće nečiste misli po njihovu mirisu, odbaciti ih svom snagom, s vedrinom ih potjerati. Jecajima, suzama i uzdasima zazivati odmah Duha Svetoga da nam pomogne u našoj slabosti (usp. Rim 8,26)... Zloj misli suprotstavi suprotnu misao ili sklonost, dok ona ne nestane: nečistoći - čistoća i svetost, strahu - osjećaj sigurnosti, zavisti - ljubav, laži i strahu - misli istine, odvažnosti i herojstva... Pobudi ugodne trenutke radosti, ljubavi, povjerenja, utjehe - sve dok ne budeš izliječen...

40. Uzdrži se sasvim energično od svega, što te može dovesti u iskušenje. Izbjegavaj zavodljive prigode: lektiru, plakate, emisije, filmove, internet-stranice, društva, laku glazbu, preobilne (raskošne) objede, alkohol! Svaki čovjek sám, sa svojim dosadašnjim iskustvom, treba razviti svoju osobnu strategiju otpora za svladavanje napasti. Poduzmi mjere da sačuvaš djevičanstvo (nevinost) svoga pogleda. Čim tvoje oči ugledaju neku pornografsku reklamu ili opaze neku erotsku scenu, imaj hrabrosti da ih odmah od toga okreneš. Ne daj im skitati. Hvala Ti, Gospodine, što stvaraš lijepe djevojke (djevojke: zgodne mladiće)! Drži strogu, zahtjevnu i žestoku askezu, tako da duša osjeti milinu (podnesi nešto za nju, da osjetiš da je voliš). Lijek Sv. župnika arškog: Prijatelju, đavlu nije puno stalo do bičevanja i drugih pokorničkih sprava. Što ga nadvladava, to je uzdržavanje u piću, jelu i snu. Ničega se sotona ne boji više, i ništa nije milije Bogu...
- Odreci se svega što je po tvom ukusu; radi baš ono što ne voliš raditi, popričaj baš s onima koji ti nisu dragi; prihvati baš ono što ti je neugodno (posao, osoba, poniženje...) - iz ljubavi prema Bogu = to je milostinja koju svatko može dijeliti; pohodi usamljene starije osobe, bolesne (Župnik arški: možeš biti svet tako da činiš čudesa, ali ako nemaš ljubavi, ne ide se u nebo); ugrizi se za jezik prije navale uvrjedljivih riječi; nemoj izlaziti, prestani prostačiti; odreci se grijeha - čini samo volju Božju, u svemu... Ma, prijatelju, čemu filozofirati?! Što moramo izbjegavati da bismo ostali čisti? Lijenost, loše društvo, neumjerenost, čitanje sablažnjivih knjiga i časopisa, gledanje nečednih slika, pohađanje besramnih priredaba, vođenje opasnih razgovora i čuvati se svih ostalih grješnih prigoda...
- Čuvaj se bliže grješne prigode I: Ako u tvom životu postoji neka osoba, stvar, navika, okolnost ili prijateljstvo, a za tebe uzrok teškoga grijeha, treba se svega toga odreći, pa makar koliko te to stajalo muke - jer sve je to bolje odbaciti nego biti osuđen u vječni pakao. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Bolje je da ti propadne jedan dio tijela, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao (Mt 5,29).
Nemoj u takvim prigodama glumiti Supermena; Iz 33,14-16: "Tko će od nas opstati pred ognjem zatornim, tko će od nas opstati pred žarom vječnim?" Onaj (...) koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, koji zatvara oči da ne vidi zlo: on će prebivati u visinama...
- Čuvaj se bliže grješne prigode II: Ako dvoje mladih, nevinih, čuvaju svoju čistoću do braka - je li grijeh ako se ljube? Pitanje je u stilu: 'Lice s vjeronauka, tijelo s plesnjaka'... Samo poljubiti se ne mora biti grijeh. No, poljubac prije svega nije sitnica; može biti različitog značenja. Kod strastvene, užitka tijela gladne osobe - poljubac je sredstvo uzbuđivanja tijela, spolne moći - i dopušten je samo supruzima koji imaju pravo na punu ljubav srca i tijela. Inače bi poljubac, kao 'jezik osjećaja' bio korištenje toga jezika za izricanje laži. Kako bi mladić ili djevojka sačuvali milost Božju, kada bi se predavali željama tijela? U 'školi ljubavi', odmah od početka, treba vježbati bît ljubavi: odricanje, darivanje, žrtvu (usp. 1 Kor 13)! Stoga je potrebno, prije svega, znati: kako netko uopće gleda na ljubav (kao na strastvenu igru, laku zabavu ili svetu tajnu; da li me voliš jer sam lijepa ili sam lijepa jer me voliš?; prava ljepota dolazi iznutra i ona najduže traje...). Kod plemenitih i ozbiljnih ljubavi, poljubac (kratak i jednostavan, simbol ljubavi srdaca, a ne ljubakanje) je dopušten, častan. No ako osjećaš iskrenu naklonost prema djevojci, ali u isto vrijeme dolaziš i u napast da odeš dalje nego što bi smio, onda to nije trenutak za poljubac - pronađi svakako drugi način da toj osobi pokažeš svoje osjećaje. Ne možeš nositi upaljenu šibicu kroz plast sijena i govoriti: 'ništa se neće zapaliti'...
- Kriterij za tzv. francuske poljupce: pomažu li oni ili ti otežavaju napore da iskažeš ljubav dok pokušavaš živjeti čistoću? Ma jasno, takva vrsta radnje ti sigurno neće pomoći živjeti čistoću... I zapamti: da bi iskazao nekome iskrenu i pravu ljubav - ti nikada ne moraš nekoga poljubiti! Kraj priče.
- Sam si daj odgovor na svoju dilemu: je li ta radnja za tebe konkretno znak življenja čistoće - Isusova blaženstva, ili ne? ('Blago čistima srcem: oni će Boga gledati' - Mt 5,8). Bi li ti možda srušio neku crkvu, hram Božji? Ne bi? Vidiš, Sv. Pavao veli da si i ti 'hram Božji'. I djevojka...
- Ili, evo ti ovo temeljno mjerilo: Pretpostavimo da si ti već u sretnom braku, imaš malu djevojčicu, 2. razred srednje škole, neizmjerno je voliš, sprema se za izlazak. S maturantom - u automobilu. Odgovori: koliko daleko želiš da mladi gospodin s automobilom ide s tvojom 'malom djevojčicom'? Želiš li da on napravi sve što može napraviti prije vjenčanja? Čistoću živiš kada se prema djevojci ponašaš na način kako bi htio da se gospodin maturant ponaša prema tvojoj maloj djevojčici. Kraj priče. To je istinska ljubav. (M. B. Bonacci).
- Valja napomenuti da je među onima koji su krenuli u tijelo, bezbroj obeščašćenih a onda kao 'krpa' odbačenih. Bezbroj ih je zbog toga slomljenih za život, osobito još ako se pojavilo i dijete koje su se usudili uništiti... Savjet mladima da 'predbračni odnosi nisu grijeh ako se čine iz ljubavi' - lažni je slogan. 'Iz ljubavi'? Kakve? Erotske? Senzualne? Genitalne? Može postojati simpatija, erotska privlačnost, pa i neka zaljubljenost, ali se oni tim putem nikad neće izgraditi u pravu, sebedarnu, autentičnu ljubav. To je posve pogrješan, 'široki put' koji vodi u propast. Osobito oni koji žive kao u braku. Takve se veze bijedno i brzo slome: od pet brakova 3 do 4 rastave, jer manjka temelj prave ljubavi. A kad kažu da takvi odnosi 'nisu grijeh', pitamo se - kako to lijepo napisa R. Bundalo - gdje i kada je to učila Katolička Crkva - od Krista postavljena autentična Crkva? Je li Krist Gospodin to učio? Sveti Pavao? Neki od apostola, svetaca i duhovnih učitelja kroz dvije tisuće godina kršćanstva? Kada? Gdje? Svijet tako uči, ne Bog! Katolička Crkva takve odnose naziva bludom... Blud se teško protivi dostojanstvu osoba i ljudske spolnosti koja je prirodno usmjerena bilo dobru supružnika bilo rađanju i odgoju djece. Osim toga to je teška sablazan kad se time kvare mladi (KKC 2353). 'Persona humana' br. 7: Tjelesno sjedinjenje nije zakonito ako između muškarca i žene nije sklopljena definitivna zajednica života... Nikada ne smijemo činiti grijeh da izađe neko dobro; to je pogansko načelo da svrha posvećuje sredstvo... Zato ti mladi čine objektivno smrtni grijeh. Koliko je onda grijeha kroz tolike godine? Kad bi im jedan ispovjednik i dao odrješenje (rekavši npr. da moraju prekinuti ovakav način života, ali jer ipak vole Isusa, dao bi im odrješenje), drugi ne bi smio (morao bi im uskratiti odrješenje). Ispovijed je dobra ako je pokornik odlučio ne griješiti i kloniti se okolnosti grijeha. Nije li onda svetogrdno odrješenje ako pokornik ne napušta nezakonitu vezu? Ako ne mijenja grješno stanje? 'Ljubiti Isusa', a ne vršiti zapovijedi: je li moguće? Ako se tom stanju još ne nazire kraj?...
- Autentični spolni odnosi predstavljaju i zahtijevaju posvemašnju ljubav i potpuno i neopozivo zajedništvo dviju osoba. A samo u braku se ispunjavaju svi ti preduvjeti; samo tu fizičko sjedinjenje može označavati ono što predstavlja: vjernu, stabilnu, zrelu, neopozivu i isključivu ljubav. Svi izvanbračni spolni odnosi su prijetvorne, lažne geste; oni glume potpuni, trajni i neopozivi dar koji se ustvari nije još dogodio. Dok je seksualna ljubav na putu oblikovanja, ona ima različite načine izražavanja: pogled, smiješak, riječ, zagrljaj. Kad je isključivi i trajni izbor, onda je ovlaštena na najviši izražaj, na potpune seksualne odnose, a to se zbiva jedino u braku (L. Rossi). Netko je lijepo rekao da đavao prije vjenčanja tjera mlade 'u' krevet, a poslije vjenčanja 'iz' kreveta. Predbračna čistoća je blagoslovna za budući brak.
- Pazi - predbračna čistoća nije protivna ljubavi, dapače, ona je nužan 'trening' kako bi se naučilo pravo sebedarje u braku, inače bi se brak pretvorio u egoizam udvoje. Ta ljubav ne poznaje srednjeg puta: ili oslobađa, ili upropaštava. Jao ako s mene iščezne lik Isusov! Možeš li 'ljubljenjem' savršeno obdržavati Isusovo blaženstvo: 'Blago čistima srcem' - da ili ne? - to je, za mene, jedan od glavnih kri(s)terija.


