UVOD
Naše tijelo je po Kristu posvećeno prisutnošću Duha Svetoga (hram je Duha Svetoga) i treba poštivati tu Božju nazočnost... (Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi /1 Kor 3,17/... Proslavite dakle Boga u tijelu svojem! /1 Kor 6,19-20/. Bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima! /Ef 5,3/... Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje - da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga /1 Sol 4,3-5/... Nije tijelo za bludnost, nego za Gospodina /1 Kor 6,13/... Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega /1 Kor 6,9-10/). Znaj: Krist je rođen u tijelu, uskrsnuo je tjelesno - i tvoje je tijelo određeno da uskrsne u posljednji dan!
Čistoća te čini osjetljivim na duhovne stvari. Blago čistima srcem: oni će Boga gledati (Mt 5,8 ); ona daje slobodu djece Božje!
Čovjekova bogosličnost (prema: M. Vugdelija, Čovjekova bogosličnost. Metafizičko utemeljenje njegova dostojanstva, u: Živo vrelo, 6/2000, str. 8-9): čovjek je jedina legitimna slika Božja (usp. Post 1,27) u ovome svijetu, što je za čovjeka i njegovo dostojanstvo velika zaštita. Bližnjega treba promatrati i prihvaćati kao 'Božji sakrament' na zemlji, kao najočitiji oblik Božje nazočnosti u svijetu; svaka osoba koju susrećem, teološko je mjesto (mjesto susreta s trećom osobom - epifanija Boga). Dakle, intimnost s Bogom prelazi i preko susreta s drugim čovjekom.
Kršćansko viđenje bližnjega ima još jedan novi element: bližnji nije samo slika Božja, nego i 'produljeno utjelovljenje' (jer se Isus Krist poistovjetio sa svakim čovjekom). Pred licem takvoga bližnjega postajem u potpunoj bezinteresnoj relaciji, u potpunoj odgovornosti za njega. Prihvaćati, stoga, drugoga kao sliku Božju i priznati mu kao takvome njegovo neizmjerno dostojanstvo - najčišći je oblik bogoslužja. Čovjek je Bogu najbliže biće od svih stvorenja ovoga svijeta ('malo manji od Boga'); samo je on 'sposoban upoznati i ljubiti svoga Stvoritelja', te svojom spoznajom i ljubavlju dijeliti Božji život, ući u zajedništvo s Bogom. Sám Bog je 'mjera' i 'jamstvo' čovjekova dostojanstva i veličine. Ljudsko biće je tako vrijedno da i onda kada se nalazi u grijehu, u njemu preživljava nešto dragocjeno kao neuništivo. Slika čovjeka se gubi, gdje blijedi slika Božja.
- Sv. Grgur Ninski: Čovječe, promotri svoje kraljevsko dostojanstvo. Nebo nije bilo stvoreno na sliku Božju, kao ti…
- Sv. Kolumban: Veliko je dostojanstvo što Bog čovjeku dadesliku svoje vječnosti i sličnost svoje naravi… Zašto se, čovječe, sam sebi činiš tako bez cijene, kad si tako dragocjen Bogu? Zašto samoga sebe toliko obeščašćuješ kad te Bog toliko časti?
- Sv. Ivan Zlatousti: Koje biće ulazi u postojanje okruženo tolikom pažnjom? To je čovjek, velik i čudesan živi lik, u Božjim očima vredniji od svekolikoga stvorenja; to je čovjek, za kojega postoje nebo i zemlja…, čijemu je spasenju Bog pridao toliko važnosti da za nj' nije poštedio ni svoga jedinorođenog Sina. Jer Bog nije prestao činiti sve da čovjeka uzdigne do sebe i posadi ga sebi s desne.
- Sv. Katarina Sijenska: Koji te je razlog potakao da čovjeka postaviš u tako veliko dostojanstvo? Zacijelo neprocjenjiva ljubav kojom si u sebi samome gledao svoje stvorenje i u nj' se zaljubio. Jer ljubavlju si ga stvorio, ljubavlju si mu dao biće sposobno da kuša tvoju vječnu Dobrotu.
- KKC 364: Ljudsko tijelo ima udjela u dostojanstvu 'slike Božje': ono je ljudsko upravo zato što je oživljeno duhovnom dušom, i sva ljudska osoba određena je da postane, u Tijelu Kristovu, Hramom Duha.
NEKOLIKO JEDNOSTAVNIH SREDSTAVA ZA TVOJ RAST U ČISTOĆI
(za ubuduće: neki su ovaj sadržaj, pa i uz neznatne dodatke ili preinake, preuzimali bez navođenja autora, stoga - ne zbog autorskih prava - nego zbog elementarnog intelektualnog poštenja, navodim: PRVOTNI autor ove tematske cjeline jest: p. Ivan A. MSC; glavna literatura: Daniel-Ange, Dein Leib - geschaffen für die Liebe, Wien, 1996.)
- Nisu to jedina sredstva i nisu sva nepogrješiva, ali su lako ostvariva i ne bi ih trebalo odgađati za sutra. Veliki mir dolazi nam upravo po skromnim sredstvima nazočnosti Božje. No, ništa se ne dešava automatski. Ti nisi kompjutor, već borac svjetla. U borbi za čistoću, mnogo faktora igra ulogu: tvoje ponašanje, snaga volje, tvoja odlučnost sa samim sobom i, prije svega, milost Božja. Trebaš znati da svaki kompromis donosi sumrak i prouzrokuje pogrješke.
- Borba, da bi ostao u svjetlu, veličanstveno je područje na kojem možeš vježbati gospodstvo nad samim sobom; stvara od tebe radosnog i slobodnog čovjeka. Ne zaboravi: nikada nisi unaprijed programiran i uvjetovan. Imaš moć da se sa danim situacijama poigravaš ili da im se suprotstaviš ili da njima obvladaš.
- Kakvo si blago pripravljaš u nebu za svaku izvojevanu pobjedu, makar ona u tvojim očima izgledala tako malena! Ništa te više ne jača od te borbe. Borba na području čistoće jača te na svim drugim područjima...
- Danas je prava ljubav povezana s borbom - to je cijena koju moraš platiti, ako se ne želiš predati; ali to je čini samo još dragocjenijom. Jer je Zemlja ljubavi toliko napadnuta, trebaš ju braniti sve do izlijevanja krvi, ako treba. Suprotstaviti se pornokraciji, imati drugačiji izbor - znači mučeništvo. Mnogo ima danas mučenika čistoće, jer ne žele izgubiti nevinost: sveti otac ih redovito proglašava blaženima...
- Danas se pojavljuje fantastično nova generacija koja se diže protiv svih sotonskih napada na ljubav; Duh Sveti se bori protiv sotonskih klica nečistoće. Tisuće mladih silaze s tribina da učine uvjerljiv akt hrabrosti: pred prijateljima i roditeljima odlučuju da "prava ljubav čeka". Razumiju da je čistoća za ljubav ono što je stratosfera za Sunce: zahvaljujući njoj Sunce dolazi na Zemlju a da ne uništava život...- govori Daniel-Ange, suvremeni apostol mladih, na jednim duhovnim vježbama nama svećenicima.
- Budući da smo opsjednuti seksom, treba nam prisutnost Prečiste te ljubav i snaga Duha Svetoga. Moli Isusa za tu hrabrost mučenika: dati svoj život da spasiš život; da spasiš ljubav. Neka Duh Sveti, tvoju - tako često oslabljenu - volju iznutra ojača!
1. Prije svega, ne gubi odvažnost! Bori se! Ne daj se nikada pobijediti bez borbe! Ako te zarobljuje tvrda navika, tada te molim: ne daj se nikada unaprijed pobijediti! Nemoj kapitulirati prije nego si poduzeo sve da se suprotstaviš - preuranjena kapitulacija značila bi malodušnost i kukavičluk. Izgubio sam utakmicu, ali ne i prvenstvo!
Neki mladi misle da ih je Bog napustio, sumnjaju u Njega i Njegovu moć. Bog i čovjek tako postaju neprijatelji. Računaj s tim da Zli posebno napastuje čiste duše (osrednje i okorjele ionako su njegove!). Mnogi mladići i djevojke smatrali su se zauvijek zarobljenima i nisu znali kako iz toga izići - a sada su slobodni. Pokušaš li Gospodinu pokazati svoju borbu, uvijek ćeš iskusiti milosrđe. Odupri se svim silama! I kada budeš ozdravljen, kada budeš oslobođen od tog demona nečistoće - ne boj se naviještati moć Gospodnju te pomoći drugima da sa Kristom postignu pobjedu.
2. Proslavite Boga u tijelu svome (1 Kor 6,12-20). Čistoća se sastoji u poštivanju uzvišenosti svoga tijela, u tome kako iskazuješ Bogu čast - Njemu, koji je Stvoritelj tijela i koji, od Utjelovljenja, u samom Isusu ima tijelo od mesa. Ti ne pripadaš samome sebi. Tijelo je za Gospodina i određeno je da ima udio u slavi Uskrsloga. Sve mi je dopušteno, veli Sv. Pavao. Ali, nastavlja, nije mi sve korisno. Postoje zahtjevi ljubavi, i oni su iznad slobode! U Kristu sam slobodan, sigurno; tko se predaje nečistoći, nije slobodan, dao se je obvladati zakonom instinkta. Tvoje tijelo je određeno za uskrsnuće; ono je primilo od uskrslog Krista obećanje proslavljenosti.
3. Nečistoća je posebno teška. Kako je težak grijeh nečistoće! Grijesi protiv čistoće nisu, doduše, najteži, jer su to oholost i odbijanje ljubavi. Ali je ovaj grijeh najneuralgičniji - jer su njegove posljedice najteže i jer je čitav čovjek u svom vlastitom tijelu, po tom grijehu, uvučen u trpljenje (usp. 1 Kor 6,18). Nered na spolnom području uništava ljudsko srce, guši duhovni život, gasi radost na onome što je Božje, oduzima osobnosti njenu sposobnost da stupi u vezu sa Gospodinom i drugima, jer se čovjek zatvara u samoga sebe. Nečistoća je izopačenost, perverzija tijela i srca.
- Marino Restrepo: Svaki pad protiv duhovne čistoće = kaljanje našeg tijela koje je Hram Božji. Takav čin je veliko oskvrnuće, svetogrđe, kao kad bi Đavao ušao u Svetohranište... Seksualni grijeh (npr. blud, pornografija, preljub, masturbacija...) - najbrže nas, svjetlosnim godinama, udaljuje od Božje nazočnosti i ozbiljno nas uvlači u kraljevstvo Sotone. Ostaješ bez milosti, bez darova Božjih, nemaš ništa čime bi se odupro zlim silama, padaš ponovno u istočni grijeh, kao da nisi ni bio kršten - i ako ga ne ispraviš i ne okaješ - odvojit će te od Boga kada staneš pred Božji sud. Duhovi koji potiču tjelesnu nečistoću, toliko su jezivi da što više nečistoće od njih primimo, to se više počinjemo ponašati poput njih... U vrijeme kad si najviše griješio i izlagao dušu vječnom prokletstvu - a mislio si da uživaš najviše tjelesne užitke - tvoja duša je najviše krvarila i promicala vlastitu bijedu. Kad bi tako ostalo - nikada se ne bi spasio. Znaj - u paklu su mnogi koji su manje griješili nego što si ti griješio, koji imaju manje grijeha nego što ih ti imaš...
- Riječ posebno za dječake i mladiće: Gospodin je ljudsku prirodu fantastično uredio, pa tako i funkcioniranje muškog tijela, kao i spolnost. U prijelazu iz adolescencije u odraslu dob (kao i kod muškaraca koji ne žive u braku, a žive čisto), tijelo muškarca proizvodi stotine tisuća spermatozoida i posprema ih. Nakon izvjesnog vremena, ako mladić vodi čist život, doći će vrijeme kada će se njegov seminalni "rezervoar" preliti. Gospodin Bog je dizajnirao ljudsko tijelo tako divno da kada se to dogodi, višak se izlije tijekom noći. To neizravno, nehotimično ili neizazvano izlijevanje ljudskog sjemena za vrijeme spavanja naziva se polucija. Tog fiziološkog fenomena ne treba se sramiti, jer je on kod mladića sasvim normalan, prirodan proces oslobađanja tijela od viška sjemena. Naprotiv, treba biti zahvalan Gospodinu što je ljudski organizam providnosno tako divno uredio da se on potpuno prirodno može rasteretiti seksualne napetosti.
- Nenamjerna polucija (pollutio involuntaria, nocturna, passiva, physica, mere naturalis) nije grijeh sve dok, s obzirom na spolnu nasladu koju donosi i predodžbe spolnog općenja koje ju prate, nije dobrovoljno prihvaćen (cf.: A. Vermeesch, De Castitate, 385.). Dakle, objektivno, to nije nikakav grijeh. Kako navode moralisti (usp.: P. Šolić, Crkva u svijetu, br. 1, 1989., s. 79., citirajući Š. Šipića), grijeh se može obistiniti ako je to prethodno namjeravano (volitum in causa) ili je u samom činu ostvaren neki stupanj voljnosti, npr. ako se to dogodi u polusnu ((tada je to samo laki grijeh; opaska naša)). S moralnog gledišta prema toj pojavi treba imati slijedeći stav: ako se polucija dogodi u snu, pa makar uz ’aktivno’ sudjelovanje dotičnoga, u tom nema nikakva grijeha jer nije bilo ni svjesnosti ni voljnosti. Ako nakon sna uslijedi polucija, treba se pasivno držati, a ne je aktivno dovršiti. Po sebi je nije dužnost spriječiti, a često puta je to i nemoguće... Dakle, kada se probudiš, te ne možeš izbjeći osjećaju užitka, nemoj mu se prepustiti... probaj misliti na nešto drugo, zaboravi što se dogodilo, izmoli snažno neku molitvu (npr. Zdravo Marijo, ili jednostavno reci: Isuse, Ti znaš, ja s time nemam ništa...) i nastavi spavati... Ovi principi uglavnom odražavaju zaključke na koje se poziva Sv. Alfons: Nitko nije obvezan (pod uvjetom da ne postoji opasnost pristanka na pohotu, ili da ju dobrovoljno ne izazove) spriječiti poluciju koja se događa spontano ili koja je već započela; spriječiti je, na primjer, u snu. Ali može, iz zdravstvenih razloga, dopustiti da se priroda oslobodi. Jer to ne znači izazvati, nego podnositi izljev stanica koje bi inače naštetile zdravlju... pa čak i ako bi izlijevanje proizišlo iz krivnje, dovoljno je pokajati se i odbaciti svaki naknadni pristanak... većinom je preporučljivo opskrbiti se križem; i, izbjegavajući svaki užitak, držeći sklopljene ruke, moliti Gospodina da ne dopusti pad u nasladu (III, 479.). Ne daj se, dakle, ometati i prepuštati nasladi, nego nastavi napredovati u svetosti bez koje nitko neće vidjeti Gospodina (usp. Heb 12,14).
- Opaska: ono što je potrebno za higijenu tijela, nije grijeh, ako nije učinjeno u zloj namjeri!
- Pogledaj Isusa iz Nazareta u lice, utopi se u Njegovim očima - one su utjelovljenje beskrajne ljubavi i milosrđa. On od tebe želi učiniti najvećeg sveca u povijesti kršćanstva...
- Da, Isus traži korjenito kršćanstvo! Kako je netko lijepo naveo, Gospodin veli da je vječnost toliko vrijedna da nisi izgubio ako izgubiš sve na svijetu, a nisi ništa dobio ako dobiješ cijeli svijet...
4. Iz ljubavi budi čist. Budi uvijek svjestan da je čistoća nezasluženi dar Gospodina. Nitko nije sam po sebi čist. Čistim se postaje. Borbom protiv strasti, svijeta i Đavla. Čistoća je dar kontemplacije. Zavoli, dakle, čistoću, zavoli je iz ljubavi prema nekome. Ponajprije, naravno, iz ljubavi prema Gospodinu, kome i pripada, u prvom redu, tvoje tijelo. Ali isto tako, zaljubi se u čistoću i iz ljubavi prema svom budućem mužu ili svojoj budućoj ženi i iz ljubavi prema svojoj budućoj djeci. I ljubi čistoću kao uzvišenu vjernost. Da, jer čistoća zaljubljenih znači ljubav prema bližnjemu, slobodu - ali već i vjernost. Trebaš se pripremiti za vjernost, a vjernost sutra počinje danas. 'Ne' nečistoći znači 'da' ljubavi. Budi čist iz ljubavi, a ne iz želje za heroizmom.
