Ponedjeljak
Moj Bože, ja sam Ti jutros prikazao sve časove ovoga dana * kao što Ti svećenik prikazuje svetu Hostiju. * Ti si s tim pomiješao svoju milost kao kvasac. * Pred Tobom ću sada ispitivati * kako sam to upotrijebio. *
Podaj mi premilostivi Bože još ovu milost: * prosvijetli mi pamet, da se sjetim svih grijeha u koje sam danas upao. * Potakni mi volju da se skrušeno pokajem * što sam uvrijedio Tebe, najveće dobro. *
Ispit savjesti...
Jesam li se prije počinka sjetio svoga Gospodina?
Jesam li rado slušao dobre upute svojih roditelja, odgojitelja? - nastojao ih slijediti?
Kakav sam bio s bližnjima, osobito kod igre, u školi...? - možda grub, nepopustljiv? Da nisam koga povrijedio nadimcima, izrugivanjem? Jesam li učinio što dobro svojoj braći?
Kako sam čuvao svoje i tuđe stvari - pazio da ih ne oštetim, izgubim?
Da nisam bio neoprezan u biranju štiva, filmova, s internetom, na mobitelu...; prepuštao se neurednom sanjarenju i lijenosti?
Što ću učiniti za Krista mladenački odlučno, iskreno i vedro?...
Moj Bože, * žao mi je što sam uvrijedio Tvoje Božansko veličanstvo! * Kajem se za svoje grijehe, * žao mi je što sam ih počinio. * Ne kajem se samo zato što sam zaslužio da me kazniš, * nego osobito zato jer si Ti neizmjerno savršen * i dostojan svake ljubavi, * i jer mrziš grijeh. * Tvrdo odlučujem da ću se popraviti * i izbjegavati svaku grješnu prigodu. * S ovim kajanjem želim živjeti i umrijeti. *
Utorak
Klanjam Ti se, * moj Bože, * podložnošću na koju me pozivlje prisutnost Tvoga veličanstva. * Vjerujem u Te, jer si sama istina; * uzdam se u Te, jer si neizmjerno dobar; * ljubim Te iz sveg srca svoga, * iz zahvalnosti prema Tvojoj neizmjernoj ljubavi; * i ljubim bližnjega kao samoga sebe * iz ljubavi prema Tebi. *
Moj Bože, * molim Te da mi oprostiš sve što Ti se nije svidjelo u mojem načinu mišljenja, * govorenja, * ili djelovanja. * Ove večeri obnavljam čuvstva duboke ljubavi, * koja Ti pripada, i obećajem * da ću sutra s Tvojom milošću u svemu postupati bolje. *
Dođi, Duše Sveti, * pamet mi rasvijetli, * da spoznam svoje grijehe kojima sam Te danas uvrijedio * i da se za njih iskreno pokajem. *
Ispit savjesti...
Jesam li bio točan kod ustajanja? Kamo sam usmjerio svoje prve misli novoga dana? Znam li s Bogom započeti i s Njime završiti sva svoja djela?
Jesam li učio sa zanimanjem, vedro i marljivo?
Kakav sam kod jela - nesebičan ili sebičan? Znam li se lijepo vladati za stolom, iza sebe ostaviti čisto? Jesam li spreman drugima pomoći? U učenju, kod posla, vedrim raspoloženjem?
Da li sam sklon ogovaranju i klevetanju? Prepričavam li tuđe pogrješke, nastojim ih uvećati?...
