Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Ožujak 2020 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Lipanj 2019 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponedjeljak Moj Bože, ja sam Ti jutros prikazao sve časove ovoga dana * kao što Ti svećenik prikazuje svetu Hostiju. * Ti si s tim pomiješao svoju milost kao kvasac. * Pred Tobom ću sada ispitivati * kako sam to upotrijebio. * Podaj mi premilostivi Bože još ovu milost: * prosvijetli mi pamet, da se sjetim svih grijeha u koje sam danas upao. * Potakni mi volju da se skrušeno pokajem * što sam uvrijedio Tebe, najveće dobro. * Ispit savjesti... Jesam li se prije počinka sjetio svoga Gospodina? Jesam li rado slušao dobre upute svojih roditelja, odgojitelja? - nastojao ih slijediti? Kakav sam bio s bližnjima, osobito kod igre, u školi...? - možda grub, nepopustljiv? Da nisam koga povrijedio nadimcima, izrugivanjem? Jesam li učinio što dobro svojoj braći? Kako sam čuvao svoje i tuđe stvari - pazio da ih ne oštetim, izgubim? Da nisam bio neoprezan u biranju štiva, filmova, s internetom, na mobitelu...; prepuštao se neurednom sanjarenju i lijenosti? Što ću učiniti za Krista mladenački odlučno, iskreno i vedro?... Moj Bože, * žao mi je što sam uvrijedio Tvoje Božansko veličanstvo! * Kajem se za svoje grijehe, * žao mi je što sam ih počinio. * Ne kajem se samo zato što sam zaslužio da me kazniš, * nego osobito zato jer si Ti neizmjerno savršen * i dostojan svake ljubavi, * i jer mrziš grijeh. * Tvrdo odlučujem da ću se popraviti * i izbjegavati svaku grješnu prigodu. * S ovim kajanjem želim živjeti i umrijeti. * Utorak Klanjam Ti se, * moj Bože, * podložnošću na koju me pozivlje prisutnost Tvoga veličanstva. * Vjerujem u Te, jer si sama istina; * uzdam se u Te, jer si neizmjerno dobar; * ljubim Te iz sveg srca svoga, * iz zahvalnosti prema Tvojoj neizmjernoj ljubavi; * i ljubim bližnjega kao samoga sebe * iz ljubavi prema Tebi. * Moj Bože, * molim Te da mi oprostiš sve što Ti se nije svidjelo u mojem načinu mišljenja, * govorenja, * ili djelovanja. * Ove večeri obnavljam čuvstva duboke ljubavi, * koja Ti pripada, i obećajem * da ću sutra s Tvojom milošću u svemu postupati bolje. * Dođi, Duše Sveti, * pamet mi rasvijetli, * da spoznam svoje grijehe kojima sam Te danas uvrijedio * i da se za njih iskreno pokajem. * Ispit savjesti... Jesam li bio točan kod ustajanja? Kamo sam usmjerio svoje prve misli novoga dana? Znam li s Bogom započeti i s Njime završiti sva svoja djela? Jesam li učio sa zanimanjem, vedro i marljivo? Kakav sam kod jela - nesebičan ili sebičan? Znam li se lijepo vladati za stolom, iza sebe ostaviti čisto? Jesam li spreman drugima pomoći? U učenju, kod posla, vedrim raspoloženjem? Da li sam sklon ogovaranju i klevetanju? Prepričavam li tuđe pogrješke, nastojim ih uvećati?... Moj Bože, * sve Tebi dugujem: * svoj život, * svoje ruke pomoću kojih radim, * ove oči pomoću kojih čitam, * svoje tijelo, razum, * roditelje, prijatelje. * Toliko ih ima koji se ne mogu radovati ovome što ja imam: * slijepi, * paralizirani - uzeti, * napuštena djeca, * oni koji gladuju... * Dao si mi što nisi dao mnogima, * moj Bože... * A ipak ja sam bio nezahvalan!... * Molim Te, * oprosti mi moje grijehe koje sam učinio pred