5. Računaj na milosrđe. Ako još uvijek, usprkos svega, doživljavaš iskustvo svoje slabosti, tim više računaj na milosrđe Božje. Njegova je ljubav veća od tvoga grijeha; nemaj straha priznati se grješnikom pred Gospodinom. Priznaj svoj grijeh da prekineš lanac vezanosti. Ako tako lako padaš, te ne možeš napredovati, idi od oproštenja do oproštenja. Oproštenje je ono najljudskije u sakramentima. To dvostruko priznanje (stvarnost tvojih grijeha i Božje oproštenje), oslobodit će te. Svaka duša koja se diže, podiže svijet (E. Leseur).
6. Nađi si pravi ideal. Životni ideal ne bi smio biti u suprotnosti s tvojom općim dobrom, tj. s tvojim posljednjim ciljem. Ukratko, ne treba te odvraćati, već pripravljati na vječni život, pomažući da ga lakše postigneš. Drugo, neka ti ideal bude primjeren tvojim sposobnostima i mogućnostima, da razvija tvoje sposobnosti i uloge u službi Bogu i bližnjemu... On bi trebao biti i praktičan i ostvariv, inače ne bi imao snagu usmjeriti volju na djelovanje u svim životnim okolnostima. Za vjernika, najljepši ideal je osoba Isusa Krista, koji je postao čovjekom i živio među nama, da bismo Ga mogli nasljedovati u konkretnim uvjetima svoga života.
7. Nađi Oca, zaruči se s Kristom, ljubi Mariju. Jedini koji je u punini Otac i za kojim čezne tvoje srce jest - Otac! Trebaš Ga više nego ikoga drugog! Slabost Očeva srca su oni najslabiji. Gleda na prosjake. Suosjeća s prezrenima. Bog je na tvojoj strani - prijeđi na Njegovu stranu! Treba s Bogom biti privezan vezom koju nitko i ništa ne može raskinuti, treba biti potpuno gol, ne računajući na ništa drugo osim na Njegovu ljubav: treba biti Njegov sin! Uvijek si na koljenima Oca nebeskoga, osloni se na Njega jer On te brani, štiti... Otac je bolji i od majke, da, i od majke (usp. Iz 49,14-16).
- Zaljubi se u Isusa; onda ti ništa nije teško. Budi jedno s Njime. Živi stvarnu blizinu s Isusom. Ne odbacuj Ga na rub svoga života. Budi spreman za Njega dati svoj život! Učini od Njega prijatelja, koji te nikada neće pustiti pasti. Mnogi, razočarani ljudi objavljuju u Njemu Jedinoga, koji ih razumije, ne osuđuje. Jedinoga, koji ne napušta. Tako će Isus postepeno evangelizirati tvoju sposobnost da ljubiš. Od Njega ćeš naučiti dati život a ne se s njime igrati. On će ti pomoći otkriti tvoju vlastitu ljepotu, sakrivenu na dnu srca.
- Marija je tvoja Majka, tvoja sestra. Ona je Majka Božja, Njegova kćerka. Ona je supruga, žena. U onome, u čemu žene oko tebe nisu bile onakve, kakve bi trebale biti, u čemu su te slagale, ranile, obeshrabrile - neka ti Marija postane Ona čija prisutnost znači ozdravljenje. Ona će ti pomoći ljubiti sebe u istini. Prosvjetlit će tvoju ljubav...
8. Posveti se Isusu. Sve što jesi i kakav jesi, sve što imaš: tijelo, dušu, duh, osjećaje, svijest i podsvijest, maštu, riječi, svoje odnose s drugima... Isuse, ovdje je tvoj bijednik, pomozi mi…
9. Pripadaj Isusu. Pozvan si na čistoću. Tvoje tijelo pripada Kristu i hram je Duha Svetoga. Kako bi mogao svoje tijelo predati nečistoći, to tijelo koje je Bog na križu uz cijenu Krvi Kristove otkupio, odredio za uskrsnuće i obdario svojim Duhom!? Nemoj samovoljno normirati nad samim sobom - budi sluga Kristov. Nemoj posjedovati samoga sebe - pripadaj Isusu. Nemoj ostvarivati samoga sebe - poštuj u svome tijelu i u svojoj spolnosti uzvišeni plan svoga Gospodina...
10. Zazovi iskreno Gospodina. Ako imaš problema sa spolnošću ili u njenoj orijentaciji: moli Stvoritelja. Nitko ne može tako pomoći duši kao Onaj koji ju je stvorio. Jedini koji je sposoban usmjeravati te: tvoj Stvoritelj i Spasitelj, Isus. Tko drugi može stupiti do tih dubina u kojima si ranjen? Zazovi žarko. Molitva bez srca - nalaziš se pred Bogom kao mrtvac (Arhimandrit Rafail). Ponekad nikakva psihoterapija nije sposobna riješiti neki seksualni problem ili ga uopće dezinficirati. Navode stručnjaci: zdravlje zavisi više od Isusa Krista nego od Hipokrata (medicine) i stanje duše liječi tijelo. Dopusti da nekoliko kršćana s tobom moli za tvoje ozdravljenje (jer Gospodin je izvan i iznad vremena - udaljenost, koja je za tebe prošlost, za Njega je sadašnjost). Mnogi mogu posvjedočiti da je Bog tako došao do njihovih problema. Nikakvo magično niti automatsko djelovanje; sve zavisi od djetinjeg povjerenja i slobodne volje Gospodina. Ozdravljenje može trajati mjesecima, možda i godinama; za to vrijeme trebaš surađivati iz sve snage, s punim povjerenjem. Hvali Ga i slavi, bez prestanka, i svo zlo će bježati od tebe... Gdje je Isus, tamo zlu nema mjesta!
11. U mjeri, u kojoj se sredstva zla upinju, da te podmite, trebaš Duha Svetoga! Moli često Njegovu milost, da mogneš uvijek ostati čist. Ono što je slabo, On čini jakim. On čisti srce. Napasti čine tvoje slabosti još ranjivijima. Ako ih želiš pobijediti samo svojim sredstvima, bit ćeš unaprijed pobijeđen. Ali ako si 'podložan' Duhu, zao duh ti se neće usuditi ni približiti, a kamoli te zaplašiti. Uvijek ćeš biti zaštićen tim izvrsnim i neusporedivim Braniteljem Duhom Svetim. On ti dolazi u pomoć u svim tvojim bitkama. U Njegovoj nazočnosti, zao duh je sveden na ništa. Viči, vapi Duhu Svetom da dođe u pomoć tvojoj slabosti!... Kao što vidimo, snaga slabih, onih koji su spopadnuti napašću - jest vikati Duhu snage (Sv. Bernard).
- Duše Sveti, Duše Snage, Duše Branitelju, ispuni me, posveti me, osnaži me, vodi me... (p. James Manjackal).
12. Važno: redovito primaj Sakramente! Izdrži od jednog oproštenja do drugoga! Dva daleko najbolja sredstva za rast i ozdravljenje jesu: Ispovijed kao Sakrament svjetla, Euharistija kao Sakrament ljubavi. U Ispovijedi sve daješ Bogu, a u Sv. Pričesti sve od Njega primaš.
- Tako smo krhki da neprestano moramo primati Božje Tijelo kako bismo izdržali u čistoći, koja je bez Njega nemoguća. Tko euharistijski, sakramentalno, ne uzima Isusovo Tijelo i ne pije Njegovu Krv, taj ne može imati božanski život u sebi. Ne može postići ni vječni život u nebu. Bez Isusovog Tijela nema ni kršćanina ni Crkve ni spasenja.
- Sv. Ambrozije: Ako bježite od mraka, Isus je svjetlo! Ako trpite od vatre strasti, Isus je osvježenje! Ako želite da vam rane budu ozdravljene, On je liječnik! Ako vas pritištu grijesi, On je pomirnica! Ako ste gladni, On je hrana! Ako ste potrebni pomoći, On je snaga! Ako se bojite smrti, On je život! Ako žudite za nebom, On je put! Ma tko ti bio, ako se želiš sačuvati dobrim i čistim, ispovjedi se i primi barem svakih 8 dana Sv. Pričest. Pričešću, Isus - Božanstvom i Čovještvom, uskrslim Tijelom i Krvlju - dolazi k čovjeku. Na taj način čuva se nevinost u mnogim srcima. Osobito u velikim opasnostima za nevinost duše, mnogi ljudi ostaju ipak čisti kao anđeli! Baš zato jer smo slabi, jer smo u tolikim opasnostima - moramo se često krijepiti Kruhom jakih! Sv. Ivan Zlatousti: Sveta Euharistija pali u nama oganj božanske ljubavi koji tjera zloduhe. Pa opet: Kad odlaziš od Svetog stola, ti si kao vatreni lav, ojačan i strašan za Sotonu.
- Ako si preduboko ranjen negativnim iskustvima, ili se osjećaš kao zarobljenik jedne tjeskobne prošlosti na seksualnom području ili neke duboko ukorijenjene navike, ako si izmučen u dubini nastranim sklonostima i ne usudiš se o njima s nikim popričati, pročitaj: Mt 14,27; Iv 16,33; Mt 11,28. Očekuj sve od ljubavi Isusove! Nevinost Božja, svetost Kristova, ljubav Duha Svetoga trebaju postati u tebi izvor tvoje čistoće. Nije moguće imati čisto tijelo ako srce nije postalo čisto! Sakramenti su autentični kanali milosti. Crkveni naučitelji kažu da je gotovo nemoguće vjerovati u čistoću onih koji se ne ispovijedaju. Sv. Ivan Bosco, odgojitelj mladih: nema sigurnijeg puta od česte Ispovijedi da se mladi očuvaju od nečistih grijeha i od svih drugih grijeha teških i lakih. - Moli se, dakle, redovito, čuvaj se grijeha, sudjeluj svaki dan na Sv. Misi, pričesti se svaki put, ispovjedaj se često...
- Nedavno sam pročitao nešto zanimljivo: zbog masturbacije ili predbračnih bludnih odnosa, mnogi mladi često ne idu na Ispovijed - ili zato što ne vide da je to grijeh, ili vide, ali im nije žao; ili se kaju, ali to opet planiraju napraviti. Kad bi u takvom stanju išli na Ispovijed, to bi značilo da su lagali da se kaju i da 'čvrsto odlučuju da neće više griješiti' (bila bi to 'svetogrdna Ispovijed' - još jedan, strašan, dodatni objektivno teški grijeh). A pošto imaju grijeh na srcu, ne mogu primiti Sv. Pričest (pogotovo ne 'Svetu'). Zbog toga nakon nekog vremena prestanu ići na Sv. Misu, udaljuju se od Crkve. Malo po malo prestanu s bilo kakvim odnosom s Bogom... Ti nemoj tako. Sv. Filip Neri pripovijeda o nekom mladiću koji mu je došao na Ispovijed s čvrstom odlukom da će pod svaku cijenu napustiti određene nečiste grijehe na koje se bio privikao. Svetac ispovjedi mladića, i vidi njegovu volju da se popravi, odriješi ga od grijeha, i reče mu: ako bi ponovno pao u grijehe, neka se odmah vrati i ponovno ispovjedi. Drugog dana, evo tog mladića ponovno Sv. Filipu: Oče, đavao je bio jači od mene, ponovno sam pao u isti grijeh. - Jesi li se pokajao? - Jesam, oče! - Dobro, ja te odrješujem od grijeha tvojih, idi u miru - ali se vrati nakon prvog pada. Nakon 3., 4. i 5. dana, evo ga uvijek kao na početku. I to je bilo 12 ili 13 puta, u većim ili manjim razmacima. Konačno je trijumfirao nad svojim grijehom i postao je tako čist da ga je Sv. Filip primio među svoje redovnike. Postao je vrlo pobožan i revan redovnik...
13. Adoriraj Euharistiju. Ljubi svoje tijelo u svjetlu! Od velike je važnosti čistiti svoje oči, promatrajući Tijelo Kristovo. Važno je očistiti oči od sve prašine i uranjati ih u svjetlo! Duže promatranje Njegova Tijela, euharistijska adoracija, postupno čisti tvoj pogled i tvoju maštu od svih slika, koje su ih onečistili. Zagledaj se u Isusove oči i vidjet ćeš: to je Ljubav! Iskusi svemoćnu efikasnost Božjeg pogleda (usp. Lk 22,54-62). Poslije adoracije, nema više ništa, ništa što bi još moglo biti darovano (P. Lippert). Budući da je adoracija vrhunac darivanja, žrtvovanja - dođi k Isusu s više pouzdanja (usp. dva slijepca: Mt 9,29; Lk 17,19; Mt 9,22; Mk 10,52); vjeruj u Njegovu ljubav, ali i u Njegovo milosrđe. Ponavljam: protiv erotske nečistoće - euharistijska adoracija (klanjanje)...
- Primjer svetaca: Sv. Franjo Ksaverski bi, nakon što se cijeloga dana trudio oko spasenja duša, često proveo noć u molitvi pred Presvetim Sakramentom. Kada bi ga obuzao san, legao bi na stube oltara da se kratko odmori, a potom nastavio razgovor s Gospodinom. Sv. Franjo Regis, nakon što bi dan ispunio napornim radom, dopustio bi si kratak odmor pred svetohraništem. Ako je crkva već bila zaključana, jednostavno bi kleknuo pred vrata. Sv. Dominik često je tijekom dana navraćao u crkvu. Sv. Franjo Borgia posjećivao je svoga Gospodina 5 puta dnevno, Sv. Marija Magdalena de'Pazzi 33 puta, Sv. Ignacije i Sv. Stanislav Kostka svo svoje slobodno vrijeme provodili su pred Svetohraništem. Sv. Vinko Paulski, kad je posjećivao siromašne i bolesne, ulazio bi u svaku crkvu koja mu se našla na putu; ako je crkva bila zaključana, svoje bi pobožnosti obavljao vani, pred vratima. Prije svoga ređenja, Sv. Ivan Bosco odlučio je često pohoditi svoga Gospodina. Svi Božji odabranici primali su pred Presvetim Sakramentom milost na milost. Sv. Alfonz Liguori piše: Oslobodite se ljudskih veza i svakodnevno provedite barem pol ili četvrt sata u nekoj crkvi pred Presvetim Sakramentom. Kušajte i vidite kolike će vam milosti to donijeti. Vrijeme što ga provedete pred euharistijskim Gospodinom pokazat će se najzaslužnijim u vašem životu. Više ćete primiti moleći 15 min. pred Presvetim Sakramentom negoli kroz sve ostale duh. vježbe tijekom dana. Bl. Henry Suso kaže da će Isus u svojoj euharist. prisutnosti uslišiti molitve svojih vjernih brže negoli na bilo kojem drugom mjestu. Sveci su toga bili svjesni: u svim svojim kušnjama hitali su k Isusu u Presvetom Sakramentu. Sv. Ivan Vianney, župnik arški, satima je znao klečati pred svetohraništem noću, moleći za svoju župu, i to s kakvim veličanstvenim ishodom! O djeco moja, što je taj Sakramenat ljubavi! Majka Terezija: Nigdje na svijetu nisi više voljen i dobrodošao nego kod Isusa u Presvetom Sakramentu...
14. Živi Evanđelje do maksimuma. Pa i kada bi se dogodilo da se na spolnosti poklizneš, nisi time manje pozvan koračati po kraljevskoj cesti Blaženstava. Ako te svako oproštenje ponovo postavi na noge, dobro je to koračanje barem za napredovanje na cesti svjetla, ako već na njoj nije moguće plesati. Uvijek se možeš dati na službu siromasima, naviještati Radosnu vijest, premda je - u svojoj krajnjoj krhkosti - ne uspijevaš živjeti u njenoj punini! Toliko se mladih kao ti, trudi u službi Crkve i svijeta. Izvanredno vjerni, divno predani. Zaboravi samog sebe i ne zaboravi darivati se drugima. Imamo odgovornost za rast drugoga.
15. Čitaj svakodnevno Sveto Pismo. To ti Bog govori. Pa kada On govori - ti slušaj. Sveto Pismo se čita moleći (nemoj ostati na slovima, dođi do Osobe Isusa Krista). Nauči se slušati, osluškivati. Ne čitaj brzo: pročitaj jednu rečenicu i osluškuj što ti Bog govori; tek onda idi dalje. Duh Sveti je egzegeta Isusov; u Njemu, možeš susresti Isusa. Riječ Božja je stvaralačka Riječ, ima istu snagu koju je imala Isusova Riječ: Lazare, iziđi! i Božja Riječ pri stvaranju: Neka bude! Ovaj tabernakul Riječi Božje možeš držati i na svom stolu.