41. Ne ustručavaj se, bez agresije ali odlučno, reagirati: bojkotiraj i potiči na bojkot kioske i radnje, koji izlažu pornografiju kao reklamu. Kupuj na onom kiosku koji prodaje najmanje svinjarija, i reci to vlasniku, da ga ohrabriš. Zahvali onim novinama, revijama... koje se ne igraju sa seksualnošću. Piši redatelju nekog filma ili autoru, i reci, zašto se osjećaš povrijeđenim. Ispovjedi svoju vjeru, i potakni na pozitivno!

42. Počni razmišljati i govoriti pozitivno. Promijeni svoj način razmišljanja i govorenja (razmišljaj i govori samo pozitivno). Vjeruj da je Bog jači od zla, da je Onaj, koji je u tebi, jači od onih sila koje nose razornu snagu negativnosti (usp. 1 Iv 4,4: jer je moćniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu). Ne govori više o negativnim stvarima, ne tuži se na njih; govori o dobru, ljubavi i pravdi...

43. Duhovna radost najbolji je protulijek protiv napasti. Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! (Fil 4,4). Svi su sveci bili entuzijasti, vedra duha (žalostan svetac je doista žalostan svetac). Gaji raspoloženje koje se oslanja na Boga i već od sada sudjeluje u Njegovoj nepromjenljivosti. Budi uvijek svjedok radosti - ona je jedan od znakova Kraljevstva Božjeg, dar Božji... Tvoj poziv je sreća, pobjedonosna Radost (Iv 14,3: ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja). Zvanje radosti jače je od zla. Radost je kupelj zdravlja. Kupaj se u njoj svaki dan!

44. Kontroliraj ili izbjegavaj uzbuđenja. S jedne strane, prirodna seksualna uzbuđenja su neovisna o tvojoj volji. Dođu od sebe, ponekad na mjestima i u trenucima, gdje ih se ne očekuje. S druge strane, ona mogu biti najčešće kontrolirana i često izbjegnuta. Ako se ponekad i ne može biti gospodar svoje mašte, može se biti gospodar svojih očiju, ruku i nogu. One se ne pokreću same od sebe.

45. Izbjegavaj provocirati samoga sebe ili druge (određenim položajima, držanjima ili gimnastičkim vježbama, preuskim hlačama ili mini-haljinama, stimulirajućom hranom...). Izbjegavaj sasvim energično sve ono što te može dovesti u napast: film, video, plakat, emisiju... Kako nećeš sagorjeti ako se igraš vatrom? Kako gore već rekosmo, ne možeš nositi zapaljenu svijeću kroz stog sijena i govoriti: 'ništa se neće zapaliti'! Ti znaš što te može dovesti do pada; budi, dakle, pošten sa samim sobom, budi jak protiv samoga sebe.

46. Upoznaj i razvij ono najbolje u sebi. Spolnost je samo jedan od aspekata tvoje osobnosti. Ne dopusti da ti se nametne, kao da je ona jedini problem u tvome životu. Radi na onom najboljem što je u tebi! Imaš u sebi toliko drugih stvari, a ne samo seksualnost! Pronađi, gdje su izvori žive vode, slapovi tvoje nade. Daruj to najbolje u sebi drugima (npr. fizički i mentalno retardiranim osobama...).

47. Jačaj volju, ovladaj maštom. Volja se jača u malim stvarima: nauči se odlučivati, ići do kraja, odricati se u životu nepotrebnih stvarčica, malih izravnih zadovoljstava ili odložiti ih za kasnije. Izgledaju kao ništa, ali će te učiniti gospodarom nad samim sobom. Usmjeravaj snagu volje na vječne, istinske i plemenite vrijednosti... jačaj je svjesno čineći dobro; svladavaj lijenost, budi umjeren u jelu i piću, kontroliraj spolne nagone, donosi odluke 'za' ili 'protiv' (želim li to doista ili ne?, radi čega to želim?), vrši svoje svagdanje dužnosti, usredotoči se na djelo koje namjeravaš izvršiti... Volja slabi ako je prestaneš jačati. Mašta igra ogromnu ulogu u "predodžbama". Živi sadašnji trenutak! Ne vraćaj se niti u prošlost niti idi u budućnost. Prestani fantazirati. Budi posve nazočan u onome, što sada radiš, što živiš.

48. Izmijeni vanjski, tjelesni izraz osjećaja. Svaki naš osjećajni nemir nalazi svoj izraz i u fiziološkom, vanjskom izrazu lica, očiju, glasa, disanja... Potrebna je vanjska, tjelesna kontrola osjećaja: nametni si suprotni tjelesni izraz. Kad si gnjevan ili uplašen - daj očima 'nasmijani' izraz i žmirkaj češće, diši dublje, lakše i ritmički... Obvladaj situacijama da one tobom ne ovladaju. Budi uravnotežena osoba. Kad si gnjevan - govori tišim glasom i 'veselijim' tonom. Kad je na licu osmijeh, u srcu izlazi Sunce. Ta vanjska, tjelesna kontrola osjećaja ponekad nije dostatna. Ako ju pak povežemo s nutarnjom, duševnom kontrolom, pobuđujući suprotne osjećaje i misli, lako ćeš i brzo pobijediti!
- Biti kršćanin znači: Sám biti slomljen, a služiti kao podrška. Sám biti zbunjen, a morati savjetovati. Sám biti u strahu, a zračiti pouzdanjem. Kad svi zdvajaju, ti vjeruj! Kad svi zgrću, ti dijeli! Što nitko ne započinje, ti preuzmi! Ozdravljena osoba druge ozdravlja.

49. Umnažaj svoje male pobjede. Sjeti se onih slučajeva, gdje si relativno lako izbjegao pad. I bio si ponosan da si jači nego što si dotada to vjerovao. Pobjeda za pobjedom, i imat ćeš svladanu napast.

50. Nađi izvor. Takvu praksu čistoga života možeš živjeti u jednoj od novih zajednica, gdje mladi zajedno, svećenici i djeca, u celibatu posvećeni Bogu na godinu dana, naprimjer, ili u školi života, gdje mladi daruju jednu godinu života Gospodinu Bogu, da bi se formirali u molitvi, živjeli iskustvo bratskog života, produbili spoznaje o Bogu, naučili se dijeliti svoju vjeru i radost. Tu se nećeš osjećati ni osuđivanim ni okrivljenim, već prihvaćenim i ljubljenim takvim kakav jesi, takvim kakav želiš biti. Jednodušnim zajedničkim životom u takvoj zajednici, gdje su odnosi među mladićima i djevojkama obasjani svjetlom Božje djece, mnogo mladih ljudi pronašlo je u njima začuđujuće zdravlje i zdravu duševnu zrelost. Da, u jednoj takvoj zajednici, koja nosi neizmjerno poštovanje prema ljubavi. Za neke je to silna spoznaja. Sve više, rađaju se zajednice, kršćanske i ekumenske, gdje možeš nekoga potražiti (gdje nikada ne smetaš!) i nepristrano porazgovoriti o sebi i o tome, kako živjeti...

51. U ovom hiper-erotiziranom svijetu traži se izvanredna nutarnja sloboda, izvanredna hrabrost da jednostavno kažeš drugoj osobi: Ne, neću te iskoristiti, jer te previše volim! Prava ljubav čeka!

52. Protiv hiper-erotizma - super-heroizam! Odreci se 'pseudobračne' dimenzije seksualnosti! Voljet ćeš se s drugom osobom kao što se vole Božja djeca. Vrati drugome njegovu nutarnju slobodu - tako mu dopuštaš rasti i konačno, postati samim sobom. Kad bi znao koliko mladih nadvladava svoju situaciju i koliko njih umiju minimizirati svoje strasti! Dakako, ostaju krhki: Bog je njihova jedina snaga. Ali osjećamo da su napokon sretni: Bog je njihova velika sreća.

53. Uključi se u život svoje župne zajednice. Uključi se u organizirane vjeronaučne susrete - da produbiš svoju vjeru, spoznaje, tražiš rješenja... Uključi se u neku molitvenu zajednicu, gdje ćeš moći moliti (i ti i drugi za tebe i ti za druge) molitve nutarnjeg iscjeljenja, odricanja... Uključi se u tebi odgovarajuće aktivnosti svoje župne zajednice, ako ih nema, pokreni ih. Ne daj, u tom smislu, svom župniku mira! Ne posustaj, ako se razočaraš. Budi blag i uporan, moli se i zahtijevaj. Ne budi samo konzument, već i kreator. Ne traži samo svoja prava - preuzmi i svoje obveze u rastu vjere svoje župne zajednice. Postani svjestan svoje uloge u Crkvi koju ti ona daje. To nije ničiji milodar - na to si, po primljenim sakramentima i po koncilskim i drugim dokumentima Crkve - obvezan!

