I Ja sam Gospodin Bog tvoj (Izl 20,2)
- Gospodinu Bogu svom se klanjaj i Njemu jedinome služi! (Mt 4,10)
A - Štovanje Gospodina Boga
a) Ljubim li 'Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom' (Lk 10,27)?
- gajim li u srcu za Boga uvijek najbolje želje, gajim li strahopoštovanje prema Bogu, je li mi Bog uvijek na prvom mjestu, je li On za mene vječna istina, najveće dobro, radujem li se radi Božje savršenosti; težim li za tim da On bude od sviju, poradi neizmjerne dobrote svoje, ljubljen i čašćen?
- predajem li Mu se sasvim: dušom i tijelom; podvrgavam li Bogu svoju volju, pamet, srce; želim li Njemu živjeti, jesam li za Njega pripravan dati svaku žrtvu tako da me od ljubavi prema Njemu ne može odvratiti ni mučeništvo ni smrt?
- činim li ono što Bog zapovijeda, tj. imam li poslušnost prema zakonu Božjem ('Ako mene ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati', Iv 14, 15); znam li da ne mogu Boga potkupiti samo nekom svojom molitvicom prije spavanja... ili samo onda kad obolim od raka ili kad pada atomska bomba; je li moje bogoslužje svedeno samo na pobožne molitve i žrtve - a bez ljubavi?
- podnosim li radi Boga sve strpljivo; činim li sve s velikom radošću?
- vjerujem li da mene Bog ljubi?
Ljubav prema Bogu zahtijeva i:
- ljubav prema bližnjima (1 Iv 4,20-21): ponašam li se kao drugi Krist (Iv 13, 34-35); gledam li Krista u drugima (Mt 25,40); želim li drugima ono što Bog hoće, njihovo istinsko dobro; u svom apostolatu - vodi li me briga i razumijevanje duhovnih i materijalnih potreba drugih te iskazivanje milosrđa (usp. Mt 18:15); ljubav također zahtijeva i bratsku opomenu (usp. Mt 18,15) = jesam li drugome pomogao da izradi u sebi čovjeka, da se zla otrese, da sačuva poštenje, da dušu sačuva od propasti…; opomena se daje nad očitim prijestupcima i pogrješkama bližnjega (ne, kao neki dežurni moralizator i sudac, za svaku 'sitnicu') i to jedino u Isusovu duhu velike ljubavi prema bratu čovjeku, želeći mu vremenito i vječno dobro; dakle, to nije lov na bližnje u njihovim pogrješkama, ogovaranje ili klevetanje, ocrnjivanje i veseljenje tuđem zlu i nevolji...?
Ne možemo pred Bogom biti mirne savjesti ako smo drugoga pustili da radi našega nemara, izgubi dušu. Vidio sam da griješe, ali nisam ih htio opomenuti, jer sam mislio da to nije moj posao? 'Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega' (Lev 19.17). Isus: 'Pogriješi li tvoj brat, idi i prekori ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu... Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik' (Mt 18,15-17).
- Jesam li, dakle, opomenuo teškoga grješnika (npr. zbog psovke, bludništva, preljubništva, priležništva, pobačaja, kontracepcije...) ili sam odgovoran i za grijehe što ih drugi čine (tzv. 'tuđi grijesi') ako sam u njima grješno sudjelovao, i koliko? ('Tuđi grijesi': savjetovati na grijeh, zapovijedati da se griješi, pristati na tuđi grijeh, navesti drugoga na grijeh, hvaliti tuđe grijehe, tajiti tuđe grijehe kad smo ih dužni očitovati, ne ukoriti tuđe grijehe, pomagati na grijeh /možemo dodati još: braniti tuđi grijeh, smijati se tuđem grijehu i praviti šale na račun tuđeg grijeha/).
Snosimo odgovornost jedni za druge. Samo - naša opomena treba biti u poniznosti, dobroti i blagosti. Sveti Augustin kaže: 'Ako propustite to učiniti, gori ste od njega. On je istina počinio nepravdu i zbog te nepravde sam je sebi učinio tešku ranu. A vi ostajete bezosjećajni pred tom ranom svoga brata. Vidite ga gdje umire ili je već umro i vi ostajete ravnodušni. Više ste krivi zbog svoje šutnje nego on zbog svojih nedjela. To je ono prvo što se od nas traži'. 'Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega' (Lev 19,17)...
- ljubav prema sebi (iz ljubavi prema Bogu): jesam li tražio za sebe ono što Bog hoće (svetost); jesam li se iskreno darivao Bogu i bližnjima, ili sam ljubio samoga sebe zbog vlastite izvrsnosti, stavljao svoju vlastitu volju ispred Božje te svoje vlastite interese iznad službe prema drugima (= egoizam)?
(Svetačka ljubav prema bližnjemu i prema sebi, prema molitvi bl. Edourda Poppe-a za poniznost): mogu li biti blag prema onima koji su tvrdoglavi ili nepodnošljivi; znam li šutjeti na upućene mi prigovore; znam li slušati sa smirenim zadovoljstvom nezaslužene grube riječi; volim li biti od svih zaboravljen, nepriznat, prezren, ponižen do dna, radije nego se vidjeti, punog samozadovoljstva, uzdignutog iznad drugih; želim li uopće ostati malen; slušaju li moje uši rado upućena mi priznanja, ostaje li moje srce zatvoreno uživanjima u mojim osobnim poslovima, vraća li se moja misao na ostvarene uspjehe, učinjena dobra djela, primljene pohvale; nepravedni sudovi, kojih sam žrtva, kao i upućene mi ponižavajuće riječi, trpke kritike mojih djela, omalovažavajući postupci koje podnosim - jesu li mi slatkost ili gorkost; težim li tomu da budem sretan kada sam zaboravljen od sviju, kad vidim da nitko ne sanja o meni, osim da me prezre kao zadnji otpadak... ili...?
b) Vjerujem li iskreno u Gospodina Boga, uzdam li se u Njega, ljubim li Ga iznad svega?
c) Klanjam li Mu se:
- priznajem li Ga kao Boga, kao Stvoritelja i Spasitelja, Gospodina i Gospodara svega što postoji, kao beskonačnu i milosrdnu Ljubav?
- hvalim li Ga, uznosim li Ga sa zahvalnošću ispovijedajući da je učinio velike stvari i da je Njegovo Ime sveto?
- nikad ne molim na koljenima ('Đavao nema koljena'!, Benedikt XVI); samo površno pokleknem; ne činim akte adoracije (klanjanja pred Presvetim)...?
d) Molim li Mu se?
Molitva (hvale, zahvaljivanja, zagovora i prošnje)?
- prakticirao i druge oblike molitve: obiteljsku (ne činim ništa kako bih uveo obiteljsku molitvu), molitvu u zajedništvu Crkve (Misa, časoslov...); molitvu slave, poklonstvenu, blagoslovnu, molitvu predanja; pomirbenu molitvu, molitvu pokajanja, molitvu za oproštenje; meditativno-kontemplativnu (molitveno čitanje Sv. Pisma /lectio divina/...)?
- molitva Liturgije časova (za one koji imaju obvezu moljenja: đakon, svećenik, redovnik...): molitva Crkve kao glas i umjesto svih onih koji možda ne znaju, ne žele ili ne nalaze vremena za molitvu; vjernici koji to čine... 'stoje pred Božjim prijestoljem u ime Majke Crkve'... odnosno, 'to je molitva koju Krist sa svojim Tijelom upravlja Ocu' (Drugi Vatikanski koncil, SC, 84,85); obveza svakodnevnog moljenja brevijara (liturgije časova) također je jedna od najsvečanijih obveza javno preuzetih đakonskim ređenjem, koju nije dopušteno propuštati bez ozbiljnog razloga; svećenik ima obvezu izmoliti svaki dan sve časove', tj. Jutarnju i Večernju, kao i Službu čitanja, bar jedan od Srednjih časova te Povečerje (Kongregacija za kler, 'Direktorij za službu i život prezbitera', KS, Zagreb, 2013., str. 145).
Crkva, barem na Zapadu, uvijek je taj 'i drag i svet teret' svojim svećenicima nametala i pod tešku dužnost i pod smrtni grijeh, tj. kao 'grubu povrjedu jednako svećeničkih obveza, kao i Božjih prava i interesa Crkve i duša' (mons. Č. Čekada). P. s.: ako radnici trebaju i mogu svaki dan provoditi 8 sati na radnom mjestu, zašto bi onda svećenicima bilo teško moliti časoslov 2 sata na dan; kad bi se neki radnik tako ponašao na svom radnom mjestu, odmah bi dobio otkaz... - jesam li ja 'dobio otkaz' zbog neizvršavanja preuzete obveze moljenja časoslova, ili sam ja 'dao otkaz' moljenju časoslova?
- molio sa sumnjom ili bez vjere, bio škrt ili egoističan u molitvenim nakanama (molio samo svjetovne stvari, nisam tražio 'najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a ostalo će vam se nadodati' /Mt 6,33-34/), molio ponosno/oholo (usp. farizej i carinik, Lk 18, 9-14)?
- neredovitost ili zapuštanje molitve kroz duža razdoblja?
- svojevoljna rastresenost u molitvi?
Sv. Franjo Asiški, kada god je ulazio u crkvu na Sv. Misu ili na molitvu, rekao bi: Svjetovne i nepotrebne misli, ostanite ovdje pred vratima dok se ne vratim.
Sv. Terezija Avilska savjetuje: Nikad se ne obraćaj Bogu dok misliš o nečemu drugomu; - ograničavanje molitve na obligatorni minimum; izgovaram samo malu, vrlo kratku, molitvenu formulu; molim samo dok se svlačim ili radeći nešto drugo, bez poštovanja, bez sabranosti, uz upaljeni radio ili TV; ne znam više ni molitve s vjeronauka ili iz katekizma i ne činim ništa da ih ponovo naučim; nikad ne molim na koljenima; samo površno pokleknem; znak križa činim bez pobožnosti (kao da muhe tjeram od sebe); ne molim se pred iskušenjima (kada mogu učiniti i neko zlo); nikad ne molim Angelus; nikad ne molim krunicu, ili ju molim samo u krevetu...? - hm, gukni, junače!
Nesvojevoljna rastresenost (distrakcija) u molitvi
Sv. Toma Akvinski upozorava: Namjerno dozvoliti umu da luta tijekom molitve je grješno i otežava da molitva donese plodove. No kada nam se misli bez naše krivnje udalje od Gospodina, potrebno je nježno se vratiti, bez osjećaja krivnje ili straha i koliko god često je potrebno.
Sv. Mala Terezija lijepo kaže: Imam mnogo stvari koje me ometaju, ali dokle god sam ih svjesna, ja molim za te ljude koji mi, kada mislim o njima, odvlače pozornost. Na ovaj način oni imaju korist od moje rastresenosti. I na jednom drugom mjestu piše, kako bi ju trebalo rastužiti što zna zadrijemati za vrijeme molitve, no to ju nije ipak obeshrabrilo: Znam da su djeca jednako draga svojim roditeljima i kad spavaju i kad su budni…
e) Prinosim li Bogu žrtve u znak klanjanja i zahvale, usrdne prošnje i zajedništva?
- jesam li Mu prinosio vanjske žrtve bez nutarnjeg sudjelovanja ili bez povezanosti s ljubavlju prema bližnjemu: 'Milosrđe mi je milo, a ne žrtva!' (Mt 9,13;12,17)?
- sjedinjujem li se s Kristovom žrtvom prinesenoj Ocu za naše spasenje, činim li od svoga života žrtvu Bogu?
f) Obdržavanje zadanih obećanja i zavjeta danih Bogu (svećenička obećanja, redovnički zavjeti; obećanja i zavjeti učinjeni iz osobne pobožnosti: izvršio Bogu obećano neko djelo, molitvu, davanje zavjetnog dara, hodočašće i sl.?) - ako nisam: koje, koliko puta?
Zadano obećanje i zavjet Bogu mora se izvršiti 'iz krjeposti vjere' (kan. 1192 § 1; 'Što si zavjetovao, izvrši!', Prop 5,4; usp. Prop 5,5; Br 30,2; Pz 23,21). No, u nekim slučajevima Crkva može, zbog primjerenih razloga, dati oprost od zavjetâ i obećanjâ. Od javnog zavjeta, ako se radi o redovniku ili redovnici, može osloboditi zakonita crkvena vlast (u smrtnoj pogibelji i ispovjednik, bilo u sakramentalnoj Ispovijedi bilo izvan nje /kan. 1078 § 3/). Oprost od privatnog zavjeta, zbog opravdanog razloga, može dati mjesni ordinarij i župnik (kan. 1196) svojim podložnicima gdje god se nalazili, a na svom području također strancima (samo ako oprost ne krši tuđe stečeno pravo). Oni koji mogu oprostiti od zavjeta, mogu zavjet također zamijeniti s nekim manjim dobrom, a sam zavjetovanik ga može zamijeniti s većim ili jednakim dobrom, ne i manjim (kan. 1197)...
- neiskrena ili lažna obećanja dana na Krštenju, Potvrdi, Ženidbi... (primatelji Sakramenata, roditelji /npr. na krštenju: da će dijete odgajati u vjeri.../, nevršenje /trajne/ obveze kumstva /krsnog: nespremnost u pomaganju roditeljima da kršteno dijete ispovijeda vjeru i živi prema njoj; krizmanog: nepomaganje krizmaniku da djeluje kao istinski Kristov svjedok/...)?
'Vjernost datim obećanjima izraz je štovanja koje dugujemo božanskom Veličanstvu i ljubavi prema vjernome Bogu' (KKC 2101).
B - Grijesi protiv vjere, nade i ljubavi
a) Grijesi protiv VJERE u Boga - koji grijeh, otkada, koliko?...
- hotimično sam sumnjao, zanemarivao ili odbijao vjerovati ono što je Bog objavio ili što Crkva predlaže vjerovati ('nevjerovanje'): npr. u neku božansku osobu ili Presveto Trojstvo, utjelovljenje, smrt i uskrsnuće Isusa Krista, u neku vjersku istinu - reci koju!
- nehotimično sam sumnjao (kolebao se) u vjeri, imao poteškoću nadvladati prigovore vezane uz vjeru, ili pak tjeskobu izazvanu njezinom nejasnoćom...
- nemam baš jaku vjeru - zanemarivao sam pouke o vjeri i vjeronauk, nisam proučavao i težio produbljivanju svoje vjere i svog vjerskog znanja (putem Svetog Pisma, Katekizma, vjerskih knjiga, propovijedi...) - trebam li se tu optužiti za teški propust, površnost, nemar; jesu li seminari, duhovne obnove i slično, jedina mjesta gdje živim svoju vjeru?...
- ljudski obzir u ispovijedanju svoje vjere: ispovijedam li vjeru privatno i javno, ili sam se stidio javno pokazati geste pobožnosti, znak križa, pokleknuti, javno nositi nabožne predmete (medalje, križevi, krunice...), moliti se naglas u javnosti..., te tako zatajio svoju vjeru... iz ljudskog obzira, koristoljublja, straha...
- olako sam i naivno vjerovao ili govorio da su sve vjere jednakovrijedne...
- izlagao svoju vjeru protuvjerskim ili protucrkvenim ili bezbožnim ili dvosmislenim knjigama, časopisima, novinama, filmovima...
- ne usuđujem se braniti vjeru kad je ona napadnuta preda mnom; sudjelovao sam u razgovorima u kojima se vjera kritizira, izruguje, potkapa, rado slušao protuvjerske govore...
- bespotrebno sam posjećivao ljude bez vjere ili neprijateljski raspoložene spram katoličke vjere...
- ometao druge u obavljanju vjerske prakse, npr. u obitelji, u radnom okruženju...; druge odvraćao od vjere (= teški grijeh sablazni!)...
- u vjerskoj stvari: primoravanje nekoga da radi protiv svoje savjesti ili sprječavanje da djeluje po svojoj savjesti - koliko puta, osoba?...
- uskratio kome vjerske slobode i koje?
Počinio neki od SUVREMENIH GRIJEHA PROTIV VJERE?
- Nevjera (zanemarivanje objavljene istine ili hotimično odbijanje pristajanja uz nju); jesam li kriv za svjesni, hotimični i zato teško odgovorni nemar (nije mi bilo stalo do osnovnih vjersko-moralno-duhovnih istina niti se brinem da ih upoznam; ne zanimaju me ni objavljene istine sadržane u Vjerovanju, još manje zahtjevi i propisi Crkve /usp. kan. 754/); ako je to bilo smišljeno, planski, svojevoljno: jesam li pretjerivao, npr. lakovjernošću (bez dovoljna razloga smatrao nešto od Boga objavljeno, što od Boga objavljeno nije; nekritički se priklanjao kojekakvim privatnim objavama i sl. /ipak tim načinima grijeh protiv vjere neće redovito biti težak/); jesam li počinio i koji smrtni grijeh protiv vjere, tj. svjesno i svojevoljno, izvanjskim ili unutarnjim odvrgnućem od Boga, otpadom od vjere, herezom, vjerskom sumnjom, komunikacijom u svetim činima s nevjernicima i hereticima - imam li koji taj grijeh, otkada i koliko ih je?
- Agnosticizam (uvjerenje /u sebi ili javno?/ da se o Bogu ne može ništa reći, Božja se opstojnost ne može niti ustvrditi niti zanijekati); možda sam i odbijao nijekati Boga, tj. dopuštao sam da postoji transcendentno biće, ali koje se ne može objaviti i o kojem nitko nije u stanju ništa reći; ili, nisam se izjašnjavao o Božjem postojanju, izjavljujući da je nemoguće to dokazati, dapače da nije moguće to ni utvrditi ni zanijekati; ili, možda sam prihvaćao i stanoviti indiferentizam i tupost moralne savjesti, sve do praktičnog ateizma...?
- Ateizam (uvjerenje da Boga nema, direktni grijeh negacije Boga /Bog je mrtav, čovjek je postao Bog - čovjekovo samopotvrđivanje bez Boga/, nijekanje i svake ovisnosti o Bogu, nastojanje pokoravanja krjeposti vjere)...
Razni oblici: nastojanje logičkim dokazima dokazati da Boga nema; na osobit način ignoriranje Boga, zagovaranje Božje odsutnosti; čovjek živi kao da Boga nema, a prihvaća Njegovo postojanje; u ime ljudske slobode nijekanje Boga; odricanje postojanja Boga, a ipak, zadržavanje psihološke potrebe da se prihvati 'mit' o Bogu; kada dođu životne poteškoće, prestaje se vjerovati u Boga ('ateizam /nekih/ nedjeljnih vjernika'); nadanje da će religije nestati razvojem društva i napretkom tehnologija; traženje dokaza za nepostojanje Boga, jer je tako bolje za razvoj čovjeka; nema dovoljno dokaza da Bog postoji; čovjek nije sposoban spoznati postoji li Bog ili ne; odbacivanje svakog razumskog dokaza o Božjoj opstojnosti; dokazivanje da Bog ne postoji; može se dokazati da Boga nema...
- Pripadao sam ili pripadam ateističkoj organizaciji; negirao sam Boga ili se borio protiv Njega?; članstvo u komunističkoj partiji (koliko dugo?; imao u njoj kakvu odgovornu ili važnu ulogu?)...
- Zabacivao sam intimnu i živu povezanost s Bogom; znam li da svaki grijeh predstavlja neki oblik nevjerstva, ateizma?
- Propuštao sam dužnost da upoznam smisao svoje vjere što bolje mogu, da često pobuđujem čin vjere, priznajem vjeru riječju i činom, da je širim i prenosim, štitim od pogibeljnih ugroza; protivio se nauku Božjem i odredbama Crkve (crkvenom Učiteljstvu), tj. jesam li uvjerljivo svjedočio i ostvarivao krjepost vjere svojim životom?
- Pitanje za sve o vlastitoj ulozi u poticanju ateizma: jesam li i sâm pridonio nastanku i širenju ateizma zanemarivanjem vjerskog odgoja ili netočnim i pogrješnim izlaganjem nauka ili nedostacima svoga vjerskog odgoja, moralnog ili društvenog života, te tako pravo lice Boga i religije prije skrivao nego otkrivao (GS, 19)?
- Pitanje za roditelje o vlastitoj ulozi u poticanju ateizma u odgoju djece (prema dr. Troyu Hinkelu): djeci smo naglašavali da je za katolički moral najvažnije izbjegavanje grijeha, stoga da je on represivan; zastarjela Katolička Crkva suprotnost je hipertoleranciji u pluralističkome društvu; nismo prakticirali zajedničku obiteljsku molitvu, a i djeca me nisu vidjela u osobnoj molitvi; uvijek smo imali prigovore protiv Crkve (Misa nam je preduga, ovaj svećenik nam je antipatičan, propovijed je dosadna, ne možemo na nedjeljnu Misu zbog 'bla-bla-bla' razloga...), djecu smo slali u crkvu a ne ih vodili; zajedno smo konzumirali medijske sadržaje (filmove, serije, emisije...) koji relativiziraju naše katoličke vrijednosti; živjeli smo prema/po svjetovnim kriterijima i ciljevima (popularnost, uspjeh, položaj...), a ne vjerskim i evanđeoskim; nismo djeci prenosili vjeru i nismo bili 'prvi odgojitelji u vjeri' svoje djece (nije to naš posao; neka to radi vjeronauk u školi, župni vjeronauk za Prvu Pričest i Krizmu...); propagirali smo seksualni nemoral i slobodu, životni stil koji odobrava preljub, pornografiju, istospolnu toleranciju; ili, bili smo veoma strogi i okrutni u crkvenom nauku (bez empatije, suosjećanja), ili pak, živjeli bez osvrtanja na crkveni nauk...?
- Krivovjerje (uporno nijekanje, poslije primljenog krštenja, neke istine katoličke vjere ili uporno sumnjanje u nju; hereza; vidi dolje pod: j) Novi religiozni pokreti i sekte... - koje, otkada?
- Odrekao se, koji put ili duže vremena, u sebi ili javno, i kritizirao istine vjere temeljene na Bibliji i tradiciji Crkve i prista(ja)o uz određene vrste duhovnih zabluda (npr. nevjerovanje u uskrsnuće tijela, kako đavao i zli duhovi ne postoje, kako nitko neće završiti u paklu...) ili prihvaćao bilo koje religiozno, kultno ili filozofsko negiranje velikih biblijskih istina vjere, a posebno onih koje se tiču Isusa Krista (ne vjerujem nešto od onoga što Isus govori, a o nečemu imam čak suprotno mišljenje; negiram li tako objavljenu biblijsku istinu, postavljam li se iznad jasno objavljene Božje Riječi = sve to može dovesti i do otpada) - što, koliko puta, pred koliko osoba?
- Otpad (potpuno odbacivanje kršćanske vjere i vjerske prakse, kršćanskog života; = apostazija) - otkada?; poveo postupak kod ordinarija (preko župnog ureda) za ponovni prijem u Rimokatoličku Crkvu?
Vjera se, kao Božji dar i milosno djelovanje u duši, ni pod koju cijenu, pa ni pod cijenu života, ne smije napustiti; s njom se ne smije poigravati, praviti kompromis, a najmanje podvrgavati bilo kakvim drugim interesima, jer je ona put spasenja...
- Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi?... Strašno je upasti u ruke Boga živoga (Heb 10,28.29.31).
Službeni prekid sa Crkvom (izjava o izlasku iz Crkve /npr. zbog izbjegavanja crkvenog poreza u zemljama gdje on postoji/). Bez obzira na razloge - radi se o teškoj povrjedi crkvenog zajedništva. U tom smislu je takav izjavni akt jasni otpad od vjere i svjesno odbacivanje Crkve. Posljedica nije samo isključenje od Sakramenata, već i uskraćivanje kršćanskog sprovoda i svake sprovodne Mise, osim ako je vjernik prije opozvao svoju izjavu i pokazao neke znakove kajanja (usp. ZKP 1184, 1185); kao što treba poštivati posljednju volju pokojnika, podjednako treba uvažavati i njegovu odluku o napuštanju Crkve. No, treba naglasiti da je takvo istupanje moguće samo u odnosu na empirijsko-pravnu sazdanost Crkve kao ustanove, ali ne povlači za sobom brisanje sakramentalne pripadnosti mističnom tijelu Kristovu, koja je zajamčena krštenjem.
- Raskol (uskraćivanje podložnosti papi ili zajedništva s članovima Crkve koji su mu podložni /usp. KKC, 2088-2089/; šizma)?
Općepoznatim otpadnicima od vjere (kao i drugim činiteljima djela protiv vjere i jedinstva Crkve: krivovjernicima i raskolnicima) uskraćuje se kršćanski sprovod i svaka sprovodna Misa, osim ako su prije pokazali neke znakove kajanja (usp. ZKP 1184, 1185); javni otpadnik od vjere ili crkvenog zajedništva (apostat) i krivovjernik (heretik) ili raskolnik (šizmatik) upadaju u izopćenje unaprijed izrečeno (ZKP 1364); za ponovni prijem u Rimokatoličku Crkvu, nadležan je mjesni ordinarij (mjesni biskup).
- Napad i pogrđivanje crkvenih službenika, nauka Crkve (o Sakramentima, seksualnosti, kontracepciji-pobačaju, rastavi, drogi, eutanaziji, kloniranju, istospolnim 'brakovima', rodnoj distrofiji...) ili vjernika te podržavanje takvih stavova - koliko puta, pred koliko osoba?
- Primanje Sakramenata od nekršćanskih služitelja - koliko?
Katolički vjernici dopušteno primaju Sakramente samo od katoličkih služitelja (ZKP 844, § 1). Ipak, izvjesna interkomunija između katoličkih i pravoslavnih kršćana je dopuštena. Katolički vjernici mogu iznimno primiti Sakramente Pomirenja, Euharistije i Bolesničkog pomazanja od nekatoličkih služitelja u Crkvama, čiji su spomenuti Sakramenti valjani (npr. u Pravoslavnoj Crkvi), samo u slučaju: ili nužde (npr. smrtna opasnost) ili istinske duhovne koristi i samo pod uvjetom: da se izbjegne svaka pogibelj zablude ili ravnodušnosti i da postoji fizička ili moralna nemogućnost doći do katoličkog služitelja (npr. ako se živi u zemlji posve nekatoličkih Crkvi i zajednica) - usp. ZKP 844, § 2; opaska: pravoslavna strana to dopuštenje ne daje katoličkoj strani za pravoslavne vjernike, iako nema objektivnoga teološkoga razloga da si Katolička Crkva i pravoslavne Crkve ne bi uzajamno priznavale valjanost Sakramenata (gdje Pravoslavna Crkva smatra Katoličku Crkvu šizmatičnom, pretpostavlja se da joj priznaje sakramentalnost, a u čemu je smatra heretičnom, očito joj ondje ne priznaje sakramentalnost).
- U Katoličkim Crkvama istočnih obreda (bizantskog /Grkokatolička Crkva/, armenskog, koptskog, etiopskog, siro-antiohijskog /maronitskog/, asirsko-kaldejskog i siro-malabarskog) katolički vjernik može primati sve Sakramente, jer su svi ovi pravi katolici (u jedinstvu s Rimom i papom), ništa manje nego u Hrvatskoj ili Italiji.
- Pripadnost stranci čija se programska načela protive kršćanskom moralu, osnovnim pravima osobe ili nauku Evanđelja (koja npr. podržava eutanaziju, legalizaciju droge, pobačaj i kontraceptivna sredstva, istospolne brakove, izvanbračne zajednice, umjetnu oplodnju, koja ne potiče demografsku i socijalnu politiku... - otkada?) ili davanje na izborima svoga glasa takvoj stranci ili osobi (ako sam dio klera: jesam li s nekom političkom platformom srastao interesno, poput kornjače i njenog oklopa)?
Da bi se moglo pristupiti Sv. Pričesti, potrebno je: pokajati se, ispovjediti i istupiti iz te stranke (sve isto kao i kod npr. grijeha preljuba: osoba koja ne odluči prekinuti s tim grijehom, ne može dobiti odrješenje od grijeha, a time si je i onemogućila pristup Sv. Pričesti ...).
Opomena iz Stepinčeve oporuke: Ako za istine vjere treba ići u zatvor, idemo. Ako na križ, neka nas razapinju. Ako pod mač, neka sijeku glavu kao svetome Ivanu. Da smo htjeli izdati Crkvu Božju za oglodane kosti koje nam dobacuje bezbožni progonitelj, danas bismo stajali na počasnim tribinama i primali državna i partijska odlikovanja. (...) I na našoj Crkvi ne smije ostati ljaga, da je i za čas paktirala sa sotonom. Ja nisam vlastan prodati interese Crkve za njihova mizerna obećanja, koja ionako ne vrijede baš ništa.
A u svezi političkog i moralnog zauzimanja prezbitera: svećenik se ne može vezati ni uz kakvu prolaznu stvarnost i mora se izdići iznad bilo koje stranačke politike. Poput Isusa (Iv 6,15s.), prezbiter 'mora odbiti uključiti se u bilo koji oblik aktivnog bavljenja politikom, osobito kada je riječ o stranačkoj politici... kako bi ostao čovjek za sve po mjeri duhovnoga bratstva' (Ivan Pavao II, Opća audijencija 28. 7. 1993.; Drugi Vatkanski koncil. GS, 43; ZKP 285,§3; 287, §1; Kongregacija za kler, 'Direktorij za službu i život prezbitera', t. 44). Svaki vjernik, naime, treba uvijek imati mogućnost pristupa svećeniku bez straha da ga on iz bilo kojeg razloga isključuje. Svećenik će imati na umu da 'ne spada na crkvene pastire izravno se uplitati u političko djelo i organizaciju društvenog života. Ta zadaća spada u zvanje vjernikâ laikâ'... (KKC, 2442; ZKP, kan. 227). Ali zato on ima posebnu odgovornost u tumačenju, promicanju i branjenju vjerskih i moralnih istina, također pred javnim mnijenjem i u medijima te podupirati javno i društveno značenje kršćanske vjere, u svakoj prigodi, bilo to zgodno ili nezgodno (usp. 2 Tim 4,2). Ograničavanje njegova poslanja na vremenite, čisto socijalne ili političke zadaće, i koje su tuđe njegovu identitetu, nije dobitak, nego najteži gubitak za evanđeosku plodonosnost čitave Crkve (usp. Kongregacija za kler, op. cit., 44).
- Nesudjelovanje u životu crkvene zajednice (povezanost i suradnja u vlastitoj župnoj zajednici: u slavljenju Kristovih otajstava u Sakramentima, liturgiji i pobožnostima; u slušanju, naviještanju i življenju Riječi Božje i nauka Crkve; u župnim radnim akcijama…) ili nehajno vršenje službi i preuzetih obveza u crkvenoj zajednici (u ŽPV, ŽEV, raznim župnim zajednicama, neugrađivanje karizmi u zajednicu…)?