- Želiš li doista kršćanski živjeti i vjerodostojno apostolski djelovati? Imaj Sveto Pismo u ruci i Duha Svetoga u srcu (to je sva tvoja 'misionarska oprema'; usp.Mt 10,7-10; Mk 6,8-9). Moli Duha Svetoga da ti dade svoju svjetlost: da Evanđelje postane za tebe Riječ Božja!
- Žalosno je vidjeti domove nekih ljudi 'ukrašene' opscenim slikama, golotinjom, idolima, pa čak i Sotoninim znakovima i simbolima! Ti si nađi pojedine rečenice iz Biblije koje su te najviše dirnule, napiši ih na komadiće papira i zalijepi ih na zidove, vrata, u unutrašnjost automobila ... Kada čistiš dušu, čisti i svoj dom!
- Sv. Augustin je začuo glas u sebi: Uzmi i čitaj! Otvorio je Sv. Pismo na mjestu: Hodimo pristojno kao po danu... Obucite se u Krista, ne ugađajte pohotama (Rim 13,13). To ga je pogodilo. Njegovu razuzdanu dušu obasjalo je svjetlo, ostavio je stari grješni život i znamo - postao je svetac.
- Sv. Franjo Asiški otvorio je Evanđelje i pročitao riječi: Ako želiš biti savršen, idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu (Mt 19,21). Učinio je tako i uspio izvesti najveću obnovu Crkve.
- Što ćeš ti danas otvoriti i pročitati? Koje će riječi danas tebe učiniti svecem?...
16. Bez molitve nema uspjeha. Sve što trebamo, možemo postići molitvom. Dakle, milošću Božjom, a ne svojom lukavošću (Sv. Ivana Chantal). Jer, molitva je čovjekova snaga, a slabost Božja (Sv. Augustin). To je sila koja mijenja svijet. To je tvoje Brdo Preobraženja, tvoj Getsemani i Cenaculum gdje primaš Duha Svetoga. Tu ulaziš u Isusovu slavu na Taboru i u Isusovo Srce u Getsemanskom vrtu. To je vrijeme u kojem gledaš Isusa. Tu mi Bog govori: Ja sam s tobom. Ti si moj, ne boj se. - Moliti i ljubiti - eto blaženstva čovjekova na zemlji! (Sv. župnik arški). Nitko se još nije spasio bez molitve, pa ni desni razbojnik. Nije nam naređeno da neprestano radimo, bdijemo i postimo, dok nam je dan zakon da bez prestanka molimo (Evagrij Pontski). Kažu, i raj će biti molitva.
- Đavao će te mrziti (blago tebi!) ako vidi da se ti, mala duša, upuštaš u molitvu, ako vidi da želiš tražiti i raditi za Boga. Pakao se boji tvoje molitve. Koristit će svaku lukavštinu i zaprjeku da te obeshrabri i odvrati od nutarnjeg života (zato imaš toliko napasti i kušnji za vrijeme molitve!). Protivnik našega spasenja ničega se tako ne boji kao molitve. Ništa nije tako sigurno da ga svladamo (Filip Neri). Taj bijes ti dokazuje, koliko tvoja molitva ima vrijednosti za otkupljenje svijeta.
- Bit molitve ne sastoji se u riječima, formulama i mislima: Bog traži poklonike u duhu i istini (Iv 4,23). Treba moliti jednostavno, kao dijete od četiri godine (Sv. župnik arški). Licem u lice, srcem sa Srcem. Nikada se ne rješava problem izbjegavajući ga ili preskačući ga - stavi tu gorčinu između sebe i Boga; i moli Ga dok je On ne pretvori u slatkost. Stavi problem pred Gospodina, da On zaprjeku pretvori u sredstvo (usp. Sluga Božji Jules Chevalier). Kad se radi o poteškoći, pokušaj ju izmjeriti tako da ju de-dramatiziraš. Treba ju živjeti do dna, ne tražiti da ju izbjegneš - gledaj otvoreno u nju tako dugo dok ne nestane u punom svjetlu. Traži da u tvoje prazne ruke Bog stavi potrebne sile; to je dinamizam povjerenja. Tvoja duša postajat će sve više nadnaravna. Traži Gospodina dok Ga ne nađeš. Identificiraj se u molitvi s Isusom, imaj u svemu iste osjećaje kao On: tada će ti Bog dati svoju vlastitu ljubav, svoga Duha, Sebe samoga. Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine... (Iv 14,16-17). Tvoja će se molitva tada sve više pojednostavnjivati, tvoje čašćenje postajat će sve dublje. Meni je živjeti Krist (Fil 1,21). Naše molitve nerijetko stvaraju čudesa, napose u duhovnom životu. Ne moljakaj samo materijalne stvari, nemaj sebične molitvene nakane (za sebe moli na kraju!); Isus je rekao: Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati (Mt 6,32-33; Lk 12,30-31); ta čovjek ne moli da Boga usmjerava, nego da sam bude pravo usmjeren. Koji put Gospodin niti ne čeka da ga ti moliš, nego gleda na tvoju otvorenost prema Njemu u molitvi hvale! Hvali Ga i slavi zbog Njega samoga, jer je Bog, zbog objave Njegove slave, Njegove moći, mudrosti i ljubavi (usp. Izl 15,1-18; Otkr 4,8; 4,10-11; 19,4-6; Ps 29; 100; 103; 104; 113; 117; 146...; Lk 1,46-55; 1,68-79; 2,13-14; 2,28-32; 2,38); mogu Ga hvaliti zbog bilo koje stvari, jer je On Gospodar svih stvari. Sv. Augustin: Ne raste Bog po našim hvalama, nego mi. Slavi Ga za one koji to ne čine, za one koji su u opasnosti, zahvaljuj u ime cijelog čovječanstva i koristi molitvu za vlastito duhovno obogaćivanje. Moli umjesto onih, koji su nekoć imali vjeru, a onda je izgubili; umjesto onih, koji su nekoć ljubili Boga, a onda Ga zaboravili; umjesto onih koji su nekoć molili, a onda Ga ostavili. U svojim molitvama ne smiješ stavljati granice Božjoj svemoći, Njegovoj ljubavi prema tebi i spremnosti da ti pomogne (usp. Mk 9,23: Mt 17,20). Traži velike stvari i male će ti se dodati; traži nebeska dobra i zemaljska će ti biti pridodana... Najveći dio naših nedostataka proizlazi iz nedostatka molitve: dovoljno se ne stavljamo u nazočnost Božju.
Vježba prisutnosti Božje jest molitva produžena tijekom čitavoga dana. Ništa jednostavnije: gledam Gospodina koji mene gleda… Kad ti misliš o Meni, ti živiš za Mene; kada ne misliš na Mene, ti živiš za sebe, reče Isus jednoj svetici. Bog dotiče srce, ali u pustinji, kada ti ne ostaje više ništa i nitko. On ti govori u srce, u tvojoj samoći i u tvojim tišinama...
Ljubi molitvu kao izvor tvoje čistoće. Gaji neprestano jedinstvo s Bogom. Kad ideš k Bogu, misli samo na to, da je On već tu i reci Mu: Gospodine, na raspolaganju sam Ti... Učini od moje molitve sakrament Tvoje nazočnosti; ona će mi od Tebe sve izmoliti... Sv. Franjo postao je molitva i zato je njegovo djelovanje bilo tako neodoljivo. Otiđi svaki dan na brdo Tabor, dopusti Isusu da se odmori na tvome srcu, pusti da te ogrije Lice Isusovo = stavi sve aktivnosti na drugo mjesto, a na prvo - molitvu!
- Bog ti daje 24 sata dnevno, a od toga traži samo 1 do 2 sata...
- Velika laž: 'nemam vremena'. Bog je stvorio vrijeme i mislio na vrijeme molitve kad te je pozvao. Ne, to je pitanje odlučnosti. (Netko, ne bez ironije, lijepo reče: Neki se mole samo kad padaju sa stijene, ili kad im se pojavi maligni tumor...).
Vidi: 1 dan = 24 sata = 8 sati odmora, 9 sati rada, 3 sata hobija, 3 sata molitve, i još ti preostaje - 1 sat... Umor? I Isus je molio umoran; uostalom, danas molim zajedno s bratom umorom... Ako se umoran želiš odmoriti, moli dvostruko duže nego obično kad si svjež (tako majka Tereza). Nađi si redovito vrijeme molitve (kad si najsvježiji) i od njega ne odstupaj! Vrijeme molitve - ne daj to vrijeme nikome; to je vrijeme između tebe i Boga.
- Sv. župnik arški: Ima ih koji se posve utope u molitvu kao riba u moru, jer su posve dobrom Bogu darovani. Nema razdijeljenosti u njihovu srcu. O, kako volim te veliko duše! Sv. Franjo Asiški i Sv. Koleta gledali su Boga i s Njime razgovarali kao što mi sa sobom razgovaramo... Ja često mislim ovako: kad idemo da se poklonimo Gospodinu, postigli bismo sve što želimo, samo kad bismo to zatražili zaista iskrenim srcem...
- Budi uporan u molitvi 'do bezočnosti' (Lk 11,5-8; 18,1-8); moli s vjerom koja očekuje (Mk 11,24: Sve to god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!). Ne postoji 'neuslišana molitva; treba moliti do uslišanja. Tko zna, u posljednja vremena, koliko će Bog izliti Duha Svetoga iz fonda naših 'neuslišanih molitava'…
Usp. jerihonskog slijepca Bartimeja 'kraj puta': ušutkivahu ga, ali on vikaše još jače: 'Sine Davidov, smiluj mi se!' Isus se zaustavi i reče: 'Pozovite ga... I upita ga: Što hoćeš da ti učinim? (Mk 10,48-49.51). Bog nas uvijek uslišava, iako koji put drukčije nego što očekujemo (Providnost Božja čini iznimke, kad se to ne protivi Njenim spasonosnim planovima, Božjoj ljubavi prema nama). Nije Bog onaj koji šuti, nego smo mi oni koji smo gluhi (A.-D. Sertillanges). Isus je ipak govorio svojim učenicima: Zaista, zaista, kažem vam, što god zaištete u moje ime, učinit ću... (Iv 14,12-14). Kako odvažna tvrdnja, kakvo svečano obećanje: zaista, zaista, kažem vam! Nije rekao: 'možda ću to učiniti', ili 'vjerojatno...', ili 'mogao bih...', već učinit ću. Ipak je tako, kako je obećao Isus. On pozna svog Oca kao velikodušnog darovatelja... Vjerujem zato jer je to nemoguće (Tertulijan). Ako vjerujemo, sve će nam biti moguće: Isus im (dvojici slijepaca) kaže: 'Vjerujete li da mogu to učiniti? Kažu Mu: 'Da, Gospodine!' Tada se dotače njihovih očiju govoreći: Neka vam bude po vašoj vjeri (Mt 9,28-30). Vjera je 'jaka točka' u odnosu prema Isusu: Sve je moguće onomu koji vjeruje! (Mk 9,23). Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju? (Iv 11,40). On je vjerni Bog, koji drži svoje riječi; uvijek ih je držao i uvijek će ih držati. Idi, neka ti bude kako si vjerovao! (Mt 8,13).
- Kao da se više ne usuđujemo zaista povjerovati da Bog može doista direktno zahvatiti u naš život i u ljudsku povijest, da može još danas neposredno ući u naš život i u naš suvremeni svijet. Mislimo, ako se Bog uključi u našu egzistenciju - odjednom, postalo bi to uznemirujuće i sve bi se moralo izmijeniti! Lakše je onda da se to ne vjeruje osim polovično. Povjerujmo da Bog Isusa Krista nije mrtvi Bog, ili slabi ili daleki, niti pronalazak ili projekcija ljudskog duha, nego moćni Bog, sposoban da sve promijeni... (fr. S. Pinckaers, O.P., u jednoj reviji na francuskom).
- Tako i mnoga pitanja onemogućuju molitvu s vjerom, sa sigurnošću i očekivanjem da će Bog odgovoriti (da li me Bog doista čuje, zašto ne odgovara, ljubi li me On doista, kako mogu znati da me ljubi, brine li se On za moje probleme?...). Mnogi kršćani ostaju na nivou pitanja i nemaju hrabrosti povjerovati Evanđelju (pitajte današnje posjetitelje crkvi da li se mole - većina će ih odgovoriti potvrdno; ali ako ih dalje pitate, daje li im Bog uvijek što Ga mole - naići ćete tada na šutnju ili podsmijeh). A Isus je htio, da Njegova Crkva bude narodom, koji je pun vjere!
- Prvi korak: Kupi si barem Novi zavjet sa Psalmima, Božanski časosolov (liturgijski molitvenik za narod Božji), Katekizam Katoličke Crkve; krunicu, klecalo... Nađi si svoj molitveni kutak u stanu (sa Križem, Svetim Pismom, Božanskim časoslovom, svijećom, krunicom) za molitvu, meditaciju... gdje ćeš svakodnevno spajati Nebo sa zemljom.
- Rastresenosti u molitvi (usp.: R. Faricy, D.I., Molitva i nutarnje ozdravljenje, Duh i voda, Jelsa, 1989., str. 83): rastresenosti osvjetljuju ono što treba biti ozdravljeno u meni; očituju onaj dio u meni koji još nije integriran u osobni odnos s Isusom Kristom. Te rastresenosti ti pokazuju ono što još posve ne pripada Njegovu gospodstvu i što još nisi posve i svjesno prikazao snazi Njegove Ljubavi prema tebi. Stavi ih u Božje ruke te tako i same rastresenosti pretvori u molitvu! Te rastresenosti su znak onoga što bi trebao u molitvi izričito staviti pod Isusovo gospodstvo da On to ozdravi.
- Onima koji zaspe za vrijeme molitve, Sv. Mala Terezija savjetuje da prihvate sebe kakvi jesu, sa svim svojim nesavršenostima: Trebala bih biti žalosna zbog toga što (od moje sedme godine) spavam za vrijeme molitve i zahvaljivanja, no, ne žalostim se... mislim da se mala djeca sviđaju svojim roditeljima i kada spavaju i kada su budni. Zar to nije izuzetno! Neka ti to ubuduće pomogne kad budeš 'spavao' na Misi (u Africi postoji crkveni redar koji takvu osobu odmah dodirne da se probudi), ili, kad si umoran, drijemaš za vrijeme propovijedi (kažu zlobnici: 'propovijed je vrijeme za nadoknađivanje sna'...).
- Molitva je parametar kojim mjerimo duhovnu dubinu jedne osobe. Što mora uraditi osoba koja ne osjeća potrebu za molitvom? Neka usrdno i ustrajno moli Boga da joj probudi čežnju/želju/sklonost za molitvom (Ignacio Larrańaga)... polagano i s unutarnjim mirom.
- 'Ništa ne osjećam, ne nalazim u molitvi': tu se ne radi o osjećati ili ne osjećati. Potrebno je biti uporan i ustrajan i ne malaksati: Gospodin će, u svoje vrijeme, nagraditi naše napore; Njegov odgovor će biti jasan i očigledan. Važno je da moja duša čezne, jeca i viče za nebom, za rajem, za Bogom (usp. Ps 137; Ps 27,4; Ps 42; Ps 63; Ps 130).
17. Koristi tzv. 'strjelovite molitve'. To su molitve kratke po obliku, ali duge po vremenu. Osobito zazivaj Ime Isusovo (ime Isus znači: Osloboditelj, Spasitelj). To je Ime pred kojim se mora pokloniti nebo, zemlja i podzemlje (usp. Fil 2,10). To je Ime nad svakim imenom. Kratke molitve (kao: Isus je moj Gospodar! - Isus je Spasitelj! - Moje tijelo pripada Isusu! - Bože moj i sve moje! - Isuse, Tebi živim, Isuse, Tebi umirem, Isuse, Tvoj sam živ i mrtav. Amen! - Isuse, Bože moj, ljubim Te nadasve! - Isuse, Marijo, Josipe, vama srce svoje i dušu svoju dajem! - Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se meni i cijelome svijetu! - Bože, smiluj se meni grješniku! - Isuse, sine Davidov, smiluj mi se! - Srce Isusovo, u tebe se uzdam! - Hvala Ti, Gospodine Bože, što stvaraš lijepe djevojke (mladiće)! - možeš moliti uvijek (i za vrijeme najvećeg posla!), i kad nema napasti, i tako držati svoju dušu u najvećem sjedinjenju s Bogom (i u najvećem poslu). Molitvu: Po svome neokaljanom začeću, Marijo, čuvaj me čista na tijelu i duši! - Slavljeno budi uvijek sveto i bezgrješno Začeće Blažene Djevice i Majke Božje. Amen!, dodao je svakodnevnom moljenju časoslova Sv. župnik arški; od tada ga više nisu mučile napasti protiv svete čistoće, navodi njegov biograf. Izaberi si nekoliko zaziva koji ti se sviđaju, tako da ti nekako sami od sebe dođu na pamet u kušnji.