54. Ne ljenčari, odmah ustani iz postelje. Ako si odlučio da je nešto za tebe potrebno - više o tome ne razmišljaj u času izvršenja. Slijepo provedi svoju odluku. Ako si, npr. odlučio ustati na glas budilice - ne počni razmišljati jesi li još pospan, nije li to još prerano... Bez razmišljanja ustani iz postelje.

55. Nauči se odmarati. Odmarati se znači promijeniti posao kao i obnoviti snagu i energiju. Nauči se odmarati u vrijeme bdijenja (zbog nervne iscrpljenosti, uobičajenog zamora) i u vrijeme spavanja.

56. Bavi se sportom i tjelesnim aktivnostima. Zdrav duh u zdravu tijelu. Primjereno svojoj dobi i tjelesnim mogućnostima. Otiđi na izlet. Zapamti da sunce, voda, zrak, tjelovježba, ispravna dijeta i radost jesu šest najboljih liječnika. Uvijek su ti pri ruci a ne stoje niti lipe.

57. Ako si se možda zarazio: Ni za kakvu cijenu ne širi smrt - to je isuviše strašno. Ako si se zarazio tuđim virusom, molim te tada: ne dovodi u opasnost i ne uništavaj mladost, ne pustoši egzistenciju, ne služi se spolnošću. U najgorem slučaju riskiraš... širiti smrt! Ni za koju cijenu ne sij smrt! Svi znamo da to može biti "smrtonosno" i u tom slučaju zločin.

58. Jedino liječenje i zaštita sa stopostotnim učinkom jest potpuna čistoća. Ne čistoća iz jednostavnog straha pred virusom, već čistoća kao put kraljevske slobode, radi Kraljevstva nebeskog.

59. Sve može biti spašeno, otkupljeno. Ako ipak, uprkos svojoj dobroj volji i pristupanju Sakramentima nutarnjeg ozdravljenja (Ispovijedi i Euharistije), ostaješ obilježen neizlječivom ranom moći navike, preobrazit će se ta kušnja u križ, koji možeš sjediniti sa pobjedonosnim Križem Isusa Krista. Tako će za tebe spasenje biti moguće. U suprotnom, tvoj grijeh će biti jači od Njegove ljubavi. Jedina nesreća bila bi tvoja sumnja da to može biti popravljeno, tj. da slobodno i konačno sumnjaš u milosrđe Božje.

60. Misli na kraj. Ne zaboravi smrtni čas. To se ne događa samo drugima. To je najvažniji trenutak našega života, jer često o njemu ovisi naša čitava vječnost. Neka te ne zatekne nespremna. Živi stalno u stanju milosti, pobuđuj često 'savršeno pokajanje' (osobito prije spavanja ili ulaska u auto). U svim svojim djelima misli na svoj konac, pa nećeš nikada griješiti (Sir 7,36). Posljednje čovjekove stvari jesu: smrt, sud, nebesko blaženstvo za dobre, a pakao za zle.

61. Ako si sve pokušao, a ništa ti ne pomaže - misliš da boluješ od "neizlječive bolesti" - zatraži Sakrament Bolesničkog pomazanja! Ovaj Sakrament nije samo za tjelesne bolesti ili za umiruće, već i za teške psihičke i duhovne bolesti! (Savjet: obrati se svećeniku koji će te moći razumjeti).
- (autor: p. Ivan A. MSC)



Snimio: E. Mufić, 2019. g., omogućio: T. Rožić
Snimio: p. Ivan MSC
- 10:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.06.2019., srijeda

Kada te maltretiraju, omalovažavaju, zaobilaze, zlostavljaju, iskušavaju...



autor: p. Ivan A. MSC

- Najbolje je PRIHVATITI situaciju koju ne možemo promijeniti te na DUHOVNI način mijenjati svako zlo koje doživljavate. Ma tko je jači od Gospodina?! De-dramatizirajte situaciju, pa Vi imate snagu Božju koju nitko od Vaših neprijatelja nema. Neka Vam Isus dadne slobodu duha - da se i u PAKLU možete osjećati potpuno slobodno KADA JE S VAMA ISUS...

Ako želite, predlažem nekoliko duhovnih razmišljanja i 'tableta', pa i injekcija (varijacija na istu temu):

* * *
- Isus je 'znak osporavan' (Lk 2,34) koji ne želi razdor, ali ga neizbježno donosi jer od ljudi traži opredjeljenje... Vjera koja nije znakom protivljenja, možda i nije na liniji Evanđelja. 'Tko nije pripravan podnijeti svaku vrst poruge, sramote i muke poradi vjere, te poći za Isusom i u smrt, ako je potrebno - nije Njega dostojan. Snagom Isusa Krista i silom Duha Svetoga, miljenici Božji nadvladat će sve muke i nevolje... 'Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi. Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima... Brat će brata predavati na smrt i otac dijete... Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen... Ako su domaćina /tj. Isusa/ Beelzebulom nazvali, koliko će više njegove ukućane?... Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu... A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene... Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi... Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga. Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom... Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen...' (Mt 10,16.21-22.25.28.30.34-36; 24,9-10.12.). Kršćanima nije nigdje obećano da će ih Bog očuvati od zemaljskih nevolja. Sv. župnik arški navodi: 'Nikada nisam bio tako sretan kao u trenucima kad su me progonili, klevetali. Bog me je punio utjehom; Bog mi je sve davao što sam molio...'. Vi ste, prijatelju, izabranik Božji, onaj kojeg će Sin Čovječji na sudu spasiti zbog Vaše ustrajnosti u vjeri i životu po njoj. A što se tiče neuvažavanja i zabacivanja, Isus sve to vidi. I to Vam je dovoljno... Pružite protivniku i drugi obraz, inače ćete oboje iznakaziti Božju sliku u sebi, uništiti ljubav za koju ste stvoreni. Osim toga, svetost se kršćanina mjeri prema tome za što zahvaljuje Bogu: Pavao je zahvaljivao i na progonstvima... Svaki dan na oltaru (ili barem duhovno, na daljinu) uronite u kalež Presvete Krvi Kristove svoju bol, osobito u Pretvorbi; pričestite se (barem 'duhovnom Pričešću') za sve osobe koje Vas zaobilaze, dajući Bogu zahvalu za njihov život, i vjerujte... iskusite kako je Bog divan! Gledajte ih, ne kakvi su bili i kakvi jesu, nego kakvi će biti kada ih Duh Sveti obasja svojom ljubavlju i kada pred Isusom zaplaču... gledajte ih kroz Rane Isusove, poput Oca nebeskoga... I ne bojte se zmija s kojima živite! Pred Isusovom vlašću svi su njihovi otrovi ništavni! Ne bojte se ničeg smrtonosnog: ne, neće Vam nauditi. Djeca smo Svjetla, odraz vječnoga sjaja... 'U ime Isusovo, moji 'tlačitelji'... pripravljam Gospodinov dolazak: uzimam vlast nad vama te vas Isusovom vlašću blagoslivljam +. U ime Isusovo, gubavci, očistite se! Zlodusi, odstupite! Na sve vas stavljam Isusove blage i vjerne, Duhom Svetim pomazane ruke, da vas blagoslovi svakom milošću Ime Isusovo!'...

* * *
- Ako su Vas teško ranili stavovi i postupci drugih (a jesu!), ili grube realnosti života u nesavršenoj okolini - nešto važno ipak morate činiti: opraštati onima koji su Vas povrijedili. Kad drugi griješe protiv vas i neprekidno na Vas djeluju, ili Vam čak škode (iako, možda, toga nisu uvijek ni svjesni), morate primiti unutarnje ozdravljenje da još jedanput postanete slobodni - Bog, naime, oslobađa od srdžbe i emocionalnih ranjavanja... koja djeluju na Vas ovako ili onako (važno je znati, kad imate posla s duhom traume ili opterećivanja negativnim mislima i osjećajima, da se prvenstveno morate usredotočiti na unutarnje ozdravljenje, a ne na oslobađanje). Vama je Gospodin dao put posvećenja: u ovoj okolini, preko svih neprijatnih osoba. Kad bi Vas pri tom i najmanje rane poštedio, to ne bi bila ljubav. Što treba činiti? Početi ih ljubiti kao Isus na Križu. Opraštati im. Zahvaljivati Gospodinu za svakoga od njih. Dati se iskorištavati, 'opljačkati' radije nego ulaziti u sukob s njima. Isus to vidi i uračunat će Vam u pravednost. Uh, koja milosna sredstva imate, pazite da ne izgubite nijedno! Možete svoje bližnje tako mijenjati! Ne samosažaljenju (kako ste Vi žrtva, a oni to iskorištavaju...)! Uživajte s ljubavlju prema Bogu upravo u poniženjima i u tome da ste žrtva, suobličeni s Isusom. I imat ćete mir. Vjera i ljubav pomiču granice nemogućeg. To je ta razlika između svetaca koje slavimo u kalendarima i povijesnih anonimusa.