Moj Bože, * sve Tebi dugujem: * svoj život, * svoje ruke pomoću kojih radim, * ove oči pomoću kojih čitam, * svoje tijelo, razum, * roditelje, prijatelje. * Toliko ih ima koji se ne mogu radovati ovome što ja imam: * slijepi, * paralizirani - uzeti, * napuštena djeca, * oni koji gladuju... * Dao si mi što nisi dao mnogima, * moj Bože... * A ipak ja sam bio nezahvalan!... * Molim Te, * oprosti mi moje grijehe koje sam učinio pred Tobom. * Kajem se iz svega srca * i volio bih da ih nisam počinio. * Uz Tvoju pomoć želim da ih više ne učinim. *
Srijeda
Bože moj, * opet je prošao jedan dan * koji se neće nikada više povratiti. * Jednom će doći vrijeme * kad više neću moći činiti pokoru. * Zato Ti se još na svršetku današnjeg dana preponizno klanjam. * Hvalim Te i slavim sa svim anđelima i izabranima * i zahvaljujem Ti na svim dobročinstvima koja si mi danas milostivo podijelio. *
Dođi, Duše Sveti, prosvijetli mi pamet * da sve grijehe i svaki nemar današnjega dana * u gorčini svoje duše pravo spoznam, * Tebi ponizno priznam, * istinito se pokajem * i opet Tebi omilim. * Pokaži mi Gospodine moju zloću * i daj mi da spoznam sve moje krivnje! *
Ispit savjesti...
Jesam li sabrano obavio jutarnju molitvu? Kako sam sudjelovao kod Sv. Mise - pjevanjem, recitiranjem, osobnom molitvom?
Kakav sam u školi - prije dolaska profesora, pod samom nastavom - vedar i pažljiv, ili trom, nezainteresiran, brbljav i pospan?
Kakav sam bio prema subraći pod odmorom, za vrijeme nastave - plemenit, susretljiv, spreman da služim, ili sam bio na teret, smetao im kod učenja upadicama i brbljanjem?
Da li je moje prijateljstvo na visini? Klonim li se posebnog i nezdravog prijateljevanja?
Jesam li čuvao imovinu, svoje i tuđe stvari - pazio da ih ne oštetim, izgubim?
Da li sam smireno, vedro i dragovoljno obuzdavao svoje poglede i misli - izbjegavao lijeno, možda i neuredno maštanje? ..
O predobri moj Oče, * moj Bože i Gospodine! * Kajem se od svega srca što sam Te ikada uvrijedio. * Daj očima mojim suze, * da dostojno oplačem svoje grijehe. * Daj srcu mojemu da se skrušeno i iskreno pokajem * te pravu pokoru činim * i opet Tvoju milost zadobijem. * Pred Tobom priznajem sve što sam sagriješio. * Primi milostivo, Gospodine i Bože moj, * ovu moju pokoru, * i oprosti mi sve grijehe, * za ljubav Isusa Krista. Amen.
Četvrtak
Gospodine, * blagoslovi zemlju na koju pada mrak; * blagoslovi grad i predgrađe; * bogataše da budu milosrdniji, * siromahe da se međusobno ljube. * Moj Bože, blagoslovi osobito siromahe; * ukloni svađe između muževa i žena; * izmiri braću. * Vrati sreću svima malima i velikima, * da nijedan od njih Tebe ne proklinje, * nego da Te što više ljubi, dobri Isuse. * Molim Ti se za sve one koji Ti se ne mole ove večeri. * Ljubim Te za sve one koji Te još ne ljube. * Darujem Ti svoj život * kako bi njihov život bio bolji i lakši.*
Ispit savjesti...
Jesam li tijekom dana pročitao koju riječ iz Sv. Pisma ili duhovne knjige? Znam li se time okoristiti, primijeniti to u dnevnom životu, ili pak ne mislim na to preko dana? Što ću u tom pogledu poduzeti?
Da li se preko dana koji put svratim svome najvećem prijatelju Isusu (molitvom, pohodom crkvi...)? Znam li s Njime povjerljivo razgovarati o svojem životu - radostima i poteškoćama?
Znam li cijeniti šutnju i sabranost? - znati šutjeti znači - znati živjeti?! - jesam li kada razmislio o tome? Zar nije to poteškoća s kojom se često susrećem u zajedničkom životu - kanim li je već jednom riješiti?
Je li moje vladanje na visini, osobito bratska ljubav te zaista služi na čast Bogu?
Jesam li razmišljao o tome što znači vjerovati i ljubiti Isusa Krista?...