Tobom. * Kajem se iz svega srca * i volio bih da ih nisam počinio. * Uz Tvoju pomoć želim da ih više ne učinim. * Srijeda Bože moj, * opet je prošao jedan dan * koji se neće nikada više povratiti. * Jednom će doći vrijeme * kad više neću moći činiti pokoru. * Zato Ti se još na svršetku današnjeg dana preponizno klanjam. * Hvalim Te i slavim sa svim anđelima i izabranima * i zahvaljujem Ti na svim dobročinstvima koja si mi danas milostivo podijelio. * Dođi, Duše Sveti, prosvijetli mi pamet * da sve grijehe i svaki nemar današnjega dana * u gorčini svoje duše pravo spoznam, * Tebi ponizno priznam, * istinito se pokajem * i opet Tebi omilim. * Pokaži mi Gospodine moju zloću * i daj mi da spoznam sve moje krivnje! * Ispit savjesti... Jesam li sabrano obavio jutarnju molitvu? Kako sam sudjelovao kod Sv. Mise - pjevanjem, recitiranjem, osobnom molitvom? Kakav sam u školi - prije dolaska profesora, pod samom nastavom - vedar i pažljiv, ili trom, nezainteresiran, brbljav i pospan? Kakav sam bio prema subraći pod odmorom, za vrijeme nastave - plemenit, susretljiv, spreman da služim, ili sam bio na teret, smetao im kod učenja upadicama i brbljanjem? Da li je moje prijateljstvo na visini? Klonim li se posebnog i nezdravog prijateljevanja? Jesam li čuvao imovinu, svoje i tuđe stvari - pazio da ih ne oštetim, izgubim? Da li sam smireno, vedro i dragovoljno obuzdavao svoje poglede i misli - izbjegavao lijeno, možda i neuredno maštanje? .. O predobri moj Oče, * moj Bože i Gospodine! * Kajem se od svega srca što sam Te ikada uvrijedio. * Daj očima mojim suze, * da dostojno oplačem svoje grijehe. * Daj srcu mojemu da se skrušeno i iskreno pokajem * te pravu pokoru činim * i opet Tvoju milost zadobijem. * Pred Tobom priznajem sve što sam sagriješio. * Primi milostivo, Gospodine i Bože moj, * ovu moju pokoru, * i oprosti mi sve grijehe, * za ljubav Isusa Krista. Amen. Četvrtak Gospodine, * blagoslovi zemlju na koju pada mrak; * blagoslovi grad i predgrađe; * bogataše da budu milosrdniji, * siromahe da se međusobno ljube. * Moj Bože, blagoslovi osobito siromahe; * ukloni svađe između muževa i žena; * izmiri braću. * Vrati sreću svima malima i velikima, * da nijedan od njih Tebe ne proklinje, * nego da Te što više ljubi, dobri Isuse. * Molim Ti se za sve one koji Ti se ne mole ove večeri. * Ljubim Te za sve one koji Te još ne ljube. * Darujem Ti svoj život * kako bi njihov život bio bolji i lakši.* Ispit savjesti... Jesam li tijekom dana pročitao koju riječ iz Sv. Pisma ili duhovne knjige? Znam li se time okoristiti, primijeniti to u dnevnom životu, ili pak ne mislim na to preko dana? Što ću u tom pogledu poduzeti? Da li se preko dana koji put svratim svome najvećem prijatelju Isusu (molitvom, pohodom crkvi...)? Znam li s Njime povjerljivo razgovarati o svojem životu - radostima i poteškoćama? Znam li cijeniti šutnju i sabranost? - znati šutjeti znači - znati živjeti?! - jesam li kada razmislio o tome? Zar nije to poteškoća s kojom se često susrećem u zajedničkom životu - kanim li je već jednom riješiti? Je li moje vladanje na visini, osobito bratska ljubav te zaista služi na čast Bogu? Jesam li razmišljao o tome što znači vjerovati i ljubiti Isusa Krista?... Gospodine Isuse * bilo je mnogo nemarnosti kroz ovaj dan * i