* * *
- Možda ste vikali: 'Bože, oslobodi me te situacije...! Ona me uništava...'; a Bog nije učinio ništa. 'Bože, zašto postupaš tako sa mnom? Pomozi mi, molim Te!' Bog međutim dopušta da to i dalje traje. I Isus Vam govori: 'Imaš li ti povjerenja u mene?... Možeš li pobjedonosno živjeti usred kušnja?' I pomoću vjere uzdići ćete se do pobjede, i odjednom se razrješavaju poteškoće... Više se toga ne morate bojati, jer ste otkrili put do pobjede. Slobodni ste. Možete ostati 'hromi', 'slijepi', ali ćete, zahvaljujući Isusu, hodati u svjetlu i miru; Vi ste tada zdravi, u punom smislu, jer ste upoznali spasenje, pravi život što ga ni smrt ni patnja ne mogu umanjiti. Poslije ćete Bogu zahvaljivati: 'Gospodine, zahvaljujem Ti za ovo iskustvo i za sve što sam pri tome naučio.' Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani iznad svojih snaga, ni za milimetar, ni za miligram (usp. 1 Kor 10,13). Kakve god probleme imali, kakva god iskušenja ili poteškoće trpjeli, možete biti sigurni - Bog je sve brižljivo odmjerio. Ako ostanete uz Njega, kroz svoje poteškoće ćete upoznati snagu, koju imate u Isusu. Postanite Božje sredstvo koje će drugima, u sličnoj patnji, znati pomoći. 'Bože, ova poteškoća (ili situacija) čini mi se isuviše velika i teška. Strah me je, da će mi postati nepodnošljiva. Ne mogu naći nikakav izlaz. Ali Ti si obećao da me nećeš kušati iznad mojih snaga. Zato mi udijeli svoju snagu i pokaži mi izlaz iz ove situacije; pokaži mi, gdje me s tim problemom želiš upotrijebiti...'. Ako Bog neku kušnju dopusti, brine se i za ishod. On koristi sve Vaše bolne događaje, iskušenja i probleme, koji Vam nanose tolike nevolje, da ih pretvori u blagoslov, za Vas i za druge. Ne želite li da Vas Bog upotrijebi tako, da drugima donosite blagoslov, izliječenje, utjehu i jačanje? Uzmite si vremena da zahvalite Bogu...
Evo i nekoliko poticajnih primjera. Znate da Bog može pisati ravno i po krivim linijama. Nekada se mora ići i teži put da bi se spoznalo, da je on bio bolji. Beethoven je bio već skoro gluh, kad je stvorio svoje najveće remek-djelo. Povijest je zabilježila, a i neki duhovni pisci, da je Mojsije, osloboditelj Izraela, bio mucava jezika, kao i Demosten, najveći govornik helenske kulture (prvi mu je govor publika toliko ismijavala da ga je morao prekinuti; odlazio je na nekoliko mjeseci od ljudi i u podzemnim špiljama vježbao govoriti; da ne bi mucao, stavljao je male kamenčiće pod jezik i tako se vježbao; odlazio je na morsku obalu i nadvikivao se sa bukom morskih valova; imao je slaba pluća, pa je u slobodnoj prirodi deklamirao govore i stihove; i danas, nakon 2370 godina, svatko tko hoće nešto postići na polju govorništva, mora proučavati i Demostenove govore!); Dante je pisao svoje remek-djelo u progonstvu, boreći se sa bijedom; Schiller je svoje najbolje drame napisao u bolesničkoj postelji; Mozart je završio svoj 'Requiem' u teškoj bolesti; filozofi Spinoza i Descartes, i Schiller, njemački klasični pjesnik i dramatik, bolovali su od tuberkuloze pluća; Kant, Milton... bili su sve ljudi krhkoga zdravlja, s tjelesnim manama; kada rimski filozof Seneka kaže da netko može na bolesničkom krevetu biti upravo tako junak kao i na bojnom polju, htio je time označiti upravo ono što je ostvarila Martha Robin i Sv. Mala Terezija; Wallenstein, veliki vojskovođa, bio je tako bolestan na živce da nije mogao podnijeti ako bi pijetao zakukurikao; Richelieu, veliki državnik, veoma se prestrašio kad bi ugledao vjevericu; Bayle, filozof i teolog, nije mogao podnijeti kapanje vode; Erazmo Rotterdamski, veliki filozof, dobio je groznicu ako bi pomirisao ribu; Scaliger, slavni povjesničar i naučnik, stao je drhtati cijelim tijelom kad je vidio mlijeko; Goethe, klasični njemački pjesnik, užasno je trpio kad bi osjetio dim duhana... Ima još takvih, koji su u slabom, boležljivom tijelu nosili veliki duh. Kakve sile drijemaju i u Vama! Sinko, kćerce, samo Vas poteškoće mogu izgraditi...

* * *
- Čovjek koji je nedužan ili pravedan i čija pravednost nekome smeta, nijema je kritika onih koji to nisu i zato je neprestana smetnja. Ovo naše vrijeme obiluje iskušenjima, porugom i mukom. Ima toliko ljudi koji trpe bol koju nisu izabrali. Baš zato jer smo kršćani, nešto ćemo više trpjeti na ovome svijetu! One koji su nevino progonjeni i one koji su progonjeni jer se zalažu za pravdu, Isus naziva 'blaženima' (Mt 5,11; Lk 6,22). O onima koji su sami krivi za to progonstvo, Isus ne kaže ništa. Gospodin govori da će Njegovi učenici naići na mržnju, doživljavati pogrde, klevete, progonstva, samo radi Njega (usp. Mt 10,16-32). To su, između ostalih, one sirove divlje sile koje čine da otac proklinje kćer, majka vrijeđa kćerku... sile koje dijele, obavijaju u tamu i uništavaju jedinstvo i ljubav u obitelji. Progonstva su nam zajamčena. Oni koji nasljeduju Isusa, bit će poput Njega odbacivani i ubijani. Vjernik koji ne iritira (ne svojim grijesima, manama i karakterološkim osobinama!) nije vjerodostojan. Vjernik koji nije proganjan, nije svjedočki. 'Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom' (Mt 16,24). 'Lude' svijeta izabra Bog da posrami 'mudre' i 'slabe' svijeta izabra Bog da posrami 'jake'... Autentični i odvažni Kristovi svjedoci su uvijek bili ušutkivani. Sjetite se prvih kršćana. Bili su bacani pred divlje zvijeri, spaljivani, vađene su im oči, odsijecani dijelovi tijela, vješani kao goruće zublje u Neronovim vrtovima, paljene su im ruke i noge i polijevane hladnom vodom da bi muke dulje trajale... I danas, iako su metode rafiniranije, svatko tko ima hrabrosti dosljedno živjeti Evanđelje, može sa sigurnošću računati s raznolikim duhovnim kušnjama (od zlih sila), psihičkim (pogrdno obilježavanje nečije dobrote i poštenja, ruganje, kleveta, prepričavanje ili izmišljanje nekih njegovih navodnih mana i slabosti, ismijavanje, vrijeđanje, brutalnost...) i neprilikama u različitim oblicima. Kako da se kršćanin postavi u takvoj situaciji? Da sve napusti? Nipošto. On zna da je tada na pravome putu. Možda Gospodin smatra da je za Vas premalo živjeti kao obični vjernik pa traži od Vas mučeničku slavu... Nemojte odbijati 'Onoga koji te popravlja i potiče na još veće krjeposti, plaši i tješi, udara i ozdravlja' (Sv. Augustin). Ako Gospodin dopušta i bičevanje, blago Vama! Vi ste izabrana duša. Gospodin priprema za Vas velike milosti. Sv. Pavao veli: 'A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni' (2 Tim 3,12). Sv. Augustin veli: 'Ili budi pripravan da budeš bičevan ili ne traži da budeš voljen'. Što je čovjek veći vjernik, to je spreman na veće žrtve. Zato Gospodin velikim vjernicima šalje velike kušnje (usp.: Dj 9,16: 'Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za moje ime trpjeti'; usp. Abrahamovu kušnju i kušnju izraelskog naroda u pustinji). Kao kršćanin znate da možete doći u sukob s duhom svijeta i napasničkim duhovima. Kako ćete moći izdržati? Stalno mislite na Isusa; sjetite se tada zašto Isus visi na križu... Svi koji se zalažu za istinu i pravdu, doživjet će sudbinu progonjenoga. Ali zato ste miljenik/ca Onoga koji će u svemu imati zadnju riječ. Sveci su, u najvećim kušnjama, blagoslivljali Boga i davali Mu hvale za trpljenja, kao za najveću nagradu, najveću čast; oni govore: Duša koja ljubi, kliče od radosti u svojoj ljubavi koja trpi, ne tuži se ni potajno ni javno = vrhunac čiste ljubavi! Sve veliko i plemenito prošlo je kroz oganj kušnje i žrtve, da bi se pročistilo i dokazalo. Blagoslivljajte, postite i molite za svoje progonitelje (ne da Vas osobno više ne progone, nego da im milosrdni Isus dade duh pokore, obraćenja i vjere; protivnik našega spasenja ničega se tako ne boji kao molitve i posta!), ustrajte da im činite dobro (ne dajte se pobijediti zlim, nego dobrim pobjeđujte zlo!), praštajte im, zahvaljujte Gospodinu za njih, ljubite ih, prikazujte Sv. Mise i pričešćujte se za njih, predajte ih milosrđu Božjem, molite molitve otkupljenja za sebe od njih i njih od sebe, strpljivo nosite svoj križ i tako se suobličujte svome Spasitelju, odrecite se samoga sebe (tko hoće sve, mora dati sve!), kajite se za svoje grijehe i grijehe svoje okoline... Ne smalaksati - uvijek radost u srcu, mir u duši, hvala na usnama! Ne oštre riječi - oštre su riječi grijesi protiv ljubavi; blagost i krotkost Isus je uvrstio u svoja blaženstva. Kad ste to sve učinili, nećete se obeshrabriti trpljenjima, nego ćete spoznati da su Isusova smrt i uskrsnuće pouka kršćanima kako valja prihvaćati križ i životne nevolje: s pouzdanjem, poput djeteta, s predanjem Ocu... Sačuvat ćete sjaj duše koji je potreban da idemo Kristu ususret. Mjera Vaše ljubavi prema takvim osobama jest Božja ljubav prema Vama. Svaki čovjek, poslušan Gospodinu Bogu, dobiva uvijek više od onoga što je u poslušnosti dao; idite zato na križ, jer ni Vi nećete izgubiti, s obzirom da se kod Oca nebeskoga ne može izgubiti. Moj subrat, Emiliano Tardif MSC, reče: kad ide sve dobro, to je Cvjetnica; kad trpim, to je Veliki Petak; u svakom slučaju, Uskrs je blizu... Bog nije krvoločni Bog koji bi uživao u žrtvi nevinog pravednika, ali jest Bog koji patnju pravednika okreće u izvor duhovnog bogatstva za mnoge ljude; i zadobit ćete na nov način i Njega i sebe i ukućane i bližnje. Svi Vaši križevi pretvorit će se u slavu, sreću, preobraženje... Ne zaboravite da samo ljubav Božja obnavlja što je grijehom narušeno, da ljubav Božja spašava, obnavlja zajedništvo, pomiruje, prašta... Samo se Isus može spustiti do ljudskih dubina gdje postoje prvotni nagoni oholosti, mržnje, gnjeva, proklinjanja, zlovolje i agresivnosti svake vrste, samo ih On može promijeniti u dobre sile koje grade sklad i jedinstvo. Samo On može iskupiti te porive i promijeniti zakone srca: donosi umirujuću blagost tamo gdje je bilo nasilje, opraštanje tamo gdje su bile uvrjede, slatkost tamo gdje je bila gorčina. Bez Isusa, tako nešto ne može postojati. Sa Isusom, dakako, i Vi ćete moći staviti svoje vjersko uvjerenje iznad spontanih osjećaja. 'Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Gospodin iz svih izbavlja' (Ps 34,20). Uspnite se na Goru preobraženja (preobrazba je Božja ponuda poslušnima), na Goru blaženstava ('Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko', Mt 5,10)... Sv. Tereziji Avilskoj, kad je jednom završila molitvu, učinilo se da se nalazi sama na otvorenom polju, opkoljena samim neprijateljima, na nišanu progona na koji će upravljati svi svoje otrovne strijele. Govori: 'U onoj velikoj nevolji bila sam posve sama i bez pomoći. Ostavljena od svega svijeta, samo ne od moga Spasitelja koji je ispružio svoju ruku nada mnom i došao mi u pomoć. Ovaj strah bio je najveći što sam ga ikada doživjela'. Ovi oružani neprijatelji nisu bili nitko drugi, nego oni koji su je kasnije progonili klevetama, pogrdama i uvrjedama. Ona je u duhu vidjela, kaže pisac, da će biti prozvana zbog svog izvanrednog životnog puta - licemjernom i oholom osobom. Unatoč tome ostala je hrabra i nepokolebljiva. Trpljenja je primala s veseljem. Na uvrjede i nepravde uzvraćala je dobročinstvima, na mržnju ljubavlju. Činilo se da ona upravo one najviše ljubi od kojih je najviše trpjela. O njoj se znalo reći: 'Ako netko želi da bude ljubljen od Terezije, neka joj nanese uvrjeda što je više moguće!' Bilo je to pravo mučeništvo srca, jer podnositi poruge od drugih i njih k tome ljubiti - to je 'mučeništvo srca'. A mučenici pred prijestoljem Janjeta, s palminim granama u rukama i u bijelim haljinama opranih u Krvi Jaganjčevoj, pjevaju vječnu nebesku liturgiju...