Zanemarivanje obveze doprinosa za crkvene potrebe (vjernici su dužni pomagati Crkvi skrbljenjem za sve što je potrebno za bogoštovlje, apostolat, karitativna djela, te za dolično uzdržavanje njezinih službenika /kan. 222 ZKP-a/; ne samo, dakle, za uzdržavanje svećenika, nego i doprinošenje društvenoj pravdi; prikladno je da ti darovi budu plod dobrovoljne odluke; Isus priznaje ubiranje desetine, ali prigovara onima koji daju desetinu, ali zanemaruju 'najvažnije u Zakonu', Mt 23,23)?
- Zapuštanje sakramentalnog života (neredoviti ili nikako življen sakramentalni život: barem godišnja Ispovijed /u slučaju postojanja teškog grijeha/ i Pričest, po mogućnosti u uskrsnom razdoblju /kan. 989 i 920/) - koliko (godina) zanemario?
- Nebriga za duhovni život (zapuštanje duhovnog rasta, upravljanja čitavog života k Bogu; neodgovornost za rast krsne milosti i život u Kristu i Duhu, zanemarivanje poziva na svetost svakog krštenog vjernika i nasljedovanje Krista, slaba težnja za krjepošću i oslobođenjem od lažnih vrijednosti; neredovita molitva, zanemarivanje duhovnog štiva, nečitanje Sv. Pisma, neproučavanje nauka Crkve, propovijedi ne slušam pozorno /i ne razmišljam o tome tijekom tjedna, smatram ih predugim umjesto da razmišljam o tome što znače; propovijed: vrijeme za nadoknađivanje sna/, kritiziram i osporavam poduke, netraganje za razvitkom samokritičnosti i kritičke svijesti u odnosu na izvore tlačenja i nepravde, nepromicanje onih koji su potisnuti na rub društva, izbjegavanje svjedočenja ljubavi, neotkrivanje živoga Krista u praksi života, u siromasima i beznadnima; preziranje pokore...)?
b) Grijesi protiv UFANJA - koji grijeh, otkada, koliko takvih grijeha?
- Očaj (prestati se nadati svome osobnom spasenju, pomoći od Boga ili oproštenju grijeha); manjak pouzdanja u Boga u poteškoćama; obeshrabrenost ili bijes nakon grijeha; mislio sam da mi Bog ne može oprostiti ili da su moji napori uzaludni...?
- Preuzetnost (precjenjivati svoje moći /npr. zlouporabljam strpljivost i dobrotu Božju da bih griješio i ostao u grijehu - bez straha da ću biti osuđen; ili, mogu se spasiti bez Božje pomoći/ ili neopravdano računati na svemoć i milosrđe Božje /npr. mogu olako griješiti jer ću se ispovjediti, mogu postići oproštenje bez obraćenja, vječnu slavu bez zasluga vlastitih djela: KKC 2091-2092/; ne bojim se pakla - mislim da nije za mene moguć; previše sam računao na vlastite snage u izlaganju grijehu, smatrajući sebe dovoljno jakim da se oduprem napasti i ne obazirući se na upozorenja Crkve; = jedan od šest mogućih grijeha protiv Duha Svetoga)?
- Ne brinem se dovoljno za svoj vječni spas; previše sam vezan za zemaljska dobra i ne mislim mnogo na nebo; ne vjerujem u uskrsnuće svoga tijela; ne brinem se da skratim svoje čistilište; nedovoljno sam se utjecao molitvi kad sam imao probleme; rekao sam - ili mislio - da je molitva beskorisna - jer nisam bio odmah uslišan; mrmljao protiv Boga kad sam bio iskušavan, smatrajući da nisam zaslužio takve kušnje...?
c) Grijesi protiv krjeposti LJUBAVI - koji grijeh, otkada, koliko?
- Ravnodušnost (ne mari za Božju ljubav ili odbija o njoj voditi brigu, odsutnost Boga; ravnodušnost ili prema Bogu ili prema čovjeku, što ontološki nije isto, ali je u Evanđelju kao obveza i predmet ljubavi izjednačeno): Bog mi nije samo prestao biti nazočan nego mi je stalno postao odsutan; Bog ne zauzima puno prostora u mom duhu i životu, vjera me se previše ne dotiče u dubini duše i savjesti (smatram da mi vjera niti pomaže niti šteti), udaljio se od Crkve, izvanjskih znakova i istina vjere, napustio sam prakticiranje vjere (sakramentalni način života, rijetko idem u crkvu, ne ispovijedam se, ne djelujem karitativno, rijetko se ili nikako molim, sveta i posljednja istina za mene je isključivo svjetovna i zemaljska)... - dakle, ravnodušan sam prema Bogu, ravnodušan na vjeru, grijeh ili prema braći?
- Nezahvalnost (propušta ili odbija priznati Božju ljubav i uzvratiti Bogu ljubav za ljubav): znam li zaboravljati, zanijekati, obezvrijediti, iskrivljavati i skrivati..., ili, diveći se, prepoznajem ljubav Božju i Njegovu dobrotu u svemu što mi je darovao - a darovao mi je sve; u svojim svakodnevnim molitvama, zahvaljujem li Ocu nebeskom za dar Isusa, našega Spasitelja, a s Njim i svakog dobra, za Duha Svetoga Posvetitelja; gunđam li i žalim se, ili pak zahvaljujem li Bogu za svoj život, mnoge blagoslove koje imam i primam, posebno za dar vječnog života u Kristu (Rim 6,2), za oproštenje grijeha, Sakramente...; možda više volim stvorenja nego Boga - i često Ga zapuštam da njima ugodim; trošim velike sume za hranu kućnim ljubimcima, a kada se u crkvi skuplja za Caritas, dajem lipe...; možda činim i najstrašnije nezahvalnosti: svetogrdnu Ispovijed, Pričest u teškom grijehu...; zaboravljam dobročinstva bližnjih; zahvaljujem li za druge, za svakog člana Kristovog tijela; ne molim se dovoljno za pokojne, a posebno za one koji su mi činili dobro?
Sv. Ignacije Lojolski: 'nezahvalnost je najgnjusniji grijeh... ona je zaborav primljenih milosti, dobročinstava i blagoslova'. Trebam li napraviti popis svih stvari na kojima sam zahvalan Bogu i ljudima?
- Mlakost (kolebanje ili nemar odgovoriti Božjoj ljubavi; duboki trn Isusovoj duši): ne prikazujem Bogu svoj posao, svoje radosti i muke; privikao sam se na Božje stvari, postale su mi uhodana navika; volim lažni dobar glas, želje su mi okrenute zemaljskim uživanjima; mala ili nikakva pobožnost u slavljenju Mise i odsutnost priprave, hladnoća i mlakost kojom dolazim u crkvu; molitva me umara, molim se bez razmatranja i bez osjećaja za božanski ukus koji molitva ima; moje srca ispunjava ispraznost i buka svijeta - ponestaje mi sabranost; čitam svjetovne časopise i revije - ne moraju biti prljave, ali one me pune svijetom i udaljuju od Isusa, uspavljuju dušu; ne volim Isusa kao prije, nije više moja prva ljubav; duhovni ili vjerski život pretvara mi se u dosadu... ?
Kršćanin bez bogoslovskih krjeposti (vjere, ufanja i ljubavi) - zaista je izgubljen zauvijek. Kažu duhovni pisci: mlakost ima pogubnu moć kojom uspavljuje mnoge duše te kršćanin, osim toga što sablažnjava, donosi žalosni dar: led srcima. Jer, kako će onaj koji je mlak, indiferentan prema Božjim stvarima, prenijeti žar? Kako mogu nekoga pokrenuti da povjeruje, da se zaljubi u ono što mi je tuđe, što sâm ne cijenim, čemu se ne divim, što ne osjećam srcem?
- Nehaj ili duhovna lijenost (otklanja radost što dolazi od Boga i osjeća odbojnost prema božanskom dobru): nemam nadnaravnu ljubav prema Bogu, ni sebi, i ne brinem za svoje duhovno dobro i svoje savršenstvo; ne nalazim vremena za službu Božju, za skrb prema siromasima, apostolat, molitvu, studij; ne volim dovoljno druge: ne ulažem dovoljno napora da ih razumijem, ohrabrim, da im pomognem; nije me briga za spasenje drugih i ne trudim se da im činim dobro?
- Mržnja na Boga (nastaje iz oholosti; niječe Božju dobrotu i čak se usuđuje proklinjati Ga kao onoga koji zabranjuje grijehe i udara čovjeka kaznama /usp. KKC, 2094/): okrivljavao Boga, npr. zbog zla i neuspjeha (smrti), svađao se s Njim, bio drzak; ne pokušavam vidjeti Boga u događajima, ne vjerujem u Njegovu Providnost; vjerujem da je naravni moral dovoljan i da nadnaravne krjeposti nisu potrebne za spasenje; mrzim i ne pokušavam se pomiriti nakon svađe; govorio sam neprijateljski o Bogu, Crkvi, nekome?
C - Bezvjerje
a) Iskušavanje Boga (riječima ili djelima): stavljanje na kušnju Božju dobrotu i svemoć; sumnja u Božju ljubav, providnost i moć?
- obnavljanje prvog grijeha: znam li izabrati između Gospodinove i uzurpatorove vladavine, između samozaborava i samoustoličenja, između života ljubavi, povjerenja i poslušnosti Bogu i života sebičnosti i pobune?
- drskost prema Bogu, hoće li izvršiti svoju Riječ?
- mrmljanje ili prigovaranje, sumnjanje u Njegovu nazočnost, moć ili dobrotu ('zašto, Bože!'); znao reći da On ne zna moje okolnosti, da ne mari ili da me nije sposoban spasiti?
- nepotrebno izlaganje opasnosti i očekivanje od Njega da me izbavi (npr. mogu se igrati s otrovnim zmijama jer, Bog je obećao zaštitu /Mk 16,18: 'zmije će uzimati'/)?
- laganje Gospodinu Bogu, kad hinim veću posvećenost, požrtvovnost i predanost od one koju stvarno namjeravam pružiti (= licemjerje)?
- prepuštanje lakoumnosti, osjećajima i tjelesnim užicima: briga pretežito za tjelesno, tj. da se udovolji svojim tjelesnim strastima napunjujući svoj želudac, a dušu ostavljati praznu, bez Boga; davanje veće važnosti onom 'imati' nego onom 'biti'; strah od posta i fizičkog trpljenja, nestavljanje na prvo mjesto svoju dušu?
- podlijeganje kušnji vlasti i slave (usp. Lk 4,8): idolopoklonstvo (težnja za vlašću i slavom, prestati služiti Bogu a posta(ja)ti onaj kojemu drugi služe, sebe praviti božanstvom /u svojim i tuđim očima/)?
- podlijeganje kušnji manipulacije Bogom i korištenja Njegove moći za svoje probitke (ne samo u vidu okultnih praksa i magije); sebe postavljati za upravljača voljom Božjom, koristiti se Bogom i iskorištavati Njegovu moć; svoju samovolju prikrivati prizivom na volju Božju?
Isus jasno kaže: vjera ne iskušava Boga; iskušava Ga nevjera i podmuklost.
b) Svetogrđe (obeščašćivanje Sakramenata i drugih bogoslužnih čina, kao i osoba, predmeta i mjesta Bogu posvećenih, ili nedostojno postupanje s tim stvarima i činima)?
- Bogu posvećene osobe su one koje su na poseban način određene na službu Bogu po Sakramentu Sv. Reda ili po prihvaćanju javnih zavjeta ('osobno svetogrđe'): kad ove osobe same krše obveze celibata ili zavjet čistoće na bilo koji od mogućih načina ili kad druge to učine s njima ili nad njima, kad ih netko na težak način ugrožava fizički i odstranjenjem posvećene osobe od svete službe) - što, koliko?
- Konkretni čini svetogrđa protiv svetih mjesta (crkve, kapelice, groblja...): tko ih obesvećuje ubojstvom, tjelesnim nasilnim ozljedama, vanjskim grijesima spolne nečistoće, uporabom u svrhe protivne kultu i bez poštovanja (svjetskim zabavama, gozbama, trgovinom, kavgama, bukom /a jesam li i ja pripomogao da se od moje crkve načini javno mjesto, od mog hrama sajmište, od svetišta mjesto za razgovore...), crkvenim sprovodom nekog otpadnika od vjere ili onoga tko je izopćen sudskom presudom, krivovjernika, raskolnika, onoga tko se dao spaliti zbog razloga protivnih kršćanskoj vjeri... (kan. 1184)? - Nadalje, zločini i prijestupi prema svetim stvarima koje su posvetom ili blagoslovom određene za bogoštovlje (Sakramenti i s obzirom na materiju i s obzirom na formu, posebice posvećene euharistijske prilike kruha i vina, Sveto Pismo i njegovi pojedini dijelovi, relikvije, sveta ulja, namještaj, posuđe i odjeća koji se koriste u bogoštovlju /provala, krađa, oskrvnjivanje/)? - Nadalje, jesam li pogrdio ili obeščastio križeve, svete slike ili sam nedostojno postupao s drugim blagoslovljenim predmetima (sveta voda, medaljice, svijeće, blagoslovljene grančice...); gledam ravnodušno na obredne blagoslove Crkve: kuće, vozila, bolesnike...; svim tim stvarima pridajem pretjeranu i praznovjernu lakovjernost dajući im magičnu učinkovitost, ili, sve te stvari pripisujem pretjeranoj i praznovjernoj lakovjernosti kojoj se pridaje magijsku učinkovitost; izrugivao sam se đavolskim manifestacijama i egzorcizmima... - imam li ovdje koji grijeh, koliko?
- Najteža svetogrđa: osobito kad je počinjeno protiv Presvete Euharistije, jer je u tom Sakramentu suštinski prisutno sámo Tijelo Kristovo - jesam li nedostojno sudjelovao kod Sv. Mise, koga sablaznio? - Nedostojno se pričestio, tj. u stanju smrtnoga grijeha ili ne vjerujući u istinitost Kristove otajstvene nazočnosti u Euharistiji - koliko puta? - Primao sam Sv. Pričest iako sam imao nedoumice o svojim dosadašnjim Ispovijedima - koliko? - Jesam li se pričestio ako nisam obdržavao euharistijski post, ako sam došao iza misnih čitanja, ako nisam imao vjeru u stvarnu Kristovu nazočnost u posvećenoj Hostiji, ako sam svojom krivnjom bio nepomiren s nekime - imam li se tu za što optužiti; koliko puta?
- Pozor! Tko baci posvećene čestice ili ih u svetogrdne svrhe uzme ili drži, upada u izopćenje unaprijed izrečeno, pridržano Apostolskoj Stolici /tj. excomunicatio 'latae sententiae'/). Jesam li štogod od toga učinio ili vidio koji takav slučaj u crkvi i ništa nisam poduzeo?
- Tko se pričešćuje na ruku, neka se ispita, kako postupa sa česticom Sv. Hostije preostalom eventualno na dlanu (ugledni pisci Crkve prvih stoljeća /npr. Justin/ potiču vjernike da s velikim poštovanjem i pažnjom postupaju s posvećenim prilikama i da paze da ne budu profanirane nečistim... rukama... ili da ne padne na zemlju niti jedan djelić; Tridentski sabor /DS 1642/, a to preuzima i KKC /1377/, naučava da je Krist sav i čitav prisutan u svakoj prilici i u svakom njezinu dijelu...) - imam li se za što tu optužiti? (o, itekako!)...
- Svetogrdna Ispovijed (otkada, koliko?) - jesam li koji put svjesno, svojom voljom zatajio ili sakrio neki teški grijeh ili ga samo djelomično priznao ili ga samo promumljao tako da svećenik nije mogao ni razumjeti, ili ga priznao ali se nisam kajao, ili sam pak imao namjeru i dalje griješiti (takve nevaljane i svetogrdne Ispovijedi, kad su u zloj vjeri ispušteni teški grijesi, koliko god ih je bilo, treba SVE ponoviti, jer su svetogrdne).
Moje Ispovijedi: zanemarujem čestu Ispovijed; ne pripravljam dobro svoje Ispovijedi i obavljam ih olako u nekoliko površnih riječi; moje su Ispovijedi nepotpune zbog manjka iskrenosti; kajanje za moje grijehe nije iskreno: ne molim od Boga ni milost da ga imam; nemam volje ispravljati neke svoje mane i odluka da ću se kloniti grijeha i grješnih prigoda u nekim ranijim Ispovijedima bila je manjkava; nisam (pravilno) izvršio pokoru koju mi je svećenik dao u jednoj od mojih ranijih Ispovijedi; ne osjećam kajanje što je Bog toliko vrijeđan u svijetu; nisam ispravio zlo ili nadoknadio štetu počinjenu drugome = s obzirom na sve, mojih nevaljanih Ispovijedi bilo je... - koliko?
- Svetogrdna Krizma - ako ju je podijelio netko tko nije ni biskup ni ovlašteni svećenik, ili biskup koji nema dozvolu za podjeljivanje Sakramenta Svete Potvrde na području dotične (nad)biskupije, ili pak uopće nema ni legitimitet za podjeljivanje ovog Sakramenta u Katoličkoj Crkvi; tko ide na Krizmu zbog dara, bez vjere ili u stanju teškoga grijeha - ima li tu koji grijeh na mojoj duši?
- Svetogrdno se može primiti i ostale Sakramente, ako ih netko prima u stanju teškoga grijeha (npr. Bolesničko pomazanje /osim bolesnika nesposobnih za Sakrament Ispovijedi/): svi oni pretpostavljaju vjeru i stanje milosti posvetne - imam li tu koji grijeh?
Klerik: jesam li sam (u)činio javnu sablazan pričešćujući (osobito pred TV-kamerama) političare, liječnike, savjetnike trudnica, medicinske sestre i odvjetnike koji nastavljaju podupirati i štititi industriju pobačaja, zanemarujući kanon 915. ZKP-a: "Neka se primanje Svete Pričesti ne dopušta (…) onima koji tvrdokorno ustraju u očitom teškom grijehu"?
Političari iz prvih redova a koji sablažnjavaju (žive u drugom ili trećem civilnom "braku", podržavaju pobačaj i 'pravo na izbor', rodnu ravnopravnost, istospolne zajednice, eutanaziju...; koriste se korupcijom, prijevarama i krađama... a pričešćuju se javno)...: toliko su nepogrješivi da ne trebaju ni Ispovijed, ni 'mea culpa', ni 'mea maxima culpa'...; bilo bi i vjerski i moralno da se drže što bliže ispovjedaonice, a što dalje od oltara, pričesnog mjesta i propovjedaonice...
Laik, koji pripada nekima od gore inkriminiranih osoba: jesam li i koliko puta javno sablaznio druge pričešćujući se ustrajući u očito teškom grijehu?
c) Imam li koji grijeh simonije (svetotržje ili svetoprodaja - kupovanje ili prodavanje crkvenih položaja ili povlastica, trgovanje duhovnim stvarima /molitvama, Sakramentima.../; svećenik: tu spada i uzimanje priloga za Misu više nego što ih je odredila crkvena vlast)?
- Povrjeda sakramentalnog pečata (ili ispovjedne tajne; sve ono što pokornik kaže ispovjedniku u Ispovijedi = ispovjedna tajna ili sakramentalni pečat)?
- Ispovjednik: obznanio sadržaj Ispovijedi izravno ili neizravno preko nekih znakova, sugestija ili činâ - izravna ili neizravna povrjeda sakramentalnoga pečata - kazna: izopćenje latae sententiae pridržano Apostolskoj stolici (izravna povrjeda) ili kazna proporcionalna težini djela, tzv. ferendae sententiae (neizravna povrjeda)?
Za izravnu povrjedu sakramentalnoga pečata traži se objava pokornika i grijeha pokornika. Npr., ako ispovjednik kaže: 'Luka je ukrao bicikl', ili: 'Ana je pobacila svoje drugo dijete', ili: 'Petri sam danas uskratio odrješenje jer se nije htjela pokajati za preljub'. U tim i sličnim slučajevima ispovjednik ipso facto (samim činom izvršenja) upada u kaznu izopćenja bez potrebe za izvanjskim istupom crkvene vlasti. Riječ je o izopćenju latae sententiae pridržanom Apostolskoj stolici. Od toga izopćenja moguće je dobiti oproštenje preko zahtjeva koji će ispovjednik, bez imena izopćenoga, poslati na Apostolsku pokorničarnu (Penitenzieria Apostolica, 00120 Citta' del Vaticano).
Kod neizravne povrjede pečata dovoljna je objava ili imena pokornika ili grijeha koji je pokornik učinio uz postojanje opasnosti saznanja o identitetu pokornika ili postojanja sumnje da je upravo ta osoba počinila obznanjeni grijeh. Npr., ako netko kaže da se Ante ispovjedio kod nekoga svećenika (usp. ranije 'cedulje' kao dokaz vjenčatelju da su se mladenci ispovjedili prije vjenčanja). U tom slučaju kan. 1388 ne predviđa određenu kaznu, nego samo da prekršitelj bude kažnjen prema težini kažnjiva djela (ovdje je, dakle, riječ o kazni ferendae sententiae). Stoga je potreban istup mjerodavne crkvene vlasti (sudac ili ordinarij) na temelju prijave pokornika koji se osjeća 'izdanim' ili 'oštećenim'.
S obzirom na materiju sakramentalnoga pečata, izravna su materija svi smrtni i teški grijesi te laki, pojedinačno ispovjeđeni. Isto tako i uskraćeno odrješenje, teška pokora, okolnosti vremena, mjesta i načina povezani s grijesima i pokornikom ili eventualnim sukrivcem te grijesi drugih osoba koje je pokornik eventualno spomenuo u Ispovijedi. Neizravna materija jesu fizički i psihički nedostatci pokornika, njegovo materijalno stanje, osobna mišljenja, način ponašanja na Ispovijedi.
- Posebne okolnosti: postoje okolnosti kada bi ispovjednik mogao zatražiti savjet od drugoga svećenika kako se postaviti s obzirom na pojedinu vrstu grijeha i kakvu pokoru dati u takvim slučajevima. On to može učiniti, ali bez ulaženja u sve detalje, a još manje eventualne okolnosti koje bi mogle navesti na moguće otkrivanje identiteta pokornika. Nadalje, neki su grijesi toliko teški da ispovjednik mora tražiti od svoga mjerodavnog poglavara dozvolu za odrješenje. Npr., ako netko učiniti svetogrđe s posvećenim česticama ili ih baci, odmah upada u kaznu izopćenja pridržanu Apostolskoj stolici (usp. kan. 1367). Ako se taj grijeh ispovijeda, ispovjednik će se izravno uteći Apostolskoj pokorničarni od koje će tražiti dozvolu za odrješenje od toga grijeha i oslobođenje od izopćenja. Kada to dobije, pokornik se mora vratiti ispovjedniku kako bi od njega dobio odrješenje i odgovarajuću pokoru. Ili ako svećenik treba vodstvo drugoga, iskusnijega u pitanjima savjesti, prvo mora tražiti dopuštenje od pokornika za to, nakon čega treba organizirati sljedeći susret s pokornikom. I ovdje svećenik mora identitet pokornika držati u tajnosti.
Ponekad sám pokornik želi razgovarati o sadržaju prethodne Ispovijedi, napose o nekom učinjenom grijehu, propustu, okolnostima i to s istim ispovjednikom. Poštujući sakramentalni pečat, svećenik treba zatražiti od pokornika da osvježi njegovo pamćenje.
Naravno, pokornik može govoriti o onome što je rekao u Ispovijedi i o primljenim savjetima (ali ozbiljan vjernik to nikada neće činiti, on neće profanirati svetost Sakramenta, koji treba uvijek biti tajna...). Njega ne obvezuje sakramentalni pečat, ali on ne može ispovjednika osloboditi obveze čuvanja sakramentalnoga pečata, jer taj pečat štiti i sám Sakrament pokore.
I ispovjednik može moliti dopuštenje od pokornika, no to mora biti u izvanrednim situacijama: npr. kako bi se ukrijepila nevaljano sklopljena ženidba (usp. Zdenko Ilić, 'Sakramentalni pečat i ispovjedna tajna', Diacovensia 25/2017./2, str. 253-255, 266)...
- navođenje na grijehe protiv šeste Božje zapovijedi u činu ili prigodom ili pod izgovorom Ispovijedi (kan. 1387)? (kazna: prema težini kažnjivog djela /obustava, zabrana, oduzeće, a u težim slučajevima: otpust iz kleričkog staleža/)
- počinio grijeh protiv šeste Božje zapovijedi s osobom koja nije navršila 18 godina? (kazna: izopćenje latae sententiae pridržano Svetoj Kongregaciji za nauk vjere);
laik (i klerik):
- tko tehničkim sredstvima snima u Sakramentu Ispovijedi, stvarnoj ili izmišljenoj, koju je učinio isti subjekt ili drugi, što govore ispovjednik ili pokornik, ili društvenim sredstvima priopćivanja (radio, televizija, novine, knjige itd.) to razglašava ili širi? (upada smjesta u nepridržanu cenzuru izopćenja latae sententiae /npr. u slučaju knjige, ta kazna se odnosi na autore i izdavače spomenute knjige te sve one koji bi aktivno sudjelovali u njezinu nastanku i objavljivanju!)
- tko lažno optuži ispovjednika da je povrijedio sakramentalni pečat? (kazna: pravedna, ferendae sententiae, pa čak i izopćenje)
- tko lažno prijavi ispovjednika crkvenom poglavaru za kažnjivo djelo 'navođenja na grijeh protiv šeste Božje zapovijedi' u činu ili prigodom ili pod izgovorom Ispovijedi? (kazna: zabrana bogoslužja /interdictum latae sententiae/ unaprijed izrečena; ako je klerik, i obustava /kan. 1390., § 1/; u tom slučaju, neka se pokornik ne odriješi osim ako prije izričito ne opozove lažnu prijavu i bude spreman nadoknaditi štetu, ako je ima /kan. 982/).
Od kazni crkvenog izopćenja (ekskomunikacije) odrješenje, po crkvenom pravu, mogu podijeliti samo papa, mjesni biskup ili od njih ovlašteni svećenici (npr. kanonik pokorničar). U slučaju smrtne pogibelji, svaki svećenik, pa i neovlašteni za ispovijedanje, može odriješiti od svakoga grijeha i svakog izopćenja.
- Sablazan (stav ili ponašanje koje drugog navodi na zlo, u duhovnu smrt; veličina skandala ovisi o osobi, njezinu dostojanstvu, funkciji, društvenom položaju itd.; tko sablažnjava, postaje bližnjemu napasnik koji djelom ili propustom hotimice navodi drugoga na veliko zlo): - jesam li bio sablazan zbog svog lošeg ponašanja, lošeg govora ili lošeg primjera te izazivao ogorčenje ili ohrabrenje na zlo? - u čemu, koliko puta, pred koliko osoba?
- jesam li nanio veću materijalnu ili duhovnu štetu tim grijehom: npr. 'odvratio sam druge od Boga', pokazujući da Bog uopće ne postoji; 'naštetio sam zdravlju', npr. prekomjernim konzumiranjem alkohola; 'nagovorio sam na grijeh', npr. na psovku, krađu, laž, drogu...; 'davao sam loše knjige drugima' što je nanijelo mnogo zla... - što, koliko, mladima, djeci...?
NAPOMENA! Veličinu nanesene štete treba ocjenjivati ne prema vlastitom osjećaju za štetu, nego prema osjećajima oštećene osobe ili osobâ.
- Oholost (duhovna, intelektualna, materijalna, društvena): vodilja grijeha, prethodi gotovo svim drugim grijesima; najveći grijeh koji sprječava ljude da uđu u kraljevstvo Božje i grijeh koji, čini se, Bog najviše mrzi; u nadutom i podmuklom srcu Boga nema - ono što je oholo, Bogu je gadljivo; dolazi pred propast: 'Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost' (Izr 16,18); 'Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje' (Ps 138,6); vodi u mržnju i zavist i navodi zle duhove na čovjeka...
- počinje li mi svaka rečenica sa 'Ja'?
- poštivam li prekomjerno samoga sebe, uživam li u vlastitoj superiornosti i nadmoći nad drugima (dopuštam li drugima da budu ispred mene, umišljam li da sam bolji od drugih, ogovaram li druge da ih unazadim)?
- hvatam li podmuklo prvo mjesto?
- hvastam li se, nadimam li se kad činim dobra djela?
- godi li mi kad me netko pohvali zbog nekog talenta kojeg imam, kad me hvalom uzdigne iznad onoga što jesam (Sv. Franjo Asiški: 'kolik je čovjek pred Bogom, toliko vrijedi i ništa više')?
- jesam li (bio) ohol zbog svog izgleda ili pristale vanjštine, svog posla, društvenog položaja?
- kad me netko ponizio, jesam li bio ponizan ili ohol, jesam li se srdio ili zahvalan Bogu znao se radovati?
- najgora: duhovna oholost (početak svakoga grijeha, 'Luciferov grijeh', usp. Iz 14,12-15): postajem li zadovoljan samim sobom i uobraženo neovisan; uzdižem li vlastitu vrlinu, a ne pouzdanje u milost Božju; poticao u sebi prijezir i podcjenjivanje drugih, jesam li bio podao prema bližnjima; kažem li kao nekad farizej: 'Bože, hvala ti što nisam kao drugi ljudi'; čekam li da Bog djeluje na svoj način i u svoje vrijeme, ili žurim preuzeti stvari u svoje ruke kad mislim da Bog ne djeluje dovoljno brzo; postavljam li Bogu vlastite rokove ako stvari ne idu onako kako ja mislim da bi trebale (vršim pritisak za izvršenje), ili imam povjerenja u Božju Riječ (Riječ moga Gospodara moja je volja), Bogu prepuštam nadzor nad svojim životom, u posvemašnjoj ovisnosti, u poniznosti i vjeri (mogu li reći: 'Gospodine, možda to nije zloduh koji me zaustavlja - možda si to Ti!'; drugim riječima, znam li umirati sebi, svojim željama i samovolji, da bih mogao čuti jasno sveti, nepogrješivi Božji glas)?
- jesam li ovisan o mišljenju drugih pa radim sve kako bih se svidio drugima (želim postići kod njih efekt divljenja, izgled savršenosti, idealnosti i uspješnosti); kao i uzvisivanje, oholost je i ponižavanje sebe (umišljam si kako ništa ne uspijevam, da sam jadan, osamljen, prijezira vrijedan, nepotreban i da me nitko ne voli, da sam netalentiran, neprestano se za nešto okrivljujem, tužim se drugima, izigravam žrtvu, neprestano sam razočaran i nesretan - kako bih privukao nečiju pozornost, tuđu zainteresiranost, brigu, sućut - želeći da drugi vole moje maske, kako bih zadobio ljubav, zaboravljajući pritom da me istinska ljubav voli onakvim kakav jesam te da u sebi imam neizmjerne vrijednosti i ponižavajuće slabosti); zapravo, pred Bogom izigravam nesretnika i žrtvu jer želim svojim manipulacijama poseban tretman kod Njega i ljudi)?