- Nasljeduj Krista (6. pogl., 21-27): Odgovori (đavlovom došaptavanju): Odlazi, nečisti duše! Zastidi se, bijedniče! Sama si nečistoća... - Odlazi od mene, najbestidniji zavodniče! Nema ti mjesta kod mene. Uza me će se boriti Jaki, Isus, a ti ćeš ostati posramljen. - Radije ću umrijeti i svaku muku podnijeti nego li uza te pristati. - Utihni! Umukni! Neću te više slušati, makar mi i dalje dosađivao. - 'Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strijepim? (Ps 17,1). - Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji (Ps 27,3). - Gospodine, hridi moja, Otkupitelju moj! (Ps 19,15).
18. Ne moraš praviti prethodnu toaletu (šminkanje). Da budeš oslobođen od svog kompleksa (grijeha, zla...), najbolje je da ga predaš onakvog kakav jest, ni više ni manje! Ne treba pokušavati da ga se oslobodiš prije nego stupiš pred Gospodina: Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti (Mt 11,28). Oni koji žele urediti svoju toaletu prije nego se pokažu pred Bogom, prerađujući i potiskujući svoja negativna životna iskustva - znači da ne žele dati sve, žele zapravo dati samo ono što je lijepo - ali upravo ono što je ružno, nezdravo - želi Isus, da bi to iscijelio (On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove /Ps 147,3/; Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima /Mt 9,12; Mk 2,17; Lk 5,31/). Tvoja bijeda i tvoja rana su jedina ulazna vrata u tajnu Presvetoga Trojstva. Kreni, dakle, ne selekcioniraj ništa, daj sve bez pravljenja izbora ili popisa. Stvari su stvorene da budu spaljene i pročišćene. Malo je važno jesu li lijepe ili ružne: pepeo je isti... Tvoja bijeda, patnja, tvoji nedostaci, pa i sami grijesi, svi oni dani za koje misliš da su izgubljeni - daj ih Isusu i shvati da problem nije u dobrom funkcioniranju, već u darivanju. Iz najmanjeg trenutka tvog života, Bog može nešto učiniti ako Mu ga želiš darovati, ali takvog kakav jest...
- (Negdje sam u njemačkom tisku pročitao ovakvu zgodnu pouku: To je kao da Bog ne prestaje telefonirati ljudima i nazivati ih: 'Halo... Halo... Ovdje Bog!' A odgovor na drugom kraju žice mogao bi biti gotovo ovakav: 'Da. Halo... Ovdje tvoja djeca koja nisu tako loše... Dobro smo, nema problema... Ovdje tvoje sluge koji te ljube, koji ispunjavaju sav tvoj zakon, koji su zdravi...' A na kraju žice, dugi muk... Bog ne odgovara na takve odgovore. Nastavlja telefonirati sve dok ne začuje na kraju žice: 'Ovdje bijednik koji dalje ne može. Vapijem k Tebi. Dođi, pomozi mi. Brzo, odgovori mi.' Tada Bog odgovara odmah. Silazi žurno... Jer Bog ne može ne odgovoriti - siromahu! I tako ljubav može, nad jednim paklom, otvoriti Kraljevstvo).
19. Unošenje Majke Božje u određenu situaciju pruža veliku pomoć. Don Bosco: 'Hostija! Djevica Marija! Snaga i Čistoća! Oboružajte se ovom dvostrukom zaštitom!'
Djevica Marija je najstrašnija od neprijatelja, što ga Bog stvori protiv đavla, navode sveci... Posveti se njenom Bezgrješnom Srcu! Preporuči se svaki dan srdačno Prečistoj Djevici, i imat ćeš mir (Sv. župniku arškom njegov ispovjednik). Bog nam je htio sve dati po Mariji. Gledaj zvijezdu, zovi Mariju! (Sv. Benedikt).
- Ona pristupa iz 'Slave' u kojoj je Bog jedino mjerilo. Ona je Isusa upoznala i ljubila više nego svi drugi ljudi. Znaj da je bila ništa i da je sve primila od Boga (i Onoga koji je SVE) - kao ogledalo koje ne zadržava nikakvo svjetlo za sebe, već sav sjaj vraća suncu... Đavao drhti pred njenim imenom (Ona je /u Post 3,15/ već proročki označena u obećanju, danom prvim roditeljima pošto su sagriješili, u svezi pobjede nad zmijom; LG 55); radi svoga intimnoga sjedinjenja sa Sinom, ona je izvor oslobođenja od Sotone; ona je s njim u stalnom neprijateljstvu; ona će mu konačno satrti glavu; njezino će Srce konačno trijumfirati slaveći pobjedu nad Sotonom!
- Bog je htio da Isus dođe po Mariji; njezina uloga sastoji se u tome da daje svijetu Isusa; ona to čini tako da ništa ne oduzima niti dodaje dostojanstvu i moći Krista, jedinoga Posrednika (LG 62); častimo Njega, ne nju; ne suprotstavlja se niti natječe sa svojim Sinom, nego Ga nudi kao izvor zdravlja, spasenja. Ona Ga donosi Elizabeti i Isus preko Marije ulijeva u Ivana Krstitelja posebni dar Duha Svetoga koji ga čisti i ozdravlja (Lk 1,44 )… Ma kakav god da si grješnik, ako tvoje srce obuzme očaj - gledaj Mariju i zadobit ćeš nedužnost i mir, kaže pisac i nastavlja: Nema nikoga, tko izgovara Marijino ime sa željom da napusti grijeh, a da ga napast ne bi napustila! Nema neizlječive duhovne bolesti od koje te Ona neće izliječiti! Ona je Majka svih, a posebno grješnika. Njezina su svetišta mjesta obraćenja, pokore, pomirenja s Bogom; ona bűdi u tebi nadu da ćeš se popraviti i ustrajati u dobru... Marijo, ja sam tvoj bolesnik, sav sam tvoj ('totus tuus'), spasi me!
- Ako sâm Bog slavi Mariju (preko svog Anđela, Lk 1,26-28, Duh Sveti preko Elizabete, Lk 1,42.45), to može činiti i svaki kršćanin. U hvalospjevu Veliča osvjedočit ćeš se u nutarnje osjećaje duše ispunjene Bogom i zaljubljene u Boga; slavit ćeš Gospodina na Njegov način.
- Izmoli svakog dana barem deseticu od pet otajstava krunice; to je vrlo jednostavan način postizanja duševnoga mira, nutarnje sabranosti; zadrži se pet minuta u šutnji s Bogom. Gledaj život, smrt i proslavu Isusa Krista Marijinim očima!
- To možeš u višestrukim oblicima moljenja krunice (krunica biblijska - navjestiteljska - antifonska - liturgijska - meditativna - krunica-slavljenje Riječi Božje - krunica hvale...). Za ovo genijalno sredstvo sastavljeno od jednoga križa i 59 zrnaca, znaj, da između zadnjeg 'radosnog otajstva' (Isus izgubljen i nađen u Hramu) i prvog 'žalosnog otajstva' (agonija u Maslinskome vrtu) ima... tri četvrtine Evanđelja, najmanje! Ova Biblija siromaha u duhu je stoga: sažetak povijesti spasenja, Evanđelje predstavljeno u dvadeset slika, katekizam izložen u dvadeset crteža, kratak pregled liturgijske molitve, živo prisjećanje na pashalna otajstva, sinteza liturgije, slavljenje Riječi Božje, kršćanski brevijar (D. Betancourt, Izvori ozdravljenja - Sakramenti /Duh i voda, Jelsa, 1998., str. 30/ - prenosi ovo iz El Oriente Dominicano, Ekvador, br. 349).
- Blagoslovljena ti... i hvala što si nam dala Isusa... ti, kćeri Boga Oca, ti, Majko Gospodinova, ti, zaručnice Duha, ti, Majko Crkve... ispunjena darovima i blagoslovima Duha, daj da i mi dahom Duha Svetoga uzmognemo biti poput tebe, zrcala u kojima se vidi Bog...
- Papa Ivan Pavao II, proglašavajući 'godinu krunice' (od listopada 2002. do listopada 2003.), želeći nas pripremiti na velike milosti i velike događaje, govori o važnosti krunice: Krunica je skraćeno Evanđelje. Nova evangelizacija će primiti svoju snagu i milost po krunici. S krunicom ćemo prevladati krizu molitve. Tko nađe put do Majke Božje, otkrit će Sina Božjega. Krunica je istinska škola molitve, molitva za mir u kući i među narodima, moćna molitva u kojoj primamo snagu Duha Svetoga. Marija je pritom naša majka, učiteljica i voditeljica; pomoći će nam da se posve sjedinimo s Isusovim životom.
- Papa savjetuje, da uspijemo moliti krunicu s punom snagom, da imenujemo otajstva krunice i navijestimo Riječi Sv. Pisma u kojima se spominje to otajstvo; ne bismo trebali samo izgovoriti kratku, suhu riječ, nego čuti cijelu Riječ Božju, u kojoj odzvanja to otajstvo krunice. Tada će krunica razviti posve novu snagu: snagu utjelovljene Riječi Božje, snagu Duha Svetoga. Jer kad god slušamo Evanđelje i primamo njegovu istinu u svoja srca, obnavlja se tajna Utjelovljenja (dolazi nam Isus u naše srce: Gospodin!). Nakon imenovanja otajstva krunice, trebao bi nastupiti trenutak tišine i šutnje: Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je! (Lk 11, 28).
- H. Madinger: Krunicu treba moliti razmišljajući o poruci i sadržaju otajstava, jer to je molitveno čitanje Evanđelja... Dok ti budeš molio i otvarao svoje srce, Duh će Sveti sići i na tebe i obasjat će te sila iz visine (Lk 24,49)... Najdublja tajna vjernog moljenja krunice sastoji se u tome, da nam Majka Božja pri tome izmoli Duha Svetoga!... Jer bez Duha Svetoga ne možemo niti vjerovati, niti ljubiti, niti biti jedno s Isusom... Krunicu treba, dakle, tako moliti da nam kroz nju Duh Sveti silazi u srca! Ona treba postati izlijevanje Duha Svetoga, kao što se na Pedesetnicu Duh Sveti izlio na 120 učenika u Dvorani posljednje večere. Dok ti moliš krunicu, treba sila iz visine sići na tebe! Duh istine (Iv 15,26) treba te ispuniti, da upoznaš Isusa, Sina Božjega... Tada ćeš upoznati slavu Božju i doživjeti pravi mir u srcu... Vođeni Marijinom rukom, želimo ići Isusovim stopama. To je bit krunice... Odvaži se i počni i ti s dnevnom krunicom, moleći je bez dosade! Ona će promijeniti i tebe i tvoju obitelj... Tada ćeš otkriti riznice blaga. Duha Božjega, njegovo svjetlo i Njegovu snagu (usp. Dr. H. Madinger, Svjetlosna krunica, Obiteljski centar /izd./, Zagreb, 2003.)
- Sv. Ivan Bosko priča o svom nadnaravnom doživljaju 1876. god., u kojem je razgovarao sa 'svojim' nedavno preminulim '15-godišnjim pobjednikom', Sv. Dominikom Saviom: Dragi moj Domenico, kaži mi, što ti je dalo najveću snagu na tvojoj samrti? - Najviše me je krijepila pomoć moćne Otkupiteljeve Majke. Kaži svim svojim sinovima, neka nikada ne zaborave Njoj se moliti, dok god žive...
20. Zatraži zaštitu anđela i svetaca, osobito Sv. Mihaela (Quis ut Deus! - Tko je kao Bog! = hebr. Mi ha El', poglavica nebeskih duhova koji je Lucifera i njegove sluge strovalio u bezdan pakla) i Anđela čuvara. Uronjen si u zajednicu Crkve, a ona je zajedništvo svetih. Tu zajednicu ne čini samo vidljiva Crkva (živi), nego i duše u čistilištu, i sveci, i anđeli. Svi te oni štite. Zatraži njihovu pomoć... Nađi si posebnog nebeskog zaštitnika svete čistoće - on će se radovati tvom povjerenju, a ti njegovoj pomoći...
- Pomoć Anđela Čuvara i Sv. Mihaela je veoma moćna protiv sila zla. Oni su tu, a ti ih ne zoveš! Poznata nam je nazočnost zla svuda oko nas, i nazočnost Božje sile, kojom nas štiti po svojim anđelima. Sotona mrzi Gospu, Crkvu Božju, kršćane, svećenike, osobito svece Božje (jer drugi su više-manje ionako njegovi)! Mrzi te zato što si vjerni kršćanin, što gajiš moralne kršćanske vrijednosti, zato što se boriš za život. Mrzi te ako služiš čovjeku (jer služiti čovjeku = služiti Bogu). Ali i kad ništa od toga više ne bi bilo, i dalje bi on mrzio. Jer mrzi sve Božje. Sve što ima trag Božji, beskrajno mrzi, nepopravljivo i nepromjenjivo, za uvijek i uvijek svom žestinom. Stoga i nastaju zla karakteristična za neka vremena. I evo onda Mihaela upravo s mačem, kako probada Sotonu. Mi-ha-el - onaj koji je već pobijedio Sotonu. I opet će na koncu svijeta. Svi protivnici Božji pobijeđeni su već na Isusovu Križu, a na koncu vremena bit će uništeni u krajnjoj propasti. Bit će to pobjeda Janjeta i Njegove Krvi, pobjeda uz poklike 'tko je kao Bog!'
21. Vježbaj iskustvo samogospodstva, samokontrole, čistoće - na primjerima svetaca. Iskustvo koje nadmašuje sva druga iskustva. Iskustvo slobode, koje je s tim povezano. Ti si za to sposoban, jer si veći nego što misliš. Velik broj mladih žive takvo iskustvo; oni su na čudesan način slobodni. Imaju čistoću koju samo Gospodin može dati. Odupiru se provokacijama nečistoće - uz koju cijenu! Oni svjedoče životni stav i time, da je između mladih kršćana sklopljen ugovor međusobnog poštovanja. Uzdržavaju se od sudjelovanja u erotskim 'disko'-plesovima, koji su u najmanju ruku dvoznačni. Oni su sačinjeni iz materijala onih mladih iz Ugande (Charles Lwanga, Joseph Mukasa…), koji su radije dali spaliti živo tijelo nego da se podaju svome kralju. Oni su sačinjeni od materijala jedne 12.-ogodišnje Marije Goretti, koja je radije bila izbodena nožem nego da popusti napasniku, jedne djevojke Anwarite, kojoj je mač časnika, kojemu se odupirala, probo srce (Zaire, 1962. g.)... i tolikih drugih koje je papa, u ime tolikih drugih, proglasio svetima. 04. listopada 1987. kanonizirani su i Antonia Mesina (+1935.) i Pierina Morosini (+1957.), koje su se radije dale ubiti nego svladati. Mislimo i na neke nekadašnje prostitutke, koje su se posvetile Bogu i sada su slobodne... Kad su mogli 'ini i ine, možeš i ti'...! Za Gospodina ništa nije previše prljavo, povrijeđeno, bezizlazno...