Gospodine Isuse * bilo je mnogo nemarnosti kroz ovaj dan * i moja duša mora Ti izgledati tamna... * Ja sam sebičnjak koji misli samo na sebe... * To najbolje dokazuju moji grijesi. * Ali ipak ja bih htio imati dušu sjajnu i plemenitu... * Žao mi je što sam Te uvrijedio * i obećajem da ću biti bolji. * Gospodine, pomozi mi * da dadnem više poleta svom životu. * Prečista Djevice, čija duša je sjala kao kristal, * pomozi mi, da i moja duša postane obzirnija i ljepša. *
Petak
Draga Gospo, * večeras sam umoran. * Moje misli se zapliću, i moje snage izmiču. * Čeznem za odmorom, čeznem za snom. * Majko, ove večeri, polazim na počinak * da sutra nastavim posao s više žara, * s više radosti i ljubavi. * Daj da ove misli ojačaju u meni snage * koje se obnavljaju za posao koji dolazi. * Draga Gospo, kad se probudim * neka moja prva riječ bude poklik radosti, * radosti što živim s Tobom za Boga * i dajući svjedočanstvo sinovske odanosti, u poslu novoga dana. *
Ispit savjesti...
Kako obavljam ispit savjesti? Nastojim li pronaći pravi razlog pogrješke ili neuspjeha? Što je s mojim kajanjem i dobrim odlukama?
Nastojim li razviti u sebi plemenitost i dobrotu te druge naravne darove koje sam preko roditelja od Gospodina primio?
Kakav je moj susret s Isusom Kristom u Sv. Pričesti? Je li to susret dvojice prijatelja koji se jako vole ili i pri tome ostajem hladan, u nekom praznom snatrenju bez osjećaja i misli? Da li je živi Krist Gospodin u Sv. Euharistiji za mene stvarnost s kojom ozbiljno računam, za koju živim? Što ću učiniti da moj susret s Kristom dođe na pravu visinu sjedinjenja?
Da li sam iskren? - prema Bogu, drugima i svojim roditeljima? Shvaćam li da mi je ta vrlina najpotrebnija za bilo kakav napredak u duhovnom i obiteljskom životu?
Kako sam učio? Jesam li samostalan u izrađivanju svojih zadataka? Da nisam čak drugima i smetao u marljivom radu?
Da li sam ponosan na kršćanski stav o životu, čistoći i ljubavi? Možda u meni klija tajna želja i zavist mladićima i djevojkama koji ne znaju za ideale kršćanstva? Što sam poduzeo ili poduzimam da to riješim?...
Moj Bože, * žao mi je što sam uvrijedio Tvoje Božansko veličanstvo. * Kajem se za svoje grijehe, * žao mi je što sam ih počinio. * Ne kajem se samo zato što sam zaslužio da me kazniš * nego osobito zato, jer si Ti neizmjerno savršen * i dostojan svake ljubavi, * jer mrziš grijeh. * Tvrdo odlučujem da ću se popraviti, * i izbjegavati svaku grješnu prigodu. *
Subota
Dođi, Duše Sveti, napuni srca svojih vjernih * i zapali u njima oganj svoje ljubavi. *
Ispit savjesti...
Kako čitam duhovno štivo? Mogu li čitati časopis ili knjigu duhovnog sadržaja koja u sebi nema izvanredne zanimljivosti a obogaćuje mi dušu novim spoznajama o duhovnim vrjednotama kršćanstva?
Da li sam smetao druge u učenju i sabranosti? Da nisam bio kome na sablazan, tako da bi se s pravom na mene mogle primijeniti Isusove riječi: "Tko sablazni jednoga od ove moje najmanje braće, bolje bi mu bilo da si na vrat objesi mlinski kamen i da potone u dubinu mora?!"
Kakav sam prema roditeljima - otvoren, privržen i iskren ili im možda svojom dvoličnošću, nemarom i zatvorenošću smetam da izvrše svoje poslanje? Što ću učiniti da to popravim?