II - Nemoj imati drugih bogova uz mene! (Izl 20,3)
D - Prakse i vjerovanja nespojiva s kršćanskom vjerom
a) Praznovjerje (zastranjenje religioznog osjećaja i djela koja iz njega izviru (KKC 2111), protupravilno štovanje pravoga Boga, izopačena pretjeranost religije; arhaični preostatci politeističkih religija u kršćanstvu ('Opći religijski leksikon'); pod maskom štovanja pravog Boga, nekim djelima, inače ispravnim ili nužnim, pridavati gotovo magičnu važnost):
- pripisivanje djelotvornosti molitvama i sakramentalnim znakovima samo u njihovoj tvarnosti, a ne pazeći na nutarnje raspoloženje koje zahtijevaju (npr. mislio sam da je dovoljno izreći neku molitvu toliko i toliko puta, poškropiti blagoslovljenom vodom neku osobu ili predmet - i da će odmah zbog toga Božja milost djelovati)?
- nošenje relikvija svetaca ili nabožnih predmeta (npr. u autu obješene) shvaćajući ih praznovjerno?
- trgovanje s Bogom (nekim zavjetima se želi pobjeći od križa, postići kakav ovozemaljski uspjeh - ne tražeći ponizno volju Božju - ili traženje neke 'tehnike' i 'formule' koje će taj uspjeh zagarantirati)?
- ili, odlazak na Sv. Misu, možda i na Pričest, a ne želiti se pomiriti sa svojim bližnjima i oprostiti im? - koliko puta?
- izbjegavanje svake nezdrave radoznalosti i nesmotrenosti ili korištenje usluge ili osobno bavljenje praznovjernim praksama?
Pučko praznovjerje (folklorne /pučke/ uzrečice i vjerovanja):
- vjerovanja u zlu kob petka 13;
- 'nesretni' broj 13;
- pljuvanje nakon što crna mačka prijeđe preko puta;
- tko vidi dimnjačara, pa zavrne dugme za sreću;
- zaželjeti želju kada se vidi zvijezda padalica;
- ako se mačka umiva, znak je da dolaze gosti;
- javljanje sove blizu kuće - loš predznak (netko će iz kuće kao umrijeti)
- kada kokoš propjeva kao pijetao, odmah bi ju se zaklalo, smatrajući da nosi nesreću;
- slâganje kreveta uvijek na isti način;
- nošenje odjeće naopačke;
- izbjegavanje stati na linije pločnika;
- razbijeno ogledalo koje donosi 7 godina nesreće;
- ustajanje iz kreveta na lijevu nogu;
- pronalazak djeteline s četiri lista znači sreću;
- bubamara, kad sleti na ruku, nagoviješta dane sreće;
- ako svrbi nos - bit ćete ljuti, sigurno ćete se s nekim posvađati;
- ako svrbi lijevi dlan, dobit ćete novaca; ako desni, izdat ćete novaca;
- ako bi zaigralo lijevo oko, smatralo se da će se čuti loša vijest, a ne smatra se opasnim igranje desnog oka;
- sportaš koji prije važne utakmice obavlja nekakav ritual;
- student koji koristi 'sretnu olovku' ili ponavlja iste radnje (npr. istim putem odlazi na faks);
- triput kucanje o drvo (kada se izjavi nešto dobro: 'Da kucnem o drvo, da ne čuje zlo' /da zli duhovi to ne bi poremetili/);
- praznovjerja vezana uz vjenčanje (npr. ne za djeverušu izabrati crvenokosu djevojku, mladoženji ne smije ispasti prsten tijekom ceremonije; zasipanje mladenaca rižom (riža kao simbol plodnosti); neudana djevojka koja u svadbi uhvati mladin buket, prva će se udati...;
- 'držanje fige': palac smješten između kažiprsta i srednjeg prsta da se nešto dogodi prema želji;
- rođendansko slavlje: puhanje u svjećice (zaželjeti nešto da se to i ostvari; nekada: ritual - ako se ugase sve svjećice na torti, može se računati na zaštitu božice Artemide, božice Mjeseca);
- zvonjenje u uhu (desno - netko vas ogovara, lijevo - netko vas je spominjao jezikom ljubavi);
itd.
- za što se ja imam optužiti pred Gospodinom Bogom?
Običajna praznovjerja (kao 13. u mjesecu, 13. petak u tjednu, prelazak crnoga mačka i slično), redovito nisu teški grijesi - već danak veoma proširenim neozbiljnostima. No, ako bi netko i to uzimao kao veoma ozbiljno, upao bi u praznovjerje, a praznovjerje je grijeh (J. Blažević)...
Praznovjerni znakovi i simboli ('srećonošci' i 'zaštitnici od zla')
Talisman = predmet magijske moći koji 'donosi' sreću, uspjeh;
Amulet = predmet tajanstvene (magijske) moći koji 'štiti' od nesreće, zla, bolesti, začaranosti..;
Amajlija = čarobni zapis (iz svetih knjiga), čarobna formula, monogram božanstva... koji 'štiti' od uroka, začaranosti (hodžini zapisi i sl.)?
* Naprotiv, štovanje svetih slika, kipova... usmjereno je onome koga slika prikazuje a ne samoj slici. Katolici se ne klanjaju slikama i kipovima; klanjanje pripada samo Gospodinu Bogu; katolici časte (štuju) kipove i slike. Razlika je enormna. Klanjanje kipovima ili slikama je idolatrija i težak grijeh protiv 1. Božje zapovijedi. Štovanje kipova i slika pomaže nam, u kontekstu vjere, štovati vrjednote koje su u središtu vjere, i zorno doživljavanje nespoznatljive božanske stvarnosti; ako pak slike i kipovi postaju sami sebi svrhom, onda, poput idola, postaju teški grijeh; štovanje se ne iskazuje slikama i kipovima uzetima u sebi, nego ukoliko vode k utjelovljenom Bogu; pokret duha prema slici ili kipu ne staje na njima, nego smjera k onome što slika predstavlja. Optužiti katolike da se klanjaju kipovima jest kao da optužite majku koja u novčaniku ili na radnom stolu drži fotografije svoje djece da se klanja fotografijama; ili, kao da optužite nekoga tko čuva sliku svoje bake koja ga jasno podsjeća na tu voljenu osobu.
Iz jedne kateheze pape Benedikta XVI, 2014. g.: u javnom i privatnom kultu treba razlikovati klanjanje (latreia) od čašćenja (proskynesis): prvo se može iskazivati samo Bogu, najvišoj duhovnoj zbilji, dok se u ovom drugom čovjek može preko slika obraćati onome koji je prikazan na slici. Ipak, očito da se Boga ni u kom slučaju ne može poistovjećivati s materijom od koje je slika načinjena...
I učenici su neposredno gledali i slušali, meditirali i promatrali 'uživo' utjelovljenog Boga na zemaljskim putovima, Onoga koji je slika Boga nevidljivoga (2 Kor 3, 18). I Božje utjelovljenje je otajstvo u kojemu je Nevidljivost postala vidljivom... Stoga Sv. Ivan Damaščanin i veli: S pomoću svojih tjelesnih očiju koje gledaju ikonu, moj duhovni život uranja u otajstvo Utjelovljenja. Eto, to bi, najkraće, značilo 'promatrati svete slike'.
Mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, u govoru prigodom otvaranja jedne izložbe ikona u Zagrebu 2016. g: Način na koji se može moliti s ikonom daje nam sveti Franjo Asiški, pri čemu je njegova molitva pred ikonom Raspetog Isusa u crkvici Sv. Damjana (San Damiano) paradigmatska. On zaziva ispunjen čežnjom: 'Svevišnji i slavni Bože, rasvijetli tmine mojega srca. I daj mi postojanu vjeru, sigurnu nadu i savršenu ljubav (et dame fede dricta, speranza certa e caritŕ perfecta), duh i spoznaju, Gospodine, da bih izvršio tvoju svetu i istinsku zapovijed. Amen'. Njegov je Gospodin toliko nazočan u toj ikoni da Mu čuje glas, otkriva Njegovu volju, a molitva postaje djelovanjem, obnavljanjem Crkve (riparare la Chiesa). Dojmljivo je primijetiti da je početak Franjina djelovanja obilježen jednom ikonom...
- Iskazivanje pretjeranog štovanja (kulta) antropomorfnim slikama i kipovima, ili svetim predmetima uzetima u sebi, praznovjerno klanjanje njima kao kumiru ili samom božanstvu (ikonolatrija), očekujući od njih magijsku moć i vrijednost; jesam li stavljao npr. krunice u auto, kipiće i sličice svetaca kao amajliju - ili sam ih smatrao kao simbol koji na te svete osobe ukazuje; jesam li ih štovao samo ukoliko vode k utjelovljenom Bogu i doživljavanju nebeskih stvarnosti?
- Nošenje, držanje, kupovanje... praznovjernih predmeta (kao talismana, amuleta, amajlija...)?
- 'crvena narukvica' (crveni konac oko zapešća novorođenčadi, djece i slavnih osoba, hinduistički talisman /i 'Madonna-kabala' talisman kao neka vrsta 'natprirodne zaštite' navodno protiv uroka ili za prikupljanje pozitivnih energija /ovo je već i magijskog karaktera/);
- jantarna ogrlica (mineral što ga nabavljaju majke djeci u fazi izrastanja prvih zubi kako bi im ublažile bol; kao amajlija i nakit zbog vjerovanja u magijske moći; danas: jantarne narukvice i privjesci, jantarne naušnice, prstenje itd.);
- bijeli slon(ić) (hinduističko vjerovanje da slon donosi 'sreću' ili štiti od uroka; talisman plodnosti i sreće u svjetonazoru feng shuia);
- Fatimina ruka ('ruka sreće', amajlija 'srećonosac', 'štiti' od zla, 'zaštita' u opasnim situacijama i 'posuđuje čovjeku vitalnu snagu i moć');
- djetelina s četiri lista ('srećonosac' za ljubav i vidovitost, a protiv groma i uroka, s magijskim svojstvima);
- djetelinin list (donosi 'sreću' i 'štiti' protiv uroka);
- zodijački znakovi (ima ih 12, prema granicama zviježđa kako ih je 1930. definirao međunarodni astronomski savez IAU: ovan, ribe, vodenjak, jarac, strijelac, škorpion, vaga, djevica, lav, rak, blizanci i bik; služe kao oslonac pri tumačenju karaktera ili proricanja sudbine; astrolozi pretpostavljaju da gibanje planeta, Sunca i Mjeseca i njihov položaj u trenutku rođenja utječe na ljudsku sudbinu, što im služi za proricanje događaja);
- anđeoski talisman (krug s čije se vanjske strane nalazi magijskim pismom ugravirani tekst: 'Ispred mene, iza mene, s moje desne i s moje lijeve strane, ja sam okružen zaštitom'; iza kruga su ugravirana imena četvorice arkanđela; Hrvatskom se širi zahvaljujući okultnim bratstvima koja promiču spiritističke tehnike);
- konjska potkovica (europsko vjerovanje da potkovica može donijeti sreću, pogotovo ako visi blizu kućnog praga ili na autu prikucana i okrenuta prema gore; svatko ju treba dodirnuti prije ulaska u kuću);
- odjevni predmeti (kao npr. Sai Babine majice);
- nošenje ili uporaba bilo koje narukvice, brojalice... - osobito ako su od osoba koje su povezane s okultnim;
- izvršavanje bilo kojih drugih folklornih (pučkih) običaja koji 'donose sreću' (npr. stavljanje predmeta, krvi životinja ili sl. u temelje kuće i dr.);
- slanje lančanih pisama - 'lanaca sreće' (Sv. Ante, Majke Božje Fatimske…, koji su 'izopačena pretjeranost religije', 'zastranjenje religioznoga osjećaja' = praznovjerje, usp. KKC 2110)...?
b) Idolopoklonstvo (klanjanje idolima, svjesno iskazivanje klanjanja stvorenju umjesto Stvoritelju, nastojanje da se učini bogom ono što nije Bog; zapravo, krivo pogansko bogoštovlje, dakako, ali i svako apsolutiziranje relativnoga; = idolatrija (glavni grijeh protiv vjere). Mnoštvo je mučenika umrlo da se ne moraju klanjati 'Zvijeri', čak odbijajući hiniti da je štuju (KKC 2113)...
- vjerovanje u druge bogove, božanstva (osim u Boga, u Jedinoga), tj. pripadnost politeizmu (mnogoboštvu)?
- vjerovanje i klanjanje idolima (kumirima)?
Idol može biti ideja, ideologija, svjetonazor, politička stranka, diploma, ugled, slava, vlast, moć, karijera, radno mjesto, uspjeh, standard, navika, sport, neka osoba, bludnost, nečistoća, užitak, zle želje, novac, materijalno bogatstvo, marka automobila, kuća, vikendica, stvoreni svijet, zdravlje, TV... Idol može biti pogansko božanstvo, demon (npr. sotonizam). Idol je sve ono što mi je pod br. 1 - a nije Bog ('čim mi Bog ne znači sve, On mi ne znači više ništa. Dati Bogu drugo mjesto u životu znači uopće Mu ne dati mjesta' /P. Breemen/)...
Svaki grijeh nije idolatrija, ali svaka idolatrija jest grijeh. Svi grijesi idolatrije (idolopoklonstva) po sebi su - vrlo teški, ali uračunljivost počinitelja praktički određuje mjeru njegove moralne krivnje. Treba ipak razlikovati je li nešto šala - pa nije grijeh, ili se nešto uzima ozbiljno pa postaje grijeh. U šali gatati iz taloga kave, znatiželjno čitati horoskop, čitati iz dlana i slično - nije grijeh; poklanjati takvim radnjama neko pouzdanje - upada se u grijeh; poklanjati takvim radnjama čak pouzdanje kao u Boga - znači težak grijeh.
c) Gatanje (proricanje, pretkazanje, divinacija; vráčanje): bijelomagijsko otkrivanje nepoznatih činjenica i osobito proricanje budućnosti iz različitih znakova (karata, taloga kave i sl.); pri tom se često traži pomoć od Sotone, zloduhâ ili nečiste sile pa vračanje postaje crnomagijska idolatrija - kult đavla...
Kršćanstvo se radikalno opire svim oblicima gatanja ili divinacije (Pnz 18,10-14; Ez 8,19.20; Gal 5,19-21; Otkr 21,8). Idolatrija, magija, okultizam, kao i lažni proroci često se služe aktivnostima divinacije...
Tehnike:
- zvjezdogatanje (astrologija) (ne radi se o 'astronomiji', već o vjerovanju zvijezdama, tj. proricanju sudbine i događaja proučavanjem simboličkog međuutjecaja položaja i kretanja nebeskih tijela, koji, kao, imaju izravan utjecaj na Zemlju, ljude i događaje; idolatrijsko-okultno umijeće, mješavina praznovjerja, šarlatanstva i koristoljublja); najbizarniji aspekt astrologije: horoskop ('astrologija Sunčevih znakova'; npr. 'sudbinski', 'karmički', 'natalni', 'japanski', 'indijski', 'kineski', 'židovski', 'keltski', 'komercijalni', 'synastry'...): tehnika proricanja budućnosti (predviđanje događaja) i rješavanja osobnih, ljubavnih, financijskih i zdravstvenih problema na temelju poretka zvijezda i planeta ('zodijaka') u trenutku nečijeg rođenja...
Astrologija je praznovjerje koje potkopava vjeru u Božju Providnost, znači pomanjkanje pouzdanja u Boga i negaciju ljudske slobode (osobne moralne odgovornosti za postupke); bez ikakve je znanstvene osnove; dapače, proturječi znanstvenim činjenicama (jer se temelji, npr. na geocentričnom sustavu /važećem do N. Kopernika u 16. st. - da je Zemlja središte našeg planetarnog sustava, a znanstveno važeći je heliocentrični sustav: planeti, pa i Zemlja, okreću se oko Sunca; utjecaj planeta na čovjeka je isključivo fizički i elektromagnetski; ne postoji samo tih 12 zvijezda, već milijarde galaksija /golemih skupina zviježđa/...); proturječi Božjoj Objavi i nauci Crkve (Kol 2,8; Pnz 4,19; 18,10 i 12; Iz 47,12-15; Jer 10,2; Dan 5,7 i 11; Zah 10,2; KKC 2115; 2116)...
Primitivno astrološko proricanje čovjekove 'sudbine' (kozmički determinizam), tj. pomoću postavljanja i traženja horoskopa, po astrološkim časopisima i TV-emisijama, ili uz pomoć kabale, i širenje ideja astrologije, ne samo da je ozbiljan grijeh, nego je i znanstveno nevjerodostojno. Vjerovanje u sudbinu ('fatum') i kozmički determinizam ('sve je unaprijed predviđeno') = negacija čovjeku slobodnog upravljanja samim sobom (suprotno od toga Ps 31,16; usp. Ef 1,5).
Vjernik koji bi s ozbiljnim i pravim povjerenjem u astrologiji tražio pomoć kao orijentaciju za planiranje i otkrivanje svoje budućnosti - teško bi griješio...
'... sastavljanje i traženje horoskopa, njegovo širenje po novinama i drugim sredstvima priopćavanja, na podlozi je teške moralne krivnje jer se temelji na izmišljotinama i lažima. Ukoliko je posrijedi neznanje, nepoznavanje sadržaja, manjak stvarnog i ozbiljnog shvaćanja astrologije, pogotovo neka znatiželja, šala ili lakrdija... vjerojatno takve osobe ne griješe. Ipak se izlažu opasnosti da svoje pouzdanje ne postave isključivo u Boga, nego i u takve nevrijednosti, a time se lako okliznu u grijeh... U svakom slučaju, čovjek je biće koje na ovaj ili onaj način želi biti neovisno o Bogu, želi se istrgnuti ispod Božje vlasti i samog sebe postaviti bogom. Time upada u zamku Sotone, 'lašca i oca laži' (Iv 8,44)...' (I. Fuček)...
- dakle, vršenje ili traženje ili korištenje usluge i druge radnje za otkrivanje 'volje Božje' ili 'budućnosti' (mimo Boga, protiv Boga i bez Boga), npr.: praćenje astroloških emisija na TV i traženje usluge astrologa, osobno ili telefonski; sastavljanje i traženje horoskopa, njegovo širenje po novinama i drugim sredstvima priopćavanja; čitanje i usklađivanje ponašanja s horoskopom...?
- nadalje, gatanje prema letu ili na osnovu glasova ptica (ornitomantija),
- na osnovu instinktivnih postupaka (npr. nehotično izgovorenih riječi), slučajnih događaja kojima se pridaje određeno značenje,
- na osnovu promatranja utrobe žrtvovanih životinja,
- na osnovu promatranja vatre na oltaru (epiromantika),
- po gatanju ili proricanju iz karata, 'šloganju', npr. iz sudbinskih karata, iz tarota (kartomantija),
- po gatanju u dlan (hiromantija) (iz praćenja rasporeda linija na dlanu ruke),
- po kretanju oblaka i ponašanju vjetrova, općenito, pomoću atmosferskih pojava (aeromantija),
- po bacanju kockî ili drugih vrsta objekata (astragalomantija),
- zlouporabnim korištenjem Biblije (bibliomantija),
- čitanjem runa (tajnî) zapisanih na komadićima drveta ili kostiju,
- pomoću znakova iscrtanih na zemlji ili pijesku (geomantija),
- uz pomoć vode (hidromantija),
- uz pomoć kristala ili zrcala ili kristalne kugle (kristalomantija),
- pomoću simbolike brojeva (u imenu osobe, datumu rođenja i sl.), za 'predviđanje'sudbine i karaktera (numerologija),
- pomoću plamsanja, odnosno tinjanja vatre (piromantija),
- iz taloga kave ili listića čaja (taseografija),
- pomoću salivenog olova, irisa,
- po tumačenju snova (prorok Jeremija: 'Ne slušajte svoje vračeve, vidioce, astrologe i čarobnjake...; jer vam laž proriču') - želio otkriti 'božansku volju' preko snova (oneiromancija)? - pohađanje takvih osoba; pretjerano obraćanje pažnje na snove i njihovo tumačenje sanjaricom...
MORALNI SUD ZA GRIJEH GATANJA (proricanja, pretkazanja, divinacije; vráčanja):
'Traženje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumačenje znamenjâ i kockî, pojave vidovitosti, utjecanje medijima - sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, nad poviješću i konačno nad ljudima, a ujedno i želju da se umilostive skrite moći. To je sve u proturječju sa čašću i štovanjem, združenim sa strahopoštovanjem prožetim ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu' (KKC 2116).
U slučaju simuliranja, tj. oponašanja vračanja (npr. za šalu), ako pritom nema sablazni niti mogućnosti da sudionici u igri ili netko drugi takvo postupanje ne uzmu ni poluozbiljno - takvi čini nisu grješni.
Teško griješi: onaj tko vrača (pa i onda kad sam ne vjeruje u svoje okultne vještine već samo iskorištava praznovjerje nekih ljudi), kao i svi koji, iz praznovjerja, traže vračanje...
- Nota bene: Postoji vračanje u savezu s đavlom i obično praznovjerno vračanje (gatanje); svakako je vračanje koje izvodi neka osoba u savezu s đavlom teži grijeh i toj osobi i osobi koja traži 'vidovnjačku' uslugu od te osobe; osobe koje nisu u savezu s đavlom (osobe koje se bave gatanjem, tj. proricanjem npr. iz karata ili taloga kave ili sl.) iskorištavaju naivnost i praznovjernost pojedinih ljudi i to unovčuju. Svako ozbiljno, tj. kao vjerodostojno uzeto i smišljeno vračanje, težak je grijeh protiv bogoštovlja za osobu koja se time bavi, a i vjernik koji bi tražio pomoć od osobe koja se bavi vračanjem, učinio bi grijeh; isto tako, grijeh je tražiti stvarnu pomoć od osoba koje se bave gatanjem, jer to znači prihvaćanje praznovjerja a odbacivanje vjere.
- ZA SVE VRIJEDI: koji čin, koliko puta, jesam li to i plaćao, bio u tome aktivni sudionik ili nazočnik, navodio i druge (koliko osoba), jesam li neki predmet donosio vračaru ili gataru, što sam, po njegovim savjetima, poslije činio ili koristio...?
d) MAGIJA (čaranje) - okultizam: skup postupaka i obreda koji idu za potčinjavanjem prirode ljudskoj volji posredstvom okultnih moći i činova 'čaranja', 'zaklinjanja' i sl.). Različitim magijskim tehnikama, čarobnjak (mag, vrač, šaman, vještica) podlaže okultne sile svojoj volji i izvodi željeni učinak, dobar ili zao.
Bijela magija (gatanje; koji prakticiraju bijelu magiju, često se zovu wicca): kad se okultne sile zazivaju u 'dobre' svrhe (gatanje, 'zaštita' od uroka, bolesti, iscjeliteljska funkcija, zaštita od neprijateljskih bića /različiti talismani i amajlije/; možda ne zazivaju đavla ili zle duhove, ali često se pozivaju na 'majku zemlju', anđele i/ili druge elemente te štuju tvorevinu a ne Stvoritelja) - jesam li što od toga koristio?
Crna magija (različitim magijskim tehnikama čarobnjak /vrač, mag, šaman, vještica/ podlaže okultne sile svojoj volji u zle svrhe; vračanje /okultno znanje i magijska tehnika za zle svrhe i zazivanje duhova/; čaranje - postupci vrača ili vještice kojima se netko začara, podčini zlom utjecaju okultne sile, bacanje zlih čina /uroka/ na osobu /začaranu, opčinjenu, pod urokom/ radi vanjskih nesreća, ozljeda, da bi se nanijelo zlo)...
- U stvarnosti ne postoji razlika između bijele i crne magije jer obje štuju nešto drugo osim Boga (tvorevinu umjesto Stvoritelja); magija je zabranjena zato što svoj izvor moći prima iz izvora koji nije Bog. U Bibliji, svi oblici vračanja smatraju se prekršajem Božjega zakona i svi se osuđuju (Pnz 18,10-16; Lev 19,26, 31; 20;27; Dj 13,8-10);
- Među najpoznatije crnomagijske rituale ubraja se i vudu magija (vodou, vodún...; engl. voodoo; iz zapadnoafričkoga, prevodi se kao 'gledanje u nepoznato', ali i s 'Bogom' ili 'duhom'; afroameričke religije uključuju - uz haitijski vodou - voodoo u SAD-u, santeriju na Kubi, Maria-Lionza-religiju u Venezueli i Candomblé, Macumbu i Umbandu u Brazilu; danas su preko 90 posto Haićana vudisti; istodobno, većina njih je istodobno predana katolicizmu; godine 2003. vodou je postao državna religija - pod tadašnjim predsjedanjem katoličkog svećenika Jean-Bertranda Aristide; čak se kod nekih kršćana čini da je strah od vudua veći od vjere u Boga)...
Vudu je sinkretistička religija raširena na Haitiju i drugim karipskim otocima. U 18. st. nastala i to miješanjem zapadnoafričkih religijskih tradicija crnih robova i španjolskih doseljenika. Obredom koji predvodi 'svećenik' (ongan) ili 'svećenica' (manbo) duhovi se zazivaju s pomoću magičnih crteža (veve), pjesama i molitava u kojima se isprepleću imena kršćanskih svetaca i loa. Sudionici obreda postižu stanje transa u kojem, vjeruje se, njima vlada pozvani loa od kojega zajednica traži usluge i naklonost.
U vudu obredu, crnomagijski vrač nad osobom izriče kletvu. Žrtvu vizualizira vudu lutka probodena iglama. Često se pritom prinose životinjske ili ljudske žrtve.
Vjernici se ne igraju s crnom magijom. Papa Benedikt XVI govori u završnom dokumentu Afričke sinode 'Africae Munus' o izazovu 'tradicionalnih afričkih religija', 'koje su nespojive s kršćanskim učenjima'. Dokument poziva na 'razliku između kulturnog i kultnog' i osuđuje 'magijske elemente' koji uzrokuju 'propast društva'.
Ljubav oslobađa: Papa Benedikt XVI upozorio je na opasnosti okultizma tijekom svog putovanja u Benin (2011. g.). Objasnio je da 'ljubav prema Bogu Objave' oslobađa od okultnog i pobjeđuje 'zle duhove'. Ona je također 'učinkoviti lijek protiv sinkretizama koji zavode'...
- priklanjanje magijskim vjerovanjima, bavljenje ili utjecanje magijskim tehnikama i obredima (praksama) (svetogrdno oponašanje pravog proroštva i naviještanja vjere); inicijacija u neku crnomagijsku praksu ili vjerovanje...?
- stavljanje, u 'dobre' svrhe (da se 'zaštiti') ili zle (da se naškodi), po kući, okućnici, u posteljinu, na odjeću ili tijelo različitih smotuljaka, ispisanih komadića papira, 'zapisa' (hodžinih, popovih…), kosti, jaja, dugih čavala ili drugih predmeta, čarobnih prašaka u piće ili hranu i sl. (osobito ako su dobiveni od osobe koja se bavi okultnim)?
e) Spiritizam (nekromancija; paranormalna pojava s izrazito religioznim obilježjima): prizivanje duše pokojnikâ radi stjecanja spoznaja o prošlosti i budućnosti, da bi se nekome nanijela nesreća...?; utjecanje medijima...?; traganje za paranormalnim fenomenima s izrazitijim ili manje izrazitim religioznim obilježjima?
Spiritističko dozivanje mrtvih: najčešće po tzv. spiritističkim sjednicama ili seansama posredstvom 'medija'; spiritist (predvoditelj seanse) uz pomoć prikladnih osoba ('mediji', što znači 'posrednici') tvrdi da uspostavlja kontakt s duhovima pokojnika i da pritom od njih doznaje i budućnost. Mojsijev zakon odredio je smrtnu kaznu za dozivanje mrtvih (Lev 20,27). Crkva - zbog 'spiritističkog' obrazlaganja tih pojava (tj. tvrdnji da se doista radi o dolaženju duhova pokojnika) - taj grijeh smatra praznovjerjem (jer su duše pokojnika u miru, 'u ruci Božjoj' /Mudr 9,1/ i one ne mogu biti prisiljene da se pojavljuju na poziv nedostojnih prijevara tzv. 'medija').
Sam pokušaj dozivanja mrtvih je bezbožan i dakle grijeh, kako za one koji u njemu aktivno sudjeluju, tako i za one koji su mu samo nazočni.
Još je teži grijeh onome koji se obraća za pomoć osobama koje se bave spiritizmom, tj. osobama zvanim 'mediji' koje navodno mogu dozvati duše pokojnika te od njih dobiti odgovore na pitanja glede budućnosti neke osobe ili nekog događanja; Crkva smatra sam pokušaj dozivanja pokojnika nedopustivim bezbožnim činom, tj. grijehom; Crkva zabranjuje vjernicima i samu nazočnost na takvoj seansi; posebno teško griješe osobe koje u spiritističkoj seansi aktivno sudjeluju, jer time pokazuju da im je praznovjerje važnije od vjere...
- traganje i za drugim paranormalnim iskustvima (ekstrasenzornom percepcijom, ESP ili, hrv. kratica PSI) - vjerovanje u zapažanja o budućnosti Nostradamusa i dr. 'vidovnjaka'; korištenje usluge nekog paranormalnog fenomena (radiestezije, telepatije, transa i dr.)?
Ekstrasenzorna percepcija dijeli se na telepatiju, prekogniciju/vidovnjaštvo i još neke moći (telekineza, levitacija i dr.):
* Telepatija: čitanje i prenošenje nečije misli, utjecanje na nekoga iz daljine pri čemu se duhovni procesi jedne psihe neposredno prenose na drugu psihu, komunikacija mislima iako im daljina onemogućuje komunikaciju uobičajenim osjetilnim sredstvima.
U telepatiji, kao i drugim parafenomenima, spiritistički mediji smatraju da sudjeluju izvanzemaljske sile, tj. 'duhovi' preminulih ljudi, posebno tzv. 'animistička' skupina istraživača telepatije i vidovitosti.
* Vidovitost (tzv. 'šesto osjetilo'): sposobnost izvanosjetilnog predviđanja nekih događaja ili pak otkrivanja nekih koji su se već zbili; ako vidovita osoba stječe saznanja o predmetima u neposrednoj blizini (npr. čitati zatvorene knjige ili prepoznavati predmete u zatvorenoj kutiji), govori se o kriptoskopiji; ako su događaji o kojima vidovnjak dolazi do izvanosjetilne spoznaje udaljeni, riječ je o telesteziji (doslovno: 'daleko' 'gledanje'), odnosno o teleakroaziji ili sluhovitosti (doslovno: 'daleko' 'slušanje'; sposobnost nekih ljudi da čuju glasove vrlo udaljenih osoba).