- Dar jakosti Duha Svetoga.Sv. Stjepana, punog milosti i snage, kamenovali su. Petar i brat mu, Andrija, željeli su umrijeti na križu i s radošću ga prihvatili; Petar izražava posljednju želju da ga razapnu glavom prema zemlji, jer 'nije dostojan da umre kao njegov Učitelj'; u toj želji za trpljenjem, Andrija, ugledavši križ, širi ruke od radosti i želi da ga 'križ otme svijetu i vrati njegovom Spasitelju'. Na križu je završio i Filip. Jakovu Starijem odrubiše glavu. Jakova Mlađeg baciše sa tornja jeruzalemskoga hrama, a onda mu maljevima zdrobiše lubanju. Bartola su živog oderali. Šimuna testerom prerezali. Mateja na oltaru ubili. Ivan je mučen - bez prolijevanja krvi. Lovro, đakon, šali se sa krvnicima kako je pečen već dovoljno na jednoj strani, pa ih poziva da ga okrenu na drugu. Mučenice - u najnježnijoj dobi, kažu duhovni pisci - išle su na muke i u smrt kao da idu na svadbenu gozbu, a okove, koji su padali sa njihovih udova, namještale su kao što mladenke namještaju svoje narukvice. Krhke djevice tješile su svoje krvnike, koji su ih žalili, da im oni zapravo čine veliko dobročinstvo, jer im otvaraju put Kristu. Sv. Toma Morus, prije svoje smrti, šali se sa svojim krvnikom da pripazi da mu mačem ne odsiječe i bradu… Sv. Ciprijan, biskup i mučenik, nadari krvnika zlatnim novcem, jer će mu otvoriti put u vječnost. Za vrijeme progonstva u rimskom carstvu bilo je oko 17 milijuna mučenika: nekima su sjekli glave, neke su bičevali, neke razapinjali, neke pržili u vatri ili u vrelom ulju, zalijevali rastopljenim olovom, bacali ih pred divlje zvijeri…
- Odakle im ta snaga? Svi su oni posvjedočili - riječju, djelom i životom - dar jakosti Duha Svetoga. Duh, voda (krštenje) i krv (Euharistija) = snaga kršćanina. Euharistija im je davala snagu: ti možeš uništiti moje tijelo, ali ne možeš uništiti moju vjeru u Krista. Ne možeš mi oteti iz srca ljubav kojom te grlim…
- I ti si svjedok, a ne pripovjedač o Bogu. Ne moraš biti vrhunski intelektualac (uh, koliko imamo doktora!), dovoljno je znati kako se događa utjelovljenje Božje u čovjeku... I tebe je Isus odabrao... uh, pa ti možeš biti kao Isus: svet, čist, milosrdan, blag... (a ne: 'ja sam samo obični grješnik'; 'ja sam slab, samo obični vjernik'... - ti ubijaš tako svoju vjeru; postaješ ono kakav si program upisao u sebe, kaže prof. Ivančić). Kako ti ne bi mogao biti čist kad ti je Bog Otac? Riječ Božja i Sakramenti dat će ti vjernost i čistoću. Jer tvoje je tijelo pomazano Duhom Svetim i na njemu je rukopisom Duha Svetoga istetovirano: 'ovo tijelo pripada Isusu' - i svaka zavodnica nečistoće, kad pročita tu izreku Duha Svetoga, neka odmah pobjegne! Tada - i u McDonaldsu, i na plaži - ja sam svjedok, 'alter Christus' - 'drugi Krist'; situacije se mijenjaju, ali moja stvarnost je nepromjenjena...
- Zamisli: kad bi bilo koga u grijehu nečistoće zatekao smrtni čas i kad bi tako nepokajan umro - nikada se ne bi spasio! A gotovo nitko nas ne odgaja na tom području čistoće; gotovo jedini učitelj - đavao, bestidnik, lažac... Danas, kako dobro reče Daniel-Ange: ti vrijeđaš one koji ne žele začeti; nećeš ući u Antikristov svijet dok ne postaneš ubojica... Ti ćeš biti žena, sine moj - ta ideologija već je dio nastavnog plana u EU...
- Moli Isusa za tu hrabrost mučenika: dati svoj život da spasiš život, ljubav, čistoću, nevinost... Moli za hrabrost mučeništva da se suprotstaviš tom novom totalitarizmu, zlu… Trebaš dati lijek bolesnom svijetu: nevinost, čistoću, poniznost, ljubav... Jednom riječju: Marija! I Onoga kojeg nam ona donosi za Spasitelja svijeta: Isus Krist! I one koje slavimo kao uzore vjere, ljubavi i istine: sveci! I svoj vlastiti primjer: ti!
22. Trebamo i Crkvu Božju, njezino zajedništvo i sredstva spasenja (Sakramente). Tko nema Crkvu za Majku, nema niti Boga za Oca. To se odnosi na sve njene komponente. Ona je Učiteljica i Majka; više Majka nego Učiteljica. Ona pohranjuje preobilno duhovno blago zasluga i zadovoljština Spasitelja, Blažene Djevice Marije i svetaca; ona čuva poklad vjere i posvećuje narod Božji na putu prema vječnoj domovini... Za tebe, koji si upoznao u potpunosti Isusa Krista, izvan Crkve nema spasenja (usp. KKC, 846.: Zato se ne bi mogli spasiti oni ljudi koji, iako im nije nepoznato da je od Boga po Isusu Kristu Katolička Crkva ustanovljena kao potrebna, ipak ne bi htjeli u nju ili ući ili pak u njoj ostati).
- Mnogi danas ponavljaju contradictio-in-se-sintagmu: 'Krist da, Crkva ne' - kao da se to dvoje može uopće rastaviti. Crkva nije ljudski konstrukt - ona je djelo ljudsko-božansko (ljudsko: sastavljena od grješnika, mene i tebe - tu je puna prljavštine, grješna jer sam ja grješan; božansko: osnovao ju je Isus Krist i vodi je Duh Sveti - u tom elementu je bez ljage i mane, potpuno sveta. Koliko sam ja grješniji, cijela je Crkva grješnija, koliko sam ja svetiji, cijela je Crkva svetija). Sam Gospodin vodi svoju Crkvu, On je Onaj koji je iz dana u dan pročišćava i usavršava. I sama Crkva naučava tu dvojaku stvarnost (II Vatikanski Sabor, 'Lumen gentium'): Ali dok Krist, 'svet, nevin, neporočan', nije poznavao grijeha nego je došao da sám postane zadovoljština za grijehe naroda, Crkva koja u svom krilu obuhvaća grješnike, u isti mah sveta i uvijek potrebita čišćenja, neprestano vrši pokoru i obnovu. U ovom novom svjetlu jasno ti je da odbacivanje Crkve znači ujedno i odbacivanje Krista. Ne možeš voljeti Isusa u punoj istini bez Crkve, jer jedno bez drugoga ne ide. Dakle, ljubim Crkvu kao što ljubim Gospodina! I Crkva će tebe voljeti uvijek - jer ona u tebi prepoznaje lice Kristovo.
- O identitetu same Crkve, uglavnom nešto znaš. Gledati Crkvu samo kao hijerarhiju, teološki je ograničavamo. Svi mi kršćani, i vjernici i pastiri, odgovorni smo i pozvani da izgrađujemo jednu-svetu Božju Crkvu, slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva... da bude sveta i bez mane (Ef 5,27). Svi smo u njoj pozvani na svetost života. Da bismo ostvarili ovaj Božji nacrt, potrebno je slijediti onaj model prve Crkve u Jeruzalemu u kojoj se, u svjetlu i snagom Duha Svetoga, udisala prisutnost Uskrslog, zahvaljujući ustrajnosti kršćana u apostolskom nauku, u bratskom zajedništvu i zajedništvu materijalnih dobara, lomljenju kruha (Euharistiji)... i svakodnevnim molitvama (usp. G. Garagnani). Svi mi kršćani pozvani smo ponovo ostvariti ovo iskustvo evanđeoske ljubavi.
- Crkva je i danas znak protivljenja struji svijeta koja odvodi u smrt (duh ovoga svijeta želi da na nebu bude kao i na zemlji, a duh Isusa Krista da na zemlji bude kao i na nebu; 'prijateljstvo sa svijetom je neprijateljstvo prema Bogu'... prijatelj svijeta je neprijatelj Božji /usp. Jak 4,4/). No, mnoge danas i sâm Krist sablažnjava. Razlog: što je On još uvijek zaprjeka: grijehu, sebičnosti, bezboštvu, duhu ovoga svijeta. Još je uvijek kamen smutnje onima koji prestaju moliti i ići u crkvu; još je uvijek prijekor onima koji griješe, a ne kaju se; još je Bog koji neće da siđe s križa pa da Mu povjeruju i zaplješću... jer nije došao da siđe s križa, nego da se na njemu razapne... - Odbacivanje, mržnja traje, jer On još živi (usp. F. Sheen).
- Netko je otprilike rekao: mene ne sablažnjava Crkva, jer znam da ona nikad neće ispuniti Evanđelje, ali ju volim jer je Isus tu... Crkva - dva milenija progonjena i još ljubi čovječanstvo! I ja da se sramim takve Crkve! (R. Bundalo).
- Mt 16,13-14: Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?... Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka. Jedan njemački sociolog svojevremeno je nabrojao 2.226 kršćanskih vjera. Jedan noviji, nabrojao je 41.000 kršćanskih denominacija u svijetu (= po imenu, koje sebe nazivaju kršćanskima), a najbrojnije su upravo one koje u svojoj nauci ne priznaju da je Isus: Bog i Čovjek u istoj Osobi. No, Istina je samo jedna. I Crkva je samo jedna - ona koja je na Petru-Stijeni sagrađena. I na Petrovoj vjeroispovijesti (Mt 16,16: Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga). Ona koju ni vrata paklena neće nadvladati (Mt 16,18).
- Mnogi govore: Ma važno je da u NEKOGA vjeruješ. Sve su vjere iste, po svakoj se može spasiti, svi vjeruju u istoga Boga. Važno je da ne ubijaš, ne kradeš... Je li tako Petar odgovorio Isusu? Bi li na takvoj vjeri Isus sagradio svoju Crkvu (usp. Mt 16,16)? Da li bismo te riječi mogli ponoviti gore, pred Isusom? Pogledajte Kalvariju - i na njoj su tri križa - ali samo na jednom je razapeta Istina... A mnogi 'moderni' kršćani, navodi F. Sheen, i danas ne razlikuju Istinu od razbojnika. To je velika drama Istine.
- Reci: želiš li piti bistru, nezamućenu vodu - moraš plivati niz struju ili protiv struje? (Samo mrtve ribe plivaju leđno /niz struju/, reče pjesnik).
23. Važno je isto tako promatrati svete slike (ikone). U njihovoj umirujućoj ljepoti može se razabrati odsjaj ljudskog lica, sjaj onog lica, koje je prikazima naših medija strahovito karikirano. Daj se slikom krvavog platna Kristova dotaći i iscijeliti blagošću Isusova Lica. I prije svega: daj se zavesti najljepšom, najživljom od svih ikona: licem jednog djeteta; tu se najvjernije objavljuje jasnoća lica Gospodina i Njegove Majke.
- I učenici su već neposredno gledali i slušali, meditirali i promatrali 'uživo' utjelovljenog Boga na zemaljskim putovima, Onoga koji je slika Boga nevidljivoga (2 Kor 3, 18). Božje utjelovljenje je, dakle, otajstvo u kojemu je Nevidljivost postala vidljivom... Stoga Sv. Ivan Damaščanin i veli: S pomoću svojih tjelesnih očiju koje gledaju ikonu, moj duhovni život uranja u otajstvo Utjelovljenja. Eto, to bi, najkraće, značilo 'promatrati svete slike'.
- Mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, u govor prigodom otvaranja jedne izložbe ikona u Zagrebu 2016. g: Način na koji se može moliti s ikonom daje nam sveti Franjo Asiški, pri čemu je njegova molitva pred ikonom Raspetog Isusa u crkvici Sv. Damjana (San Damiano) paradigmatska. On zaziva ispunjen čežnjom: 'Svevišnji i slavni Bože, rasvijetli tmine mojega srca. I daj mi postojanu vjeru, sigurnu nadu i savršenu ljubav (et dame fede dricta, speranza certa e caritŕ perfecta), duh i spoznaju, Gospodine, da bih izvršio tvoju svetu i istinsku zapovijed. Amen'. Njegov je Gospodin toliko nazočan u toj ikoni da Mu čuje glas, otkriva Njegovu volju, a molitva postaje djelovanjem, obnavljanjem Crkve (riparare la Chiesa). Dojmljivo je primijetiti da je početak Franjina djelovanja obilježen jednom ikonom.
24. Kada te napast pokušava nadvladati, moli. Tvoja skromna molitva moćna je nadvladati ma koju napast. No ako ti je ponekad molitva otežana, uzmi knjigu, igraj se, zaposli se nečim što te interesira - nađi nešto što te odvraća... Majka, ako dijete počne plakati, dadne mu nešto novo - igračku, npr. - tako odvrati njegovu pozornost od škodljivih osjećaja i dijete prestane plakati...
- Pazi: sáma napast nikada još nije grijeh! Dok se god boriš - grijeha nema. Grijeh počinje pristankom.
25. U napasti: usredotočeni pogled na Raspetoga može je u istom trenutku odbiti! Svaka Njegova Rana podnesena je za tebe. Razmatraj X postaju Križnoga puta: Isusa su svukli - moli za one koji više ne poznaju ljudske ni kršćanske krjeposti i kaljaju svoju dušu, duh i tijelo, za one koji po neurednom životu zlorabe svoje tijelo i pretvorili su se u požudu koja mnoge proždire i zavodi, za one koji su se zbog zloporabe svoga tijela razboljeli u duši i tijelu; moli da Gospodin, snagom svoje žrtve, sačuva djecu i nove naraštaje od pogrješnog i razarajućeg stava prema duši i tijelu. Po Ranama, koje Mu nisu oduzele Njegova dostojanstva, moli: Hvaljene, slavljene i blagoslovljene neka budu Presvete Rane Presvetog Tijela Isusovog! Moli Mariju za sve one koji su sada izloženi neljudskim pogledima, kao i za one koji požudno kradu tuđu ljepotu; neka Ona sačuva one koji su sada izloženi strastima i prijeti im propast...
- Nemoj biti među onima koji uklanjaju Križ s javnih mjesta, ili sa sebe, da pogled na Raspetoga ne bi uznemirivao, provocirao. 'Neprijatelji križa Kristova' (Fil 3,18), odbacujući Križ, znak vrhunske ljubavi, odbacuju i Onoga na Križu... Desni razbojnik prepoznat će upravo u Raspetome, koji strpljivo podnosi nepravdu, Spasitelja i zamoliti Ga da ga primi u svoje kraljevstvo (usp. Lk 23,40-42).
- Uprite pogled u Raspetoga i sve će vam se činiti neznatno (Sv. Terezija Avilska).
- Don Šimun Doljanin: Sv. Franjo Asiški... bacao se na koljena pred pogled Raspetoga. Rane Raspetoga liječile su njegove rane. Milosrdni pogled betlehemskog Djetešca vraćao je Franji izvornu nevinost. Mir i dobro. Vedrinu onoga tko se osjeća do kraja ljubljen onakvim kakav jest.
- Papa Benedikt XVI, Nagovor uz 'Anđeo Gospodnji' 25. veljače 2007.: Kroz stoljeća, kolika li su se obraćenja dogodila upravo zahvaljujući rječitoj poruci ljubavi što je prima svatko tko pogleda raspetoga Isusa!... Motreći Raspetoga očima vjere, možemo duboko shvatiti što je grijeh, koliko je tragična njegova težina, a istovremeno i koliko je neizmjerna moć Gospodinova praštanja i milosrđa.
26. Počni (ispravno) ljubiti. Bolesni smo jer ne ljubimo. Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga (Mt 22,37-39). (Jesi li bar jedan sat u svom životu nastojao savršeno vršiti ovu zapovijed?). Bog nije zakon, zabrana - nego Ljubav. Pomanjkanje Boga, ljubavi, života - stvara ugroženost. Ljubi Njega onom ljubavlju kojom Otac ljubi Sina i Sin Oca i onom ljubavlju koja je Duh Sveti; ljubi bližnjega kao samoga sebe; a i sebe onako kako te Isus ljubi...
27. Vjeruj u oproštenje grijeha. Zlo ulazi u tebe i kroz grižnju savjesti. Ako si se već valjano ispovjedio, izbjegavaj nemir zbog oproštenih grijeha. Ako ti je Bog oprostio, oprosti i ti samome sebi dosadašnje promašaje. Usp. Fil 3,13: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem. Vjerom ćeš pobijediti sve otrovne strjelice Zloga, tijela i svijeta. Bog liječi kroz vjeru. Bolesnik je, konačno, samo onaj koji vjeruje bolesti, a ne Bogu. Očajavati da nećeš moći izići iz grijeha jest 'nadomjestak poniznosti' kojim se služi demon profitirajući na tvom depresivnom temperamentu.
- Nemoj ni opravdavati samoga sebe, svoje padove; nemoj vikati da si jadan, da te nitko ne razumije, da se nikom ne možeš otvoriti - nemoj se samosažalijevati! Bog ne traži opravdavanje. Da doista postaneš vjernik, treba sve napustiti, apsolutno sve, do korijena samoga sebe. Tada Bog preuzima sve. On će te zaogrnuti svojom vlastitom pravednošću...