Da li se moja pobožnost prema Bl. Djevici Mariji sastoji u velikom povjerenju, odanosti i ljubavi koja zahvaća cijelo moje biće, ili se možda sastoji u ponavljanju nekih molitvica? Znam li se okoristiti Njezinom zaštitom i majčinskom pomoći u sređivanju problema sv. čistoće? Jesam li otvoreno i iskreno razgovarao sa svećenikom o tim pitanjima i načinu borbe koji najviše odgovara mojoj naravi?
Da li sam se prilikom kupanja dolično vladao?...
Kajem se od svega srca, * što uvrijedih Boga najveće i najmilije dobro. * Mrzim na sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem, * da ću se popraviti i da neću više griješiti. *
Nedjelja
Na koncu ovoga dana * Svemogući vječni Bože, prostirem se pred Tobom * i klanjam se Tebi, Bogu živomu i pravomu, * Stvoritelju, Otkupitelju i Posvetitelju svomu. * Vjerujem u Te, vječna istino! * Ufam se u Te, milosrđe beskrajno! * Ljubim Te, dobroto neizmjerna! * Zahvaljujem Ti na svim darovima, * osobito, što si me danas milostivo sačuvao * od svakoga zla duše i tijela. *
Slava Ocu...
Podaj mi, * premilostivi Bože, još ovu milost: * prosvijetli mi pamet, * da se sjetim svih grijeha u koje sam danas upao; * potakni mi volju * da se skrušeno pokajem, * što sam uvrijedio Tebe, * najveće dobro. *
Ispit savjesti...
Kako sam sudjelovao u današnjem bogoslužju? - vedro, s oduševljenjem - možda tromo, pospano? Koliko držim do sakramentalnog života, osobito Sv. Mise, Sv. Pričesti i Ispovijedi? Kakva je moja vjera u moć Sv. Sakramenata, nada da ću primiti milosti potrebne za život na kršćanskoj visini, ljubav prema Djelitelju svih milosti - Ocu i Sinu i Duhu Svetomu? Spremam li se za susret sa živim Kristom, svojim Bogom, vođom i prijateljem u Svetoj Pričesti?
Kakva je moja Ispovijed? Da nije to ponavljanje istih grijeha bez mnogo volje i iskrenosti da svoj život temeljito popravim? Što je s kajanjem i odlukama? Hoću li i kod slijedeće Ispovijedi konstatirati iste grijehe, nemarnosti i pogrješke? Jesam li svjestan da od moje osobne obnove, ovisi obnova čitave moje obitelji, razreda...
Hoće li me ganuti zov Krista koji trpi u braći sela i grada, moje okolice - glad, samoću, nerazumijevanje i prijezir? Europa, Azija... čekaju Kristovo objavljenje! Svi ovi čekaju na mene kao kršćanina... Mislim li na njih?
Gledam li ozbiljno u svoju budućnost, svoj život - ili želim ostati običan, prosječan, u svemu posljednji, nesposoban za išta?
Kakav sam prema svojim roditeljima, braći i sestrama, svome župniku te svima onima koji mi čine dobro, kod kuće, u školi...
O Bože moj, * kako se stidim * gledajući tolike mane i prekršaje svoje! * Da me noćas pozoveš na svoj sud, * o Isuse, što bi bilo od mene? * Uzdajući se u Tvoje milosrđe, Bože moj, * kajem se od svega srca * za sve svoje grijehe, * jer sam Tebe uvrijedio, * Tvoju pravednu kaznu zaslužio. * Osobito se kajem, jer sam uvrijedio Tebe, * svoga najboljega Oca i najvećeg dobrotvora, * najveće i najmilije dobro, * koga nada sve ljubim. * Odlučujem čvrsto, * da ću se unaprijed po milosti Tvojoj čuvati svakoga grijeha, * te volim sve, * i samu smrt podnijeti, * nego Tebe uvrijediti ikakvim grijehom, * pogotovu smrtnim ili običajnim. * Odlučujem, da ću se kloniti svake grješne prigode * i vježbati se u svakoj krjeposti. *
(Preuzeto, s neznatnim izmjenama, iz: Sursum corda, Umnoženo kao rukopis za privatnu upotrebu sjemeništaraca, Zagreb, 1969.)
Post je objavljen 19.08.2019. u 16:42 sati.