* * *
- Vratimo se Vašem problemu: Bog šuti. To je šutnja koja načima još malo izdrživu ustrajnost. 'Gdje je tvoj Bog?'... Već je nastupila kriza vjere. U životu se nitko neće osloboditi tih trenutaka zbunjenosti; nisu ih se oslobodili ni prorok Ilija niti prorok Jeremija, niti Isus na Kalvariji (zbog Božje šutnje, 'tamne noći duha'). 'Zašto si me napustio, gdje si, Bože?' Pitanje je legalno. No, usprkos zbrci i tami u svojoj nutrini: 'znam, Oče, da si Ti ovdje sa mnom i u Tvoje ruke izručujem život svoj'. Nagnuo je Isus glavu i umro... Kaže jedan pisac: nikada Bog nije bio tako velik kao u Isusovoj posljednjoj minuti. Nikada se vjera nije popela tako visoko gore kao tada. Dirnula je Oca Sinova tolika vjernost. Onda kad su svi rekli 'ne', Sin je rekao svoje 'da'. Zato Mu je Otac darovao uskrsnuće. Stupio je u kraljevstvo smrti i pobijedio ga. Nije došao da siđe s Križa, nego da na njemu umre i tako sve spasi...

* * *
- Evo, Isus je naš jamac i naša sigurnost. To me podsjeća na onaj zapisani primjer iz Hitlerova logora. Razapeli na križ jednog logoraša. Noću se čulo njegovo strašno uzdisanje, krikovi... Tako sve do jutra. Ujutro, na prozivci, još je razapeti stenjao. 'Gdje je sada tvoj Bog?', narugao se jedan od logoraša drugome, očito vjerniku. 'Eno Ga, tamo, visi na križu!', odgovori ovaj, pokazavši na razapetog logoraša... 'Bog se očituje u suzi puštenoj iz oka djeteta koje trpi, a ne u poretku svijeta koji opravdava tu suzu' (Berdiaeff).

* * *
- Postoji i drugi način kako se može sagledati Vaš problem. Osnovu mi podaruju, u onome glavnome, misli u duhu tekstova I. Larranage ('Život s Bogom'). Nitko ne želi biti žrtva nerazumijevanja. Nitko ne želi poraz. Ali te stvari također možemo prihvatiti, dakako ne s oduševljenjem, već kao onaj koji šutke i mirno u Očeve ruke polaže bolnu, ali Bogu dragu žrtvu. Zato to iskustvo i jest darivanje, predanje, a ne oduševljenje. Ne pasivnost, rezignacija, fatalizam, već predanje do najviše točke stvaralaštva, odreknuće najnegativnijega u svom srcu, umiranje svim zametcima agresivnog i negativnog u svom srcu, pa će zato i uspjeh biti iznimno pozitivan. Tako se umire najporaznijim porivima srca (duhovna, nutarnja i vanjska smrt na križu)... Sve ono što ne prihvaćamo, pretvaramo u svog neprijatelja. Ako mi smeta ponašanje nekog čovjeka, sam ga pretvaram u svog neprijatelja. Neprijatelje si, našim razumskim ili osjećajnim odupiranjem nečemu ili nekomu, stvaramo sami. Nužno se moramo probuditi, u suprotnom dogodit će nam se da živimo u rezignaciji, u žalosti, u beznađu i u strahu. Kada ne možemo ništa učiniti, što ćemo postići odupiranjem činjenicama i datostima koje ne možemo promijeniti? Voditi beznadnu bitku? Ostavimo svako odupiranje, s mirom prihvatimo sve te stvari i činjenice koje nam se do tog trenutka nisu sviđale, izručimo se u Očeve ruke, počivajmo! Počivanje znači mir. Ne odupirati se stvarima kao da su naši neprijatelji, nego ih prihvatimo kao sestre i prijateljice. 'Isuse, Ti si prihvatio svoju patnju i nisi nepotrebno tražio da izmijeniš srce onih koji su činili da trpiš, nisi postavljao uvjete ili zahtjeve da se stvari izmijene. Nauči me i pomozi mi da budem kao Ti, da prihvatim ono što se ne da izmijeniti...' (dopustite Gospodinu da Vam pokaže, stavljate li uvjete svojoj patnji, tražeći npr. da se izmijene drugi ili sama situacija, i da li se opirete ako oni takvi ostanu...)... To da se prestanemo odupirati stvarima koje nas okružuju i prihvatimo ih kao brata i prijatelja - zovemo pomirenjem. U tom se trenutku nevolja pretvara u mir. Sve dok nam se čini mogućim promijeniti okolnosti u kojima živimo i sve ono što nas čini nezadovoljnima, i sve ono što nas muči - nije trenutak da se predamo. Dužni smo se boriti svim raspoloživim sredstvima, pa makar i s ograničenim mogućnostima, da se promijeni što se promijeniti dade. Isus je tu, pokraj Vas, zar ne osjećate? Želi Vam pomoći, želi Vas spasiti. On Vas grli i kaže da Vas ljubi. Ne trebate se brinuti. Imate Onoga koji Vam već pruža ruku. U Vašim omalovažavateljima tražite njihove kvalitete, nemojte gledati na njihove nedostatke. Ne može se živjeti bez opraštanja. To je teško, jedan herojski čin, velika hrabrost. Ali potrebno je opraštati, jer samo tako liječimo rane, i potrebno je ljubiti. Ljubite ih, više ih ljubite. Ljubav, uvijek i samo ljubav. Vjera, molitva, ljubav u srcu, znati shvaćati, opraštati. Uzmite se za ruke (u duhu), zagrlite se, budite nositelji golemog mira Božjeg. I tako će Vas nakon nekog vremena posve i konačno preplaviti mir. Ne bojte se, borite se, rvajte se, ali nemojte podleći, Vi ste rođeni za život. Molite, ištite pomoć u Isusa... Bog je onaj koji pronalazi rješenje i tamo gdje ga ljudi nemaju. I onda ćete vidjeti što će Bog učiniti u Vama i u njima... Proglasite ih, poput Isusa na Križu, 'nevinima, jer ne znaju što čine'... Sve ćete imati ako budete tražili Boga.