28. Odreci se zla. Svakoga zla. Svake ovisnosti. Temeljito. Radikalno. Zauvijek. Ne odlaži obraćenje. Obnovi svoj krsni zavjet i vjeruj u ljubav! Nemoj izgovarati više zle riječi. Ako već moraš o zlom djelu razmišljati - misli o njegovim lošim posljedicama. U prošlosti si gledao zle stvari i tako uprljao svoje oči. Sve morbidnije erotizirana fantazija zatvarala ti je unutarnje horizonte duha. Slušao si zle riječi i lošu glazbu i tako zaprljao svoje uši. Moli Gospodina da očisti tvoje oči od svake ljage, svake mrlje; da otvori tvoje nutarnje oči kako bi mogao gledati Njega, Gospodina. Moli Ga - kako to predlaže p. James - da posveti tvoje uši, da mogneš čuti Njegov glas u sebi. Moli ga da posveti tvoj jezik, tvoja usta - da mogneš ustima osjetiti Njegovu božansku Nazočnost; da ti Njegova Riječ bude poput meda u ustima; da na svom jeziku osjetiš snagu Sakramenata, osobito Sv. Pričesti.
- Isus reče: tko se ne odrekne samoga sebe, i svega što jest i što ima, ne može biti Njegov učenik (Mt 16,24; Lk 14,33). Ne možeš služiti dvojici gospodara (usp. Lk 16,13; Mt 6,24).
- Isus je moj Gospodar! Gospodar moje obitelji i mojih prijateljstava. Moje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Mog učenja i posla. Mog zdravlja i moje bolesti. Mojih prijatelja i znanaca. Moga tijela i moje duše. Svih mojih osobnih odnosa. Moje spolnosti i mojih osjećaja. Mojih nadanja i tjeskoba. Mog razuma i moje volje. Mojih očiju i ušiju, mojih ruku i nogu. Mog slobodnog vremena i mojih izlazaka. Mog načina mišljenja, govorenja i oblačenja. Isus je Gospodar! Ispruži svoje ruke prema Gospodinu i reci: Ove ruke nikada više neće biti upotrebljene za nešto zlo!... (zapiši si današnji datum i stavi svoj potpis ispod toga).
29. Prihvati križ. Čuvaj se onih svetaca koji ne znaju ništa podnijeti. Ili onih koji za jednu peckavu riječ ili za jedan malo grublji udarac odmah padnu u tugu. Ili onih koji su radosniji od jednog uspjeha nego od jednog križa, od jedne pohvale nego od poniženja. Svetost od porculana - neće daleko stići. Ljubi ono što te povrjeđuje ili prezire: to su poslanici Božji! Kada trpiš, znaš koliko te ljubi tvoj Gospodin. Ne želi te izgubiti za čitavu vječnost! Božji udarci su uvijek medicinalni; čovjek, kojeg On ispravlja, sretnik je, jer On zadaje ranu, ali je i liječi. Kako moli Bl. Édouard Poppe, neka te Gospodin nauči da šutiš na prigovore koji ti se upućuju. Raduj se da budeš zaboravljen, nepriznat, prezren, ponižen do dna - bolje nego sebe vidjeti, prepunog samozadovoljstva, uzdignutog nad drugima. Ostani malen, slab i nemoćan. Ne slušaj tako rado priznanja koja ti se upućuju. Tvoja misao neka se ne vraća neprestano na postignute uspjehe, učinjena dobra djela, na primljene pohvale. Neka ti nepravedni sudovi, kojih si žrtva, postanu slatkost, kao i ponižavajuće riječi prema tebi, gorke kritike tvojih djela, ponižavajući postupci koje podnosiš. Ljubi da budeš nepriznat. Nastoj da ljubiš, a ne da te ljube. Ne idi za tim da te ljudi slave, nego da im služiš. Nemoj pokazivati da si žrtva, jer ti to uništava srce, nego budi sretan da si skrivena i radosna žrtva.
- Zapamti: Bolest i suhoća duše katkada su više spasiteljske nego zdravlje i utjeha. Čuvaj se da ne izgubiš nijedan od malih križeva, tu milost križa. Zagrli križ - iz ljubavi prema Isusu, nosi ga zajedno s Njime i radi Njega. Hvali Gospodina za sve, pa i za negativne vidove svoga života... Nema vrjednijih pomoći od onih stvari koje ruše tvoje djelo, sprečavaju ga i uništavaju - blago tebi ako Gospodin precrtava tvoje planove i putove! Reci "da" iznenađenjima, koja precrtavaju tvoje planove, poništavaju tvoje snove, tvojim danima, možda i tvom životu, daju sasvim drugačiji pravac; ona nisu slučajnost; daj nebeskom Ocu slobodu, da sam određuje tijek tvojih dana (Dom Helder Camara). Trpi i šuti - jer oskvrnjuju se križevi kada ih se izvlači iz tišine: izgube svoj okus i svoju snagu. Nemoj pričati pred drugima o svom duhovnom životu: to ga isparava. Snage koje ti za to nedostaju - postigni molitvom.
- Prihvati druge kao drukčije. To je daleko vredniji križ nego kostrijet i askeza. To je križ udešen Božjom Providnošću. On te posvećuje više nego svi križevi zajedno po tvom izboru. Prihvati i ljubi križ. Srce kršćanina koje ne krvari - nije srce kršćanina.
- Prihvati ono što ne možeš izmijeniti. Kaže duhovni pisac, Isus je prihvatio svoju patnju i nije nepotrebno tražio da izmijeni srce onih koji su činili da trpi. Nije postavljao uvjete ili zahtjeve da se stvari izmijene. Nauči biti kao Isus: prihvati ono što ne možeš izmijeniti, i zajedno s Njim nosi križ koji ne možeš izmijeniti... Tako moli Gospodina...
30. Oprosti svima koji su ti nanijeli rane na području spolnosti. To je uvjet tvog izliječenja. Neoprošteni grijeh je velika zaprjeka koja sprječava da Božji blagoslov dođe do tebe. Ako si primio bilo kakve rane od drugih - proglasi ih sada nevinima pred Bogom, jer nisu znali što čine. Oslobodi ih ropstva i izmiri se s njima, u Ime Isusovo. Oprosti svim onima koji su učinili da trpiš. Počni ih blagoslivljati, moliti za njih... Tako će se ostvariti Božje djelo u tim osobama, jer ih Bog tada obnavlja i čisti. Opraštajući njima, oslobađaš i njih i sama sebe. Moli Gospodina da te ozdravi u tvom sjećanju, da ništa od onoga što ti se dogodilo ne bude u tebi izvorom boli, tjeskobe, nepraštanja i zabrinutosti. Isus je došao izliječiti srca slomljena... (Moli za oprost pred Gospodinom i one kojima si ti nanio rane na području spolnosti...).
- Moli molitve otkupljenja. Jer čovjekovu nepravdu može isprati jedino Krv Sina Božjega. Neka Gospodin popravi ono što ti više ne možeš popraviti, neka donese spas gdje je po drugima nastalo zlo - po Krvi svojoj Presvetoj. Duh Sveti će očistiti svaku ranu i ožiljak prošlosti koji još ima moć vladanja tvojim mislima i iscrpljivanja tvoje slobode. Te žalosne uspomene povjeri Njemu da ih On izliječi. Zahvali Mu što i zlo okreće na dobro. Zamoli Ga da se vode očišćenja i ozdravljenja tvoga krštenja i krštenja onih koji su ti nanosili zlo razliju preko tvoga i njihova srca i očiste sve vaše odnose od zaraze. Moli Gospodina u Njegovo Ime, po Njegovim svet im Ranama, po Njegovoj Krvi, po Njegovu Križu, po zagovoru Marije, Bezgrješne Djevice. Krv i voda što su provrli iz Isusova boka neka siđu na tebe i tvoje zlotvore i očiste vas, oslobode i ozdrave... Sjeti se srdžbi, gorčina i pokopanih osjećaja prema tim osobama, koji moraju biti oslobođeni snagom oproštenja... Daj služiti za njih Misu (Misa br. 45 iz Rimskog misala, Za neke osobite potrebe, konkretno: za one koji nam nanose zlo).
- Stavi na papir svoje rane i ono što te ranjava, pritužbe koje imaš protiv nekoga. Opiši Gospodinu svoju ranu i svoju reakciju na nju, izbaci sve što imaš u sebi: ogorčenost, srdžbu, neprijateljstvo, nepraštanje, hladnoću, želju za optužbom... Pročitaj to sebi naglas i zatim razderi papir. To je ono što Bog čini sa svakim od nas, praštajući nam...
31. 'Oprosti' Gospodinu sve kušnje. Bog nije ništa učinio za zlo ili za tvoju nesreću. Sám Bog ne napastuje. On može kušati čovjeka po patnji, dok sotona to hoće srušiti - što ne isključuje da isti događaj može biti kušnja prema Božjem pogledu, a napast prema namjerama sotone. U planu Božjem koji želi divinizirati čovjeka u Kristu = kušnja, i njeno đavolsko iskorištavanje = napast, neizbježne su. One te vode iz darovane slobode u življenu slobodu; iz izabranja u alijansu; kušnja popravlja čovjeka u Božjem misteriju spasenja; ona je sám put nutarnje Pashe - ljubavi koja se nada (Rim 5,3). Kušnja je pashalna. Mnogi sveci podnosili su muku svakojaku dane, mjesece i čitave godine...
- Sv. Augustin govori kako su ga nakon obraćenja strasti poput sirena zvale natrag u grijeh. Sv. Benedikt, Franjo Asiški i Katarina Sijenska, u trenucima napasti na čistoću, bacali su se u trnje da svladaju napast. Monasi-redovnici znali su u takvoj kušnji staviti ruku u vatru. Sv. Jeronim se udarao kamenjem. Sv. padru Piu Isus reče: Dijete moje, ti ćeš me napustiti ako te ne budem razapinjao. Sv. župnik arški govori: Treba nas žaliti, ako nismo jako iskušavani od sotone! Nismo li onda prijatelji demona, zloduha; ako nemate uboda napasti, znači da su demoni vaši prijatelji... Možemo reći, da kolikogod napastovanje bilo ponižavajuće, ono je znak, najsigurniji znak, da smo na putu koji vodi u nebo... Sv. Vinko Paulski reče: Blaženo je stanje biti napastovan i to nam stanje u jednom danu pribavi više zasluga nego mjesec dana bez napasti... Ne treba moliti Boga da nas oslobodi napasti, nego da nam pomogne da ih dobro iskoristimo, da nam pomogne da im ne podlegnemo... Kardinal Charles Journet piše: Nitko, osim Boga, nitko nije više radio na svetosti Joba kao što je to činio đavao. Najveći sveci su oni koje sotona i tijelo najviše napastuju... Bog znade iskoristiti zloću sotone za tvoju izgradnju. Bog ograničava njegov utjecaj i djelovanje tako što je on u službi nacrta i planova Božjih. Tako je osuđen, da protiv svoje volje, radi indirektno za tvoje spasenje i za slavu Božju (tako Sv. Ivan Zlatousti). Ne boj se, jer je njegova moć podvrgnuta Božjoj moći. Sv. Vinko Paulski: On može 'na lancu lajati', ali ne može vas ujesti. Može vam zadavati strah, ali vam ne može nanijeti nikakva zla. To vam tvrdim pred Bogom, u čijoj prisutnosti vam ovo govorim. Sv. Ivan od Križa: Duša, koja je sjedinjena s Bogom, zadaje sotoni strah kao što mu zadaje sam Bog. Sv. Terezija Avilska tvrdi da, sjedinjena s Bogom, ne boji se sotone više nego muhe ili mrava. A Sv. Ivan Zlatousti: Kad odlazimo od Svetoga Stola, od Oltara, mi smo kao vatreni lavovi, ojačani i strašni za sotonu.
- Isus Krist demaskirao je sotonu; u Njemu si bio ti iskušan, u Njemu si đavla već nadvladao, kaže Sv. Augustin (đavao je pobijeđena sila, i on to zna); budući da je On dopustio biti iskušan, dao ti je poduku kao pobijediti (usp. napastovanje u pustinji). Rekao je: Ne bojte se, Ja sam pobijedio svijet! Ne idi, stoga, nikada sám na napast (jer ćeš izgubiti), nego preko Isusa, u Ime Isusovo!
32. Žrtvuj (prikazuj) stanje svojih spolnih problema. Ako prilično teško podnosiš svoje stanje, neka taj teret postane teretom Isusa Krista: On je spasio svijet. Kako nasljedovati Gospodina? Vrši Božju volju tako da sjedinjuješ sa žrtvom Gospodinova Križa trpljenja i poteškoće, koje podnosiš u svojim uvjetima. Sve ono što izručimo Gospodinu, postaje blagoslov. Bog od tebe traži da napreduješ i, preko svog trpljenja, zove te da Ga susretneš još dublje nego ikada, u samom srcu tame. Dok ne doživiš taj susret, ništa neće biti moguće.
- Hajde, zasadi cvijet u otrov...
33. Potpuno predanje u volju Božju. Povjeri Gospodinu svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik (Ps 55,23). A znamo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro (usp. Rim 8,28). NIŠTA neka te ne uznemiruje, NIŠTA neka te ne plaši, SVE prolazi, BOG se ne mijenja. STRPLJIVOŠĆU se sve postiže: Tko ima Boga, NIŠTA mu ne manjka; SAMO Bog dostaje (Sv. Terezija Avilska)... Istočni grijeh je htjeti svojim vlastitim silama postati kao Bog.
34. Vježbaj se u poniznosti. Teži se, općenito, za velikim stvarima. Ova kvaliteta, poniznost, jest, definitivno, duhovno siromaštvo, prvo Blaženstvo. Svi su je sveci slijedili; oni si ne zamišljaju komplicirane stvari. Vjeruju u jednostavna, skromna sredstva. Zato jer su ona takva, trude se da ih čine. Ništa - nikakva metoda, nikakva karizma - ništa ne zamjenjuje poniznost srca. Sve te stvari - bdijenje, čudesa u Ime Isusovo itd. - imaju vrijednost samo zbog poniznosti srca koje nosi te vrijednosti. Bez poniznosti i milosrđa, sva ostala sredstva su nemoćna, svi putovi nedovoljni, sva ostala djela hibridna. Onima, koji govore da Bog ne uslišava njihove molitve, Sv. Franjo Saleški savjetuje da se pitaju, jesu li napredovali u poniznosti... Što budeš manji i siromašniji, bit ćeš sretniji - i imat ćeš manje problema (mnogi, ako iskreno mole i ostaju duboko ponizni, gotovo da i nemaju nekih većih napasti). Kad si sve obavio, što je traženo od Gospodara, ostavi ključ pod tepihom, pred vratima i otiđi šutke... (usp. Lk 17,10). Da bi se došlo do Gospodina - treba, dakle, postati kao dijete... Zapamti: đavao nema vlasti nad poniznima (jer on je sama suprotnost poniznosti)!
- ... (Zašto Zloduh strahovito napada na djecu i na one koji njima nalikuju? Daniel-Ange to ovako obrazlaže: napada najmanje, najkrhkije, jer ga svako dijete podsjeća na ono Dijete u Marijinim rukama /zato ima toliko krvi oko Betlehema/. Svaka osoba na smrtnoj postelji podsjeća ga na Kalvariju. Ne podnosi malenoga, krhkoga, slaboga. Lucifer je posrnuo jer je mislio da će se morati pokloniti pred Djetetom i reći Mu: 'Ti si moj Bog'!).
- I sám Bog je ponizan, ponizniji od svih bića: ljubav ne može gledati odozgor nadolje (usp.: Isus pere noge apostolima; mi tražimo Gospodina na mjesecu dok nam on upravo pere noge!).
35. Daj se duhovno voditi. U obitelji ili školi, u svakoj prilici - daj si pomagati, podržavati se, prosvijetliti od 'starijega' brata ili sestre, zrelih u iskustvu s Bogom, koji te mogu voditi, bolje rečeno, pratiti na tom osjetljivom putu. Život Bogu posvećene osobe, svećenika, počiva osobito na ljubavi prema Kristu - hoćeš li se povjeriti jednome od njih (u kojega imaš povjerenja)? Njegovo srce je ganuto tolikim povjerenjem. Shvaća, da se obraćaš samome Isusu. Ne čini ništa na svoju ruku bez dopuštenja svog duhovnog pratitelja, da te, imajući autoritet poslušnosti, đavao ne može prevariti; jer on nema vlasti nad poslušnima (usp. M. Margareta Alacoque).
- Malo ću biti zločest. Čak da sam ja i veliki mističar ili vidjelac, morao bih biti praćen duhovnikom (uvijek bi, naime, svećenik trebao biti taj koji bi vodio mene, sveca i mistika, a ne obratno, da ja, svetac i mistik, vodim svećenika). Zašto? Pa svećenik predstavlja Krista i Njegov autoritet u Crkvi i sve bi izvanredne milosti trebale biti podvrgnute autoritetu Crkve koja utvrđuje njihovu autentičnost.