Vidovitost se najčešće događa u stanjima transa ili u snovima.
Prekognicija (premonicija): 'mentalna' sposobnost predviđanja, znanja o budućim događajima (vidovito predosjećanje npr. smrti, nesreće, bolesti); sasvim suprotno izvanosjetilno zapažanje, u odnosu na prošlost: retrokognicija (sposobnost da se vidi davna prošlost).
Radiestezija (ili rabdomantija): sposobnost 'osjećati zračenje', tj. sposobnost nekih ljudi da pomoću 'čarobnog' njihala, ili vilinskih rašlji, otkriju podzemne tokove voda ili naslaga ruda, ponekad čak pomoću samih zemljopisnih karata; ti ljudi 'mogu otkriti' i 'zračenja' što ih odašilju živa bića i predmeti (kao npr. fotografije i predmeti od pojedinih osoba), te određuju držanje ploča ili drugih predmeta u kući da bi se 'neutralizirala negativna zračenja'...
- Ne bi sagriješio tko bi se obratio osobi koja ima radiostezijske sposobnosti, ako tražitelj pomoći i ta osoba radiosteziju tumače kao posebni naravni dar koji ima određena osoba te se tim darom služi za znanstvene pokušaje, a ne kao neku tajnu moć koju je moguće prihvatiti samo u praznovjerju, tj. uz odricanje od vjere; takva osoba (koja djeluje uvjerljivo znanstveno i ljudski vjerodostojno) nipošto nije 'vidovnjak', već osoba obdarena određenom sposobnošću koju se ne smije tumačiti kao protivnu vjeri (usp. Glas koncila, br. 3., 19. siječnja 1997.); ali ako bi se njihalom istraživalo stanje duše ili nečiji stupanj moralne savršenosti, zapalo bi se u praznovjerje ili opasnu blizinu praznovjerja...
* Telekineza: sposobnost pomicanja predmeta mislima (npr. stolova, bez doticanja; savijanje metala; iznenadno padanje slika sa zida, pucanje čaša, zastajanje satova u trenutku smrti...), bez ikakvog mehaničkog djelovanja; tobožnja sposobnost spiritističkih medija, 'pokretanje predmeta pomoću duhovne snage'.
* Levitacija: sposobnost uzdizanja fizičkih objekata ili ljudskog tijela, ‘poništavanje’ djelovanja zakona gravitacije.
- U tu kategoriju paranormalnih fenomena ne ubrajamo, dakako, nadnaravne svetačke levitacije (neobjašnjive oznake vjere, znakovi Božje milosti na svetom čovjeku, kao npr. kod Josipa Kupertinskog /'leteći svetac', osobito za vrijeme Presvete Euharistije ili kad je pogledao Svetohranište.../, padra Pia, Sv. Franje Asiškog, Sv. Terezije Avilske i još nekih); no, za mnoge čudne stvari, čak i kad je uzrok natprirodan, nema jamstva da one dolaze od Boga; iako postoji naučno-fizičko poimanje levitacije (na principu magnetske levitacije voze superbrzi vlakovi te su znanstvenici jakim magnetskim poljima uspjeli postići levitaciju žaba) - ovdje mislimo na onaj paranormalni fenomen koji se pojavljuje direktnom natprirodnom intervencijom izvanjske dijabolične duhovne sile (demonske u opsjednutosti ili one 'medijsko/šamanske', fenomen svojstven vještičarstvu i magiji, napadima polstergeista)...
* Automatsko pisanje, skladanje, slikanje i govorenje: primanje poruka od pokojnika ili kao očitovanje nadsvijesti ili kao oblik telepatije; pojava psihičkih automatizama koji se odvijaju bez kontrole svijesti, u stanjima izvansvjesnog 'transa', tj. uz isključenje uporabe slobodne volje.
* Bilokacija (deuteroskopija, dvojaštvo): istodobno pojavljivanje neke osobe na dva različna mjesta. Zove se i eksteriorizacija (isti čovjek, kako to tumače spiritisti, izlazi iz svoga fizičkog tijela te sa svojim 'astralnim tijelom' biva svojim vlastitim dvojnikom). Bilokaciju zovu i 'astralno putovanje' ili 'astralna projekcija'. 'Astralno putovanje': "napuštanje vlastitog fizičkog tijela na način da se svjestito Ja, zatvoreno u svoje 'astralno tijelo od fine materije' odvoji od vidljivog fizičkog tijela, ostavši ipak s njime u vezi preko tanke 'srebrne niti', i dobije sposobnost da pohađa udaljenija mjesta" (A. Kusić).
Tumačenja: kao i u ostalim parapsihološkim pojavama, označena su 'animističkim' (iz čovječje psihe) i 'spiritističkim' tendencijama (od duhova).
- Usporedi i razlikuj bilokaciju svetaca (npr. Sv. Antuna Padovanskog, Sv. Alfonsa Liguoria, padre Pia i dr.) kao obilježja religiozno-svetačke ekstaze i Božjeg zahvata, za razliku od bilokacije afričkih čarobnjaka ili šamana raznih primitivnih plemena...
- Vjera. Budući da se fenomen bilokacije ili eksteriorizacije objašnjava postojanjem 'astralnog tijela' kao neposredne fine ovojnice za ljudsku dušu - to je u protivnosti s katoličkim učenjem o jednoj duši i jednom tijelu čovjeka kao osobe.
* Psihometrija: posebna vrsta vidovitosti: sposobnost saopćavanja istinskih podataka o nekom predmetu i njegovim vlasnicima doticanjem tog fizičkog predmeta...
- Treba razlikovati posebni Božji dar 'hierognoze' od paranormalnog fenomena vidovite psihometrije (npr. neke su svetačke osobe imale sposobnost za posvećene predmete; tako je Sv. Ana Katarina Emmerich mogla, dotičući relikviju, ispričati život sveca kojemu je ta relikvija pripadala; neki su sveci na sami dodir razlikovali posvećene i neposvećene osobe)...
* Somnambulizam: stanje u kojem se nalaze hipnotizirane osobe i u kojem se često pojavljuju paranormalna zapažanja i pojave (kao i ljudi koji hodaju u snu, 'mjesečari'); faze potpune neosjetljivosti na bolove i druge izvanjske dojmove...
* Pojave transa: paranormalne pojave izmijenjenog stanja svijesti; nastaje katkad spontano, a postiže se i autosugestijom, kao i hipnozom. U transu je isključena uporaba slobodne volje, a pojačani su paranormalni efekti; npr. na 'svečanostima vatre' mogu plesati muškarci neozlijeđeni po vatri i hodati kroz plamen i po deset metara dužine; stanje transa postiže se kemijskim sredstvima, npr. meskalinom, hašišem, opijumom, alkoholom, autohipnozom uz slušanje određenih pjesama i uz plesove...
- Usporedi i razlikuj trans od mistične ekstaze - vjerskog zanosa ili ushita koji nije rezultat ljudskog napora i 'vjere' u vlastitu moć, već Božjeg zahvata (izraz Božje milosti i ljubavi), a kao neposredan učinak kontemplacije odnosno dublje spoznaje Apsolutnoga, tj. spoznaje Njegove nazočnosti u svakom stvorenju i u vlastitoj duši; ta pojava nije nikada dragovoljna i praćena gubljenjem svijesti (kao kod transa nekog šamana); npr. kod Sv. Franje Asiškog Sv. Terezije Avilske, Sv. Ivana od Križa i dr. No, autentični mistični fenomeni uvijek su sporedni i nebitni za duhovni život (a bitni su milost; susret, zajedništvo i jedinstvo s Bogom; unutarnja preobrazba...).
* Šamanizam: spiritističko-magijski oblik religije i vjerovanja u duhove, gospodare prirode, s kojima ljudi (šaman /u tradicionalnim plemenskim društvima: plemenski vrač, zazivač duhova i 'mag-iscjelitelj', doslovno: 'čovjek obuzet duhovima'/) mogu uspostaviti vezu s pomoću određenih magijskih obreda; etnolozi govore i o demonima 'krvavih zanata', 'dusima osvete', što ih šamani 'dozivaju k sebi i u sebe'; šamanizam je i duhovni pokret, drevna vještina postizanja 'ekstaze'; šamanska tehnika 'liječenja' fizičkih i psihičkih oboljenja; spoj šamanskih tehnika i psihotropnih biljaka stvara duhovnost visokog naboja; čitanje djela C. Castanede i sl.; - bavljenje ili pokazivanje interesa za ovaj vid okultnog zazivanja duhova i vjerovanja?
* Opsjednuće: stanje obuzetosti okultnom ili demonskom silom; očitovanje moći zla nad čovjekom.
- Tri uvjeta za prepoznavanje opsjednuća:
1. 'razdvojenost osobnosti': jako protivljenje svemu svetome i onome što je povezano sa Crkvom; iznenadna 'provala' nove osobnosti: bučna i žestoka uznemirenost, s promjenama fizionomije, glasa i drugim fenomenima kojima se očituje neprijateljstvo i mržnja prema onom što je sakralno;
2. pojave koje izlaze iz područja psihijatrije i spadaju u sferu parapsihologije: izvanredna fizička snaga, razne parapsihološke sposobnosti neprotumačive znanstvenim putem: govorenje ili razumijevanje nepoznatih jezika, pokazivanje sposobnosti koje u normalnom stanju osoba nema (npr. odlično svira, pjeva ili crta), pokazuje poznavanje skrivenih i dalekih stvari, ima moć levitacije (uzdizanje i lebdenje u zraku) ili telekineze (pomicanje predmeta na daljinu, bez doticaja);
3. ove pojave su drukčije i suprotne onim znanstvenim; tek onda kada se zaključi da se fenomeni moguće opsjednutosti i parapsiholoških sposobnosti ne mogu protumačiti psihološko-psihijatrijskom znanošću - egzorcist smije zaključiti da se radi o demonskom opsjednuću; kod pravog opsjednuća, psihofarmaci nemaju nikakvu djelotvornost u uklanjanju spomenutih simptoma.
- Novi Rimski obrednik, 'De exorcismis et supplicationibus quibusdam' iz 2004. g., uz već navedene, navodi i ostale pojave: blokade na početku molitve, nesavladiva odbojnost prema blagoslovljenoj vodi, posvećenim predmetima, Euharistiji; zatim besramne misli u pristupu nadnaravnom, napastovanje da se psuje u trenutku pričešćivanja, silno ili neobjašnjivo očajanje, zlopamćenje i mržnja, neobična žestina; ponekad groteskni fenomeni: nastrane pohlepnosti (primjerice, pohlepa za hranom ili seksom) te druge bolesne pomame; (sve to mogu biti uobičajene napasti; no kad su simptomi konvergentni, jaki i teški, s oštrim početkom i završetkom ili s pogoršanjem u trenutku kad osoba pojačava vjerski život i svoje ćudoredno nastojanje, vjerojatnosti o nastupu zloga duha postaju veće).
- Neki teolozi (npr. R. Laurentin) navode još neka ponašanja ili čine kao znakove sotonskih zahvata: nemoralan život (nastrana seksualna praksa /homoseksualni, incestuozni, sadistički ili preljubnički odnosi/); pobačaj, po tvrdnjama mnogih egzorcista (Zloduh, 'ubojica ljudi od početka'); spiritizam i sotonizam (stolovi koji se okreću, čaše koje se miču ili pločice koje se premještaju prema slovima abecede i tako odgovaraju na pitanja koja se postavljaju; zatim gatanje iz karata ili dlana, te spiritistički medij; transcendentalna meditacija s korištenjem rituala u kojima se često upućuju zazivi poganskim bogovima; ponekad se uočava njihov sotonistički karakter, te militantnost u određenim istočnjačkim obredima); djelovanje nekih čarobnjaka i vračara koji tvrde da se mogu obraćati đavlu i izvršiti osvete koje traže njihovi klijenti (napomena: oni mogu naškoditi samo onima koji VJERUJU da im mogu naškoditi, jer - kako navodi teolog R. Laurentin - 'u tom slučaju sami pripremaju podlogu da im se dogodi ono čega se boje'; utjecaj predmeta koji se upotrebljavaju u vračarskim činima ili potječu iz sotonskih ili poganskih kultova, po navodima nekih egzorcista (drugi drže da je razborito takve predmete egzorcirati ili odstraniti).
- Crkva takva stanja liječi blagoslovinom koja se zove egzorcizam, tj. obredom oslobođenja od zloduha. Ona, vršeći svoju duhovnu ovlast u oblasti ozdraviteljskog ministerija, i na taj način nastavlja milosrdno djelovanje svog Utemeljitelja, Gospodina i Učitelja Isusa Krista, koji je došao uspostaviti Kraljevstvo Božje, nadvladavajući moć Sotone, Božjeg i ljudskog protivnika. Službeni obred nad opsjednutima mogu vršiti samo oni svećenici koji od mjesnog ordinarija (redovito biskupa) dobiju posebno i izričito dopuštenje, a koji se odlikuju pobožnošću, učenošću, razboritošću i neporočnošću...
- Ovdje treba naglasiti da đavao neprekidno nastoji odvojiti svakog čovjeka od Boga, no to njegovo 'redovito' djelovanje pri kojem navodi na grijeh i zlo ne smatra se opsjednućem (nego napašću); u opsjednuću je riječ o 'izvanrednom djelovanju Sotone' kada se volja sa svom svojom ljudskom duševnošću podčinjava Zloduhu;
= izbjegavanje okolnosti koje zarobljavaju svojim neobičnim činima, pa i one o kojima bi se željelo imati samo obično iskustvo i znanje (npr. različitih oblika spiritizma, transcendentalne meditacije, napose njezinih rituala koji često sadrže zazive poganskih idola); suzdržavanje od prakse yoge (za razliku od umjerene tjelovježbe); izbjegavanje predmeta koji se uporabljaju za vračanje (čarobnjaštvo; utjecaj đavla, naime, može prolaziti preko osoba i stvari koje su od njega okužene); negiram li postojanje zlih duhova smatrajući to proizvodom pučkog prazno-vjerovanja i vjerskog fantaziranja; vjerujem li ja u pobjedu milosti i vjere nad kraljevstvom zla...?
* Posmrtna iskustva reanimiranih ljudi, koji su bili klinički mrtvi pa su oživljeni; tanatolozi i parapsiholozi svode svoje rezultate na: Izlazak čovječjeg Ja, koji podsjeća na ono što se u vjerskom rječniku naziva odvajanje duše i tijela; zatim na Panoramu života pri umiranju odnosno kliničkoj umrlosti = izdvojeno Ja gleda svoju prošlost pri potpunoj svijesti; nadalje, na Proširenje samog Ja pri kliničkoj smrti = sjedinjenje vlastite svijesti s izvornom Stvarnošću u kojoj nema ni rođenja ni smrti, ni nikakvih oblika prostorne i vremenske uvjetovanosti.
Znanost još proučava i empirički istražuje što je sve od ovih pojava stvarnost, što se može prihvatiti i prirodnim zakonima i zakonitostima protumačiti i što izmiče današnjim mogućnostima znanstvenog tumačenja.
Čovjek koji svoju vjeru živi uz čipi-čips i Coca-colu - neće povjerovati baš svakoj fantaziji, halucinaciji, snoviđenju ili porukama pod utjecajem kakva opojna sredstva; neće povjerovati ni suvremenim iskustvima, koja nalikuju iskustvima šamana i 'medija' koji govore o 'drugom svijetu' kao o 'čarobnom kraljevstvu', blaženstvu raznih prijatnih doživljaja, u kome nema suda, uvijek se vidi svjetlo na kraju tunela, pa se onda smrti ne treba bojati nego je dočekati kao 'prijatelja' koji nas uvodi u zadovoljstva 'života poslije smrti' = laku noć, djeco; dobro jutro, odrasli...
* Pojava aure: svjetlucavi vijenac oko organa ljudskog tijela kao i drugih živih bića, neka vrsta "energetskog polja" koje se vrti oko ljudi; (Paracelzus govori o zračenju čovječjeg 'astralnog' tijela, Indija o 'prani' ili praenergiji kozmosa, koja se u izuzetnim stanjima organizma očituje kao 'šarena aura', hinduska božanstva imaju oko glave auru kao 'svetački krug'; energiji koja izaziva auru dali su sovjetski učenjaci ime 'bioplazma' ('bioplazmatsko tijelo')...
Prema ezoterijskom pogledu, aura bi trebala biti svojevrsni energetski prsten ili energetsko polje oko ljudi. U ezoteriji se energija shvaća kao duhovna sila. Aura može biti opterećena 'stranim energijama' drugih bića (npr. umrlih ili 'astralnih bića') ili prethodnim životima. Ti stresovi mogu dovesti do tjelesnih i mentalnih bolesti. Procjena aure na bolesti i stres naziva se čitanje aure ili 'aurareading'.
Pomoću čišćenja aure oslobađaju se strane energije i energetski blokovi. Čišćenje aure je duhovna metoda u kojoj duhovne sile trebaju pročišćavati ili harmonizirati auru. Izvode ga neki naturopati, iscjelitelji i ezoterijski terapeuti. Neki od ovih terapeuta također koriste 'rad s anđelima' ili s duhovnim medijem uz pomoć kojeg se ostvaruje izravan kontakt sa svijetom duhova i demona.
- Aura, s vjerskog stajališta. Sveto Pismo priznaje realnost čarobnjačkih efekata (Izl 7,11-12; Dj 8,9-24...), ali i oštro osuđuje one koji se bave magijom (Izl 22,17; Gal 5,20-21; Otk 21,8). U Bibliji nema nikakve aure. Biblija navodi da samo Isus i Duh Sveti boravi u ljudima, onima koji su prihvatili Isusa (usp. Rim 5,5; 1 Kor 6,19; Gal 2,20; Dj 2,4...). Duh Božji ima brojne učinke na dotične ljude (Gal 5,22-23). Ali to nema nikakve veze s navodnim energetskim poljem oko ljudi. Dakle, eventualno viđenje aure je znak duhovnog opterećenja demonskog svijeta. Vidjeti auru pojavljuje se samo kod ljudi koji su prakticirali ezoterijsko-okultne prakse i na taj način ostvarili kontakt s okultnim svijetom. Masažu aure odbacujemo iz gore navedenih razloga. Čišćenje aure također. Na taj način okultni duhovi i demoni imaju priliku utjecati na pogođene - i otvarate se takvim utjecajima, čak iako to ne želite. Mnogi ljudi koji nude čišćenje aure kao uslugu tvrde da su primili svoje sposobnosti od Boga i sebe vide kao 'Božje sluge'. Neće to biti baš tako. Možda neki, uvjereni u svoje dobre stavove, i ne znaju da oni zapravo služe đavlu koji se prerušio u 'anđela svjetla' (2 Kor 11,14). I on pokušava konkretno utjecati na vaš život pročišćavanjem aure. Mnogi ljudi izjavljuju da nakon takvih čišćenja aure iznenada mogu čuti razne glasove koji im sugeriraju da skoče s mosta ili prerežu vene, drugi opet da su nakon toga mogli vidjeti duhovna bića koja ih opsjedaju, drugi pak imaju napade panike i teške noćne more...
Svakako ne savjetujemo takve tretmane. Dakako, razumijemo - htio bi i ti imati svetačku aureolu oko glave, pa da idemo svi autobusima u Vatikan na tvoju beatifikaciju i kanonizaciju (kao što su se iza 5. st. označavali u kršćanskoj umjetnosti sveci i mistici simbolom aureole oko glave) - ali imati auru kao paranormalni fenomen, ne, nikako.
* Rekonekcija Erica Pearla (rekonektivno 'iscjeljivanje') - 'iscjeljivanje ponovnim povezivanjem' s novim 'energijama iscjeljenja'. Ezoterijska tehnika samoizlječenja 'ponovnim povezivanjem' sa svemirom primjenjiva kod 'ljudi, životinja i biljaka'.
Eric Pearl je lažni isceljitelj, lažni prorok, za kojeg njegovi sljedbenici govore da je 'on svjetlost kroz koju anđeli iscjeljuju'... Tako 'iscjeljeni' i sljedbenici rekonekcije svjedoče o svojim susretima s anđelima svjetlosti. Internet je prepun govora o anđelima, "svjetlosnim bićima čiju blizinu možemo osjetiti u promjeni temperature, fantastičnom neobjašnjivom mirisu, mrmljajućem zvuku, različitim bojama svjetla, iznenadnoj pojavi perja, osjećaju da nas netko prati, u snovima i slično". Spominju se anđeli mira, ljubavi, radosti, budnosti, mudrosti, opuštanja, samoodređenja...; nailazimo i na podjelu na anđele vatre, anđele zemlje, anđele zraka i anđele vode. Reklamiraju se radionice za komunikaciju s anđelima. Knjige (usp.i one njemačkog benediktinca i kršćanskog bestseller-autora Anselma Grüna), filmovi, novine i časopisi pune se govorom i molitvama upućene anđelima. Sve takve molitve su bitno okrenute prema ovozemaljskom čovjekovom dobru, a ne prema njegovom krajnjem cilju - zajedništvu s Bogom. Neka istraživanja pokazuju da se danas 'vjera' u anđele širi u obrnutoj proporcionalnosti s vjerom u Boga: dok 'religija anđela' raste, vjera u Boga sve više opada.
Danas vjera u anđele najčešće predstavlja jedan sinkretistički skup, snažno pod utjecajem New agea i ezoterije, koji se nalaze između holističkog (materija je živa energija; duh, svemir i svijet = jedno) i konstruktivističkoga svjetonazora (sami možemo stvoriti svoju stvarnost), čega se neizostavno treba kloniti.
Vjera. Štujući anđele - iskazujemo štovanje samome Bogu. Štujemo anđele, Božje poslanike, kao Božja duhovna stvorenja, a ne naše subjektivne projekcije. No, ne štujemo sve anđele. Treba biti jako oprezan... još više sa molitvama i zazivanjem anđela. Jer postoje sveti anđeli i pali anđeli (i demoni su anđeli, ali pali anđeli!). Moliti treba samo službene molitve Crkve, koje se obraćaju anđelu čuvaru, zazivaju svete anđele (bez spominjanja njihova imena) ili spominju imena samo onih anđela čija se imena nalaze u Bibliji: Mihael, Gabriel i Rafael.
'Ne' sekularnim inačicama štovanja anđela s anđeoskom hijerarhijom i nomenklaturom, jer ta svjetovna antropomorfna angelologija nije u skladu s Učiteljstvom i Predajom Crkve. Nikakav Uriel (hebr. 'moje svjetlo /uri/ jest Bog /El/', Auriel/Oriel/), nikakav Barahijel, Jehudijel, Šealtijel, Afriel, Anael, Barakiel, Gerudiel, Asmodel, Jeremiel, Vretil, Sariel, Suriel, Puruel, Phanuel, Jehoel, Hosus, Elijah, Elish itd. - u kanonsko-priznatim biblijskim knjigama nije zapisan. I zato se ne savjetuje niti ih spominjati. Niti jedan molitvenik koji je odobren od Crkve ne spominje Uriela. Također i druga imena anđela, koja nisu zapisana u Bibliji, ne zazivati.
Na početku kršćanstva, širilo se štovanje Uriela, a da se nije točno znalo odakle dolazi; Crkva ga je brzo zabranila (na koncilu u Rimu 745., papa Zaharije): dopušteno je štovanje samo arkanđelima koji se spominju u priznatom katoličkom kanonu Sv. Pisma (Mihael, Gabriel i Rafael, što je i razumljivo: jer u nedostatku sigurnih pisanih izvora, prevelik je rizik da se časti ne jedan anđeo nego zao duh). Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata: Praksa davanja imena svetim anđelima treba biti odbačena, osim u slučaju Gabriela, Rafaela i Mihaela čija su imena sadržana u Svetom pismu. Danas slavi Katolička Crkva 29. rujna samo trojicu biblijski spomenutih arkanđela. Trebamo paziti da nam anđeli ne zauzmu mjesto Boga, čiji su oni stvorenja i poslanici; njih poznajemo samo u povezanosti s Bogom i Njegovom brigom za ljude. Oni nisu projekcije naših želja, oni djeluju kako Bog hoće. Angelologija je apsolutno podređena kristologiji. Krist je središte anđeoskog svijeta. Kristov život od utjelovljenja do uzašašća okružen je anđeoskim klanjanjem i službom. Stoga, ukoliko me anđeo ne upućuje i ne usmjerava na Krista, ne vodi prema Bogu i ne ravna moj život ka kršćanskom i sakramentalnom životu, tada taj anđeo za mene nije Božji anđeo... jer mi tako taj anđeo ne pomaže da uspijem u onom, vječnom životu…(fra Mate Bašić).
Uriel (jedan je od 4 arkanđela u nekanonskim okvirima židovsko-kršćanske angeologije) - mnogo mu je značenja: često je identificiran kao kerubin i 'anđeo pokajanja' (u apokrifu 'Petrova apokalipsa'). 'Stoji pred vratima Edena sa plamenim mačem'. Više se puta spominje u rabinskoj angeologiji: u Henohovoj knjizi (nastala između 2. st. pr. Kr. i 1. st. po. Kr.) i u II. Ezrinoj knjizi 4 (Ezrina Apokalipsa), koje pripadaju starozavjetnim apokrifima i ne čine dio kanonski priznatog Sv. Pisma. U Knjizi Henoha, o Urielu se kaže: 'Uriel je anđeo kojega je Gospodin slave stavio iznad svih zvijezda koje sjaje na nebu i osvjetljuju Zemlju'. U 'Životu Adama i Eve' (apokrif), on je jedan od kerubina koji predvodi njihovo pokajanje. U židovskoj se predaji predstavlja i kao jedan od kerubina sa plamenim mačem koji se svjetluca da straži nad stazom koja vodi k stablu života (prema Post 4); vodi umrle na posljednji sud (vlada nad Tartarusom, drugo ime za Haad); moguća njegova najviša pozicija je ona kao Anđela Prisutnosti (Božje), Anđela Lica, Anđela Posvećenja, Anđela Slave... U Midrašu 1, Uriel je jedan od 4 čuvara Božjega prijestolja. U apokrifnim, kabalističkim i okultnim djelima, često je Uriel izjednačen ili zamijenjen sa: Nuriel, Uryan, Jeremiel, Vretil, Sariel, Suriel, Puruel, Phanuel, Jehoel, Jakov-Izrael i Israfel. Pored Mihaela, Gabriela i Rafaela, Uriel se prikazuje u kršćanskoj umjetnosti sve do srednjega vijeka. U ezoterizmu, Agrippa von Nettesheim nekoliko ga puta spominje u 'Okultnoj filozofiji'; za njega, Uriel je jedan od četiri anđela na glavnim stranama svijeta na nebu (te točke označavaju početak godišnjih doba nad kojima ti anđeli vladaju). U nekim djelima, njegovo ime označava 'Lux vel Ignis Dei' (svjetlo ili plamen Božji) i anđeo je zemlje (Istoka, za neke Juga kao strane svijeta te elementa Zraka). Za antropozofa Rudolfa Steinera, Uriel je jedan od 4 arkanđela godišnjih doba, odnosno ljeta. U New Age-u, Uriel je anđeo koji donosi čovječanstvu spoznaju i razumijevanje Božanskog; on je, po njima, najsvjetliji anđeo i prikazuje ga se često kao onog koji silazi s Neba na sjajnim kolima koja vuku vatreni bijeli konji; kod njih je poznat kao Knez Svjetla i tumač proroštva; anđeo pokajanja, pomaže nam, po njima, razumijevanju zakona 'karme', koji, u sažetku, sadrže da žanjemo ono što sijemo; Uriel nam navodno objašnjava božansko milosrđe i čini nas svjesnima da Bog ljubi svakoga od nas; Uriel ima ugled najinteligentnijeg anđela; često ga se prikazuje kako maše u svojoj otvorenoj ruci plamenom znanja, kojemu ljudi mogu imati pristup...
- propagiranje, bavljenje ili korištenje usluga rekonektivnog 'iscjeljivanja' (rekonekcije)?; zastranjeno zazivanje nebiblijski spomenutih imena (ark)anđela (kojih?) koja mogu biti skriveni demoni ili druge magijske prakse?; zainteresiranost za djela i literaturu svjetovne angelologije koja nisu u skladu s katoličkim sadržajem vjere, nego su produkti New agea i ezoterije?; molitva svom anđelu čuvaru koji je stvarno, neprestano i uistinu uz mene, prepun ljubavi i brige za mene, uvijek spreman i sposoban pomoći (ta molitva anđelu čuvaru uvijek mora biti molitva Bogu za Njegovu brigu i zaštitu te istodobno uključivati našu suradnju i suodgovornost za vlastiti život), zahvalnost za pomoć koju nam pruža (odana zahvalnost Bogu što je postavio ove nebeske duhove velike svetosti i dostojanstva na službu čovjeku)?
* Kreativna vizualizacija: uz pomoć mašte stvaramo ideju, sliku ili osjećaj koji želimo da se manifestira u našem životu tako da se fokusiramo redovito na njega sve dok ne postignemo cilj; shvaćanje da je svemir energija koja prožima sve: mi smo energija i sve oko nas je energija. I naša misao je energija. U svemiru postoji 'zakon privlačenja' koji ljudima omogućava da preko kreativne vizualizacije i kreativne afirmacije riječi mogu kreirati svoj život na svoju vlastitu sliku i priliku. Pravilo energije je da energija određene kvalitete i vibracije privlači energiju slične kvalitete i vibracije. Primjer: pojava sinkroniciteta, kada tražite neku informaciju i sasvim slučajno naiđete na nju u nekoj knjizi ili kada pomislite na nekog koga niste vidjeli godinama i ta se osoba slučajno nađe pored vas. Sve što pomislite, privlačite. Najvažnije su naše misli; naše misli kreiraju našu realnost; da bismo promijenili realnost, prvo moramo promijeniti svoju misao.
- 'Zakon privlačenja' potječe iz 1877. g. od Helene Blavatsky (ruska okultistica, bavila se je spiritizmom i bila je otvoreni štovatelj Lucifera; spominje taj pojam u svojoj knjizi govoreći o ezoteričkim tajnama drevne teozofije). To učenje potječe, dakle, od teozofskih okultista i spiritista koji su komunicirali s raznim duhovima (demonima) koji su im navodno prenijeli to učenje. Oni tvrde kako čovjek treba biti zahvalan svemiru na svakoj stvari koja mu je poslana u život kao odgovor na poslanu vibraciju, te će tako čovjek biti još više 'blagoslovljen' od strane svemira. Prema ovome, Zakon privlačenja usko je vezan uz poganski koncept štovanja i obožavanja prirode, a ne Stvoritelja (a to je grijeh idolopoklonstva). Osim toga, poput Boga, ljudi posjeduju moć stvaranja snagom svojih misli; oni oblikuju svoj svijet svojim razmišljanjem baš kao što je Bog oblikovao svijet koristeći svoju misao. Ova teorija omalovažava Boga i čini Ga jednakim ili manjim od čovjeka. Pored toga, to je i put samorazvoja i za vjernika je, kao i svo učenje New agea, neprihvatljiv.