moja duša mora Ti izgledati tamna... * Ja sam sebičnjak koji misli samo na sebe... * To najbolje dokazuju moji grijesi. * Ali ipak ja bih htio imati dušu sjajnu i plemenitu... * Žao mi je što sam Te uvrijedio * i obećajem da ću biti bolji. * Gospodine, pomozi mi * da dadnem više poleta svom životu. * Prečista Djevice, čija duša je sjala kao kristal, * pomozi mi, da i moja duša postane obzirnija i ljepša. * Petak Draga Gospo, * večeras sam umoran. * Moje misli se zapliću, i moje snage izmiču. * Čeznem za odmorom, čeznem za snom. * Majko, ove večeri, polazim na počinak * da sutra nastavim posao s više žara, * s više radosti i ljubavi. * Daj da ove misli ojačaju u meni snage * koje se obnavljaju za posao koji dolazi. * Draga Gospo, kad se probudim * neka moja prva riječ bude poklik radosti, * radosti što živim s Tobom za Boga * i dajući svjedočanstvo sinovske odanosti, u poslu novoga dana. * Ispit savjesti... Kako obavljam ispit savjesti? Nastojim li pronaći pravi razlog pogrješke ili neuspjeha? Što je s mojim kajanjem i dobrim odlukama? Nastojim li razviti u sebi plemenitost i dobrotu te druge naravne darove koje sam preko roditelja od Gospodina primio? Kakav je moj susret s Isusom Kristom u Sv. Pričesti? Je li to susret dvojice prijatelja koji se jako vole ili i pri tome ostajem hladan, u nekom praznom snatrenju bez osjećaja i misli? Da li je živi Krist Gospodin u Sv. Euharistiji za mene stvarnost s kojom ozbiljno računam, za koju živim? Što ću učiniti da moj susret s Kristom dođe na pravu visinu sjedinjenja? Da li sam iskren? - prema Bogu, drugima i svojim roditeljima? Shvaćam li da mi je ta vrlina najpotrebnija za bilo kakav napredak u duhovnom i obiteljskom životu? Kako sam učio? Jesam li samostalan u izrađivanju svojih zadataka? Da nisam čak drugima i smetao u marljivom radu? Da li sam ponosan na kršćanski stav o životu, čistoći i ljubavi? Možda u meni klija tajna želja i zavist mladićima i djevojkama koji ne znaju za ideale kršćanstva? Što sam poduzeo ili poduzimam da to riješim?... Moj Bože, * žao mi je što sam uvrijedio Tvoje Božansko veličanstvo. * Kajem se za svoje grijehe, * žao mi je što sam ih počinio. * Ne kajem se samo zato što sam zaslužio da me kazniš * nego osobito zato, jer si Ti neizmjerno savršen * i dostojan svake ljubavi, * jer mrziš grijeh. * Tvrdo odlučujem da ću se popraviti, * i izbjegavati svaku grješnu prigodu. * Subota Dođi, Duše Sveti, napuni srca svojih vjernih * i zapali u njima oganj svoje ljubavi. * Ispit savjesti... Kako čitam duhovno štivo? Mogu li čitati časopis ili knjigu duhovnog sadržaja koja u sebi nema izvanredne zanimljivosti a obogaćuje mi dušu novim spoznajama o duhovnim vrjednotama kršćanstva? Da li sam smetao druge u učenju i sabranosti? Da nisam bio kome na sablazan, tako da bi se s pravom na mene mogle primijeniti Isusove riječi: "Tko sablazni jednoga od ove moje najmanje braće, bolje bi mu bilo da si na vrat objesi mlinski kamen i da potone u dubinu mora?!" Kakav sam prema roditeljima - otvoren, privržen i iskren ili im možda svojom dvoličnošću, nemarom i zatvorenošću smetam da izvrše svoje poslanje? Što ću učiniti da to popravim? Da li se moja pobožnost prema Bl. Djevici Mariji sastoji u velikom povjerenju, odanosti i ljubavi koja zahvaća