- 'Duhovna pratnja' - ah, kako je to danas teško naći... Njen cilj je uvijek ovaj: moja svetost, ništa manje od toga! Ona je pomoć da upraviš svoj život i svoje izbore prema Duhu Isusa Krista, u pripravi odluka, velikih ili malih, koje omogućuju napredovanje prema Evanđelju - kako bi bolje živio u istini, razabirao ono što je dobro za tebe, izbjegao odabir krivih putova ili ostajanja u iluziji te odgovorio Božjoj volji u svakom trenutku. Pratitelj treba biti svjedok Isusa Krista, da ti pomogne vidjeti ono najbolje u tvome srcu, da vidi onu dubinu gdje ti Bog najintimnije govori.
- Moraš znati da nitko nije dobar sudac samome sebi...
Želim li biti dovoljno nerazuman da se upustim u osvajanje Mount Everesta potpuno sam? Mogu biti u vrlo dobroj fizičkoj kondiciji i imati zadnji krik najnovije opreme... Ali ako ne poznajem visove planina, bolje mi je povesti dobrog vodiča! U ovoj vrsti avanture, preuzetnost je često smrtonosna... Kada se penje na zid, postoje zahvati koji nisu isti na prvi pogled. Ako netko, iz svog iskustva, uzvikuje "lijevo", "desno", "okomito", neka sila ulazi u nas i motivira nas da nastavimo i da svladamo taj teški uspon. No nije pratitelj taj koji će skočiti umjesto nas, nego nas je on usmjerio na pravi put. Poneki potrate mnoge godine prije nego što razumiju ili žive kao odrasli, jer ne žele primiti savjet od bilo koga, upravo kao oni koji inzistiraju da se popnu na glatki zid a da ne vide uporišne točke koje su im na raspolaganju. Drugi se oslanjaju na iskustva drugih...
- Je li svakome potrebna duhovna pratnja? 'Kršćanin koji ostaje sam, čovjek je u smrtnoj opasnosti', govorio je često kardinal Danneels. Vjera se ne živi nikada solistički. Vjera je duboko osobna, ali nikada usamljena.
Ali i duhovna pratnja mora zadovoljiti određene uvjete:
- Ne diraj moju slobodu! Duhovni pratitelj ne naređuje ništa u tvome životu. On je pažljivi svjedok znakova Božjih, bez unaprijed stvorenog projekta nad tobom. A to je bitno.
Tamo gdje nema poštovanja slobode, nema Boga, ili je On u opasnosti. Način da se kaže da smo i mi!
- Prijatelj Božji. Već stari monasi Istoka ili pustinjski oci Egipta smatrali su pratnju nužnom. Ali je važno pritom podsjetiti na ono što navodi Anselm Grün ('Pustinjski oci kao duhovni pratitelji', Teovizija, 2008.): Duhovni otac postaje onaj koji je pobijedio strasti i upoznao se s previranjima i prijetnjama duše. Onaj tko se sam nudi za duhovnog pratitelja, želi liječiti druge prije negoli je sam ozdravio. Htio bi pomoći drugima kako bi izbjegao borbu za vlastitu čistoću. On time postaje 'bespomoćan pomoćnik. Stoga je važno odabrati nekoga u kojemu možeš prepoznati prijatelja Božjeg, vičnog diskreciji, poštovanju, molitvi. I svake godine, dobro je evaluirati prijeđeni put. Provjeriti kako je pratitelj gradio moj život. Ako to stvarno nije bio slučaj, trebam razmotriti i možda promijeniti smjer, možda i pratitelja.
- Gdje se obratiti? Za duhovnu pratnju trebaš se nekome obratiti (svećeniku, redovniku, redovnici ili, rjeđe, i laiku) koji je ovlašten od Crkve za tu službu. Sasvim prirodno, obrati se odgovornima u svojoj župi. Duhovna pratnja je, naravno, normalna uloga pastira. Ne bi trebalo da drugi napuste put ili Crkvu jer nisu našli pozorno uho ili su bezuspješno tražili pomoć i potrebne savjete ili da su dobili odgovor na pitanje koje oni nisu postavili. Dakako, vlastiti pastiri mogu nas uputiti i nekom drugom svećeniku, ili đakonu, redovniku ili redovnici, ili duhovnom centru.
- Treba li uvijek izabrati jednog svećenika? Naravno, ali ne nužno. Važna stvar: da je za to u Crkvi ovlašten i obučen, da nije samozvani 'duhovni vođa' ili 'dušobrižnik' i da postoji samo jedan. Također važno: da ta osoba možda i nije previše blizu. Koga onda odabrati? U svakom slučaju, izabrati nekoga tko zna slušati, ostaviti prostora za Boga, u razmatranju, tišini, riječi, molitvi, da poštuje naš unutarnji život i našu slobodu. Koji ima 'vremena' za tu službu (nadam se da nećeš zlouporabiti njegovu velikodušnost beskorisnim pričama). Odaberi možda nekoga tko te može voditi suprotnosti onome kakav jesi: blagog ako si strog prema sebi, "krotka i ponizna srca" ako "si umoran i opterećen"; zahtjevnom, ako se olako ispričavaš...
- Pozor! Treba se čuvati gurua, zavodnika, manipulatora, onih koji se smatraju neizostavnima! Dobar pratitelj, vjerujem, čuva slobodu praćenoga. Pogotovo slobodu da se susreti mogu prekinuti i potražiti negdje drugdje. Guru je zavodnik: on svezuje onoga koga vodi raznim afektivnim vezama. Tko ga slijedi, gubi svoju slobodu; fasciniran, poslušan mu je a da sam ne odlučuje. Duhovni pratitelj, naprotiv, dobro zna da ne posjeduje svu istinu. Stavlja se u službu Božjeg djela u srcima. 'Ne očekuj od mene da ti kažem umjesto tebe što moraš činiti!', to je njegov osnovni stav. Krštenik je onaj, a ne pratitelj, koji vrši odabire u Gospodinu za svoj put!
- Može li prijatelj biti dobar duhovni pratitelj? Ne nužno. Jer je uvijek potrebna mala distanca, za bolje poštivanje slobode potrebne za duboko traženje Božjeg glasa. Jer duhovna pratnja je Božje djelo.
- Što govoriti? Duhovni pratitelj mi normalno neće reći što ja trebam činiti. On nikada ne donosi odluke za mene. On je liječnik moje duše: ako mu ne kažem iskreno svoje probleme i sumnje... on ih ne može niti odgonetnuti niti mi pomoći. Svom duhovnom pratitelju možeš reći sve što dotiče tvoj život u Gospodinu i ima važnost za Njega. To je gotovo molitva. Sve što jesi i što činiš, dotiče Gospodina. Osobito slijedeće jake točke: tvoj sakramentalni život, osobne molitve i njen napredak, slobodni čini koji se postavljaju ili ih treba izvršiti u obiteljskim događanjima, u profesionalnom životu, na studiju, pitanja o vjeri, lektiri, donesene odluke ili odluke koje treba donijeti, službe - poduzete ili koje treba poduzeti...
- Uvjeti sine qua non: iskrenost, poniznost i poslušnost.
- Tvoji susreti će ostati sterilni ako nisu doveli do konkretne odluke, obnovljene želje za obraćenjem, temeljnog izbora da se odlučiš slijediti Krista izbliza. Ukratko, sterilni - ako si ne daješ konkretna sredstva da postaneš svetac!
36. Model Sv. Male Terezije. Korekcija tvojih bijeda treba biti rađena s ljubavlju. Podnositi samoga sebe prije svega takvim kakav jesi, ne srdeći se nikada ni na sebe ni na svoje nesavršenosti, jer iz te nutarnje blagosti prema samome sebi proizlazi blagost prema bližnjemu. Otvori se milosrđu koje te ispunjava ako mu se ne suprotstavljaš, odnosno, ako se ne blokiraš ni zbog svojih slabosti ni zbog svojih nemoći; ono što te sprječava da uđeš u milosrđe Božje jest ta blokada zbog vlastitih zaprjeka. Mala Terezija osjeća uvijek ludo povjerenje da će postati velika svetica, jer ne računa na svoje zasluge, koje uostalom i nema, već se pouzdaje u Onoga koji je Krjepost, sama Svetost. Dakle, tableta u šest obroka: 1. ona (Terezija) je slaba i nesavršena; 2. želi postati velika svetica; 3. njena želja je velika, sve do neustrašivosti; 4. ima odvažno pouzdanje da će to postati; 5. ona nema niti će imati ikakve zasluge - čak i naše pravednosti imaju mrlje - ima "prazne ruke"; 6. samo je Bog onaj koji može biti svetost te se ona oslanja na neizmjerno blago Kristovo; On će je pokriti svojim neizmjernim zaslugama, vlastitom božanskom pravednošću.
- Gospodine, ja nemam ništa da ti ponudim. Tek prazne ruke i svoje nevolje i grijehe; puno nerazumijevanja i poruga. Eto, to Ti mogu donijeti. Podari mi snage da sve izdržim. Ovo je ponizna molitva koju Bog rado uslišava...
37. Ako sklonost nije još nikakav grijeh, navika, koju iz nje činiš, naprotiv, nije bez krivnje. Nijekati bilo kakav osobni udio znači činiti od sebe robota. Pri savladavanju, ulogu igra i tvoja sloboda. Neka su duševni utjecaji ili pritisci ne znam kakvi, ta sloboda ti dopušta pristati na grijeh ili mu se suprotstaviti. Ali ako slabost spada među grijehe, ona povlači za sobom veoma obilato Božje oproštenje. Utječi se tom oproštenju!
38. Sveti Bernard o napasti: Čuvajmo se dobro da im ne pridajemo nikakve pažnje, nikakve važnosti; jer iako nisu smrtne, one su opasne. Prisilne misli nisu grijeh, jer što je prisilno, nije slobodno i odgovorno. Slobodno se nasmij tim mislima, nemoj ih uzimati ozbiljno. One su kao mušice, komarci; neka ptice lete oko tvoje glave, ali ne daj da na njoj naprave gnijezdo (T. Ivančić). Najbolja strategija protiv zla jest ismijati i razotkriti ga. Još bolje: počni tada samo slaviti Gospodina - i zlo mora pobjeći!
39. Nečistim navikama, mislima ili sklonostima treba se oduprijeti čim se pojave. Nasljeduj Krista (I.,13.,5.): Naprije dođe čovjeku u pamet samo misao, zatim živa slika, poslije naslada, zlo nagnuće i pristajanje. Tako malo po malo uniđe zlobni neprijatelj sasvim, ako mu se ne opreš odmah iz početka... Sv. Bernard: Izdaleka treba naslutiti nadolazeće nečiste misli po njihovu mirisu, odbaciti ih svom snagom, s vedrinom ih potjerati. Jecajima, suzama i uzdasima zazivati odmah Duha Svetoga da nam pomogne u našoj slabosti (usp. Rim 8,26)... Zloj misli suprotstavi suprotnu misao ili sklonost, dok ona ne nestane: nečistoći - čistoća i svetost, strahu - osjećaj sigurnosti, zavisti - ljubav, laži i strahu - misli istine, odvažnosti i herojstva... Pobudi ugodne trenutke radosti, ljubavi, povjerenja, utjehe - sve dok ne budeš izliječen...
40. Uzdrži se sasvim energično od svega, što te može dovesti u iskušenje. Izbjegavaj zavodljive prigode: lektiru, plakate, emisije, filmove, internet-stranice, društva, laku glazbu, preobilne (raskošne) objede, alkohol! Svaki čovjek sám, sa svojim dosadašnjim iskustvom, treba razviti svoju osobnu strategiju otpora za svladavanje napasti. Poduzmi mjere da sačuvaš djevičanstvo (nevinost) svoga pogleda. Čim tvoje oči ugledaju neku pornografsku reklamu ili opaze neku erotsku scenu, imaj hrabrosti da ih odmah od toga okreneš. Ne daj im skitati. Hvala Ti, Gospodine, što stvaraš lijepe djevojke (djevojke: zgodne mladiće)! Drži strogu, zahtjevnu i žestoku askezu, tako da duša osjeti milinu (podnesi nešto za nju, da osjetiš da je voliš). Lijek Sv. župnika arškog: Prijatelju, đavlu nije puno stalo do bičevanja i drugih pokorničkih sprava. Što ga nadvladava, to je uzdržavanje u piću, jelu i snu. Ničega se sotona ne boji više, i ništa nije milije Bogu...
- Odreci se svega što je po tvom ukusu; radi baš ono što ne voliš raditi, popričaj baš s onima koji ti nisu dragi; prihvati baš ono što ti je neugodno (posao, osoba, poniženje...) - iz ljubavi prema Bogu = to je milostinja koju svatko može dijeliti; pohodi usamljene starije osobe, bolesne (Župnik arški: možeš biti svet tako da činiš čudesa, ali ako nemaš ljubavi, ne ide se u nebo); ugrizi se za jezik prije navale uvrjedljivih riječi; nemoj izlaziti, prestani prostačiti; odreci se grijeha - čini samo volju Božju, u svemu... Ma, prijatelju, čemu filozofirati?! Što moramo izbjegavati da bismo ostali čisti? Lijenost, loše društvo, neumjerenost, čitanje sablažnjivih knjiga i časopisa, gledanje nečednih slika, pohađanje besramnih priredaba, vođenje opasnih razgovora i čuvati se svih ostalih grješnih prigoda...
- Čuvaj se bliže grješne prigode I: Ako u tvom životu postoji neka osoba, stvar, navika, okolnost ili prijateljstvo, a za tebe uzrok teškoga grijeha, treba se svega toga odreći, pa makar koliko te to stajalo muke - jer sve je to bolje odbaciti nego biti osuđen u vječni pakao. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Bolje je da ti propadne jedan dio tijela, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao (Mt 5,29).
Nemoj u takvim prigodama glumiti Supermena; Iz 33,14-16: "Tko će od nas opstati pred ognjem zatornim, tko će od nas opstati pred žarom vječnim?" Onaj (...) koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, koji zatvara oči da ne vidi zlo: on će prebivati u visinama...
- Čuvaj se bliže grješne prigode II: Ako dvoje mladih, nevinih, čuvaju svoju čistoću do braka - je li grijeh ako se ljube? Pitanje je u stilu: 'Lice s vjeronauka, tijelo s plesnjaka'... Samo poljubiti se ne mora biti grijeh. No, poljubac prije svega nije sitnica; može biti različitog značenja. Kod strastvene, užitka tijela gladne osobe - poljubac je sredstvo uzbuđivanja tijela, spolne moći - i dopušten je samo supruzima koji imaju pravo na punu ljubav srca i tijela. Inače bi poljubac, kao 'jezik osjećaja' bio korištenje toga jezika za izricanje laži. Kako bi mladić ili djevojka sačuvali milost Božju, kada bi se predavali željama tijela? U 'školi ljubavi', odmah od početka, treba vježbati bît ljubavi: odricanje, darivanje, žrtvu (usp. 1 Kor 13)! Stoga je potrebno, prije svega, znati: kako netko uopće gleda na ljubav (kao na strastvenu igru, laku zabavu ili svetu tajnu; da li me voliš jer sam lijepa ili sam lijepa jer me voliš?; prava ljepota dolazi iznutra i ona najduže traje...). Kod plemenitih i ozbiljnih ljubavi, poljubac (kratak i jednostavan, simbol ljubavi srdaca, a ne ljubakanje) je dopušten, častan. No ako osjećaš iskrenu naklonost prema djevojci, ali u isto vrijeme dolaziš i u napast da odeš dalje nego što bi smio, onda to nije trenutak za poljubac - pronađi svakako drugi način da toj osobi pokažeš svoje osjećaje. Ne možeš nositi upaljenu šibicu kroz plast sijena i govoriti: 'ništa se neće zapaliti'...
- Kriterij za tzv. francuske poljupce: pomažu li oni ili ti otežavaju napore da iskažeš ljubav dok pokušavaš živjeti čistoću? Ma jasno, takva vrsta radnje ti sigurno neće pomoći živjeti čistoću... I zapamti: da bi iskazao nekome iskrenu i pravu ljubav - ti nikada ne moraš nekoga poljubiti! Kraj priče.
- Sam si daj odgovor na svoju dilemu: je li ta radnja za tebe konkretno znak življenja čistoće - Isusova blaženstva, ili ne? ('Blago čistima srcem: oni će Boga gledati' - Mt 5,8). Bi li ti možda srušio neku crkvu, hram Božji? Ne bi? Vidiš, Sv. Pavao veli da si i ti 'hram Božji'. I djevojka...