* * *
- Ali postoji i drugi odgovor: N., ne plači, ne jadikuj! Ništa ne možeš učiniti, takve su činjenice. Stvari koje se dadu riješiti, rekosmo, riješimo tako da se borimo. No, budimo pametni: stvari koje se ne mogu riješiti (tko od nas može vratiti unatrag da bi opet bilo šest sati danas navečer?) - rješavajmo tako da ih položimo u Očeve ruke; tada one za nas neće više biti izvor tjeskobe i žalosti, nego ćemo dosegnuti MIR. Kada se nađemo u kakvom nemogućem položaju, ili se izručujemo u Očeve ruke ili se razumski odupiremo. Bolje je prignuti koljeno, sagnuti glavu i položiti je u Očeve ruke i reći: 'Oče, predajem se u Tvoje ruke. Učini od mene što hoćeš. Slažem se sa svime što si mi u životu učinio ili dopustio. Na sve sam pripravan, sve prihvaćam, neka se Tvoja volja ispuni na meni i na svim živim bićima. Ni za čim drugim ne čeznem, moj Bože. Izručujem Ti svoju dušu. Tebi je dajem sa svom ljubavlju i jer Te ljubim, osjećam da se moram potpuno predati u Tvoje ruke, predati s beskonačnim povjerenjem, pa Ti si - moj Otac'. I mir već kuca na vrata Vašega srca... Neprijatnosti stvaramo mi sami u tolikoj mjeri ukoliko u duhu neprestano razmišljamo o proteklim događajima kojima se još uvijek odupiremo; obnavljamo ih (to što se dogodilo prije tri mjeseca postane opet značajno i živo kao da se događa u ovom trenutku), iako su zapravo odavno minuli i nije ih moguće promijeniti niti za jedan jedini milimetar, pa ako bismo istočili i more suza... A mi se oko njih mučimo i zagorčavamo si život, uništavamo sami sebe; odupiranjem osjećamo samo još veću nevolju! Neprijatnosti, dakle, stvaramo mi sami, a ne neki drugi čovjek; one postoje 'sada', u ovom trenutku, ne pred tri mjeseca. Ludost! Rješenje: borite se i sve promijenite. Ako rješenja nema, gorko sjećanje promijenite u dar, u izraz ljubavi, položite ga u Božje ruke i zaboravite na sve: šutnja će preplaviti razum i mir se useliti u srce. Ne ići golim rukama u usijanu žeravicu; koliko više se odupiremo nečemu nemogućemu, toliko nas više to pritišće; koliko nas više pritišće, toliko se više odupiremo, i eto kruga tjeskobe; ulazeći u nemoguću bitku s tom neprijatnošću - nastaju depresije, opsesije... Mnogi se ljudi osjećaju nesretnima jer pokušavaju odagnati teške stvari, a pri tome žive tako da ih te prognane stvari svladaju. 'Ma ne, ako si Ti to dopustio, Oče moj, makar i sa suzama u očima dolazim pred Tebe, u Tvoje ruke se izručujem. Učini sa mnom što god hoćeš, sa svime se slažem i kažem Ti, neka bude volja Tvoja. Blagoslovljen budi Bog, i u mome progonstvu! Ja Te nikada neću napustiti, uvijek ću Te ljubiti. Amen...' U muci reći 'Blagoslovljen budi Bog!' - kako je to veličanstveno! - i šutnja će preplaviti razum, u srcu će mir biti Vaša baština. Budite sretni. Najveća nesreća Vašega života pretvorit će se u najveći blagoslov u životu, u pravi Očev dar; tu će za Vas početi sve dobro. Blago čovjeku koji se na putu života predaje u Božje ruke i ne zaboravi blagoslivljati. Za njega mogućnost poraza ne postoji.

* * *
- Ljudi, jadnici, neka su blagoslovljeni! - pogrješno misle da su drugi bolji od Vas? Ma koje je to 'bolje' ako autentični Isus nije u srcu, koji je to dom ako Isus nije u tom domu? Imaju li oni snagu Evanđelja, imaju li oni Duha Svetoga, radosti, nade, ljubavi, optimizma? O, kako svijet vara kada kaže da je najvažnije biti sretan imajući moć i vlast i slobodu bez Boga. Isus kaže obratno: Najvažniji je onaj koji se ponizuje (Mt 8,4), onaj koji bježi na posljednje mjesto (Mk 9,35), onaj koji se smatra najbeznačajnijim (Lk 9,48). Najveći je onaj koji služi (Mt 20,26), i najprvi onaj koji je postao slugom sviju (Mt 20,27). Njegovi učenici kažu da je bolje gubiti nego pobjeđivati kada gubiti znači poniziti se pred drugim; priželjkujte posljednje mjesto uz one koje ljubite; nastojte da Vi ljubite a ne da Vas ljube; nemojte pokazivati da ste žrtva, jer Vam to uništava srce, nego budite sretni da ste skrivena i vesela žrtva; što god budete manji i siromašniji bit ćete sretniji; kad Vas ljubav razapne, sjetite se da je On uz Vas... Kažu pametniji od mene: Dok često neuspjeh usmjeri živote mnogih ljudi na pravi put, uspjeh i pobjedničko slavlje gurnu čovjeka u nov život pun poteškoća. Često kamenje na putu, suprotstavljanja i neuspjesi otrgnu čovjeka od njega samoga i polože ga u Očeve ruke. Kako se od tada on promijeni! Kako poraste u znanju i miru! Koliko se sretnijim i slobodnijim osjeća! Sve dobro rodi se tada. I poentiraju: Kad biste raspolagali s vječnošću, kako to može Otac, sve biste udarce i protivštine prihvaćali kao posebne izraze Očeve naklonosti, Božjeg smilovanja (tko bi onda pomislio da bi stravični događaj na Kalvariji postao najveći blagoslov za cijelu povijest čovječanstva?).

* * *
- ''Zašto Bog to dopušta? Zašto ne spriječi te stvari? Kako je mogao dopustiti da me je snašlo nešto tako strašno?' Otac u cijelom svom upravljanju dopušta i nesreće svoje djece, iako nesreće nikako ne želi (Bog nije sadist!). Onaj koji će s Vama najviše suosjećati, bit će upravo Otac. U Njemu otpočinite kad dođu teški životni udarci. Nema drugog rješenja osim prozora vjere. Uvijek možemo reći: 'Oče, Ti bi mogao spriječiti nesreću koja me je snašla. Ali ako si Ti to dopustio, neću se protiviti. Gle, ušutjet ću, u Tvoje se ruke predajem, učini sa mnom što hoćeš, ta Ti me ljubiš jer si moj Otac. Blagoslovljen budi Bog'. Ne znamo što će se dogoditi u narednoj minuti. Ne znamo kako bi se stvari odvijale kad bi se događale na neki drugi način. Što mi uopće znamo? (Ima jedna lijepa misao: Najveći dio onoga što znamo, najmanji je dio onoga što ne znamo). Zatvorimo oči i usta i radije recimo: 'Oče moj, ja ništa ne znam; znam samo to da me ljubiš. Ti znaš sve. Ti vidiš sve. Zato šutim i ne razmišljam, učini sa mnom što hoćeš. Za sve što si već dopustio ili ćeš dopustiti da se dogodi - već sada Ti kažem hvala; čekam to s potpunim mirom. Slažem se sa svime, prihvaćam sve. Neka bude Tvoja volja. Amen.'