cijelo moje biće, ili se možda sastoji u ponavljanju nekih molitvica? Znam li se okoristiti Njezinom zaštitom i majčinskom pomoći u sređivanju problema sv. čistoće? Jesam li otvoreno i iskreno razgovarao sa svećenikom o tim pitanjima i načinu borbe koji najviše odgovara mojoj naravi? Da li sam se prilikom kupanja dolično vladao?... Kajem se od svega srca, * što uvrijedih Boga najveće i najmilije dobro. * Mrzim na sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem, * da ću se popraviti i da neću više griješiti. * Nedjelja Na koncu ovoga dana * Svemogući vječni Bože, prostirem se pred Tobom * i klanjam se Tebi, Bogu živomu i pravomu, * Stvoritelju, Otkupitelju i Posvetitelju svomu. * Vjerujem u Te, vječna istino! * Ufam se u Te, milosrđe beskrajno! * Ljubim Te, dobroto neizmjerna! * Zahvaljujem Ti na svim darovima, * osobito, što si me danas milostivo sačuvao * od svakoga zla duše i tijela. * Slava Ocu... Podaj mi, * premilostivi Bože, još ovu milost: * prosvijetli mi pamet, * da se sjetim svih grijeha u koje sam danas upao; * potakni mi volju * da se skrušeno pokajem, * što sam uvrijedio Tebe, * najveće dobro. * Ispit savjesti... Kako sam sudjelovao u današnjem bogoslužju? - vedro, s oduševljenjem - možda tromo, pospano? Koliko držim do sakramentalnog života, osobito Sv. Mise, Sv. Pričesti i Ispovijedi? Kakva je moja vjera u moć Sv. Sakramenata, nada da ću primiti milosti potrebne za život na kršćanskoj visini, ljubav prema Djelitelju svih milosti - Ocu i Sinu i Duhu Svetomu? Spremam li se za susret sa živim Kristom, svojim Bogom, vođom i prijateljem u Svetoj Pričesti? Kakva je moja Ispovijed? Da nije to ponavljanje istih grijeha bez mnogo volje i iskrenosti da svoj život temeljito popravim? Što je s kajanjem i odlukama? Hoću li i kod slijedeće Ispovijedi konstatirati iste grijehe, nemarnosti i pogrješke? Jesam li svjestan da od moje osobne obnove, ovisi obnova čitave moje obitelji, razreda... Hoće li me ganuti zov Krista koji trpi u braći sela i grada, moje okolice - glad, samoću, nerazumijevanje i prijezir? Europa, Azija... čekaju Kristovo objavljenje! Svi ovi čekaju na mene kao kršćanina... Mislim li na njih? Gledam li ozbiljno u svoju budućnost, svoj život - ili želim ostati običan, prosječan, u svemu posljednji, nesposoban za išta? Kakav sam prema svojim roditeljima, braći i sestrama, svome župniku te svima onima koji mi čine dobro, kod kuće, u školi... O Bože moj, * kako se stidim * gledajući tolike mane i prekršaje svoje! * Da me noćas pozoveš na svoj sud, * o Isuse, što bi bilo od mene? * Uzdajući se u Tvoje milosrđe, Bože moj, * kajem se od svega srca * za sve svoje grijehe, * jer sam Tebe uvrijedio, * Tvoju pravednu kaznu zaslužio. * Osobito se kajem, jer sam uvrijedio Tebe, * svoga najboljega Oca i najvećeg dobrotvora, * najveće i najmilije dobro, * koga nada sve ljubim. * Odlučujem čvrsto, * da ću se unaprijed po milosti Tvojoj čuvati svakoga grijeha, * te volim sve, * i samu smrt podnijeti, * nego Tebe uvrijediti ikakvim grijehom, * pogotovu smrtnim ili običajnim. * Odlučujem, da ću se kloniti svake grješne prigode * i vježbati se u svakoj krjeposti. * (Preuzeto, s neznatnim izmjenama, iz: Sursum corda, Umnoženo kao rukopis za privatnu upotrebu sjemeništaraca, Zagreb, 1969.) |