- Ili, evo ti ovo temeljno mjerilo: Pretpostavimo da si ti već u sretnom braku, imaš malu djevojčicu, 2. razred srednje škole, neizmjerno je voliš, sprema se za izlazak. S maturantom - u automobilu. Odgovori: koliko daleko želiš da mladi gospodin s automobilom ide s tvojom 'malom djevojčicom'? Želiš li da on napravi sve što može napraviti prije vjenčanja? Čistoću živiš kada se prema djevojci ponašaš na način kako bi htio da se gospodin maturant ponaša prema tvojoj maloj djevojčici. Kraj priče. To je istinska ljubav. (M. B. Bonacci).
- Valja napomenuti da je među onima koji su krenuli u tijelo, bezbroj obeščašćenih a onda kao 'krpa' odbačenih. Bezbroj ih je zbog toga slomljenih za život, osobito još ako se pojavilo i dijete koje su se usudili uništiti... Savjet mladima da 'predbračni odnosi nisu grijeh ako se čine iz ljubavi' - lažni je slogan. 'Iz ljubavi'? Kakve? Erotske? Senzualne? Genitalne? Može postojati simpatija, erotska privlačnost, pa i neka zaljubljenost, ali se oni tim putem nikad neće izgraditi u pravu, sebedarnu, autentičnu ljubav. To je posve pogrješan, 'široki put' koji vodi u propast. Osobito oni koji žive kao u braku. Takve se veze bijedno i brzo slome: od pet brakova 3 do 4 rastave, jer manjka temelj prave ljubavi. A kad kažu da takvi odnosi 'nisu grijeh', pitamo se - kako to lijepo napisa R. Bundalo - gdje i kada je to učila Katolička Crkva - od Krista postavljena autentična Crkva? Je li Krist Gospodin to učio? Sveti Pavao? Neki od apostola, svetaca i duhovnih učitelja kroz dvije tisuće godina kršćanstva? Kada? Gdje? Svijet tako uči, ne Bog! Katolička Crkva takve odnose naziva bludom... Blud se teško protivi dostojanstvu osoba i ljudske spolnosti koja je prirodno usmjerena bilo dobru supružnika bilo rađanju i odgoju djece. Osim toga to je teška sablazan kad se time kvare mladi (KKC 2353). 'Persona humana' br. 7: Tjelesno sjedinjenje nije zakonito ako između muškarca i žene nije sklopljena definitivna zajednica života... Nikada ne smijemo činiti grijeh da izađe neko dobro; to je pogansko načelo da svrha posvećuje sredstvo... Zato ti mladi čine objektivno smrtni grijeh. Koliko je onda grijeha kroz tolike godine? Kad bi im jedan ispovjednik i dao odrješenje (rekavši npr. da moraju prekinuti ovakav način života, ali jer ipak vole Isusa, dao bi im odrješenje), drugi ne bi smio (morao bi im uskratiti odrješenje). Ispovijed je dobra ako je pokornik odlučio ne griješiti i kloniti se okolnosti grijeha. Nije li onda svetogrdno odrješenje ako pokornik ne napušta nezakonitu vezu? Ako ne mijenja grješno stanje? 'Ljubiti Isusa', a ne vršiti zapovijedi: je li moguće? Ako se tom stanju još ne nazire kraj?...
- Autentični spolni odnosi predstavljaju i zahtijevaju posvemašnju ljubav i potpuno i neopozivo zajedništvo dviju osoba. A samo u braku se ispunjavaju svi ti preduvjeti; samo tu fizičko sjedinjenje može označavati ono što predstavlja: vjernu, stabilnu, zrelu, neopozivu i isključivu ljubav. Svi izvanbračni spolni odnosi su prijetvorne, lažne geste; oni glume potpuni, trajni i neopozivi dar koji se ustvari nije još dogodio. Dok je seksualna ljubav na putu oblikovanja, ona ima različite načine izražavanja: pogled, smiješak, riječ, zagrljaj. Kad je isključivi i trajni izbor, onda je ovlaštena na najviši izražaj, na potpune seksualne odnose, a to se zbiva jedino u braku (L. Rossi). Netko je lijepo rekao da đavao prije vjenčanja tjera mlade 'u' krevet, a poslije vjenčanja 'iz' kreveta. Predbračna čistoća je blagoslovna za budući brak.
- Pazi - predbračna čistoća nije protivna ljubavi, dapače, ona je nužan 'trening' kako bi se naučilo pravo sebedarje u braku, inače bi se brak pretvorio u egoizam udvoje. Ta ljubav ne poznaje srednjeg puta: ili oslobađa, ili upropaštava. Jao ako s mene iščezne lik Isusov! Možeš li 'ljubljenjem' savršeno obdržavati Isusovo blaženstvo: 'Blago čistima srcem' - da ili ne? - to je, za mene, jedan od glavnih kri(s)terija.
41. Ne ustručavaj se, bez agresije ali odlučno, reagirati: bojkotiraj i potiči na bojkot kioske i radnje, koji izlažu pornografiju kao reklamu. Kupuj na onom kiosku koji prodaje najmanje svinjarija, i reci to vlasniku, da ga ohrabriš. Zahvali onim novinama, revijama... koje se ne igraju sa seksualnošću. Piši redatelju nekog filma ili autoru, i reci, zašto se osjećaš povrijeđenim. Ispovjedi svoju vjeru, i potakni na pozitivno!
42. Počni razmišljati i govoriti pozitivno. Promijeni svoj način razmišljanja i govorenja (razmišljaj i govori samo pozitivno). Vjeruj da je Bog jači od zla, da je Onaj, koji je u tebi, jači od onih sila koje nose razornu snagu negativnosti (usp. 1 Iv 4,4: jer je moćniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu). Ne govori više o negativnim stvarima, ne tuži se na njih; govori o dobru, ljubavi i pravdi...
43. Duhovna radost najbolji je protulijek protiv napasti. Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! (Fil 4,4). Svi su sveci bili entuzijasti, vedra duha (žalostan svetac je doista žalostan svetac). Gaji raspoloženje koje se oslanja na Boga i već od sada sudjeluje u Njegovoj nepromjenljivosti. Budi uvijek svjedok radosti - ona je jedan od znakova Kraljevstva Božjeg, dar Božji... Tvoj poziv je sreća, pobjedonosna Radost (Iv 14,3: ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja). Poziv na radost jači je od zla. Radost je kupelj zdravlja. Kupaj se u njoj svaki dan!
44. Kontroliraj ili izbjegavaj uzbuđenja. S jedne strane, prirodna seksualna uzbuđenja su neovisna o tvojoj volji. Dođu od sebe, ponekad na mjestima i u trenucima, gdje ih se ne očekuje. S druge strane, ona mogu biti najčešće kontrolirana i često izbjegnuta. Ako se ponekad i ne može biti gospodar svoje mašte, može se biti gospodar svojih očiju, ruku i nogu. One se ne pokreću same od sebe.
45. Izbjegavaj provocirati samoga sebe ili druge (određenim položajima, držanjima ili gimnastičkim vježbama, preuskim hlačama ili mini-haljinama, stimulirajućom hranom...). Izbjegavaj sasvim energično sve ono što te može dovesti u napast: film, video, plakat, emisiju... Kako nećeš sagorjeti ako se igraš vatrom? Kako gore već rekosmo, ne možeš nositi zapaljenu svijeću kroz stog sijena i govoriti: 'ništa se neće zapaliti'! Ti znaš što te može dovesti do pada; budi, dakle, pošten sa samim sobom, budi jak protiv samoga sebe.
46. Upoznaj i razvij ono najbolje u sebi. Spolnost je samo jedan od aspekata tvoje osobnosti. Ne dopusti da ti se nametne, kao da je ona jedini problem u tvome životu. Radi na onom najboljem što je u tebi! Imaš u sebi toliko drugih stvari, a ne samo seksualnost! Pronađi, gdje su izvori žive vode, slapovi tvoje nade. Daruj to najbolje u sebi drugima (npr. fizički i mentalno retardiranim osobama...).
47. Jačaj volju, ovladaj maštom. Volja se jača u malim stvarima: nauči se odlučivati, ići do kraja, odricati se u životu nepotrebnih stvarčica, malih izravnih zadovoljstava ili odložiti ih za kasnije. Izgledaju kao ništa, ali će te učiniti gospodarom nad samim sobom. Usmjeravaj snagu volje na vječne, istinske i plemenite vrijednosti... jačaj je svjesno čineći dobro; svladavaj lijenost, budi umjeren u jelu i piću, kontroliraj spolne nagone, donosi odluke 'za' ili 'protiv' (želim li to doista ili ne?, radi čega to želim?), vrši svoje svagdanje dužnosti, usredotoči se na djelo koje namjeravaš izvršiti... Volja slabi ako je prestaneš jačati. Mašta igra ogromnu ulogu u "predodžbama". Živi sadašnji trenutak! Ne vraćaj se niti u prošlost niti idi u budućnost. Prestani fantazirati. Budi posve nazočan u onome, što sada radiš, što živiš.
48. Izmijeni vanjski, tjelesni izraz osjećaja. Svaki naš osjećajni nemir nalazi svoj izraz i u fiziološkom, vanjskom izrazu lica, očiju, glasa, disanja... Potrebna je vanjska, tjelesna kontrola osjećaja: nametni si suprotni tjelesni izraz. Kad si gnjevan ili uplašen - daj očima 'nasmijani' izraz i žmirkaj češće, diši dublje, lakše i ritmički... Obvladaj situacijama da one tobom ne ovladaju. Budi uravnotežena osoba. Kad si gnjevan - govori tišim glasom i 'veselijim' tonom. Kad je na licu osmijeh, u srcu izlazi Sunce. Ta vanjska, tjelesna kontrola osjećaja ponekad nije dostatna. Ako ju pak povežemo s nutarnjom, duševnom kontrolom, pobuđujući suprotne osjećaje i misli, lako ćeš i brzo pobijediti!
- Biti kršćanin znači: Sám biti slomljen, a služiti kao podrška. Sám biti zbunjen, a morati savjetovati. Sám biti u strahu, a zračiti pouzdanjem. Kad svi zdvajaju, ti vjeruj! Kad svi zgrću, ti dijeli! Što nitko ne započinje, ti preuzmi! Ozdravljena osoba druge ozdravlja.
49. Umnažaj svoje male pobjede. Sjeti se onih slučajeva, gdje si relativno lako izbjegao pad. I bio si ponosan da si jači nego što si dotada to vjerovao. Pobjeda za pobjedom, i imat ćeš svladanu napast.
50. Nađi izvor. Takvu praksu čistoga života možeš živjeti u jednoj od novih zajednica, gdje mladi zajedno, svećenici i djeca, u celibatu posvećeni Bogu na godinu dana, naprimjer, ili u školi života, gdje mladi daruju jednu godinu života Gospodinu Bogu, da bi se formirali u molitvi, živjeli iskustvo bratskog života, produbili spoznaje o Bogu, naučili se dijeliti svoju vjeru i radost. Tu se nećeš osjećati ni osuđivanim ni okrivljenim, već prihvaćenim i ljubljenim takvim kakav jesi, takvim kakav želiš biti. Jednodušnim zajedničkim životom u takvoj zajednici, gdje su odnosi među mladićima i djevojkama obasjani svjetlom Božje djece, mnogo mladih ljudi pronašlo je u njima začuđujuće zdravlje i zdravu duševnu zrelost. Da, u jednoj takvoj zajednici, koja nosi neizmjerno poštovanje prema ljubavi. Za neke je to silna spoznaja. Sve više, rađaju se zajednice, kršćanske i ekumenske, gdje možeš nekoga potražiti (gdje nikada ne smetaš!) i nepristrano porazgovoriti o sebi i o tome, kako živjeti...
51. U ovom hiper-erotiziranom svijetu traži se izvanredna nutarnja sloboda, izvanredna hrabrost da jednostavno kažeš drugoj osobi: Ne, neću te iskoristiti, jer te previše volim! Prava ljubav čeka!
52. Protiv hiper-erotizma - super-heroizam! Odreci se 'pseudobračne' dimenzije seksualnosti! Voljet ćeš se s drugom osobom kao što se vole Božja djeca. Vrati drugome njegovu nutarnju slobodu - tako mu dopuštaš rasti i konačno, postati samim sobom. Kad bi znao koliko mladih nadvladava svoju situaciju i koliko njih umiju minimizirati svoje strasti! Dakako, ostaju krhki: Bog je njihova jedina snaga. Ali osjećamo da su napokon sretni: Bog je njihova velika sreća.
53. Uključi se u život svoje župne zajednice. Uključi se u organizirane vjeronaučne susrete - da produbiš svoju vjeru, spoznaje, tražiš rješenja... Uključi se u neku molitvenu zajednicu, gdje ćeš moći moliti (i ti i drugi za tebe i ti za druge) molitve nutarnjeg iscjeljenja, odricanja... Uključi se u tebi odgovarajuće aktivnosti svoje župne zajednice, ako ih nema, pokreni ih. Ne daj, u tom smislu, svom župniku mira! Ne posustaj, ako se razočaraš. Budi blag i uporan, moli se i zahtijevaj. Ne budi samo konzument, već i kreator. Ne traži samo svoja prava - preuzmi i svoje obveze u rastu vjere svoje župne zajednice. Postani svjestan svoje uloge u Crkvi koju ti ona daje. To nije ničiji milodar - na to si, po primljenim sakramentima i po koncilskim i drugim dokumentima Crkve - pozvano obvezan!
54. Ne ljenčari, odmah ustani iz postelje. Ako si odlučio da je nešto za tebe potrebno - više o tome ne razmišljaj u času izvršenja. Slijepo provedi svoju odluku. Ako si, npr. odlučio ustati na glas budilice - ne počni razmišljati jesi li još pospan, nije li to još prerano... Bez razmišljanja ustani iz postelje.
55. Nauči se odmarati. Odmarati se znači promijeniti posao kao i obnoviti snagu i energiju. Nauči se odmarati u vrijeme bdijenja (zbog nervne iscrpljenosti, uobičajenog zamora) i u vrijeme spavanja.
56. Bavi se sportom i tjelesnim aktivnostima. Zdrav duh u zdravu tijelu. Primjereno svojoj dobi i tjelesnim mogućnostima. Otiđi na izlet. Zapamti da sunce, voda, zrak, tjelovježba, ispravna dijeta i radost jesu šest najboljih liječnika. Uvijek su ti pri ruci a ne stoje niti lipe.
57. Ako si se možda zarazio: Ni za kakvu cijenu ne širi smrt - to je isuviše strašno. Ako si se zarazio tuđim virusom, molim te tada: ne dovodi u opasnost i ne uništavaj mladost, ne pustoši egzistenciju, ne služi se spolnošću. U najgorem slučaju riskiraš... širiti smrt! Ni za koju cijenu ne sij smrt! Svi znamo da to može biti "smrtonosno" i u tom slučaju zločin.
58. Jedino liječenje i zaštita sa stopostotnim učinkom jest potpuna čistoća. Ne čistoća iz jednostavnog straha pred virusom, već čistoća kao put kraljevske slobode, radi Kraljevstva nebeskog.
59. Sve može biti spašeno, otkupljeno. Ako ipak, uprkos svojoj dobroj volji i pristupanju Sakramentima nutarnjeg ozdravljenja (Ispovijedi i Euharistije), ostaješ obilježen neizlječivom ranom moći navike, preobrazit će se ta kušnja u križ, koji možeš sjediniti sa pobjedonosnim Križem Isusa Krista. Tako će za tebe spasenje biti moguće. U suprotnom, tvoj grijeh će biti jači od Njegove ljubavi. Jedina nesreća bila bi tvoja sumnja da to može biti popravljeno, tj. da slobodno i konačno sumnjaš u milosrđe Božje.
60. Misli na kraj. Ne zaboravi smrtni čas. To se ne događa samo drugima. To je najvažniji trenutak našega života, jer često o njemu ovisi naša čitava vječnost. Neka te ne zatekne nespremna. Živi stalno u stanju milosti, pobuđuj često 'savršeno pokajanje' (osobito prije spavanja ili ulaska u auto). U svim svojim djelima misli na svoj konac, pa nećeš nikada griješiti (Sir 7,36). Posljednje čovjekove stvari jesu: smrt, sud, nebesko blaženstvo za dobre, a pakao za zle.
61. Ako si sve pokušao, a ništa ti ne pomaže - misliš da boluješ od "neizlječive bolesti" - zatraži Sakrament Bolesničkog pomazanja! Ovaj Sakrament nije samo za tjelesne bolesti ili za umiruće, već i za teške psihičke i duhovne bolesti! (Savjet: obrati se svećeniku koji će te moći razumjeti).
- (autor: p. Ivan A. MSC)
Snimio: E. Mufić, 2019. g., omogućio: T. Rožić
Snimio: p. Ivan MSC
|