- Pokušaji objašnjenja PARAPSIHOLOŠKIH fenomena: animistička teorija: paranormalne pojave su nesvjesna zbivanja u dubinskim slojevima u psihi samog paranormalno obdarenog senzitivca ili 'medija'; spiritistička teorija: takvi fenomeni su rezultat stupanja u dodir s duhovima preminulih; parafiziologijska teorija: parapsihološke fenomene izaziva nekakva fina materija, astralno tijelo, fluid kao 'životna sila' ('orenda'; magi ili čarobnjaci, šamani bili bi akumulatori te sile, oni bi gospodarili s njome po volji; Indijci zovu tu silu 'prana', Kinezi chi'i); ono nesvjesno u nama ne poznaje prostor i vrijeme (posebno povezano s fenomenom bilokacije 'astralnim tijelom' ili eksteriorizacije); naučavanje teozofa i antropozofa: oslanjaju se na shvaćanja budizma, hinduizma, te na egipatska i grčka tumačenja; prema antropozofiji i teozofiji u čovjeku postoje neke unutrašnje okultne snage koje se trebaju, dugim i mukotrpnim vježbama, probuditi...
Mediji su preplavljeni psihičkim čudima: riješeni zločini pomoću tzv. psihičkih detektiva, ostvareni snovi, prorečena budućnost, serije se snimaju o takvim čudima (film 6. čulo...).
Neprihvaćanje parapsihologije kao znanstvene discipline temelji se na tome što se njezini fenomeni ne mogu dokazivati u ponovljenim pokusima, a ako svjedočenje ne možemo ponoviti, znači da nema znanstvenu vjerodostojnost. Dok te fenomene netko ne dokaže, ne možemo tvrditi ni da postoje. To je osnova znanstvenog mišljenja. Da bi nešto postojalo mora se dokazati. U znanosti se ne vjeruje, nego se zna ili eventualno misli, ali onda se to što se misli mora i dokazati, navode znanstvenici.
- Vjera. Katolički vjernici imaju malo drugačije stavove. Oni su svjesni da je paranormalna aktivnost stvarna i slažu se da je izvan prirodnog reda znanosti. Katolici vjeruju da postoji nadnaravni svijet koji ne možemo vidjeti i koji ima utjecaja na vidljivi svijet. To pak ne znači da svi koji tvrde kako su doživjeli paranormalno iskustvo, da su imali i duhovno iskustvo. U stvari, vjernici su tu skeptici uvijek tražeći najprije znanstveno-medicinsko ili drugačije objašnjenje. Međutim, vjernici ne poriču postojanje duhovnog, što znači da duhovno može dolaziti od Boga i njegovih anđela, kao i od zloduha. Vjernici ne sumnjaju u porijeklo takvih pojava: oni razlkuju religioznu mistiku (gdje se mogu pojaviti i neki prirodno neobjašnjivi fenomeni kao Božji dar) od protureligiozne magije (koja zanemaruje i odbacuje Boga te otvara vrata okultnom, koja je samo pokušaj ovladavanja natprirodnim silama i koja na taj način obezvrjeđuje Boga i Njegovu Providnost) - što je za kršćane neprihvatljivo. 1 Tim 4,1: Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima.
f) Sotonizam: čašćenje Sotone samo je jedan aspekt okultne i destruktivne tehnike ili iskustva, crnomagijska 'umjetnost' je drugi aspekt sotonizma;
- izbjegavanje svake nezdrave radoznalosti i nesmotrenosti ili korištenje usluge ili osobno bavljenje magijskim praksama ili pribjegavanje okultnim znanostima koje su u proturječju sa čašću i štovanjem, strahopočitanjem i ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu?
Sotona ili đavao (protivnik Božjeg nauma glede čovječanstva, protivnik Kristov, protivnik kršćana) smatra se sinonimom za uništenje kršćanskog Boga. Tom pojmu se pribrojavaju također seksualnomagijska i crnomagijska iskustva, koja preuzimaju elemente iz kršćanskih obreda. Posebni izražajni simbol sotonizma: tzv. 'crna misa' (koncipirana kao seksualno-magijsko izvrtanje katoličke Mise), seksualne orgije, preokrenuti križ postavljen na vrh pentagrama i rogati bog (Jarac von Mendes);
- dakle, čašćenje Sotone, ili, prakticiranje ili sudjelovanje u sotonskim sektama ili obredima, koji imaju svoj vrhunac u tzv. 'crnim misama' - jedan od najtežih grijeha idolopoklonstva i jedan od najstrašnijih načina upadanja u đavolska izvanredna djelovanja;
- prakticiranje seksualnih (i duhovno vezivanje ili seksualni odnosi s majstorima okultnih praksâ), sado-mazohističkih i psihopatoloških djelovanja i zlostavljanja, ritual krvave žrtve (životinjske, ponekad i ljudske), sudjelovanje u orgijama na grobovima, obeščaćivanju grobova, crkve, izazivanje požara u crkvama, pisanje sotonskih poruka ili simbola na javnim ili privatnim površinama?
- simpatiziranje ili pripadanje 'sotonskoj loži ili crkvi' (npr. Prve Sotonine crkve Antona Szandora LaVeya, Setovog hrama Michaela Aquina)?
- pripadnost nekoj neosotonističkoj grupi (crnomagijske vještice), npr. organiziranoj grupi sa seksualnomagijskim iskustvima, s izvorom u hinduističkom tantrizmu (začetnici Aleister Crowley i Red orijentalnog hrama /Ordo Templi Orientis - OTO/; još se nazivaju: Caliphen-OTO, Red Saturna, Thelema-red, Lucifer Duo Delta, radna grupa Praktična magija...)?
- bio poklonik gruftizma (Gruftietum) - zastupaju nužni povratak u 'grobnicu, suprotstavljaju crno ružičastocrvenom, okrenuti križ kršćanskom tabuu, a đavla Bogu'; inscenirane provokacije: mrtvačka lubanja, pentagram, kosti, izokrenuti križ, crni zidovi?
- bio poklonik neke sotonske 'umjetnosti' na razini kulture, književnosti..., koja na razinu estetskog stila uzdižu svjesne povrjede tabua, prekoračenje i neograničenje, dionizijsku zabavu, ekstaze i pijanstva, okultizam i sotonizam, oskvrnuće Križa i raskid sa Bogom?; sudjelovanje u tzv. magijskoj umjetnosti (ponavljanje magijske formule i bajalice, u plesovima, predstavama, nošenje magijske maske, pjevanje magijskih napjeva, gledanje magijskih filmova, crtića...; igranje magijskih 'igara'...)?
- bio poklonik sotonizma na području rock-glazbe: tvrdi rock (hard rock) sa sotonističkim misaonim blagom, označena kao Heavy metal (s agresivnim izljevom slobode, uživanje u grijehu, identifikaciji sa zlom, seks, nasilje i sadizam, s naglaskom na tjeskobi i samoubojstvu (grupe kao Black Sabbath /Crna Subota/, Rolling Stonesi /posebno u pjesmi 'Sympathy for the Devil, Simpatija za vraga/, Deicide, Demonske oči /Demon Eyes/, Burzum, Tamno prijestolje /Dark Throne/, Holokaust /Holocaust/, Živjeti smrt /Living Death/, Immortal, Iron Maiden, Metallica, Slayer, Venom, pa rock-grupa The Eagles /s pjesmom 'Hotel California'/)... (Opaska: iza koje se grupe skriva simbolično razumna vjera u Sotonu, teško je procijeniti, ali je jasno da se radi o 'maskiranom navješćivanju')?
- korištenje neke magijske tehnike za ovladavanje okultnim silama (izazivanje transa plesom i drogom...), sudjelovanje u magijskim obredima (na groblju, raskrižju, u močvari...)?
- korištenje usluga okultnih šopova (za okultne, magijske i vještičje rekvizite, literaturu i usluge i sl.)?
- Sotonina je deviza: hoću samo tvoju dušu! Ovaj fenomen, bilo kao supkulturni element bilo kao teški grijeh idolopoklonstva, radikalno odbacuje priznavanje ljudskih i kršćanskih vrijednosti. Sotona, preko svojih poklonika, nastoji imitirati Boga, otkupiteljsku i spasiteljsku moć Isusa Krista - ali sa svojom zlom namjerom... Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku... Sva se zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: 'Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?' I dana su joj usta da govori drskosti i hule... I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike... Dana joj je vlast... činiti znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti... (Otkr 13,2-6,13.14).
g) Uroci (ili 'čini') i čaranja: 'škoditi drugima posredstvom đavla' (Gabrielle Amort u 'čaranje' ubraja: crnu magiju ili vračanje /koji vrhunac svojih obreda dosežu u crnim misama/; proklinjanje; zlo oko; uroke /ili 'čîne'/), napose 'voodoo' magija?
Vrste uroka: oni koji djeluju izravno preko hrane i pića, oni koji djeluju neizravno preko transfera ili nekoga predmeta koji pripada osobi kojoj se želi naškoditi te oni koji djeluju povezivanjem i zaustavljaju razvoj pojedinih dijelova tijela ili mentalni razvoj - jesam li ikome takvo zlo (reci koje) učinio?
- Skidanje uroka sa žrtava ne postiže se nikakvim razvikanim tehnikama ni ritualima u oglasima raznoraznih 'majstora' magâ - već isključivo obraćenjem živome Bogu i neopozivim odreknućem od svakoga grijeha i njegovog začetnika i vođe - Sotone...
- imam li koji od tih teških grijeha, jesam li se obraćao nekoj osobi (koja nije katolički svećenik) za 'pomoć' ili 'skidanje uroka' ili 'oslobođenje od magije', koliko puta; navodio i druge na taj strašni grijeh...?
- Đavao, lažac, tužitelj i ubojica ljudi, voli kad mu se ljudi obrate za 'pomoć'. No đavao ne izgonoi đavla. Apsolutno nikada ne vjerujte 'skidačima uroka' kad neku osobu optuže za vaše probleme, jer će to u pravilu demon usmjeriti prema krivoj osobi (nekoga iz vaše obitelji, kruga prijatelja ili susjedstva) te u vama/među vama proizvesti osuđivanje i mržnju, razdor i svađu, nepraštanje, što je siguran put u vječnu smrt, gubitak svoje duše - a to je upravo ono što đavao hoće da se dogodi. Bilo kakav 'smotuljak' nečega zamotanog u nešto ili 'zaštitu' što trebate uvijek nositi uz sebe kako bi vas štitilo od daljnjih problema - od bijelih magova ne primajte. Na tim je smotuljcima ili predmetima većinom primjenjivana 'voodoo' magija ili slični magijski obredi ili utisnute određene magijske riječi... (usp. J. Lončar).
Kada se Nebo zamrači, bolnice postaju punije, nadriliječnik i liječnik postaju svećenik, zvanje doktora sve cjenjenije, a sjemeništa sve praznija; ako magnet nema više pola, a vjera Nebo, mnogi šarlatani koriste olako prepušteni prostor te onda magijskim putem, sotonskim praksama, ljude ne oslobađaju, nego još jače stežu u začarani krug zamki Zloga...
- Što činiti? 1. prekinuti svaki i najmanji kontakt s bijelom magijom i magom koji koji navodno skida uroke (pa makar ga vidjeli i u crkvi ili da ima na stolu nabožne predmete i slike, jer on njih zapravo zlouporabljava iskorištavajući naivnost ljudi); 2. od svake magije, pa i od 'crne', može se svatko zaštititi njegovanjem što tješnjega i dubljega prijateljstva s Bogom, pristupanjem Sakramentu pomirenja, a zatim svjesnim njegovanjem sakramentalnoga života, tj. što češćega, po mogućnosti, svakodnevnog pričešćivanja kao i njegovanjem molitvenoga života. Svaka magija može imati učinak samo onda ako nailazi na ljude koji su spremni povjerovati u njenu moć, a ljudi koji su kao vjernici svjesni Božje moći i nadmoći nad svim, pa i zlim silama, nedohvatljivi su za utjecaj vračara ili maga; 3. eventualno još zamoliti svećenika da izmoli otkletvene molitve i molitve za nutarnje iscjeljenje i oslobođenje ili, u najtežem slučaju, svećenika-egzorcistu...
- Kako postupati s nađenim ili dobivenim magijskim predmetima? Poškropiti ih blagoslovljenom vodom i spaliti ih, tako da se uništi svaki sotonski utjecaj (spaliti ne u kući nego vani, na otvorenom prostoru); pepeo, željezne i druge nesagorive predmete, nakon što su prošli kroz vatru, zakopati duboko na nepristupačnom mjestu (ne bacati u kontejner ili toalet); kod uništavanja takvih začaranih predmeta kroz vatru, važno je sve pratiti molitvom i zazivati zaštitu Presvete Krvi Kristove; nakon svega, oprati ruke blagoslovljenom vodom; dakako, sve ovo treba činiti u vjeri, uvijek svjestan: Bog je Gospodar svega i pred Njegovim blagoslovom mora ustuknutu svaki negativni utjecaj (usp. M. Bolobanić).
h) (Novo)poganski simboli
Prakticiranje ili širenje nekih od okultnih ili magijskih simbola ili znakova (crtanje u svrhu invokacije, nošenje kao 'zaštite' od nepoželjnih duhovnih entiteta ili radi pojačavanja učinka 'energija' koje se prizivaju): koji se koriste u magijskim obredima ili koji su obilježje pojedinih iscjelitelja i vidovnjaka?
- okultni znak ili simbol za anarhiju, ankh (drevni egipatski 'ključ života'; prijezir autoriteta; često ga nose suvremene vještice; često ga možemo vidjeti u vandalskim akcijama ili naslikanoga sprejom na zidovima zgrada);
- talisman Horusovo oko (svevideće oko; preuzet je staroegipatski simbol; 'zaštita' od uroka, a nositelju 'garantira' iscjeliteljsku moć);
- Atlanta prsten ili prsten boga Ra ('zaštita' od negativnih zračenja i uroka, za zdravlje i intuiciju);
- Neronov križ ('izokrenuti križ'; tzv. Petrov križ, okultistima označava poraz kršćanstva; 60-ih godina prošlog stoljeća: kao mirotvorni znak (peace) popularan osobito među hipijima; danas predstavlja utopijsku nadu za novim dobom globalnog mira i jedinstva sa sve izraženijim antikršćanskim vibracijama; koristi ga Američki pokret za ljudska prava i Američki antiratni pokret; popularan među poklonicima heavy-metal glazbe);
- simbol Zvijeri '666', broj Antikrista (Otkr 13,18), česti je oblik tetoviranja praktičnog okultiste;
- sveprisutni yin-yang (Taiji; nauk je nastao u IV. st. pr. Kr.; znak dualističkoga principa iz kineskoga taoizma, filozofije, tradicionalne medicine, alkemije i borilačke vještine /ovozemaljski 'put' kao princip reda i 'nebeski' put/; danas je korišten na području New Agea, gdje predstavlja simbol savršene harmonije među suprotnostima relativizirajući kršćanski nauk o nepomirljivosti između dobra i zla. Točkice u poljima suprotne boje: ne postoji apsolutno zlo, a da u njemu ne bi bila barem trunčica dobroga, niti postoji apsolutno dobro bez trunčice zla);
- 13-krako sunce (neopoganski talisman milenarističkog okultnog 'saveza' što ga je osnovao Ivica Prokić, a nastavio Josip Grbavac Braco; spada u obilježja pojedinih 'iscjelitelja' i vidovnjaka);
- svastika (prastari poganski simbol /korišten davno prije Hitlera, još iz doba neolitika/ namijenjen kultu štovanja Sunca; kukasti križ ili sunčev kolut /od sanskrt. svasti=sreća, zdravlje/ u obliku križa sa četiri jednaka kraka, od kojih je svaki slomljen pod pravim kutom; uporaba u Hitlerovoj nacističkoj Njemačkoj /crna svastika, u bijelom krugu, na crvenoj podlozi/, pa je otada postala omraženi simbol diljem svijeta, čije isticanje je u nekim zemljama zakonom zabranjeno; svastikom su se koristili moderni ekstremistički politički pokreti i neonacističke skupine pa je postala modernim simbolom zla);
- oko (tursko ili grčko: talisman od plavog stakla), kao sredstvo zaštite od 'zlog oka' i kao 'srećonosac', prodaje se kao prsten, narukvica, privjesak, dekoracija za odjeću; roditelji ga vješaju blizu kućnih vrata ili bebinog krevetića kao 'zaštitu' od uroka kojeg bi izazvala tuđa zavist);
- newageovska trikvetra (indijski i pretkršćanski simbol; u kršćanstvu predstavlja tri spojene ribe, simbol Presvetoga Trojstva; u neopoganizmu simbolizira žensko trojstvo /djevojku, majku, staricu/, kozmičko trojstvo /zemlju, more, nebo/, kronološko trojstvo /prošlost, sadašnjost i budućnost/ te antropološko trojstvo /duh, duša, tijelo/; zbog svog jedinstvenog oblika od davnine su mu pripisivana magijska svojstva);
- trostruka boginja (neopoganski simbol trostruke boginje vještičarstva /wicca religije/, predstavlja tri mjesečeve mijene /rastući, puni i padajući mjesec/ i tri ženska aspekta /djevojka, majka i starica/);
- pentagram (jedan od najstarijih magijskih simbola, 'zvijezda magičara'; u jednom potezu izvedena petokraka zvijezda s dva kraka prema gore simbolizira rogatog boga wicce /Baphometa ili Pana/, i samog Sotonu, a s jednim, vjeru u prirodu; za prizivanje duhova i u magijskim obredima zazivanja duhova prirode, anđeoskih i demonskih bića; sastavni je dio neopoganske vještičje organizacije Wicca; u kombinaciji s drugim simbolima pojavljuje se na simbolima brojnih okultnih i tajnih društava);
- obrnuti pentagram (okrenut naopačke, simbol palih anđela, neposlušnosti i pobune protiv Boga): simbol je crne magije i sotonizma ako je postavljen na vršak kraka, pri čemu su dva gornja kraka znak rogovâ jarca von Mendesa, odnosno Sotone; takozvanim pentagram-ritualom u ceremonijalnoj se magiji prizivaju i 'izganjaju' demoni;
- heksagram (okultna zvijezda sa 6 točaka boga Refana i Moloha; kao talisman koristi se radi 'zaštite' od nesreća, štetnih utjecaja, za stjecanje bogatstva, zdravlja, sreće; neizostavni je dio svakog masonskog, magijskog i sotonističkog obreda; označava moć smrti; u magiji je to najopasniji znak /to nije židovska Davidova zvijezda!/...);
- lubanja jarca (antikršćanski amblem sotonističkih skupina, koristi se u magijske svrhe, zazivanju demona sljedbenika luciferijanizma; jarac i pentagram s dva kraka prema gore najčešći su simboli Sotone);
- skarabej (kukac 'kotrljaš', 'balegar'): stari je egipatski simbol reinkarnacije; jednako se povezuje s Belzebulom (= u prijevodu: 'gospodar muha'); pripisuje mu se magijska moć;
- jednorog (česti motiv u mainstream pop kulturi, simbol homoseksualaca i lezbijki);
- 'strelice' (munje; 'Sotonin S', 'Sotonina munja'; usp. Lk 10,18; označavaju i slovo 'S' /sotonizam/; ovaj simbol su koristile njemačke SS-jedinice; podjednako je simbol staroskandinavskoga boga Thora);
- obrnuti križ (simbolizira ismijavanje i odbacivanje Kristova Križa; često se može vidjeti u obliku naušnica, obješenog na vratu, na omotnicama CD-a, kazeta, ili utetoviran... često postavljenog na vrh pentagrama (petokrake zvijezde);
- 'znak crne mise' (oba simbola se koriste za indikaciju crne mise (okultistička ceremonija - sotonska praksa kao seksualno-magijsko izvrtanje katoličke Sv. Mise);
- 'križ smutnje' (najprije su ga koristili Rimljani, koji su sumnjali u istinitost kršćanskog propovijedanja; imao je pobuditi sumnju u Kristovo razapinjanje /usp. upitnik okrenut naopačke/);
- 'Sotonska crkva' (znak se nalazi u 'sotonskoj bibliji' /napisao ju je Anton Szandor LaVey/; mnogi si odrasli ovaj znak znaju ucrtati na odjeću, po tijelu ili si ga daju utetovirati);
- amblem Baphomet (koriste ga sotonisti, za simbol Sotonina božanstva /usp. obrnuti pentagram/);
- Italski rog (koristili su ga druidi u Škotskoj i Irskoj; ovim su znakom prizivane sile tame u traženju financijskih sredstava);
- scientološki križ (krakovi scientološkog križa simboliziraju osnovne dinamizme scientologije, kao i dianetiku)...
- nosio na sebi, kupio, darovao, crtao... neki od ovih magijskih simbola ili znakova (reci koje)?
i) Alternativno-ezoterijske 'terapije' ('terapije New age medicine', New age prakse i metode alternativne /nekonvencionalne/ 'medicine', 'hipokritske zmije')
MORALNI KRITERIJ:
Sve te prakse nisu na istoj razini:
- niti sa stajališta stvarne terapijske učinkovitosti: za vjernika nije dovoljno tek 'uočiti' da je određeni lijek ili sredstvo, u pojedinačnom slučaju bio koristan; suvremena medicina, da bi ustanovila stvarnu učinkovitost terapijskoga postupka, koristi stroge rezultate medicinskih metoda dokazane učinkovitosti (EBM, Evidence based medicine); stoga, bez obzira na činjenicu da određeno sredstvo ponekad i nekome 'čini dobro', mora ga se dati na strogu kontrolu učinkovitosti; zanemariti te metode značilo bi ugrožavati vlastito zdravlje, a često i zdravlje drugih, ako bismo ih poticali da napuste tradicionalnu, znanstvenu medicinu i prepuste se u potpunosti alternativnim metodama liječenja (za koje nema pouzdanih dokaza učinkovitosti);
- niti sa stajališta mogućih filozofsko-vjerskih matrica koje nisu kršćanske, koje dolaze 'izvana' i koje s kršćanstvom doista nisu pomirljive: treba verificirati, tj. provjeriti i potvrditi, od slučaja do slučaja, da ta 'medicina' nema nikakvih magijskih, ezoterijskih ili praznovjernih implikacija; važno je da se ne radi o nekom ideološkom ili pseudoreligijskom sustavu koji je u sukobu s izvornom kršćanskom vjerom.
- Ukratko: ako se katolički vjernik utječe alternativnoj medicini, onda posrijedi mora biti promišljeni, odvagnuti izbor terapije i prepuštanja u Božju volju, shvaćanje da je Isus Krist donositelj vode žive, a ne smije biti riječ o izboru nove vjere (usp.: Glas koncila, br. 19, 11. svibnja 2003., str. 19).
Crkva osuđuje sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjim - pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje, jer su teška povrjeda krjeposti bogoštovlja.
- Kao vjernik, jesam li se koristio alternativnim metodama i terapijama koje suptilno miješaju moderne znanstvene spoznaje i koncepciju orijentalnog svijeta, inspiriranu hinduizmom i budizmom? Zdravlje, iscjeljenje i sreća pod svaku cijenu? Može li se utjecati nekoj paralelnoj terapiji a da se ne usvoji sustav vjerovanja na kojem počiva?
- U Hrvatskoj djeluje oko 4.000 različitih alternativnih 'terapeuta', 'iscjelitelja' i sličnih djelatnika. Kada ljudi postanu bolesni ili nemoćni, često su toliko očajni da su, nažalost, spremni probati bilo što.
- Ezoterija (ili akromatizam, katkad naziv i okultizam) = 'tajni nauk' ili 'tajna mudrost': sustav filozofsko-religijskih vjerovanja na kojem se zasnivaju sve okultne tehnike i praksa; označava spoznaju i posjedovanje nekoga tajnoga (hermetičkoga) spasenjskoga inicijacijskog nauka gnostičkoga tipa (unutarnje duhovno prosvjetljenje); ezoterizam se postupno udaljio od kršćanstva (gnoza, hermetizam) i povezao s teozofijom ('Božja mudrost', gnoza), antropozofijom i okultizmom te s nekim učenjima istočnjačkih religija; cilj: cjelovito 'oslobođenje' čovjeka ostvarivanjem skrivenih dubina zbilje i posjedovanjem tajnih znanja.
U energetskom iscjeljivanju, ljudi koji prakticiraju ove metode, upućuju ljude 'laganim' putem u područje duhovnog svijeta koji leži izvan Božjega Duha. Svaki duh koji ne dolazi izravno od Boga, nema ništa zajedničko s Bogom Biblije. Bog je duh (Iv 4,24), ali nije svaki duh od Boga. Postoji duhovni svijet koji je izvan Duha Božjeg i svaki duh koji ne dolazi od Boga, nije dobar duh (Ef 6,12). Pa kada se možda i čini dobrim, prerušio se je, zapravo, u anđela svjetla (2 Kor 11,14).
- New age - svjetonazorski gledano, taj je pokret sinkretističko-okultistička mješavina s elementima budizma, hinduizma, spiritizma, astrologije i kršćanstva.
Prikrivena doktrina New Agea: sinkretistička, nema službene doktrine (svatko može misliti što hoće), ali ima neke određene točke (u cillju preobrazbe čovjeka i društva): vrijeme je podijeljeno u 'astrološke ere', odbacivanje Objave, ezoterijska i gnostička kozmogonija ili teorija o nastanku svemira (bića su 'emanacija' božanskoga, degradacija božanskoga u tijelu, nema mjesta za Boga-Ljubav itd.), novi Krist za Novo doba (Isus se nalazi na odjeljku svjetskog religijskog supermarketa pored Bude, Krishne, Muhameda, Pitagore i Zaratustre; ezoterijsko-okultni avatar Isus i neosobni Krist koji nije Bog-Maitreja, krist Novog doba), nema potrebe za spasenjem (reinkarnacija, oslobođenje od karme, ujedinjenje s božanskom energijom...).
Dokument Isus Krist, donositelj vode žive (Papinsko vijeće za kulturu i Papinsko vijeće za međureligijski dijalog, Vatikan, 2. veljače 2003.) navodi da je New age jedan od najvažnijih masovnih fenomena našega doba.
Newageovska holistička medicina (čovjek u svome totalitetu: iscjeljenje duha, duše i tijela, te sredine u kojoj čovjek živi) svoje postupke primjenjuje 'i na duhovnu dimenziju čovjeka, a budući da je duh područje religiozne kompentencije, baš zato New age terapije ulaze u polemiku i/li konflikt s religijama. Mnoge New age terapije promicatelji su istočnjačke religiozne filozofije, gnosticizma, okultizma i magije, čiji sadržaji nisu kompatibilni s učenjima monoteističkih religija. Pokazujući izrazito zanimanje za područje duha (ne samo psihe), holistička medicina se upušta i u metafizičko pitanje: tko je čovjek, čovjek u svome totalitetu, a iza njezinog odgovora na postavljeno pitanje nazire se nova antropologija koja za sobom povlači i niz drugih pitanja' (dr. J. Blažević);
Dio dokumenta (Isus Krist, donositelj vode žive, br. 2.2.3.) iznosi da New age sadrži različite prakse koje promiče kao alternativu tradicionalnoj medicini: ... promiče širok spektar praksa kao što su akupunktura, biofeedback, kiropraktika, kineziterapija, homeopatija, iridologija, masaža i razne vrste 'bodywork' (primjerice ergonomija, Feldenkraisova metoda, refleksiologija, rolfing, polaritetna terapija, liječenje dodirom itd.), meditacija i vizualizacija, nutricionističke terapije, psihičko iscjeljenje, razne vrste travarstva, kristaloterapija, metaloterapija, muzikoterapija i kemoterapija, terapije vezane uz reinkarnaciju te, konačno, programi u dvanaest etapa i skupine samopomoći. Doduše, mnoge od tih praksa doista nisu u 'sukobu' s katoličkim vjerovanjem i s kršćanskom naukom, niti predstavljaju opasnost za vjernike (u brojnim katoličkim bolnicama po svijetu, kao metoda liječenja, prihvaćena je akupunktura, među brojnim biljnim lijekovima se nalaze i oni Sv. Hildegarde, travarstvom i promicanjem liječenja biljkama bave se već stoljećima brojne redovničke zajednice, muzikoterapija predstavlja jedno od redovitih sredstava za rehabilitaciju od hendikepa, terapeutski dodir /healing touch) podučava na nekim tečajevima pastorala zdravstva...). No, problem se postavlja na drugoj razini: koriste li se te prakse za širenje New agea - i tada, kada se za to koriste, svakako se tiče i vjere i Crkve.
Sa strogo znanstvenog aspekta, predbacuje se ovoj 'medicini' površan pristup bolesti i zanemarivanje dostignuća alopatske (službene) medicine, dok s teološkog aspekta, njezinu kontaminiranost s kršćanstvom nespojivim i neprihvatljivim elementima: okultizmom, ezoterijom, istočnjačkim religijama i gnosticizmom (neučinkovitim, opasnim ili okultnim praksama i filozofijom). Do danas, službena medicinska znanost nije potvrdila učinkovitost tehnika i praksi newageovske 'medicine'.
I kod nas se newgeovska 'medicina' pokušava promulgirati održavanjem hrvatskih kongresa o suradnji između klasične i nekonvencionalne medicine (čak i pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva), sa svim njenim kontroverznim iscjeliteljskim tehnikama (npr. duhovno iscjeljivanje po metodi Brune Gröninga, kao i one čisto ezoterijske, pa i okultne, poput reikia i sl.). Među najrasprostranjenije 'iscjeliteljske' newageovske tehnike u Hrvatskoj, uz metodu Brune Gröninga i reiki, spadaju i antropozofska medicina, bioenergija (nadasve po metodi Barbare Ann Brennan i Keitha Sherwooda), excalibur, Dah Vječnosti, dijanetika, Intenziv prosvjetljenja, kristaloterapija, magija, Peat, pranoterapija, preporađanje ili rebirthing, regresoterapija, shen qi, Silva metoda i sl. (usp. Josip Blažević, Što je to newageovska medicina).
- korištenje usluga homeopata koji nisu službeni liječnici?
Homeopatija: pseudo-znanstveno-magijsko miješanje i ultrarazrjeđivanje (manipulacije) kojim se dolazi do otopine koja sadrži 'životnu energiju' ili 'životnu silu' (magijska ideja: isto se liječi istim; magija izaziva iste simptome kao bolest pa će onda to pobijediti bolest). Za vjernika je 'životna energija/sila' Duh Sveti. Homeopatija nema terapeutskog efekta osim psihološkog kod placebosenzibilnih pacijenata. Nema službenih (znanstvenih) dokaza o njenoj djelotvornosti. S obzirom na to da je razmjerno neškodljiva, homeopatija može pomoći onima koji u nju vjeruju zbog placebo učinka. Ali new-ageovsko vjerovanje u homeopatiju kao metodu manipuliranja životnom energijom nepomirljivo je s kršćanskim vjerovanjem.