* * *
- U Vašem Getsemanskom vrtu, idemo moliti. Prinesimo sada Getsemanski vrt iz Evanđelja u Vaš život. Gospodin Vam govori: 'Daj mi svoje srce, daj mi svoju misao, daj mi svoj smiješak (da, kad si se nasmiješio Isusu? Ili se Njemu nasmijao?), daj mi svoju molitvu, daj mi svoju ljubav, daj mi svoju muku, prikaži mi svega sebe i svoje bližnje i ja ću te ispuniti Duhom Svetim...'. Sada prihvatite vlastitu prošlost. Mnogo je ljudi nesretno jer se neprestano prisjećaju nesretnih i gorkih stvari iz svojega života. No, uzalud, jer ono što se dogodilo, tako je konačno, da ni suze, ni samosažaljevanje, ni ljutnja, ni bijes u ovom Vam trenutku ne mogu pomoći da se ne dogodi to što se već dogodilo. Treba odbaciti iz svoga života, iz prošlosti, stvari koje nas ispunjavaju žalošću i tjeskobom, jer će nas opeći. Mnogi žive posve ogorčeni jer se sjećaju i oživljavaju gorke događaje. To su mrtve stvari, treba ih pokopati, predati tajnovitom zagrljaju Očeve volje: 'Bože moj, Gospodaru mog života, daj mi milost da bol preoblikujem u ljubav. Daj da prihvatim one ljude koji me nisu nikada razumjeli, sve one koji me nikada nisu prihvaćali i uvijek su me odbijali, one koji su me pratili lažima, poluistinama i stvarnim klevetama te prouzročili da sam proživio besane noći i dane u suzama, sam... Sva ta bolna sjećanja želim u ovom trenutku preoblikovati u žrtvu ljubavi, taj dar šutke polažem u dubinu Tvoje volje. Neka bude Tvoja volja! Opiranje duše, zamjerke srca, unutarnje borbe, neprihvaćene karakterne crte moje osobnosti, nezacijeljene životne rane, optužbe, suze, krikovi moje duše... želim da sve to ušuti u čast Tvoje svete i tajnovite volje, Bože. Neka bude! Sve što sam bio, a danas sumnjam jesam li trebao biti, sve što sam učinio, a danas mislim da nisam smio, sve što sam rekao, a nisam smio izreći... sve to zajedno predajem vječnom zaboravu Tvojega Srca. Neka bude, Bože. One osobe koje su mi prouzročile toliko štete... Ona prva neprijateljstva... Onaj neuspjeh, i onaj drugi koji je bio najgori u mom životu... Onaj nesporazum zbog kojega sam se poslije toliko žalostio... Oni planovi koji su propali, i znamo čijom krivicom... Oni ideali koje nisam mogao ostvariti... - Bože, Bože, sva ta bol i mnoštvo otvorenih rana neka se u ovom trenutku preobraze u dar, Tebi prijatno mirisan, za vjekove i s ljubavlju položen na oltar Tvoje ljubavi i volje. I neka se ovog trenutka moj život preporodi, ta prošlost mog života zaboravljena je i izbrisana za vjekove; opet sve novo počinje. I neka kao novorođeno dijete napravim prve korake slobodan i sretan, evo ovako...' Oprostili ste samom sebi. Sada još morate oprostiti drugima. Ponekad smo doista uvrijeđeni, često se samo osjećamo uvrijeđenima. Nepraštanje je kao maligni tumor koji nam truje krv i oduzima životnu radost. Odupiranje samo uništava onoga koji se odupire. Ako netko nije spreman oprostiti i umjesto opraštanja u sebi neprestano dolijeva ulje na vatru gnjeva, sličan je samoubojici. Kažnjava samog sebe. To je besmisao! Tko trpi? Onaj koji ne ljubi ili onaj koji je omrznut? Često onaj omrznuti ide radosno kroz život, a da i ne pomisli na onoga koji prema njemu usmjerava valove svoga prigovora. I jer ne opraštaju, ljudi žive u žalosti. Samo oni trpe. Nema boljega lijeka od opraštanja. Već samo radi duševnog zdravlja vrijedno je neprestano opraštati. Ne samo riječi, već i ljubezan pogled, neka kretnja kojom ćemo drugom pokazati da mu opraštamo (sve je to više od riječi). Počnite, sada, molitvu 'opraštanja u Isusovu duhu', kako to navodi jedan duhovni pisac: 'O Duše Sveti, silna Božja snago, učini u ovom trenutku čudo da moji osjećaji budu jednaki Isusovima. Gospodine Isuse Kriste, koji si umro i uskrsnuo u novi život, stupi u moju nutrinu. Budi živa nazočnost u mojem tijelu i u mojem duhu. Neka posve bude Tvoje sve što osjećam, sve što mislim, sve što jesam, sve što imam. U ovom trenutku neka Tvoji osjećaji postanu moji osjećaji, Tvoje oči moje oči, Tvoje ruke moje ruke... Isuse Kriste, svemogući i ljubezni Gospodine, smiri u meni tu nesnosnu muku mržnje koju osjećam prema (navedite prema kome...) - (recite što osjećate..., budite iskreni pred Bogom). Pokaži mi gdje sam ranjen i kakva je bila i kakva je sada moja reakcija na tu ranu i na sve ono što me ranjava... Osuši suze, Gospodine, povadi trnje, otjeraj magle, isuši izvore žalosti, izmiri moje srce sa samim sobom... Želim osjećati to što Ti u ovom trenutku prema tim osobama osjećaš, to što si Ti osjećao kad si za njih umirao na Križu. Ti im oprosti unutar mene. I s mojim osjećajima, preoblikovanim u Tvoje osjećaje, oprosti im i ljubi ih unutar mene, umjesto mene, sa mnom; želim im oprostiti kako Ti opraštaš; na ta bića želim gledati Tvojim osjećajima, zagrliti ih Tvojim rukama. Možda oni ipak zaslužuju razumijevanje i milosrđe? Konačno, tko je nepravedan: oni ili ja? Nisam li možda u zabludi ja, jer sam podržavao svoje neprijateljstvo i odbijao poštovati njihovu osobu? Kad bismo znali razumjeti, ne bismo trebali opraštati. Ako su mi oni prouzročili patnju, jesam li već razmišljao kako ću ja njima prouzročiti patnju? Izgledaju prkosno, ali nisu prkosni, naprotiv - ranjeni su. Njihovo ponašanje prema meni izgleda kao grubost, ali nije grubost, nego samo želja za samopotvrđivanjem. Njihovo ponašanje izgleda kao napad na mene, u stvarnosti pak, to je samo način da sami u sebi ojačaju osjećaj sigurnosti i vrijednosti. Ako ja s njima imam poteškoća, oni sasvim sigurno imaju još veće sa samima sobom. Ako zbog njihova ponašanja tako jako trpim ja, sigurno oni sami još više trpe: njihova duša, u dubini, često plače... (razmišljajte na taj način još nekoliko minuta)... Oni mi se sviđaju, Gospodine. Razumijem ih. Opraštam im. Ljubim ih kao Ti, kao Ti, moj Bože. Te osobe, Ti, o Isuse, i ja postali smo jedno; u čvrstom zagrljaju trojica: oni, Ti i ja; ja, Ti i oni; Ti, oni i ja u jednom te istom zagrljaju; to je više od opraštanja: te osobe sada razumijem, volim ih, one mi se sviđaju... Hvala Ti, Isuse, divan si, Isuse...' (zar nećete zapjevati Isusu?)...

* * *
Mt 5, 38- 48 (moja misao objavljena na radiju, 2012. g.)

- U današnjem nedjeljnom Evanđelju, Gospodin nam govori da zlu pružimo otpor iznutra:
Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju... I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.... Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.

- Ljubite! Dobro činite! Blagoslivljajte! Molite!... Činite dobro onima koji vama čine zlo, opraštajte svima koji vas žaloste, ispravljajte pogrješke svoje braće, činite dobro ne očekujući zahvalnost ili nagradu, ljubite cijeli svijet a ne samo one koji vâs ljube. Mržnja i težnja za osvetom isto su kao i izvršeno ubojstvo! To i ne može biti drugačije, ako je Bog ljubav i ako je bližnji moj brat!
- Netko lijepo reče: Ukoliko želite da vas ljudi ne slušaju, govorite im samo o čistoći i ljubavi prema neprijateljima. U svako vrijeme bilo je to nesuvremeno. No, naš život, ako ne želimo odbaciti Krista, mora počivati upravo na ovim Isusovim riječima...
- A ja? Da mi otvore srce, bi li našli Božju ljubav u njemu? Družim se samo s onima koji su mi dragi... (a zaboravljam da ću najviše vremena provoditi u raju upravo s onima kojima sam na zemlji zlo činio, mislio, govorio, želio... jer tamo vlada - ljubav)! Drugima uskraćujem riječ ili pogled, u mnogim ih prilikama zaobilazim. Loše su govorili o meni, ja loše govorim o njima... osvećujem se za stare nepravde... kad me se uvrijedi, na ljutu ranu ljutu travu! - POZOR! To nije u Isusovu stilu. Nije takav Božji zakon! Manjkati u ljubavi - znači dirnuti Gospodina Boga u zjenicu oka!
- Sjetimo se kako je Isus znao vraćati loše dobrim, kako je znao šutjeti pred tužiteljima, kako je pogledao Petra, kako je oprostio 70 puta 7 puta, kako je bio sućutan prema svakoj ljudskoj slabosti... Ta On je i Judu volio!
- Isusa prihvaćam: kad ne radim jednako kao onaj koji okreće glavu od mene, nego ga ja prvi prijazno pozdravim ili mu uputim ljubazan pogled... kad idem tražiti ljude koji mi se previše ne sviđaju, a one koji su mi dragi, ostavim po strani... kada vidim da svi govore protiv nekoga čovjeka, a ja se trudim da ne kažem ništa ili da kažem neku riječ razumijevanja... ako poštivam čovjeka koji je stvarno odvratan, jer je on ipak pokriven Isusovim likom... ako budem znao opraštati kako je On opraštao, šutjeti kako je On šutio... ako pogrješku bližnjega zaključam kao tajnu sa sedam ključeva i zadržim je za sebe do trenutka kad legnem u grob...(usp.: I. Larrańaga, Život s Bogom, str. 173-177).
- Netko Te je doma ili na poslu uvrijedio... nisu održali riječ... podmuklo su se ponijeli prema Tebi... Nije važno. Ne brini se za svoje ranjeno samoljublje. U Tebi se ionako vrijeđa samo - oholost, ne poniznost! Znaš li Ti ljubiti do boli? Tek tada će Isus biti proslavljen. Želiš li Božje milosrđe za sebe, Ti iskazuj milosrđe i opraštaj drugima. Čini drugima što i Isus Tebi. Kao što se Bog osvećuje praštanjem, tako se i kršćanin osvećuje ljubavlju.
- Pa ja mogu ljubiti isto kao Bog! Bog se ne mijenja kada je u meni. Ja mogu biti Božje Srce na Zemlji! Ja mogu postati Božja ljubav na djelu! Mogu postati dobar, jer je Bog u meni dobar. Ja imam moć - moć Božju!
- Test ljubavi prema bližnjemu: Kako se odnosi tvoje srce prema bližnjemu?, pita Sv. Franjo Saleški. Ljubiš li ga doista i to iz ljubavi prema Bogu? Želiš li to točno znati, stavi si pred sebe neugodnog, antipatičnog čovjeka. Na jednome takvom vježba se tvoja ljubav prema Bogu u bližnjemu: još više na onom čovjeku koji ti je riječju i djelom zlo učinio. Ispitaj se, je li tvoje srce prema njemu u redu, da li ti teško pada da ga ljubiš…
- Konačno: Imaš li nekoga tko ti zagorčava život, čije te ponašanje smeta, dovodi do ludila? Ako imaš, blago Tebi! Ako nemaš, brzo ga pronađi! Jer on je za Tebe 'suho zlato'!
- Sv. Bernard govori: Kad bi se desilo da u jednom samostanu ne bi postojao monah koji bi ostaloj braći bio teret i križ - nedostajalo bi tada tom samostanu nešto veoma dragocjeno i važno. Prior bi se morao obratiti susjednom samostanu i odande si posuditi jednoga takvog monaha.
- J.-B- Bossuet kaže: Bog koristi osobe, koje nam nanose zlo, da vježba našu poniznost, našu strpljivost. Uvidjet ćemo jednoga dana, koliko su nam oni koji nas razapinju, korisni.
- To je u redu: kako bi inače znao, ima li u Tebi ljubavi Božje prema bližnjemu?
- Sv. Toma Akvinski govori: Samo ljubav daje razliku između sinova đavolskih i sinova Božjih.
- Imaš li, dakle, nekoga tko ti zagorčava život?
- Ako nemaš, brzo si ga nađi!
P. s.: ovo zadnje, od 'Konačno': to je moja vlastita, najviše kradena duhovna misao...