Iako je, npr. u Austriji, Norveškoj... ozakonjena, homeopatijom se otvaraju vrata ovisnosti (ljudi postaju posvema ovisni ne dopuštajući više da im se djeca liječe medicinskim mjerama), kao i u svim drugim vrstama alternativne medicine;
- traženje usluga od osoba koje se bave akupunkturom?
Akupunktura (igle za unutarnju ravnotežu): tipičan primjer alternativne medicine koja kombinira način orijentalnog razmišljanja sa znanstvenom tehnikom; vrh alternativne medicine...
Počiva li, povijesno, akupunktura na ezoterijskim temeljima? Da; ova se metoda temelji na taoističkoj koncepciji kozmičke (vitalne) energije, koja teče kroz naše tijelo raznim meridijanima; primjena igala ima za cilj uspostaviti ravnotežu između yina i yanga.
Može li se ova praksa znanstveno objasniti? Da; istraživanja su pokazala da primjena igala pokreće dva mehanizma: ubadanjem iglama u kožu i neke mišiće, podražaji (stimulusi) boli su inhibirani (zakočeni) u mozgu (teorija nadziranog ulaza bolnih signala, 'gate control theory'); ti ubodi mogu osloboditi endorfine (bioaktivne tvari slične neurotransmiterima, izlučene u mozgu kao 'čistači boli' i stresa) u koži, mozgu i kičmenoj moždini, što ima za učinak olakšavanje boli i smirivanje bolesnika; ovaj se efekt primjenjuje uglavnom za liječenje glavobolje i reumatizma; no, to objašnjenje ne daje nikakvu podršku teoriji meridijana, energetskim točkama ili ljekovitim moćima akupunkture.
Je li moguće liječenje akupunkturom, a da se ne bude uključen u okultne prakse?
Ovo pitanje izravno ovisi o praktičaru koji djeluje; trenutno, mnogi liječnici koriste ovu terapiju, bez mnogo obaziranja na njene filozofske osnove; oni u njoj vide jednostavno metodu za ublažavanje boli - bez pribjegavanja lijekovima - u oko trećine tretiranih osoba; ali trebamo biti svjesni da mnogi liječnici i iscjelitelji kombiniraju akupunkturu s drugim ezoterijskim praksama...
- traženje usluga od fitoterapeuta (travara) ili bilo kakvih samozvanih liječnika koji tvrde da imaju posebne iscjeliteljske moći i koji se služe znanstveno nepotvrđenim metodama (npr. traženje usluga od travara okultista, posebno od onih koji magijske čine vrše nad ljudima, a još češće nad travama; korištenje fitoterapije kao način promocije panteističkih svjetonazora?
Uporaba cjelovitih biljaka i biljnih pripravaka u svrhu liječenja) po sebi ne predstavlja ništa loše, ali korištenje biljnih pripravaka bez odgovarajućeg nadzora učinkovitosti i neštetnosti ili propisivanjem osoba koje nemaju nikakvu medicinsku kvalifikaciju ni kompetenciju (šamani ili obični šarlatani) te kao način promocije panteističkih svjetonazora - to za kršćane naravno nije prihvatljivo;
- korištenje usluga hipnoterapije i 'alternativnih' hipnoterapeuta koji nisu liječnici?
Treba razlikovati hipnotiziranje i hipnozu.
Hipnotiziranje je postupak kojim se postiže učinak hipnoze. Može biti grješno ako ga hipnotizer primjenjuje s nemoralnim nakanama, ili ako ga poduzima nedovoljno osposobljena i nesavjesna osoba /bez ikakve diplome medicinskog falulteta ili fakulteta za psihoterapiju, i to tek nakon odgovarajućega razdoblja ozbiljnoga osposobljavanja, jer ona time izlaže velikom riziku psihičko zdravlje druge osobe/).
Hipnoza je privremeno psihičko stanje izmijenjene svijesti izazvano sugestijama i naredbama hipnotizera, slično (dubokom) snu ili polusnu, praćeno slabljenjem budnosti, psihološkim odmakom od ambijentalnoga okružja, podčinjavanjem volje spavača volji hipnotizera te gubitkom samokontrole. Suvremena znanost razlikuje laku i duboku hipnozu te hipnotičku komu.
Laka hipnoza - hipnotizirani je uglavnom svjestan svojih postupaka te je njegovo podređivanje hipnotizeru uvelike hotimično.
Duboka hipnoza (duboki trans, sve do stanja mjesečarstva) - hipnotizer može hipnotiziranoga učiniti posve ukočenim, nepokretnim i neosjetljivim na nekim dijelovima tijela. Čovjek koji je iskusio duboku hipnozu redovito ništa ne pamti što se s njim događalo za vrijeme dok je bio pod hipnozom, a često zna raditi ono što mu je za vrijeme hipnoze naredio hipnotizer i poslije hipnoze.
Hipnotička koma - stanje veoma slično onome koje izaziva narkoza izazvana kemijskim sredstvima. U takvom stanju moguće je da se na hipnotiziranom izvrše teški kirurški zahvati, a da ih on neće ni osjetiti niti će ih se poslije sjećati. U hipnotičkoj komi moguće je izazvati i takvo stanje da hipnotizirani posve nesvjesno radi sve ono što mu hipnotizer nalaže, pa je u tom stanju i najveći rizik zloporabe hipnotizirane osobe.
- Vjera. Svi ovi alati mogu biti korišteni na konstruktivan, ali i na destruktivan način. Uvijek treba biti oprezan da hipnoza nije manipulacija - tada je definitivno ne treba koristiti; smanjuje se stanje svijesti i tako se otvaraju široka vrata za manipulaciju i za duhovni utjecaj okultnog svijeta duhova. U pravilu, hipnotiziranje može biti dobro samo kad ga primjenjuje isključivo doista osposobljeni (kvalificirani) terapeut (liječnik) u medicinske svrhe, a vrlo je pogibeljno ako ga poduzima neupućena i nesavjesna osoba (osoba koja nije stručni liječnik /vršenje psihoterapije od strane neliječnika, kao npr. od strane raznih maga i šarlatana, koji se pozivaju pritom na malo vjerojatne kvalifikacije i postignuća - u našem je zakonodavstvu zabranjeno i kažnjivo/). U okviru kazališnih i TV-nastupa = šarlatanstvo u 'zabavne' svrhe. Hipnoza kao terapijska tehnika nije komplementarna alternativna medicina, zapravo ju se smatra psihoterapijskom tehnikom koja nadopunjuje konvencionalnu medicinu.
Dakle, na neki način 'vratiti se u djetinjstvo', da ('ako ne postanete kao djeca...'); propovijedati Evanđelje uvjerljivo i oduševljeno kao 'hipnotiziran', igrati nogomet kao 'hipnotiziran', da, ali podložnost hipnozi ili nekom drugom (osim Isusu Kristu) - ne, kao ni neodrživa parapsihološka tumačenja hipnoze (npr. regresija u 'prethodne živote');
- koristio usluge tehnike autogenog treninga?
Autogeni trening ili yoga Zapada, AT; grč.: 'samostalno', što u prijevodu znači da osoba 'sama sebi čini', odnosno sama sebi 'pomaže'; autosugestija = pomaže čovjeku da sâm, pomoću tehnike opuštanja, postigne 'optimalno' psihofizičko zdravlje; sugestija je manipulativni utjecaj na misli i osjećaje, a manipulacija je prikriveni, skriveni i ciljani utjecaj s ciljem promjene ponašanja i osjećaja dotične osobe, a da je sama osoba nije svjesna); metoda opuštanja (relaksacije) nastala iz istraživanja hipnoze, kao nemedikamentozno 'liječenje' anksioznih poremećaja (kako se nositi sa stresom, strahom i napadima panike, učenje mjera fizičkog i psihičkog opuštanja); vježbanje se sastoji od 6 vježbi u kojima se putem ponavljanja jednostavnih rečenica uz stvaranjem predodžbi relaksacijom pokušava postići potpuna tjelesna opuštenost uz smanjivanje metabolizma, disanja, arterijskog krvnog tlaka, frekvencije rada srca i sl.
Jedna od najpoznatijih psihoterapijskih metoda opuštanja (1932. g. uveo ju je u medicinu njemački psihijatar J. H. Schultz); uz AT, postoji i progresivna mišićna relaksacija (razvio ju je američki liječnik E. Jacobson: aktivno i samostalno opuštanje djeluje na stresnu reakciju tako što intenzivnije opušta određene mišićne skupine).
AT je dio prakse 'sofrologije' (osmislio ju je 60-ih godina prošlog stoljeća Alfonso Cayceda), tehnike koja koristi kombinaciju opuštanja, disanja, meditacije, laganih pokreta tijela i tehnika vizualizacije kako bi se postiglo 'duboko' opušteno 'iscjeljujuće' stanje za ublažavanje stresa, tjeskobe i 'burn out' sindroma ('sagorijevanje', stanje koje nastaje kao posljedica teškog stresa i visokih očekivanja kod osoba koje rade na veoma stresnom radnom mjestu); od 70-ih godina prošlog stoljeća brzo se proširila i postala široko rasprostranjena - osobito u školama i na sveučilištima kako bi pomogla učenicima i studentima u stresnom ispitnom razdoblju, te u trudnoći i prilikom priprema za porođaj, za sportaše uoči važnih natjecanja, u korporativnom svijetu za upravljanje stresom i sprječavanje 'izgaranja' uslijed stresnih situacija...
Usprkos tvrdnjama pobornika, AT nije znanstveno dokazana tehnika. Takve tehnike opuštanja su neznanstvene i nerazumne. Riječi, verbalne formule i konceptualne slike ne mogu utjecati i promijeniti stvarnost, čak i ako to liječnici, profesori i znanstvenici sve više tvrde. Temeljena je prvenstveno na subjektivnom iskustvu osobe i bez objektivnih sredstava za ocjenjivanje te načini i metode AT-a ne ulaze u standardni postupak liječenja anksioznih poremećaja.
- Vjera. Neki kažu da je to jednostavno 'metoda opuštanja', drugi da je to neka vrsta 'psihičkog treninga', čak i parapsihološkog, da se oslobode svih životnih ograničenja, stresa posebno. Ležeći na temeljima New Agea (hipnoza, yoga) i tradicionalne medicine (osobito psihijatrije i psihosomatske medicine), AT nema čvrsto mjerilo. Zacijelo, AT je veoma snažno nadahnut hipnozom i yogom. Osobito na gornjoj razini AT-a, čovjek želi preuzeti svoj 'osobni razvoj' i 'ozdravljenje' u svoje ruke, dok Bog ostaje 'out'; to je onda duhovni put bez Božjeg sudjelovanja, što vodi promjeni cijele osobnosti; za nas kao kršćane, to je način samo-otkupljenja. Vježbenik se želi osloboditi loših i grješnih navika i postići 'unutarnje pročišćenje', ali bez oproštenja i obnove koju nam Bog nudi u Isusu Kristu. Iz vjerničke i biblijske perspektive, autogeni trening, kao i sustav mišljenja i filozofija koja stoji iza metode, potpuno su suprotne biblijskom pogledu i mora biti odbačen. Umjetno stvaranje pasivizacije i nastojanje da se dosegne 'dublje slojeve ličnosti', AT može usmjeriti um na 'spremnost za prijem' - to otvara vrata nevidljivom duhovnom svijetu; transcendentna duhovna iskustva nose rizik da se dođe u kontakt s duhovima koji su se prerušili u anđele svjetla (2 Kor 11,14) i koji utječu na naše razmišljanje, osjećaje i djelovanje a da toga nismo svjesni (manipulacija).
Kod nas se ozbiljniji osvrt na AT, osim nekritičkih panegirika adepatâ, gotovo i ne može naći. No, na stranim jezicima lako ćete naći kritičke elemente za sve tehnike takvih relaksacija: tako npr., one su magijsko-šamanska manipulacija, magijsko ispunjenje želja; u stanju transa, obraćate se nevidljivom pomagaču kojem komunicirate svoje želje, uz pomoć riječi, verbalnih formula i/ili 'unutarnjih slika'; kao i u magiji, vjeruje se da čovjek može utjecati i mijenjati stvarnost uz pomoć riječi (magija riječi) i/ili 'unutarnje slike' (magija slike). To su i tehnike astralne projekcije - uz pomoć tih tehnika možete biti uvedeni i u izvantjelesna putovanja i iskustva. Te tehnike hipnoze nisu bezazlene, u mnogim slučajevima čine vas mentalno bolesnima, nemirnima i zbunjenima. One su duhovnog ili ezoterijskog karaktera; prije ili kasnije, dovode sudionike u kontakt s nevidljivim svijetom 'duhova', duhovnih bića i vodiča. One su religijske ili kvazireligijske prakse i udaljuju ljude od objavljene vjere vodeći ih ezoterijskom svjetonazoru i praksi; kao i u drugim religijama, i ova se okreće nevidljivoj instanci (duhovna transkomunikacija sa nevidljivim 'pomoćnikom' i 'savjetnikom'), koja ima osobne i kvazi-božanske osobine; navodi se da je ta osobnost svemoćna, sveznajuća, mudra, plemenita, dostojna pouzdanja i dobra; navodno, može osvježiti, ojačati, pomoći, liječiti, nadahnuti, savjetovati, pružiti spoznaju, orijentaciju i vodstvo. Te tehnike imaju antikršćanski i okultni karakter; s kršćansko-biblijskog stajališta, oni zamjenjuju Boga s 'nevidljivom osobnošću'; s biblijskog stajališta, otvaraju vrata kraljevstvu i silama tame, lažljivim duhovima, čije su vizualne poruke obično rafinirane lažne priče, posebno u vezi s navodnim traumatičnim iskustvima iz djetinjstva (navodno silovanje, seksualno zlostavljanje, nasilje, nevoljenje).
Te tehnike opuštanja su nezakonite i neustavne, ako i u mjeri u kojoj su nametnute sudionicima bez izričitog pojašnjenja; ako se obavljaju u školi, krše zabranu hipnoze, zabranu liječenja i terapije i slobodu vjerovanja. Pod grupnim pritiskom, te tehnike su moralno vidljivi oblici religiozne indoktrinacije i antikršćanskog (prisilnog) misionarenja.
Obavijest: postupci opuštanja dovode do stanja transa koje može otvoriti vrata svijetu božanstava, duhova i demona. Bog je zabranio otvoriti ova vrata jer to nije dobro za nas.
Preporuka: izbjegavajte spomenute postupke opuštanja. Opustite se na prirodan način. Nikad ne pokušavajte pitati nevidljivo 'božanstvo' za savjet i pomoć; nikad ne koristite magijske prakse (riječ i/ili slika - magija); nemojte misliti da bi vam 'snaga riječi' ili 'snaga (unutarnjih) slika' ('mašta') mogli pomoći u postizanju ciljeva; nikada ne pokušavajte vidjeti 'unutarnje slike' i uzimati ih ozbiljno.
Uzgred, snaga, unutarnji spokoj i mir mogu se izmoliti i primiti od Boga ako prihvatimo poziv Isusa Krista: 'Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti... i naći ćete spokoj dušama svojim (Mt 11,28-29). Prava je sreća stalno imati otvorene oči prema Isusu Kristu, koji daje istinski odmor za dušu;
- newageovsko korištenje i pridavanje važnosti aromaterapiji?
Aromaterapija je posebna alternativna grana fitoterapije, esencijalna (eterična) ulja obdarena osobitim mirisom (i u sprezi s astrološkim znakom), sporadične terapijske učinkovitosti (zapravo, bez eksperimentalnih dokaza takve učinkovitosti, osobito kao trajnog tretmana i ozbiljnijih oboljenja); "medicinska praksa pseudoznanstvene naravi, mješavina folklora, sporadičnih pokušaja i pogrješaka, New ageovske duhovnosti te pokojega pozitivna, iako ne i autoritativna, svjedočanstva" (R. T. Carroll); s duhovne strane, mnogi aromaterapeuti u svome radu primjenjuju teorije o životnoj sili, protoku energije, meridijanima i čakrama, koje potječu iz taoizma, budizma, hinduizma i drugih istočnjačkih filozofsko-religioznih područja. Tako se aromaterapija, ne uvijek (ali često) pretvara u New Age disciplinu koja se protivi kršćanskoj vjeri.
Dakle, uporaba mirisnih ulja (osobito u kozmetičke svrhe), uzgoj aromatičnih biljki, mirodije, analgetičko, baktericidno i blagotvorno djelovanje ulja - da, ali bez nekršćanske duhovnosti, ali aromaterapija (uostalom, s placebo učinkom), osobito s eteričnim uljima kupljenim na ezoterijskim tržištima, koja im pridaju i poseban ezoterijski značaj (osobito ako npr. neki aromaterapeuti postavljaju dijagnozu na temelju pramena kose ili rukopisa pacijenta, koje dijagnosticiraju viskom, uz asistenciju 'svete energije', što je više fetiška magija, nego suvremena znanstvena dijagnostika) - ne;
- korištenje tretmana aurikuloterapije?
Aurikuloterapija = akupunktura uha; 'ljudsko tijelo je točno zastupljeno na ušnoj školjci' (P. Nogier, zaslužan za službeni ulazak aurikuloterapije u komplementarnu alternativnu medicinu), dakle, ona je, kao, 'tjelesni zemljovid'); ubod iglom, pritisak, električna struja, magnetsko polje, svjetlosno zračenje primijenjeno na 30 akupunkturnih točaka smještenih u uhu, a svaka točka odgovara određenom organu ili tkivu ljudskog tijela); nedostaje svaka objektivna dokumentiranost njene učinkovitosti. Dakle, dobar sluh (iako je nekada bolje nešto i ne čuti) - da, redovito pranje ušiju - da, ali aurikuloterapija, jednako kao ni potezanje nekoga za uši - ne...
- ozbiljno prakticiranje ayurvedske medicine utemeljene na hinduskom vjerovanju?
Ayurveda: 'znanost o životu'; povezuje hinduska vjerovanja i tradicionalnu medicinu koja se u Indiji prakticira; uravnotežena prehrana i kombiniranje različitih biljaka i začina kod liječenja bolesti te postizanje ravnoteže uma i tijela radi sveukupnog zdravlja); holistička orijentacija (dakle, obuhvaća i duhovno područje, tj. područje vjere); nema znanstvenih potvrda o učinkovitosti liječenja bolesti; kako joj i samo ime kaže, ta praksa ima svoje korijene u Vedama (sanskrtskim spisima). Ove knjige često pripisuju određeni broj bolesti disbalansu između triju takozvanih 'doša' ('psihofizioloških energija'), koje kontroliraju tjelesne funkcije. Drugi primjer je yoga, kao sustav drevnih duhovnih i tjelesnih vježbi, nastalih iz tradicije ayurvedske medicine. Yoga se sastoji od fizičkih vježbi, tj. asana i vježbi disanja pranayama, koja se smatra sredstvom k prosvjetljenju, tj. postizanjem jedinstva sa samim sobom i univerzumom Brahman. Sve ayurvedske meditacije (yoga, zen, TM): postizanje koncentracije uma kao izvora nutarnje ravnoteže, putem posebnih položaja tijela i načina disanja.
Dakle, gutanje indijskih oraščića - da, ali liječenje ayurvedskom medicinom - ne.
- prakticiranje yoge (raznih vrsta: Hatha, Kriya, Tantra i druge)?
Yoga je jedno od šest ortodoksnih pravaca unutar hinduizma. Yoga, kao proces oslobađanja duše od iluzija svijeta, ima osam stupnjeva: 1. nenasilje; 2. čistoća tijela i karaktera; 3. tjelesne vježbe svladavanja fizičkog sputavanja duha; 4. vježbe disanja kao predstupanj za koncentraciju; 5. koncentracija na vlastiti duh; 6. koncentracija na jednu točku; 7. meditacija bez ego-svijesti; 8. prosvjetljenje.
Je li yoga (ne)prihvatljiva za kršćane i zašto? Yoga za vjernika je neprihvatljiva; pa čak n i kao čista tjelovježba, jer yoga svedena na čistu tjelovježbu - gimnastiku, tehniku disanja ili meditaciju, ne postoji; postoji yoga kao tehnika 'samospasenja' po 'prosvjetljenju' u hinduizmu; sve ostalo je samo mit okcidentalnih medija... Orijentalne tehnike, naklonošću ili zavedenošću nekih službi, žele prodrijeti i u sustav školstva, pod vidom 'znanstvene', napose 'terapijske' osnovanosti (dr. J. Blažević). Kongregacija za nauk vjere izdala je 15. X. 1989. dokument pod naslovom: O nekim aspektima kršćanske meditacije. U dokumentu se navodi: ako bi se orijentalne tehnike, pa prema tome i yoga, oslobodile svojih hermetičkih i religioznih sadržaja i u njih unio kršćanski sadržaj (tada bi one prestale biti yoga!), mogle bi poslužiti kao polazište kršćanskoj meditaciji. I ništa više od toga. Yoga nije samo tjelovježba za postizanje zdravlja, već se njome želi postići spasenje; okosnica joge su čakre; njeno prakticiranje može biti znak i stvarnost prijelaza na hinduističku religiju, a za kršćanina napuštanje slobode koju donosi Isus Krist.
Konkretno, i same vježbe 'tjelesne' yoge mijenjaju psihologiju čovjeka, vode promjeni mentaliteta (radi ponavljanja tih vježbi stotina godina: čakre, šest duhovnih točaka u tijelu). U oko 18 vježbi yoge, koje su slične zapadnima, ne smijemo ići, jer nećemo znati granicu kada to (vježba) prestaje, a ono drugo (tendencija inicijacije u hinduizam) počinje. Tim vježbama, naš duh ulazi u mentalnu yogu koja nas potiče na ne-djelovanje, pasivnost, nesuradnju sa stvorenim svijetom - čime napada na same temelje Evanđelja.
Primjena yoge u terapijske svrhe: na Zapad stižu tek prerađeni oblici yoge, neka instant-yoga, prilagođena zapadnjačkom mentalitetu, koja svoj izraz nalazi upravo u Svamijijevom sustavu 'Yoge u svakodnevnom životu', koja i dalje ima tendenciju inicijacije u hinduizam. Papa Ivan Pavao II: Nije... na odmet upozoriti one kršćane koji se s oduševljenjem otvaraju određenim ponudama što dolaze iz religioznih tradicija Dalekog istoka, u vezi s metodama i tehnikama meditacije i askeze... Najprije treba dobro poznavati vlastito duhovno nasljeđe i razmisliti je li pravo odbaciti ga tako olako (Prijeći prag nade, Mozaik knjiga, Zagreb, 1994., str. 108).
Dakle, snižavanje tlaka, pravilniji ritam srca, povećana sposobnost koncentracije, duboko disati nastojeći opustiti mišiće - da, uz dugu, toplu kupku kršćanske meditacije, ali pomoću yoge - ne;
* koristio se opasnom praksom kundalini yoge (kao i tantra yoge)? U ovoj vrsti yoge, koristi se 'snaga' božice Shakti ('Snaga') iz hinduizma; ('šaktizam'); zasniva se na sikhizmu - mješavini hinduizma i islama; uči reinkarnaciju. U svojemu žestoku rušilačkom vidu, ona se naziva Kali. 'Shakti' je i 'snaga' koja drijema u bazi kralježnice, zamotana poput zmije ('kundalini', 'zmijska snaga'). Kroz različite tehnike yoge, ova okultna i mistična snaga spiralno se uvija uz kičmeni stub, da bi se konačno sjedinila s umom i proizvela stanje izmijenjene svijesti ili prosvjetljenja. Energija 'kundalini' budi se i usmjerava uz kralješnicu, kako bi se otvorile čakre i postiglo duhovno 'oslobođenje', uklonilo karmu i postiglo 'prosvjetljenje'. Zašto baš zmija? Tijekom povijesti razni su okultisti vjerovali da su zmije čuvarice izvora života i besmrtnosti.
Što se događa kod kundalini yoge?
Kundalini yoga započinje tako da onaj koji ju prakticira, prvo kreće s običnom meditacijom. Nakon što padne u trans, u većini slučajeva, praktikant dolazi u kontakt s nekim duhovnim bićima koji se predstavljaju pod raznim imenima. Nakon toga u čovjeka uđe 'neki duh' i čovjek se nekontrolirano počinje tresti i padati na pod te počne vrištati. Ili npr., kada učitelj yoge snažno doživljava fenomen, može zauzimati neobične i teške yoga-položaje tijela (stoj na glavi i sl.) i dolazi do pojava drugih izvanrednih paranormalnih moći (slatki mirisi, slušanje 'nebeskih' zborova i glazbala, bilokacija, 'iscjeliteljske' moći, ekstaza).
Tko stoji u pozadini kundalini yoge?
Praktikanti kundalini yoge na poseban način štuju zmiju. No, tko je ta zmija? Ako uzmemo Edenski vrt kao analogiju, zmija nas vabi da tražimo skrivena znanja i moći zabranjena voća (Post 3,1-8). A u knjizi Otkrivenja 12,9 također stoji: ' Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi'. U praksi kundalini yoge, te sile mogu biti i rezultat magije i uplitanja okultnih sila (i psihoze i lijekova). Stoga je neprimjerena za kršćane. (Uostalom, u Indiji i ne postoji medicinska yoga! Bolest je posljedica 'loše karme' iz prijašnjih života; yoga je 'sveta' hinduistička tehnika samospasenja, a ne gimnastika za postizanje zdravlja).
Koji to duh baca ljude na pod kao što to biva u kundalini yogi?
'Nato đavao čovjeka obori u sredinu' (Lk 4,35), odnosno 'obori ga zloduh i potrese' (Lk 9,42).
- prakticiranje transcendentalne meditacije?
Transcendentalna meditacija (dalje: TM): sastavni dio ayurvedske medicine. U popularizatorskim knjigama i propagandnim materijalima ističe se kako TM nije ni religija ni pogled na svijet te da je, navodno, prihvatljiva za religiozne ljude koji pripadaju različitim Crkvama ili vjerskim zajednicama kao i za one koji se baš ne smatraju religioznima ni pripadnicima ikoje Crkve ili vjerske zajednice.
TM je tehnika meditiranja s pripadajućom indijskom slikom svijeta koju je iz Indije na zapad prenio Mahesh Prasad Varma (ili drugim imenom Maharishi Mahesh Yogi), a oslanja se na učenje vedantinske filozofije ili Veda. Poziva se na hinduističkog učitelja, vođu ortodoksnog hinduizma, koji se zove Svami Brahmananda Sarasvati a koji ima kao 'božanski učitelj' i ime 'Guru Dev'. Tehnika TM standardizirani je oblik indijske mantra-meditacije koja se poglavito služi jednosložnim mantrama (magijskim izrazima) iz tantrijske tradicije (vjerovanja i obredi mlađega hinduizuma ili budizma), koju sljedbenik, svakodnevnim mentalnim ponavljanjem (obično 20 minuta), 'suzbija' stres, postiže 'mir', 'samopouzdanje' i 'viši stupanj svijesti'. Pripadnici TM imaju ambiciju promicanja svjetskoga mira i uređenja idealnoga društva, pa čak osnivaju političke stranke pod nazivom 'Stranke naravnog zakona'. Po učenju pripadnika TM, druge religije, pa i kršćanstvo, ne mogu više voditi k Bogu i k religioznom životu jer im nedostaje 'praktična tehnika'. Pogled na svijet što ga zastupa TM nespojiv je s kršćanskim pogledom na svijet, a meditacijska praksa koju prakticira TM za kršćane je u najmanju ruku problematična. Stoga čovjek koji želi ostati pravi katolički vjernik nema što tražiti ni naći na tečajevima TM. Na čitavom svijetu ima oko dva milijuna pripadnika toga pokreta.
Dakle, mir svakako, ali nikako - mantranjem tajne kratke riječi ili frazom; kršćanska meditacija da, ali TM - ne...
- prakticiranje zen meditacije?
Zen-meditacija - škola kineskog mahayanskog budizma s težnjom za samoostvarenjem: neposrednost intuitivnog uvida (intuitivno suživljavanje), doživljaja koji završava u meditativnom naporu, što se očituje kao trenutačno prosvjetljenje (spoznaja; ostvarenje vlastite buddhinske naravi); dakle, ulaženje u sâm predmet i njegovo sagledavanje iznutra. Taj se trenutak izaziva dugotrajnim, često i dugogodišnjim, zaoštravanjem unutrašnje krize oko nekog teškog zadatka, nerješivog pitanja.
Ne preporučuje se nikako zen-meditacija (a što se negdje u Europi izvodi čak i prije Sv. Mise!). Nikako!
- korištenje usluga kiropraktičara koji nisu diplomirani medicinari ili ortopedi...
Kiropraktika ('namiještanje kostiju' u nekonvencionalnoj medicini) - odlazak kiropraktičarima koji nisu ortopedi i ne pristupaju svojem poslu na znanstveni način, ako otvoreno promiču pristup svojstven New Ageu i šamanski pristup zdravlju i liječenju te preziru uspješno dokazana cjepiva prodajući nepotvrđene lijekove - spada u područje praznovjerja. Unatoč pokojemu podatku o učinkovitosti, do danas nema uvjerljivih objektivnih dokaza osobite učinkovitosti tretmana.
Ne, osobito ne površna i nestručna, terapijska strategija.
Dakle, zdrava kralješnica i mišićno-skeletni sustav - da, ali kiropraktika, jednako kao ni uličnom tučnjavom brutalno 'namiještanje kostiju' - ne...
- vjerovanje u terapeuski potencijal kristaloterapije?
Kristaloterapija kao dekoracija (na liturgijskom posuđu, liturgijskom ruhu ili nakitu /prstenu, naušnicama, lančiću/), dakle, iz estetskih razloga, nije grijeh; no kao oblik komplementarne alternativne medicine, nije dokazano da kristali ili bilo kakvo drago kamenje (= amuleti) imaju ikakve čudotvorne ili iscjeliteljske moći, ili da utječu na balansiranje energija u čakrama, ili pak, da korištenje napitaka, pomada i ulja 'aktiviranih' uz pomoć kristala djeluju na postizanje zdravlja - to je magijsko vjerovanje, newageovsko ezoterijsko vjerovanje u energetski potencijal kamenja, i kao takvo, to je grijeh praznovjerja.
'Terapija dragim kamenjem' (dijamant, smaragd, žad, topaz, safir, tirkiz, akvamarin, ametist, jantar, kvarc, oniks, opal, ahat, lazur, korneol i dolomit) predstavlja još jednu granu teorije o aurama. Različiti dragulji se dovode u vezu sa znakovima zodijaka, numerologijom, bojama i čakrama. Nakon što je medij utvrdio pravi tretman draguljima za 'povećanje energije', osoba može ili nositi dragi kamen na sebi, okačiti ga na radnom mjestu ili ga staviti u vodu za piće (mi smo našli i u škropionici za blagoslovljenu vodu na ulazu u jednu crkvicu!). Kod nekih religioznih modernih pogana, kristali vise na prozorima domova ili u automobilu. Za takve naivne ljude, kristalna prizma predstavlja otvorena vrata za Sotonin utjecaj. Kristali kao katalizatori ili uravnotežitelji hipotetične 'univerzalne energije' sa 'životnom energijom' pojedinca - može biti u skladu samo s onim što prenosi tradicija ezoterije, a ne objektivni dokaz njihove izravne i osobite terapeutske učinkovitosti;
- vjerovanje u 'ljekovitu' moć boja - kromoterapiju?
Kromoterapija samo naizgled ima neke dodirne točke s helioterapijom /kojom se služi i suvremena konvencionalna medicina/ i fototerapijom /terapijom svjetla/); zdravlje ovisi o skladu tjelesnih energijâ, a postiže se ravnotežom svjetlosti i bojâ; uporaba boje kao terapijskog sredstva = holistički ili alternativni, pogansko-okultni tretman, Newageovsko zanimanje za pitanje ljudskoga zdravlja, bez ikakve objektivne znanstvene demonstracije učinkovitosti za predložene boljke ljudskog tijela; zbog povezanosti s drevnim (egipatskim...) ezoterijskim poimanjem energije, postoji sličnost s jednom drugom vrstom alternativne medicine, tj. s homeopatijom, jednako iscjeliteljskom praksom lišenoj svake znanstvene osnove. Dakle, ljetno sunce koje smanjuje sumornost zime i depresiju, blagotvorno izlaganje tijela suncu, divljenje lijepim bojama neba i cvijeća, predivne boje zalaska sunca i duge - da, ali kromoterapija - ne; osobito ne ako vjerujemo da terapija bojama utječe na auru ili bilo koje energetske centre, te ako se tomu pridodaju daljnja ezoterijska tumačenja...
- korištenje Bachovih kapi (terapiju cvjetnim esencijama, floriterapiju poznatu u homeopatskim krugovima)?
Bachove kapi - 'koktel alternative' (teorija 'liječenja cvijećem' čije komponente vuku korijene iz homeopatije, ayurvedske medicine, kineske fitoterapije, pranoterapije /bioenergije/ i refleksologije - stoga su za kršćane neprihvatljive); u temelju svake patološke situacije je energetska neravnoteža kao izraz neuspjela usklađivanja kozmičke energije s energijom pojedinca (zajednička crta brojnim drugim oblicima komplementarne alternativne medicine); razvio je 7 homeopatskih cjepiva ('nosodi'), povezanih sa 7 njegovih tipova osobnosti, 38 esencija u obliku kapi za različite simptome, kao i kutiju 'cvjetne prve pomoći' od mješavine 5 cvjetova. Cvijet, posjedujući vlastitu 'vibraciju' koja se širi posebnom frekvencijom, izloži se (3-4 sata) suncu u nezagađenoj vodi da 'upije' sunčevu energiju i prenese je na vodu, koja se tako puni energijom; pacijent, pijući takvu 'nabijenu' ('dinamiziranu') vodu, kojoj se dodaje jednaka količina alkohola, u svoje tijelo unosi neku vrstu energije koja nadoknađuje manjak koji je izvor boli. Posvemašnje pomanjkanje znanstvenih dokaza i objektivnih rezultata (ni vibracija što bi ih emitiralo cvijeće ni prijenosa energije koju bi pacijent primio putem otopine alkohola i cvjetne vode, nisu vidljive i nisu još objektivno dokumentirane i izmjerene).
Prema našem mišljenju, onaj tko vjeruje da se u Bachovoj terapiji cvijećem radi o posebnim biljnim prirodnim lijekovima s posebnim farmakološkim potencijalom, vara se. Ne radi se o fitoterapiji (biljnoj medicini). Ne radi se o ljekovitim biljkama koje rastu na potocima i od kojih su naše bake spravljale djelotvorne čajeve ili tinkture, dakle, ne radi se o blagim, tobožnjim sredstvima bez nuspojava.
Riječ je o ideologiji, o svjetonazoru, sustavu vjerovanja koji bi nas trebao nježno, neprimjetno, po Bachovim cvjetovima i njihovim kozmičkim silama, pomoći da na tom putu postanemo božanski. Ezoterični svjetonazor odjekuje nježno i gotovo neprimjetno. Ezoterika ide putem samootkupljenja. Svojim putem samo-otkupljenja, ezoterika je u izravnoj suprotnosti s kršćanskom vjerom u otkupljenje.
Dakle, Bachove tokate, suite, fuge, mise, muke po Mateju - da, ali Bachova floriterapija, njegove kapi i njegove subjektivne 'intuicije' - ne; predivno cvijeće, osobito kao rođendanski ili imendanski poklon - da, ali u Bachovim kapima - ne; jednako kao ni Bachova diktatura u Hrvatskoj (1852. - 1859.)...
- korištenje usluga iridologije?
Iridologija - metoda alternativne medicine prema kojoj se stanje ljudskog organizma može dijagnosticirati iz različitih dijelova šarenice (irisa) oka. Iridolozi vjeruju kako je šarenica podijeljena na polja, od kojih svako odgovara nekom dijelu tijela. Konkretni se dijelovi šarenice pripisuju različitim organima i tkivu.
Znanstvena utemeljenost iridologije ne postoji (pseudoznanost). Šarlatanstvo. New age. Nadriliječništvo (Kazneni zakon, čl. 244). Opsjenarstvo, kao i iscjeljivanje ljudi kopanjem nosa i skidanje uroka čitanjem ovog bloga naopako.
Kao i mnoge druge stare naturopatske dijagnostičke i terapijske metode, dijagnoza iz šarenice (irisa) također dolazi iz magijskih i ezoterijskih predodžbi. Promjene u očima i nepravilnosti u zjenici, u srednjem su se vijeku smatrale đavoljom oznakom. Također se mislilo da se bolest može prenijeti preko 'zlog oka'. U mnogim religijama i kulturama oko se promatralo kao prozor u dušu. Iris se također vidio kao minijaturna slika zvjezdanog neba i zbog toga se koristio i za proricanje. Ako bi se šarenica odvojila od tih magijskih i ezoterijskih ideja i smatralo bi ju se dijelom tijela u kojem se bolesti odražavaju promjenom boje i izgleda, tada bi dijagnoza iz irisa s biblijskog stajališta bila u redu. No, ezoterijsko i magijsko misaono područje često se prelijeva u dijagnozu irisa. Tada se dijagnoza šarenice mora odbiti. Pogotovo kad se koristi za proricanje.
Dakle, standardni ili specijalistički dijagnostički pregled očiju kod okulista kako bih odabrao prave naočale - da, ali pregled šarenice kod iridologa, uz preporuku homeopatskih ili biljnih lijekova, aromaterapije ili egzotične dijete, uz opasnost lažno pozitivne dijagnoze (dijagnosticiranje nepostojeće bolesti) i lažno negativne dijagnoze (neutvrđivanje postojeće bolesti) - ne...
- korištenje nekom vrstom masaže sui generis ('posebne'):
Masaža je primjer kako je nekada metoda liječenja koja je nastala iz praznovjerja (masaža je trebala ukloniti iz tijela demone uzročnike bolesti) postala ustaljena, ozbiljna metoda liječenja. Slobodna od duhovnih, kozmičkih ideja. Učinci normalnih tretmana masaže i fizioterapije jasno su definirani i znanstveno dokazani. Jednostavne masaže fizioterapeuta, usmjerene na tjelesni vid njihove djelatnosti, i one su u redu.
Ali masaže sui generis, vezane uz pojedine položaje tijela ili pak posebne tehnike meditacije, popraćene energetskim tumačenjima i filozofskim zaključcima, uz 'čudesna' izlječenja i spektakularna poboljšanja - nisu prihvatljive, ni s medicinskog ni s vjerskog stajališta; objektivna dokumentacija, naime, za njih ne postoji. Pa ako bi fizioterapeutski tretman nudio i energetske, ezoterijske ili duhovne metode ili utjecaje, tada bi se on, dakako, s vjerskog stajališta, trebao svakako odbiti. Neke vrste posebnih newageovsih masaža:
* traženje usluga od osoba koje se bave akupresurom?
Akupresura se temelji na istim načelima kao i akupunktura, samo umjesto primjene igala na pojedine točke tijela za oslobađanje energije, tu se pribjegava pritiscima prstiju, pa za nju vrijede isti moralni kriteriji kao i za akupunkturu...
Popularna akupresura: shiatsu (japansko-kineska 'akupresija', pritisak prstima, ali i zglobovima prstiju ili dlanovima, pa i nogama, laktovima i koljenima). Dokazi koji bi upućivali na specifičnu učinkovitost ove tehnike ili na komparativnu prednost u odnosu na druge manualne tretmane - ne postoje. Kada se tretmanom ne ostaje samo na razini masažne tehnike, već praktikant ('shiatsuka', koji nije diplomirani liječnik) prelazi i u područje vjere ('energije' ki /chi/, /nedokazanih/ energetskih meridijana, taoističkog nauka o yin-yangu.../, odnosno ako istovremeno primjenjuje akupunkturu ili 'moxibustio(n)' /grijanje vrška igle putem spaljivanja snopa listova sušenog divljeg pelina ('moxa'), spaljivanje listova na koži izravno ili neizravno, 'moxa' u obliku cigarete ili zagrijanog štapića kojim se kruži oko akupunkturne točke, ili u obliku toplog blata koje sadrži moxu/) - za kršćanina tada to postaje duhovno potpuno neprihvatljivo;
* koristio se praksom refleksologije stopala?
Američki liječnik William Fitzgerald (1872.-1942.) podijelio je ljudsko tijelo na deset uzdužnih zona, nazvanih 'energetskim meridijanima', tvrdeći da se svaka točka tih zona podudara s različitim dijelovima organizma. Utemeljio je time osnovni koncept, s nožnim stopalom kao bazom (kasnije se isto prakticira s dlanom ruke, tabanom, jezikom, očima, zubima, uhom i sl.); različitim organima odgovaraju određene zone na stopalima. To znanje bilo je već poznato budističkoj medicini, u Japanu, Kini i među američkim Indijancima. Ako masaža nožnog stopala otkriva abnormalnost (bol...), pripadajući organ (sa mape refleksnih zona) na masažnom mjestu je bolestan; treba ponovno ovo mjesto masirati da bi odgovarajući organ bio iscijeljen (u aurikuloterapiji, uho označava 'nadzornu ploču', tj. ono je periferna projekcija različitih organa koji tvore organizam). Amerikanac Ralph Man Dale nastavio je istraživanje Fitzgeralda i otkrio, da se na nogama nalaze ekvivalenti (projekcije) s energetskim meridijanima kineske akupunkture. Oba sustava (dio i cjelina) zajedno čine bio-energetski sustav.
Refleksne zone su fantazijske i međusobno neusporedive te se prikaz predstavljenih organa razlikuje od jednog do drugog praktikanta. Nije rijetko da se refleksoterapeut predstavlja i kao stručnjak za ayurvedsku medicinu, aromaterapiju ili shiatsu.
Učinci nisu potvrđeni (ne postoji nikakva komparativna kontrolirana studija koja bi dokumentirala prednosti ovog refleksoterapeutskog postupka; 'nije dokazano postojanje energetskih meridijana, kao ni energetskog fluida koji bi njima tekao ni anatomsko-funkcionalne posebnosti različitih dijelova stopala i općenito noge' /G. Dobrilla/); pacijenti često govore o psihofizičkom opuštanju rebalansom energije analogno orijentalnim metodama. Ove tvrdnje imaju magijsku pozadinu, stoga ne preporučujemo ovu terapiju.
Dakle, masaži stopala - može, ali bez njenog ezoterijskog sadržaja (oprez sa masažom refleksnih zona, odnosno refleksogenih područja); udobne cipele i opuštajuća kupka prije noćnog počinka, kako su to savjetovale i naše bake obdarene zdravim razumom - da, ali refleksoterapeutski postupak, utemeljen na korištenju (hipotetične) detaljne mape refleksnih zona koje se mogu odrediti na stopalu - ne;
* da nisam koristio rolfing?
Rolfing (ustanovila Ide P. Rolf, 1896.-1979.; bavila se yogom, homeopatijom, kiropraktikom i drugim holističkim metodama). Radi se o tehnici masaže tkiva i pozicioniranja 'strukturalne integracije' (manualna terapija vezivnog tkiva koje obavija sve mišiće i unutarnje organe i odgovorno je za držanje tijela); njegove varijante su 'Hellerwork' i 'soma'. Rolfing teorija pretpostavlja 'mišićnu memoriju': sjećanje na incident koji je 'snimljen' u određeni dio tijela. Rolfing masaža se odnosi na energetsko uravnoteženje i posturalnu integraciju (držanje tijela). Zagovornici rolfinga smatraju ovu korektivnu terapiju kao 'holističku' medicinu koja može poboljšati tjelesni energetski sustav, vratiti protok 'vitalne energije', donijeti radost života i integrirati um i tijelo.
Sa znanstvenog gledišta, rezultati su neuvjerljivi; kritičari govore o podvali, o 'pseudomedicinskom postupku'; obično, terapeuti nemaju ni dovoljno znanja o fizioterapiji, što uključuje određene rizike. Osim toga, neke aplikacije ove metode uključuju ezoterijske elemente (pojam aura tijela, na primjer). Slično tome, energetsko uravnoteženje temelji se na načelima koja proizlaze iz sekte Osho Rajneesh. Bez obzira na ove zadnje dvije točke, rolfing nema, po nekim mišljenjima, izravne veze s ezoterizmom i okultizmom. No, ipak ostaje metoda iz ezoterijske knjižare.
U svakom slučaju, ova metoda dubinske manipulacije ostaje neprihvatljiva transpersonalna terapija newageovske medicine, u okviru Pokreta ljudskog potencijala (nutarnje božanstvo ljudskog bića), kojeg se smatra kao psihospiritualni aspekt New Agea;
* korištenje usluga primijenjene kineziologije, traženje izlječenja od kineziterapeuta?
Kineziterapija - (primijenjena kineziologija): temelji se na taoističkoj koncepciji ljudskog tijela, po kojoj životna energija prolazi meridijanima; njihova sjecišta označuju akupunkturne točke na kojima je moguće intervenirati. Govori se o orijentalnim energetskim i duhovnim ravnotežama. Te koncepcije nisu prihvatljive ni sa znanstvenog ni medicinskog ni kršćanskog gledišta (kao i druge alternativne terapije, ima ezoterijsku koncepciju svijeta); učinkovitost njene metode nije znanstveno provjerljiva, nego je duhovnog reda; previše nalikuje orijentalnom misticizmu (hinduizmu, gnosticizmu), prema kojem se Stvoritelj i stvorenje preklapaju.
Bolest nije posljedica neravnoteže 'energija', i do ozdravljenja se ne dolazi zahvaljujući rebalansu energija. Rješenje se nalazi u opraštanju, u izravnoj Božjoj intervenciji (čudo) ili u lijeku službene medicine...
- koristio usluge antropozofske medicine ili antropozofske prakse?
Antropozofska medicina: newageovska ezoterijsko-okultna praksa na temeljima antropozofije ('znanost o čovjeku'; Rudolf Steiner, 1861.-1925.): obnovljena stara religijska, gnostička i okultna tradicija, pomiješana s kršćanstvom, radi 'stjecanja pune duhovne mudrosti o čovjeku'; tripartitna funkcionalna podjela čovjeka (triartikulacija, 'Dreigliederung'): neurosenzitivni (živčanoosjetilni), izmjenski ('niski', metabolični) i ritmični ('središnji', srce i pluća) pol; izvor bolesti upravo je u neravnoteži ovih sastavnih dijelova čovjeka; antropozofska medicina treba, u svome nadasve holističkom gledanju, ispraviti izmijenjene ravnoteže bolesnika u njegovoj cijelosti te mu omogućiti i njegov duhovni razvoj; lijekovi su zapravo homeopatski pripravci; osim publikacija punih oduševljenja, postoji velika diskrepancija između filozofskih matrica i dokumentacije koja bi mogla potvrditi stvarne dosege antropozofske medicine u medicinskoj praksi (kao što se dosada nikada nije dogodilo da susretnete oženjena neženju)...
* Steiner se priključio i Teozofskom društvu (božanska mudrost), temeljeno na ezoteričnim dogmama, a koje je 1875. utemeljila H. Blavatskij. Teozofija: gnosticizam, kabala, okultna filozofija H. P. Blavatsky i H. S. Olcotta... = ezoterijski sinkretizam svih religija. Društvo napušta 1912. g. iz uvjerenja da je Buda preteča Kristov, kako je mladi hindus Krishnamurti reinkarnacija Krista te kako je on sâm, Steiner, reinkarnacija Ivana Krstitelja - te 1913. g. osniva Antropozofsko društvo. 1923. g. utemeljuje Univerzalno antropozofsko društvo te postaje i njegov predsjednik kroz 2 g., do svoje smrti. U tom nauku (antropozofiji) nema ni traga kršćanskom Bogu. To što Steiner misli o Isusu Kristu, fantastični je sklop sastavljen od dijelova različitih tradicija i krivovjerja s kojima se kršćanstvo sučeljavalo i koje je odbacivalo u tijeku više stoljeća. Vjerovati u uskrsnuće znači utvrditi dostojanstvo svake neponovljive ljudske osobe koja se jedanput rađa, jedanput umire, jedanput uskrisava i zauvijek s Bogom živi, a ne da bi bila prepuštena neuosobljenom udesu reinkarnacija. Nema Trojstva ni Utjelovljenja, pa se ni ne može govoriti o kršćanstvu; budući da u svijetu nema jedinoga osobnog Boga Stvoritelja, to je očito bezboštvo, ateizam, tzv. naročiti idealistički ateizam. Zapravo, to niti nije religija (nema osobnog odnosa s Bogom i spasenja, objavljene vjere) nego svojevrsna magija (otkrivanje tajanstvenoga znanja /gnoze/ koje bi čovjeku dalo određenu moć). Kršćanstvo se od svojih početaka suprotstavlja različitim oblicima gnostičkih krivovjerja. Antropozofija je samo jedno u dugom nizu tih gnostičkih nasrtaja na samu bît svake religije, osobito kršćanstva. Tko, dakle - koristeći se neprijepornom slobodom vjerovanja - odluči krenuti tim putem, treba znati da se time odriče kršćanstva i Isusa Krista. Steinerovo pak učenje o podrijetlu svemira, o sastavu nežive i žive tvari - nespojivo sa suvremenim kozmološkim i kozmogonijskim mogućnostima mišljenja te se smatra znanstveno zastarjelom magijom, koja je pokušala biti prosvijetljena i humanistička.
* Antropozofija u praksi (iz tog izvora, ništa od toga ne preporučujemo):
- waldorfska pedagogija; upisivanje djece u Waldorfske škole: zbog Steinerovih kontroverznih okultno-ezoterijsko-gnostičkih učenja, kontroverznoj kozmologiji i antropologiji, usvajanju reinkarnacije i karme kao znanstveno potvrđenih činjenica i krivotvorenom ezoterijskom shvaćanju kršćanstva, možemo sa sigurnošću izjaviti: katolička djeca nemaju što tražiti u Waldorfskoj školi;
- proizvodnja ekološki čiste hrane za makrobiotičku prehranu...
- korištenje 'izlječujućih' usluga osteopatije?
Osteopatiju ('boli u kostima', 'namiještanje zglobova') razvio je dr. A.T. Still; dio je manualne medicine ('liječenje' rukama funkcionalnih poremećaja u tijelu /kostur, mišići i ligamenti/ s doktrinalnim temeljem da je tijelo jedinstvena cjelina /pogled je holistički, a ne gleda samo dio koji je bolan/, pa deformacija nekih dijelova kostura i njihovo djelovanje na obližnje krvne žile i živce je uzrok najvećega dijela bolesti /Oxford Dictionary/) - blokade u slobodnom protoku tekućina (krvi i limfe) kroz žile i živce trebaju se osloboditi fizičkim manipulacijama (preciznim palpatornim zahvatima) i na taj način aktivirati tjelesne samoiscjeljujuće moći. Brojne zajedničke točke s kiropraktikom (iako osteopatija ne odbacuje lijekove ni kirurške zahvate).
Osteopatski tretmani namijenjeni su poticanju protoka 'energije' u tijelu, pa imaju sličnosti i s kiropraktikom (namještanje kralježnice, zdjelice ili kostiju), ali i s reikiem (ritualno pokretanje protoka 'univerzalne energije'), Jin Shin Jyutsuom (japanska terapija masiranjem određenih točaka na prstima i dlanovima, 'umjetnost prepoznavanja svojeg unutarnjeg ja i ophođenja sa njim' /Jin = čovjek koji osjeća; Shin = stvoritelj, Jyutsu = umjetnost/; metoda temeljena na energetskim kanalima - meridijanima) i terapeutskim dodirom (potječe iz američkih bolnica; poput reikia, to je jedan od 'tretmana usmjeravanja energije', ali nema duhovnu nadgradnju; međutim, kao u reikiu, 'terapeut' koristi vlastite 'energetske moći' vodeći dlanove po tijelu pacijenta). Osteopatija = ezoterika.
Kritičari se žale da osteopatiji kao obliku terapije nedostaje kontrola kvalitete i znanstvena osnova. I nema gotovo nikakvih znanstvenih dokaza (kontroliranih istraživanja) kliničke učinkovitosti, ili su veoma tanki i neuvjerljivi. Uglavnom, placebo efekt i emotivna reakcija oko koje se izgradilo više filozofsko poimanje prožeto holizmom negoli znanstvena teorija (usp. G. Dobrilla, Alternativna medicina, Veritas, Zagreb, s. 263).
Neki kraniosakralni terapeuti tvrde kako terapija djeluje s pomoću manipuliranja 'životnom energijom', pa se poziva na oprez zbog moguće izloženosti razmišljanju i praksi New Agea.
Mnogi samo stave ruku na jedan dio tijela kako bi sakupili nalaze i potom pustili da tijelo ili tkivo "govore". Neki osteopati stave ruku na pacijentovu glavu i puste bolesnikov um 'da mu govori'. Neki osteopati također pacijentu daju 'iscjeliteljske informacije' polaganjem ruke.
U osteopatiji, fizičko područje gotovo se neprimjetno napušta i ulazi se u razinu uma. Kao rezultat, ona postupno postaje metoda duhovnog liječenja, koju mnogi pacijenti ne primjećuju. To se mora odbiti s vjerskog i biblijskog stajališta. Osteopatija je u opasnosti da bude preplavljena duhovno-ezoterijskim svjetonazorom. (Inače, ako se takve mjere ne provode i ako se ne prelazi na spomenuti mentalno-duhovni teren, tada bi osteopatija, hm, bila u redu s vjerskog stajališta; ali i tada, ako bi 'terapeut' bila osoba suprotnoga spola, a ne bi dopustila da 'terapiji' nazoči treća osoba iz vaše pratnje, svakako biste je trebali odbiti).
- Definitivno odbacujemo kranijalnu i kraniosakralnu 'terapiju' jer je previše na razini sugestije i uma ('terapeut' pokušava regulirati pulsiranje struje cerebrospinalne tekućine postavljanjem ruku na lubanju /kranija/ ili na križnicu /sacrum/, čime se aktiviraju 'samoiscjeljujuće' moći). Iz kršćanske perspektive, Stillova uključenost u vidovnjačke prakse, osobito u dijagnostičkim metodama, podupiru zaključak da osteopatija nije preporučljiva terapija;
- traženje izlječenja od bioenergetičara (pranoterapeuta), korištenje bioenergije kao svjesno suprotstavljanje vjeri ili Bogu, odričući se vjere i Boga i polažući sve nade bilo u bionergetičara bilo u tzv. bioenergiju?
Bioenergija (pranoterapija = 'liječenje na temelju 'životne sile'): pseudoznanstvena iscjeliteljska tehnika, a temelji se na okultnoj anatomiji duha; tzv. 'životna energija' u tijelu, a odnosila bi se na kozmičku energiju koju tijelo apsorbira, kondenzira se u razne čakre i ispražnjava u auri (chi'i, prana, orgon, od). Označena je kao hipotetsko biološko polje sila, uzrokovanih bioplazmom tijela. Bioenergija Alexandra Lowena (kazališni glumac) je metoda koja ima za cilj uspostavljanje slobodne energetske cirkulacije. Njegov postulat je da su sve tjelesne stanice zapisi emocionalne ili "energetske" reakcije. Zagovornici ove teorije (bioenergetičari) smatraju da su takve stanične "memorije" prilagodljive kod iscjeljivanja i podizanja svijesti.
Bioenergetske tehnike i terapije, kao i terapeutski efekti, lišene su svakog znanstvenog autoriteta. Bioenergetiziranje talismanima djece u školama (pseudoznanstvena 'bioenergotalismanija', u svrhu zaštite 'čudotvornim' talismanima od npr. 'G' energija /'energija smrti'/ nastanjenih u nekoj od čakri: zračenja iz grobova, zloćudna zračenja životinja, biljaka i ljudi /crna magija/, slučajevi vampirizacije, okultne bolesti, ukleti predmeti, prokletstva, 'kuće koje pamte', sotonizirane kuće, opsjednute osobe, te bolesnici, osobito oboljeli od težih kroničnih, neizlječivih i malignih bolesti ); elementi tantričke antropologije i kozmologije, pojmovi su dio istočnjačke soteriologije , a u ambijentu New agea doživjeli su svoje redukcionističko shvaćanje sa svrhom postizanja iscjeljenja; pseudokršćanska terminologija ('anđeli energije') počiva na panteističko-monističkom svjetonazoru zakrabuljenom u pojmove kvantne fizike ('sve je jedno', 'sve je energija', 'energija je duhovna/božanska'), što je svojstveno svjetonazoru New agea.
- Je li grijeh ići k bioenergetičaru da bi pomogao u nekoj bolesti, dakle kao što se ide k liječniku? Dakako, to jest teški grijeh ako bi vjernik svoj odlazak k bioenergetičaru svjesno suprotstavio vjeri ili Bogu, odričući se vjere i Boga i svu nadu polažući bilo u bionergetičara bilo u tzv. bioenergiju.
No, grijeh je i stoga što, kako navode istaknuti hrvatski bioenergetičari, kod njih nije govor o 'prirodnoj energiji' ljudskoga potencijala, nego je riječ o 'božanskim energijama' čiji su oni samo 'kanali' (ili 'mediji'), te se oni bave samo 'kanaliziranjem' ('channelingom') 'božanskih energija', a tretmanima nerijetko asistiraju 'duhovi vodiči'. Ta energija je sinonim za 'pranu' u Indiji, 'ki' u Japanu, 'ch'i' u Kini, 'ruah' u kršćanstvu, a istočnjačka antropologija na bazi tzv. 'čakri' predstavlja okosnicu njihovog učenja - i zato se tu ne susrećemo samo s filozofsko-teološkom terminologijom u pseudoznanstvenom ruhu, nego i zbunjujućim faktorima koji su nepomirljivi s katoličkom vjerom.
Terapije na bazi 'svetih energija', od bioenergije, preko pranoterapije, do reikia, nisu fizičkog podrijetla, nego spadaju u domenu ezoterije (ezoterizam u ponudi terapeutskih rješenja /'teorija energije'/) i/ili okultnih učenja kojima nedostaje ozbiljna znanstvena podloga (nije dostatno i pouzdano samo istraživanje učinkovitosti isključivo na temelju pozitivnog doživljaja poboljšanja /placebosenzibilnih/ pacijenata i nedokazljivih tvrdnji o paranormalnim kapacitetima bioenergetičara). U tome leži i glavni razlog nepomirljivosti bioenergije sa znanošću, dok ju kršćanstvo ne može prihvatiti ni zbog njezine tantričke soteriologije (učenja o samo/spasenju podrijetlom s Istoka)...
Dakle, prolazni osjećaj boljega općeg stanja, koji može nastupiti i kada nogometna reprezentacija Hrvatske igra u finalu Svjetskog prvenstva - da, ali egzotični, neznanstveni, ako ne i ezoterijski i izravno magijski, bioenergetski tretmani uz prigušeno svjetlo i newageovsku glazbu u pozadini - laganu, sintetičku i fluidnu, kao iz kozmosa, s njenim vibracijama iz etera i podsvjesne razine svijesti, utemeljenu na poruci optimizma i planetarnog bratstva - NE...
- svjesno i hotimično sudjelovanje u reiki djelatnostima (reiki iscjeljivanje, reiki sustav, reiki terapija, Usui metoda prirodnog iscjeljivanja, Usui reiki, Usui shiki ryoho, Usui shiko Ryoho, Usui shiko ryoho sustav liječenja, Usui sustav prirodnog iscjeljivanja; u Hrvatskoj: Tibetanski Reiki, Usui Reiki, Karuna Reiki, Reiki Usui Shiki Ryoho i dr.; osnovana je i 'Hrvatska reiki udruga' /H.R.U./)? Bilo kakva veza s duhovima privučenim reiki inicijacijama, kanaliziranjima, crtežima reiki simbola ili mantrama? Ako sam bio iniciran u reiki, te time ušao u svijet metafizike i okultnih sila i time otpao od katoličke vjere, Crkve i Krista - jesam li od svog Ordinarija (preko nekog svećenika ili svog župnika) pismeno zatražio 'ponovni prijem u Rimokatoličku Crkvu' (ako nisam, znam li da se ne mogu ni ispovjediti ni pričestiti!)?
Reiki niječe Božju transcendenciju, potvrđuje prirodno božanstvo čovjeka, i time čini nepotrebnim svako utjecanje Spasitelju, učinkovitost se temelji isključivo na savezu sa subjektima astralnog svijeta, kontaktiranom za vrijeme okultnog rituala inicijacije.
MORALNI SUD
Reiki obuhvaća komunikaciju s duhovima i pri usklađivanju tijekom obuke i na iscjeliteljskim sesijama (ta se komunikacija u Svetom Pismu osuđuje kao i čaranje, gatanje i vračanje /Lev 19,26.31; 20,6; Pnz 18,9-14; Dj 19,19; Gal 5,20; Otkr 21,8/). U reikističkoj se literaturi katkad može pročitati da praktičari reikia teže za tzv. kundalini iskustvom, nadnaravnim iskustvom, koje može uzrokovati emocionalne i duševne smetnje.