* * *
Snaga praštanja u duhu Eliasa Velle:

Zatvorite oči i stavite se u Gospodinovu nazočnost. Zamolite Duha Svetoga da vam pomogne u ovoj molitvi...

Upravite svoj pogled na osobu koja treba vaše oproštenje (muž, žena, majka, otac, dijete, svekrva...). Nije važno je li ona živa ili je umrla, da li se vaše oproštenje odnosi na prošlost ili sadašnjost.
Predstavi si Isusa, na izvjesnoj udaljenosti, koji tebi polako prilazi zajedno s tom osobom. Obrati pažnju na to da Isus stavlja svoju ruku na ramena te osobe. Isus je ljubi bez obzira, je li kriva. Ti nikada nećeš uvjeriti Isusa da ju ne ljubi.

Isus se polako približava tebi zajedno s tom osobom, koju sada već prilično jasno vidiš. Ta osoba pokušava pogledati te u oči, a tebi je možda teško njoj uzvratiti pogled. Ali pokušaj. Sada te Isus zove i ti k Njemu polako prilaziš. Isus vas oboje grli. Jedan od vas je s Njegove desne, drugi s lijeve strane. Ako pogledaš Isusa u lice, vidiš dvije suze, koje mu teku niz lice. Jedna suza je za tebe, druga suza je za tu drugu osobu.

Sada ti Isus pokušava predati tu osobu, da ju i ti zagrliš. Širiš svoje naručje i grliš je. Grliš je u svjetlu Isusa Krista. Osjeti ljubav, koja izlazi iz tebe i preplavljuje tu osobu...

Sada se obrati Isusu i reci Mu: 'Isuse, odlučio/la sam. Ljubit ću tu osobu.' Sada se obrati toj osobi i reci joj: 'U ime Gospodina Isusa, odlučio/la sam da ću te ljubiti.'

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

(prema: Elias Vella OFM conv., 'Ježiš, môj uzdravovatel', Per Immaculatam, Bratislava, 2002., str. 175; sa slovačkog preveo: p. Ivan A. MSC)

* * *
Molitva za mog neprijatelja
(François Varillon; s francuskog preveo: p. Ivan A. MSC)

Oče, njegova me radost ražalostila,
molim Te, učvrsti ga u radosti.
Okružuju ga, obožavaju, hvale...
neka bude još više okruživan, poštovan, hvaljen!

Uzmi moje dvije ruke
i prisili ih da plješću u njegovu čast!
Govorit ću o onom dobrom što čini,
šutjet ću o zlu što je u njemu i za koje samo ja znam.
Žrtvujem ti bol ove borbe moje volje
protiv mog zlog srca!

* * *
Molitva za poniznost
Édouard Poppe, blaženik: Ivan Pavao II beatificirao ga je u Rimu 3. listopada 1999. Mladi belgijski svećenik, umro u 33. godini, veliki duhovni odgajatelj djece i Mladeži euharistijskog pokreta:

- Gospodine, daj da budem blag prema onima koji su tvrdoglavi ili nepodnošljivi. Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.
- Nauči me da šutim na upućene prigovore. Nauči me da slušam sa smirenim zadovoljstvom nezaslužene grube riječi. Daj mi novo srce, jer se moje tako često ponaša grubo i prije nego što ga uspijem smiriti.
- Isuse blaga i ponizna Srca, sačuvaj me od oholosti: bilo bi to najgore zlo koje bi me moglo zadesiti. Volim biti od svih zaboravljen, nepriznat, prezren, ponižen do dna - nego li se vidjeti, punog samozadovoljstva, uzdignutog iznad drugih. Daj da želim ostati malen, slab i nemoćan.
- Isuse, daj da moje uši tako rado ne slušaju upućena mi priznanja; da moje srce ostane zatvoreno uživanjima u mojim osobnim poslovima; da se moja misao ne vraća neprestano na ostvarene uspjehe, učinjena dobra djela, primljene pohvale. Neka mi nepravedni sudovi, kojih sam žrtva, postanu slatkost, kao i upućene mi ponižavajuće riječi, trpke kritike mojih djela, omalovažavajući postupci koje imam podnijeti. Daj da ljubim da budem nepriznat.
- O, kada će ipak doći čas kad ću biti sretan da sam zaboravljen od sviju, da vidim da nitko ne sanja o meni, osim da me prezire kao zadnji otpadak? Vjerujem da će doći taj čas kada ću po Tvojoj milosti spoznati da je istina samo ova: da sam ništa i da ne zaslužujem ništa.
(s francuskog preveo: p. Ivan A. MSC)

* * *
Drugi govore: Ja nisam plod slučajnosti i ja mogu početi iznova
Ne osjećam da sam proizvod slučajnosti, mrlja prašine u svemiru, već netko tko je bio očekivan, pripreman, naznačen. Ukratko, biće koje je jedino Stvoritelj mogao staviti ovdje... (J.- P. Sartre)
Sartreove posljednje riječi bile su: Ja nisam uspio.
JA, pak, i ipak, mogu uspjeti!
Vječni je sve stvorio s ciljem… (Izr 16,4).
Gospodin me je želio. On je uredio da dođem na ovu zemlju u ovo vrijeme.
Ja sam skladište puno prekrasnog zrnja: talenata, darova...
Nisam proizvod sudbine, sreće, slučajnosti. Ja sam Božja inicijativa, očekivan, zamišljen, pripreman, stvoren i unaprijed naznačen, skrojen po mjeri za božanski plan (Iz 44,2; Ps 139,15-16). Bog me je stvorio s preciznim razlogom. On je odlučio o trenutku mog rođenja, On je odlučio o trajanju mog života sve do dana moje smrti, sve da ispuni svoj cilj (Dj 17,26).
Moje rođenje nije bilo ni pogrješka, ni plod sreće, i moj život nije slučajnost. Čak i ako moji roditelji nisu planirali moje rođenje, Bog, On je to učinio. On me je želio!

Gospodin ima prekrasne planove mira, a ne nesreće, da mi dadne budućnost i nadu (Jer 29,11).
On ne želi da itko propadne, nego da se svi po pokajanju spase (2 Petr 3,9).
Znam točno gdje me je Gospodin našao. U ponoru. Ali On je ispružio svoju ruku i rekao: 'Učinit ću od tebe remek-djelo'...
Ef 2,10: Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela...
Njegovo sam djelo! Božje djelo. Stvaralačko remek-djelo, djelo velikog umjetnika, pjesnika, dramaturga i kipara; nešto izuzetno. Ja nisam Njegov anti-proizvod. Gospodin ne radi nikada ništa slučajno, i On se nikada ne vara.

Kad grješnik dođe k Bogu, On ga ne poboljšava, ne obnavlja, već stvara novim. 2 Kor 5,17-20: Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!
Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši (Iz 43,19).
Koliko sam puta rekao: 'Samo da mogu početi sve ispočetka. Napravio sam gluposti u prošlosti, želim zbog mnogih stvari što sam rekao i učinio'.
Ja mogu ponovo početi od nule! On će od mene učiniti novo stvorenje. Moći ću reći: staro uminu, novo, gle, nasta (2 Kor 5,17-20)...

Iv 15,16: Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Izabranik Božji! Grana koja se savija pod teretom zrelih plodova. Grana na kojoj cvjetaju plodovi Duha Svetoga.
Kakav Božji plan!...
I Gospodin se nije prevario kad me je izabrao!
Iz 43,1: Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Ja Njegov?! O, da, i On mi nudi ekskluzivu nečeg izuzetnog.

Već sam izgradio svoj imidž gubitnika i sklon sam misliti da se tu maltene ništa ne može učiniti? Odbijam se predati!
To nikad nije ono što Evanđelje govori za moj život.
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8,37).

Dosad, bilo mi je tako lako priznati poraz, Sotonin plan za mene.
Stop!
Ispovijedam pobjedu, plan Isusov za moj život!
Odbijam logiku i mentalitet poraženog.
Ispovijedam: ja sam više od pobjednika! Nad svim svojim nevoljama, brigama, napastima, mojim kušnjama i padovima. Zahvaljujući Isusu.

Unatoč mojim strahovima, odlučujem danas izići iz osjećaja poraženosti. Unatoč mojim osjećajima nedostojnosti, slijedit ću Božji put.
Ostaviti iza sebe svu svoju tešku bijednu povijest. Status žrtve i suznu dolinu samosažalijevanja...
Želim uspjeti u onome što je Bog stavio u moje srce. Želim biti suradnik u snovima a ne uništavač snova.
Svi Božji blagoslovi sačuvani su za mene.
Sjeme uspjeha posijano je u onima koji vjeruju!
Proglašavam Božju istinu nad svojim životom.
Kad tako govorim, Nebesa me čuju, a sav se Pakao trese.
Gledam Onoga koji je na Križu.
I razumijem Božji plan i LJUBAV...
(uredio i preveo s engleskog: p. Ivan A. MSC)



- 23:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.