Na japanskom, 'reiki' označava 'univerzalnu životnu energiju'; to je teurgični (spiritistički, magijski) projekt (auto-divinizacije čovjeka - koju susrećemo u ezoteričnim i okultnim doktrinama; opasna okultna praksa, koja se temelji na velikim principima magije: zazivanju duhova astralnog svijeta kako bi se, uz njihovu suradnju, ostvarile taumaturške (čudotvorne) moći - to kanaliziranje (kako se u New Ageu naziva stupanje u doticaj s bestjelesnim bićima koja 'pomažu majstoru' pri obredu 'iscjeljivanja', tj. s duhovima vodičima radi stjecanja znanja, kao i doticaj s njima) - opasno je i u duhovnom, i u tjelesnom, i u emocionalnom smislu (1 Petr 5,8); okultni ritual inicijacije; reanimirano drevno magijsko, spiritističko umijeće, savršeno uklopljeno u paradigmu New agea, čiji je okultni izraz njegove duhovnosti...
Reiki niječe Božju transcendenciju, potvrđuje prirodno božanstvo čovjeka, i time čini nepotrebnim svako utjecanje Spasitelju.
U svim bitnim stvarima, reiki se, dakle, suprotstavlja kršćanskoj vjeri i kao takav, inkompatibilan je s vjerom u Isusa Krista. Prema 'majstorima', reiki ima reference na budizam, kabalu, magiju (Wicca) i teozofiju. Zbog svega toga, svako svjesno i hotimično sudjelovanje u reiki djelatnostima i terapijama, kao i njima sličnim spiritističkim 'terapijama' (budizam, nauka o reinkarnaciji, uporaba mantri i kanaliziranje energija putem buđenja čakri...), vodi u otpad od katoličke vjere, Krista i Crkve (apostazija).
Stoga onaj, tko se svjesno bavi reikiem, ne smije primati Sakramente dok se reikia izričito ne odrekne i ne prekine njegovo prakticiranje (svećenik će trebati nad takvom osobom moliti i 'molitve otklinjanja'). U protivnom, vjernik teško griješi protiv Boga, Crkve i vjere... Ako je osoba inicirana, potrebno je, prije Sakramenta Ispovijedi, od nadležnog Ordinarija pismeno zatražiti ponovni prijem u Rimokatoličku Crkvu, jer Crkva smatra da je reiki otvaranje vrata zlim silama i okultnom (Zagrebačka nadbiskupija je pismom od 24. rujna 2008. /br. 2553/2008./ ukazala na njegovu nepomirljivost s katoličkom vjerom, štoviše, 'da je osoba koja prođe inicijaciju u reiki otpala od katoličke vjere i time upala u izopćenje'). Tim prije, jer ovdje nije riječ samo o 'japanskom sistemu liječenja', već ponajprije o prihvaćanju tog učenja - što znači i polaganje određene vjere u moć tog učenja i takve tobožnje metode liječenja. Ovo učenje se ipak oslanja na budizam, reinkarnacija je vizija čovjekove budućnosti. Stoga se kršćanin ne bi mogao bez teške štete za svoju vjeru uključivati u seminare 'reikia' ni u postizanje stupnjeva u tom sustavu koji je ipak mješavina religije, sugestije, čak i magije, te određene alternativne metode liječenja (napomena: utjecanje ovoj terapiji nije 'neutralno'; sadrži 80% šarlatanstva, ali i 20% okultnog /usp.: Jean-Régis Fropo, svećenik egzorcist/). O reikiu treba donijeti isti sud kao i o yogi i TM, jer je budizam, religija koja inspirira reiki, inkompatibilan s kršćanstvom. 'Svaka grupa koja predstavlja pojam nekog bezličnog Boga, koji bi bio samo sustav kozmičkih sila... nadahnjuje se principima koji su protivni kršćanstvu' (Claude Labrecque, Les Voiliers du Crépuscule, str. 194). I nije istina da energija o kojoj se govori u 'reikiu' potječe od Isusa Krista... Jedinstvom sa duhovima zavođenja i nedefiniranim kozmičkim energijama ('svekolikom životnom energijom'), parodira se sila Duha Svetoga... I vjera u reinkarnaciju, već sama po sebi, otkriva nespojivost s kršćanstvom koje priznaje samo uskrsnuće, tj. nastavak života osobe sa svojim identitetom i u vječnosti...
Bilo koji oblik energetskih 'terapija' ima više ili manje okultno podrijetlo (tai-chi-chan, qi gong, shiatsu...). Nikada ne dopustite da Vam jedan praktikant ili 'terapeut' govori o 'energijama'; ne dopustite nikakvo polaganje ruku na glavu, nikome osim (katoličkom) svećeniku...
- Dakle, sâm sebe ekskomunicirati od dodira s reikiem? Da. A biti ekskomuniciran (izopćen) zbog reikia? Hvala, ne...
* Dodatak: MOLITVA OTKLINJANJA od reikia (nakon što svećenik dobije od Ordinarija ovlast za odrješenje od cenzure izopćenja; budući da je inicijaciji u reiki prethodila 21-odnevna duhovna priprava ('čišćenje'), koju je 'posvetio' svojom meditacijom osnivač reikia Mikao Usui, preporučljivo je savjetovati osobi iniciranoj u reiki, a koja zatraži izbavljenje, da, prije molitve otklinjanja, najprije jednu četrdesetnicu (koju je Isus posvetio svojim postom) provede u intenzivnoj molitvenoj pripravi (npr. svakodnevno pohađanje Sv. Mise, post ili neko odricanje, svakodnevno čitanje jednog poglavlja Biblije ili sl.); imprimatur: Nadb. duh. stol Zagreb, 24. 09. 2008.): Navještaj Riječi Božje. Odreknuće od Sotone, reikia i svih njegovih duhova, svih primljenih inicijacija u reiki, svih simbola, primljenih mantri i vjerovanja u reinkarnaciju, svih drugih okultnih, ezoterijskih i newageovskih praksi i vjerovanja. Ispovijest vjere. Molitva (svećenik rukama položenim nad osobom za koju moli):
Pomolimo se. Gospodine Isuse Kriste, Ti si svoje učenike odvratio od grješnog puta i objavio im blaženstva nebeskoga Kraljevstva. Pogledaj na ovoga Tvoga slugu (I.), koji je poslušao riječ Evanđelja i dolazi da ga izbaviš od utjecaja duha reikia i svih okultnih praksi. Odagnaj od njega, svaku sumnju i nevjeru, svaku bol i gorčinu, i udijeli mu milost da svim srcem i dušom prione uz Tebe! - Presvetim Imenom Isusa Krista, raskidam svaku vezu između ovoga sluge Tvojega i osobe koja ga je inicirala u reiki, kao i svaku vezu s duhovima privučenim reiki inicijacijama, kanaliziranjima, crtežima reiki simbola ili mantrama. - U ime Presvetog Imena Isusova i snagom Njegove Predragocjene Krvi, prekidam i razrješujem te od svih djelovanja i utjecaja duhova reikia po prvoj (drugoj, trećoj...) inicijaciji u reiki. (Ovu rečenicu ponoviti onoliko puta koliko je inicijacija osoba primila). - Ti si, Oče nebeski, ovoga svoga slugu pozvao da pred Tobom bude svet i bez ljage, zato Te molim, snagom Duha Svetoga obnovi i umnoži u njemu dar prave vjere, ufanja, ljubavi, dar božanske mudrosti, čistoće, praštanja, pomirenja, mira i predanja u volju Božju. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. - Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas! Sveti Sveti Mihaele Arkanđele... Sveti Anđeli Čuvari... Svi sveci i svetice Božje...
Oče naš... Zdravo, Marijo... Slava Ocu... Završni blagoslov...
- traženje usluga od osoba koje se bave biofeedbackom?
Biofeedback (biološka povratna veza) je tehnika opuštanja koja bi trebala osloboditi migrene, nesanice, nervoze, raznih strahova i disfunkcija. Uz pomoć ad hoc uređaja, pacijent može sâm promijeniti nevoljne, autonomne funkcije svoga tijela (krvni tlak, otkucaje srca, tjelesnu temperaturu, disanje itd.). Tako je pronađen novi oblik istočne teorije protočne energije i njene aure, čakre. Biofeedback ima za cilj potpunu kontrolu tijela i duha; skener mjeri vitalnu energiju na razini dva meridijana. Ovaj oblik energija se nalazi u indijskoj tradiciji (kundalini energija), te u taoizmu (energija Chi/Qi); ima za cilj utvrditi vitalne funkcije stanica i organa ljudskog tijela, aktivirati proces 'ozdravljenja' i omogućiti duhovno ispunjenje. Kombinacija vježbi ponekad okultnih (npr. runske prakse) treba stabilizirati energetski protok;
- korištenje usluga od osoba koje se bave feng shuiom?
Feng shui znači 'put vjetra i vode', ili 'prirodne sile svemira'. I tu, susrećemo taoističku ideju kozmičke energije, koja obuhvaća Zemlju; čovjek mora raditi učinkovito s tom energijom. Feng shui raspolaže kartama ili mapama 'ba-gua', na kojem su osam životnih oblasti koje simboliziraju sudbinu: karijera, znanje, obitelj, bogatstvo, slava, ljubav, djeca, utjecajni ljudi i životna energija (Tai Chi). Ta karta visi na ulaznim vratima i pokazuje koja životna oblast odgovara svakoj sobi. Zatim, želje su formulirane za svaki namještaj, da bi im se pripisalo pozitivnu energiju, a tim željama se provode kroz razne predmete postavljene na poseban način u sobama: biljke, kristali, tkanine, ogledala, ili putem metalnih predmeta koja se nose na tijelu. Ovi objekti mogu tako natrag vratiti negativnu energiju (npr. ogledalo), odnosno otvoriti nova energetska središta, to jest, čakre. Feng-shui sadržava i kineske horoskope (položaj zvijezda na temelju datuma rođenja itd.) i određuje plan kuća, raspored u vrtovima ili razmještaj interijera. Okultne i magijske postavke feng shuia su očite;
- korištenje usluga od osoba koje se bave qigongom?
Qigong ('chee-gong'): taoistička joga ('iscjeljujuća vitalna energija').
Qi znači 'energiju/životnu snagu', a gong znači 'pročistiti. S akupunkturom, masažama i biljnim lijekovima, qigong je jedan od četiri stupa tradicionalne kineske medicine temeljene na samo-iscjeljenju. Qigong ima za cilj revitalizaciju tijela, uma i duha.
Ova metoda počiva na koncepciji svijeta percipiranog kao ogromni sustav energijâ. Energetska polja određuju ono što jesmo, i direktno utječu na organe i sustave ljudskog tijela. Stoga je cilj qia: skladištenje, posebnim tehnikama disanja, kozmičkog qia u ljudskom tijelu...
Qigong je suvremeno kontaktno sredstvo koje sljedbenike povezuje sa prastarim azijatskim izvorom šamanizma i magije. Okultni i magijski element je očit. Očiti moderni oblik idolopoklonstva, qigong nije kompatibilan s kršćanskom Objavom u Svetome Pismu;
- prakticiranje t’ai chi (chuan)?
Tai chi, derivat qigonga, bio je izvorno borilačka vještina taoističke inspiracije (chuan znači 'šaka' ili 'boksati'; t'ai znači 'najčišći, apsolutni'). Tai chi ima za cilj uskladtii kruženje energije prema unutrašnjosti sporim i meditativnim pokretima ('meditacija u pokretu', kao plesna terapija). U t'ai chi chuanu ('unutarnji boks'), treba se boriti sa svojim ego, da se očisti duboki 'ja'. Poklonici ove istovremeno borilačke i kontemplativne vještine trebaju omogućiti razvoj zaštitne energije qi. Kruženje izvanjskih kretnji tijela oblikuje se u zaštitni štit protiv neprijateljskih napada.
Ta’i chi sadrži mnogo elemenata uzetih iz taoizma i neke elemente uzete iz budizma. Nasuprot praksi, pravi učitelji te škole primaju učenike samo ako pristanu na dugoročno učenje, a tada zahtijevaju od njih ne samo da uče 'ta’i chi', nego i da prouče taoizam i I Ching ('Knjiga promjena'), kao i njihove filozofske postavke. Kineska metafizika naučava postojanje životne energije zvane 'chi' ('ki', 'prana', 'orgonon', 'bioenergija'…), koja prožima cijeli svemir. Kao i u sličnim orijentalnim i ezoterijskim sustavima, i ovdje se čovjek treba 'otvoriti' toj 'svetoj energiji' i predati se njezinome vodstvu. Iako neki liječnici preporučuju ovu tehniku kao nadomjestak, napose umjesto sedativâ, za održavanje kondicije, i sl., mi radije sugeriramo slobodne tehnike relaksacije, rasterećene metafizičkih sadržaja, pridodajući im i kršćansku meditaciju...
- korištenje usluga i drugih newageovskih tehnika i praksa, kao npr.:
* kabala (qabbalah: predaja): ezoterično-spekulativni dio židovskoga misticizma, utemeljen na okultnom tumačenju Biblije (magija brojeva), neoplatonskoj slici svijeta i gnostičko-dualističkim idejama; ta drevna židovska mistično-ezoteričko-gnostička kodificirana predaja i danas se smatra riznicom okultizma i misticizma.
* pilates: nije nužno u suprotnosti s katoličkom vjerom. Istina jest da je Joseph H. Pilates (1883.-1967.; cirkuski umjetnik i profesionalni boksač; kasnije obučavao časnike Scotland Yarda u samoobrani), utemeljitelj ove gimnastičke forme, među ostalim tehnikama proučavao i yogu, kako bi što bolje unaprijedio svoju tehniku, ali to nije zaprjeka za njezinu primjenu. Kršćansko je načelo, 'sve provjeravajte, dobro zadržite, svake se sjene zla klonite' (1 Sol 5,21-22). Pilates se obično provodi kao kombinacija tehnika istezanja i izdržljivosti (vježbe u području rehabilitacije za jačanje i istezanje mišića, poboljšanje držanja i svijesti o tijelu, poticanje cirkulacije i treniranje disanja), pa ako se radi o takvoj nekoj vrsti tjelovježbe, ne bi trebalo stvarati razloge za brigu.
O grijehu se može govoriti tek ako se pristupa vježbama koje diviniziraju čovjeka i obećavaju spasenje kroz ljudske napore. Pilates je gimnastika u punom smislu te riječi, bez metafizičkih konotacija. Istina jest da neki centri, radi bolje prodaje, u paketu ponekad serviraju, ovisno o treneru pilatesa, ezoterične elemente iz yoge i drugih učenja i filozofije dalekog istoka (npr. zen budizam, meditacija, čakre) - tada se to mora odbiti s vjerskog i biblijskog stajališta.
j) Novi religiozni pokreti i sekte (pripadnost krivovjerju)
1 Iv 2,19: 'Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas.Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama'.
Krivovjerje: hereza (narušavanje dogmatskog sustava, krivo tumačenje neke dogme ili vjerske istine); za razliku od apostazije (otpad od vlastite vjere) te raskola ili shizme (narušavanje crkvenog jedinstva).
- Prema Enciklopediji svjetskih religija, tzv. 'nova religioznost' zahvatila je preko 100 milijuna ljudi širom svijeta. Nadalje, u svijetu postoji oko 35.000 raznih vjerskih sljedbi i religijskih pokreta. Prema kard. Godfriedu Danneelsu, broj ljudi zahvaćenih duhovnošću novih religijskih pokreta obuhvaća oko 300 do 400 milijuna ljudi (preko 10 milijuna su sljedbenici japanskog Soka Gakkaia, 9 milijuna su Jehovini svjedoci, 7 milijuna su mormoni itd. (G. Danneels, Krist ili Vodenjak?, Verbum, Split, s. 9).
- Upis u antikatoličku sektu ili pripadnost nekoj sekti (kojoj, koliko dugo, što prakticirao?; odričem li se toga, potpuno i zauvijek?; doma sam primao sljedbenike sekte i bespotrebno sam razgovarao s njima, čime sam svoju vjeru doveo u opasnost?; mogu li, barem pokušati, ispraviti posljedice te pripadnosti i sablazni?; zaveo nekoga?; tko istupi iz Katoličke Crkve ili stupi u drugu vjeru - taj je otpadnik (apostat); svaki katolik u tim pokretima ili sektama, bit će na Božjem Sudu suđen - ne kao član te sekte - nego kao otpali katolik):
1. pripadnost sekti židovsko-kršćanskog nadahnuća?
a) milenarizmu: Jehovini svjedoci, pokreti Novog doba (New age pokreti), Prijatelji čovjeka, Slavni križ dozulski, Sveopća crkva Božja i mormoni (Crkva Isusa Krista svetaca posljednjeg dana)...
b) pokretu buđenja: Djeca Božja (Obitelj ljubavi), darbisti, Katolička apostolska crkva, evangelici, menoniti, pentekostalci i kvekeri (Društvo prijatelja)...
c) kojoj iscjeliteljskoj grupi: antuanizam, Poziv na život, Montafet i kršćanski scijentisti...
2. pripadnost istočnjačkim, ezoterijskim, gnostičkim pokretima?
- nekoj grupi orijentalnog nadahnuća (hinduizam i budizam): Krišna (Međunarodno društvo za svjesnost Krišne), Mahikari (Svjetlo istine), Moon (Crkva ujedinjenja), behaizam (Univerzalna vjera), Bhagwan, Brahma Kumari (Životni zanos) i Soka Gakkai...
- nekoj grupi gnostičkog tipa (proizašle su iz mistike, okultizma, spiritizma i teozofije): Ruža i križ (rozenkrojceri), scijentizam, Organizacija djelotvorne analize, antropozofija, Svjetska dobra volja, Zajednica kršćana, Ekoživot, grupe izvanzemaljaca, Sveopće bijelo bratstvo, martinisti, transcedentalna meditacija (TM), Nova Akropola, Djelo krističke reintegracije (Univerzalni život), Red sunčanog hrama, raelijanci, teozofija...
U Republici Hrvatskoj
- pripadnost nekoj kršćanskoj pseudoreligioznoj sljedbi (sekti), pokretu i duhovnosti New agea (Novog doba)?
Teozofsko društvo, Antropozofsko društvo dr. Rudolfa Steinera, Centar Novog Doba (CND), Dharmaloška budistička zajednica, Jevrejska zajednica...
- bazirano na guruima: Hare Krišna (punim imenom: 'Međunarodno društvo za svjesnost Krišne', ili skraćeno ISKCON, registriran kao 'Hindu Vaisnavska zajednica'), Transcendentalna meditacija Maharishi Mahesh Yogia, Sri Sathya Sai Baba (registrirani pod raznim imenima /'društvena organizacija', koordinacijski komitet Sai Babinih centara Hrvatske u Zagrebu/), Sry Chinmoy centar, Ananda Marga ('Put Blaženstva'), Bahai (islamske provenijencije), Scijentologija, Lotos ljubavi ('Prem Pankaj'), pokret 'Raya-Yoga Misija božanske svjetlosti (Divine Light Mission, kod nas 'Grupa za rad na sebi'), Crkva Ujedinjenja velečasnog Moona i CARP (registrirani kao udruženje građana 'Akademsko udruženje za proučavanje principa - CARP'), Komaja Društvo za razvoj ljubavi i svijesti (sljedba hrvatske provenijencije teozofa i gurua F. Miličevića), udruženje 'Ananda-Sanga: Kriya Yoga', 'Life Design - Art of Living - 'Umjetnost življenja po vlastitoj volji' (izumitelj V. Ivanov), Hrvatska udruga umijeća življenja (The Art of Living Foundation), Društvo 'Joga u svakodnevnom životu Zagreb'...
- pripadnost kojoj školi alternative u Hrvatskoj?
- Free Energy Workshop, Idra, Centar Alexsander, Pamia Monti, Brahma Kumaris (BKWSU) - World Spiritual Universitiy ('Svjetsko duhovno učilište'), Mako Centar, Tai Chi Chun, centri 'preporađanja': Lahor, Trigon, Ragbi-Bingo, Studio MG Kavita, Holis, Umijeće življenja, Društvo kreativnog življenja, Centar za ozdravljenje promjenom stavova…
- Kineske tehnike i 'terapije': I Ching, Centar za terapeutske i borilačke vještine, Shen Qi (poduzeće 'Wangfu')...?
- pripadnost nekom od pseudoreligioznih i terapeutskih pokreta (tajnih društava) u RH?
Templari, Ordo Templi Orientis - Red Orijentalnih Templara (O.T.O), Duhovna škola Velikih Misterija ili Božanskih Misterija, 'Univerzalni život', 'Prorok Ivica Prokić' (ubijen), Braco sa Srebrnjaka (okultistički šarlatan), Eckankar društvo - Zagreb (spiritualne vježbe za duševna putovanja kojih je cilj postizanje viših stanja svijesti), Prijateljski krug Brune Grőninga (za 'punjenje energijom'), Lotosova moć (ezoterijsko udruženje Giovannia Garbina, Velika Gorica), Ezoterijanski Univerzitet ('Loža Krist', od 1961.: manja grupa 'Božja crkva svetih'), Psihokibernetika Esena, 'Bela gnostička crkva-BGC' - 'Ecclesia Gnostica Alba - EGA, 'Novi Ekskalibur', 'Ekskalibur 2' i 'Integralni Ekskalibur' (spoj gnostičkih učenja, orijentalne meditativne prakse), Lectorium Rosicrucianum (Rosenkreuzeri, 'Internacionalna Škola Zlatnog Ružinog Križa'), Nova Akropola (teozofija), Nova Arka (s razgranatom izdavačkom djelatnošću: magijska, okultna i ezoterijska literatura, napose djela Aleister Crowleya), 'Dark pokret' i 'Crna ruža' (destruktivni pokreti, mladi između 14 i 25 g.; 'novo poganstvo', pobuna i nemirenje s vlastitom bezperspektivnošću, apsolutni egzistencijalni pesimizam i misticizam; dovode se u vezu s drugim mističnim i tajnim pokretima koji propagiraju kult smrti, tajnim alkemijskim mističnim bratstvima, kao O. T. O /Ordo Templi Orientis/; poklonici sotonističkog kulta, 'suicid predstavlja 'put u slobodu'; oblik samodestrukcije među mladim darkerima; kolektivne posjete grobljima, gdje su na grobovima osoba koje su izvršile samoubojstva, a pripadale su istim skupinama, održavali određene rituale i seanse)...
- Simpatiziranje ili pripadanje nekoj masonskoj loži (slobodnozidarstvu): 'Velika loža Hrvatske grof Ivan Drašković', 'Veliki Orijent Hrvatske' (VOH), 'Velika loža Croatia', 'Velika loža Hrvatske...? (masoni mrze Krista i kršćanstvo, a na višim stupnjevima inicijacije izriču odanost Luciferu, gaze i lome križ te sliku Mihaela Arkanđela /19. i 30. krug od 33/; zbog protukršćanstva, ZKP govori općenito da treba kazniti pravednom kaznom onoga katolika koji bi se upisao u društvo koje rovari protiv Crkve, a onoga tko bi ga promicao ili vodio, interdiktom); aktivna pripadnost Rotary clubu ili Lionsima, kao regrutnim centrima masonerije - predlaganje još nekog člana u masoneriju?
- proučavanje biblioteke New Agea?
Npr. knjige ili skripte iz područja magije, okultizma, alkemije, tarota, astrologije, kabale, teozofije, 'zdravog stila življenja, prirodne prehrane' (s orijentalnom astrologijom)...
Većina tzv. 'self help' literature (psihologija za širu publiku) i savjetnika za život new age karaktera - nikako ne odgovaraju katoličkom poimanju čovjeka i svijeta (a ukoliko čitate takvu literaturu, obratite pozornost da izdavači budu katoličke knjižare)...
Harry Potter (i druge knjige čarolijâ)? Budući da je kroz knjige o Potteru vjera u Boga koji ljubi sustavno potkopavana, čak i uništena u mnogim mladim ljudima, kroz lažne vrijednosti i izrugivanje judeokršćanskih istina - uvođenje ovih knjiga u škole, s vjerskog stajališta, ne može se odobriti; roditelji bi trebali odbiti dati dopuštenje da njihova djeca budu dio indoktrinacije Harry Potterom zbog razloga vjere i savjesti; u cjelini prevladava simpatiziranje okultnoga, negacija vjere i relativizacija morala; još tada kardinal Ratzinger kao prefekt Kongregacije za nauk vjere (poljskoj katoličkoj stručnjakinji za New age podvale, gđi Gabrieli Kuby): 'Dobro je da prosvjetljujete ljude o Harry Potteru, jer su to suptilna zavođenja, koja djeluju neprimijećeno i tako duboko izokreću kršćanstvo u duši prije nego dijete pravilno odraste');
- korištenje igračkî s okultnom ikonografijom? - npr. He-Man, dudice s lubanjama i druge čudovišne igračke tipa 'wamp' ili 'dark'; slikovnice, kalendari, dnevnici, školski itinerari i sl. sa 'mračnim' i nakaznim i 'grubim' likovima, sa kojekakvim monstruoznim i subverzivnim porukama i sugestijama (npr. marketinški logo 'hello kittty' - crni dnevnik s mrtvačkom glavom; inače, poklik 'Hello' prizov je pakla: Hell ou!, Oh Hell!);
- igranje okultnih igara (sa skrivenim ili neskrivenim) sadržajima ('računalne igrice')? služeći se izvanosjetilnom percepcijom (telepatijom i sl., pokretanjem predmeta nadnaravnim silama, npr. ‘Charlie Charlie Challenge’ /to nije bezazlena tinejdžerska igra, nego veoma opasni obred okultne prakse prizivanja duhova! - upozoravaju egzorcisti/, 'Tamnice i zmajevi' /'Dungeons&Dragons'/ i njima slične igrice, Pokemon /Pocket Monsters - 'džepna čudovišta'/, Digimon /Digital Monsters - 'digitalna čudovišta'/)...;
- gledanje animiranih filmova s mitskim ili poganskim likovima? kojima se pripisuju magijske moći, kao i svih sadržaja koji su bez jasna stajališta da je nasilje zlo i u kojima nema vrijednosnoga suda što je dobro, a što zlo;
- gledanje filmova strave?;
- gledanje magijskih, ezoterijskih ili sotonističkih stranica na internetu?
Općenito u svezi new age BIBLIOTEKA, IGARA, IGRAČKI, FILMOVA, PORTALA...
Roditelji, poučavate li djecu da ne gledaju i ne slušaju okultne sadržaje?; pitanje nije 'može li se igrati ta i ta igrica, gledati taj i taj film, čitati ta i ta knjiga...', nego: 'Hoće li me to još više izgraditi, ojačati moju ljubav prema Bogu i bližnjemu, hoću li time proslaviti Gospodina'?
- Kršćanin koji živi svoju vjeru, pod zaštitom je Božjom i nema se čega bojati - on slijedi savjet Sv. Pavla: može sve ispitivati, zadržavajući ono što je dobro (1 Sol 5,21); nadalje, 'sve je dopušteno... ali sve nije korisno... Sve je dopušteno... Ali sve ne izgrađuje' (1 Kor 10,23-24; Rim 14,19). Naravno, sve to uz krjepost razboritosti, usklađenost s naukom Crkve, redoviti sakramentalni i molitveni život, kao i duhovno vodstvo, posebno kod dvojbenih situacija. No, ukoliko nema prave potrebe ili koristi od korištenja takvih newageovskih materijala, pogotovo ako dolazi i do nemira savjesti - nemojte imati s njima posla...
- posjećivanje i korištenje usluga (vegetarijanskih) restorana i odmarališta s obilježjem New Agea?
Npr. Vedski vegetarijanski klubovi koji nude i velik izbor kineskih, indijskih i sl. terapija i učenja, restorani ili kafići u kojima se održavaju i razni alternativni skupovi...
- pohađanje tečajeva 'terapeutskih' i borilačkih vještina, energetskih (budističkih) vježbi i sl.?
Npr. vladanje tijelom kroz Tai-chi-chuan, aikido, ju-jitsu, karate, kung fu, Tai Chi, kendo, taekwondo, džudo i sve druge azijske borilačke vještine koje su služile primarno kao način ujedinjenja uma i tijela odnosno usklađenja unutrašnje 'energije', osobito one uz pripravu uma za borbu (meditacija, postizanje unutarnjeg smirenja, 'buđenje latentne snage'...), dakle, one koje otvoreno prakticiraju okultne duhovnosti unutar treninga (npr. gledajući filmove Stevena Seagala i Bruce Leea, bombardirani smo budističkim učenjima). Kao što navodi Enciklopedija novih religija, (v: pod 'borilačke vještine'), borilačke vještine nisu samo sustav tjelesnih vježbi, već sadrže duhovnu ili mističnu dimenziju, gdje je tehnička vještina dio više holističkoga pristupa životu; vuku korijene iz budističkih učenja; koncentracija nužna u nekim borilačkim vještinama shvaća se kao pomoć na putu prosvjetljenja; nije grijeh, osim možda oholosti i bahatosti, naglašavanje nadmoćnog tehničkog borilačkog umijeća što se stječe borilačkim vještinama, što se posebno sviđa mladićima koji žele poboljšati vlastite borilačke sposobnosti; međutim, među onima koji ih poučavaju, a osobito među onima koji odlaze u Kinu i Japan kako bi predano vježbali, raste zanimanje za duhovnu komponentu tih borilačkih vještina (buddhistička učenja, zen prosvjetljenje kao dio razvoja borbenih vještina...); grijeh bi bio i kada bi neki borac tvrdio da ima mistične ili magijske moći koje može upotrijebiti protiv neprijatelja; zanimanje za njihovu duhovnu komponentu je naročito veliko među onima koji traže oblike duhovnosti mimo kršćanske religije. Ipak, ono često nadilazi okvire zen meditacije i obuhvaća tehnike poput traganja za kundalini prosvjetljenjem i drugih ezoteričkih metoda... Koliko je nama poznato, ipak, sportski karate, npr., u Republici Hrvatskoj - nema elemenata koji bi zadirali u religijsku praksu te se u svim poznatijim klubovima koji sudjeluju u nacionalnim takmičenjima ne prakticira nikakva vrsta duhovnosti; no, kršćani se trebaju čuvati da osobno ne razviju različite pogrješne stavove prema borilačkim vještinama, kao npr. da prave idolopoklonstvo od njih...
- korištenje usluga i nekih drugih newageovskih tehnika i praksa, kao npr.: analize aure i energetske masaže čakri, autogenog treninga, biorezonance, channelinga, core energetike, duhovne medicine po Djwal Khulu, okultnih 'egzorcizama' (što ih vrše razni vračevi i iscjelitelji, 'egzorciziranje vode' i sl.), gesthalt 'terapije', intenziv gnoze ('prosvjetljenja'), 'liječenja' newageovskom glazbom, magnetima, metalima, plesom, korištenje naturopatije, psihokibernetike Esena, rebirthinga ('preporađanja'), regresoterapije, Silva metode, raznih vrsta bodyworka, tibetanske medicine, transakcijske analize, transpersonalne psihologije, vibroterapije i sl.?
- ZA SVE gore nabrojeno VRIJEDI: koji čin/praksa/tehnika, koliko puta/koliko dugo, bio aktivni sudionik ili nazočnik, navodio i druge (koliko osoba)...?
|
