- Spomeni se da svetkuješ dan subotnji.
Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi (Izl 20,8-10).
A) Svetost dana posvećenog Bogu
Dan Gospodnji treba biti posvećen Bogu: to je dan iskazivanja štovanja Boga (dan Gospodina milosrđâ i Božje časti): navještanjem Riječi, 'lomljenjem kruha' (Euharistijom) i službom ljubavi (dobrim djelima, osobito prema siromašnima, bolesnima, osamljenima); jednom riječju, zajednica ovjekovječuje prisutnost Uskrsloga u Njegovu trostrukom daru: Riječju, Sakramentom i služenjem; osim toga, to je dan molitve, radosti, obiteljskog života, mira i pomirenja s Bogom, sa samim sobom i bližnjima, dan odmora duše i tijela; ti nas dani čine osjetljivima za Božju pravednost i Njegovu blizinu, za očuvanje Božjih i ljudskih prava.
- Kršćanski identitet nedjelje. Nedjeljna Misa kršćaninova je ČAST i OBAVEZA; slavljenje kršćanske nedjelje ostaje odlučujućim čimbenikom kršćanskoga identiteta (usp. Ivan Pavao II, apostolsko pismo o posvećenju dana Gospodnjega: Dan Gospodnji, 30). No, kršćanski identitet nedjelje je ugrožen (i zbog individualne krivnje i društvene uvjetovanosti). Sv. Misa na Dan Gospodnji (kada zajednica sakramentalno slavi sve tajne svoje vjere - iščekujući tako Kristov slavni dolazak; obnavljajući spomen-čin Posljednje večere, hrani se Riječju Božjom i Tijelom Kristovim te prinosi sav svoj život Bogu, zajedno s Kristovom žrtvom) - istinska je potreba svakoga tko se smatra pravim kršćaninom. Ivan Pavao II (Ulaskom u novo tisućljeće, 36): Nezaobilazna je to obveza koju treba živjeti ne samo kako bi se izvršila zapovijed, već kao potreba kršćanskoga, uistinu svjesnog i dosljednog života.
- Nedjelja a ne subota. Dan posvećen Bogu za Židove je bila subota, kao blagoslovljeni dan i spomendan dovršenja prvog stvaranja i Izraelova oslobođenja iz egipatskog ropstva. Zato je ona dan posebnog zahvaljivanja Bogu za Njegova dobročinstva. Zašto onda za kršćane 'nedjelja'? Uskrsnuće Isusa Krista dogodilo se prvog dana nakon subote (Mk 16,1; Lk 24,1; Iv 20,1); toga istog dana Uskrsli se ukazuje dvojici učenika na putu u Emaus (Lk 24,13-35) te jedanaestorici apostola zajedno okupljenih (Lk 24,36; Iv 20,19); osam dana poslije, opet u nedjelju, ukazao se okupljenim učenicima pokazujući im znakove svoje Muke, te ga apostol Toma prepoznaje (Iv 20,26); i na dan Pedesetnice bila je nedjelja kada se izlijevanjem Duha Svetoga ostvarilo Isusovo obećanje nakon uskrsnuća (Dj 2,1); to je ujedno bio dan prvoga navještaja, prvih krštenja i prvog očitovanja Crkve... To je prvi dan u tjednu jer podsjeća na prvine stvaranja svijeta i na novo stvaranje koje se dogodilo Gospodinovim uskrsnućem. Ona je i osmi dan, dan konačnog eshatološkog počinka. Nedjelja je blagdan, dan slavlja, zahvale i zajedništva. Ona bi trebala i danas zadržati svoje izvorno značenje dana posvećenog Gospodinu, dana odmora i tjednog počinka. Nedjelja je, dakle, za kršćane sveta (crkveni oci nazivaju je svetom nedjeljom, danom koji je na osobit način počašćen Kristovim uskrsnućem (usp. Uskrsna poruka zagrebačkoga nadbiskupa Josipa Bozanića, u: GK, br. 16, Uskrs 2003., str. 3). II Vatikanski sabor (SC, 106): Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakoga osmog dana, koji se s pravom naziva Danom Gospodnjim ili nedjeljom. To biva prema apostolskoj predaji koja potječe od samog dana uskrsnuća Kristova.
- Veza nedjelja - Euharistija. Od prvih vremena Crkve (usp.: Dj 2,42-47), u kršćanstvu, veza nedjelja - Euharistija nije nikad prestala: nedjelja je povlašteni dan euharistijskog otajstva. Naći se zajedno, bit će stoga najdublja želja kršćana i najbolji odgovor na Isusovu želju da svi budu jedno (Iv 17,21). Nedjelja ili dan Uskrsnuća ostala je u Crkvi dan iznad svih drugih dana (Sv. Bazilije), sakrament Vazma (Sv. Augustin). Mnoga svjedočanstva iz prvih stoljeća kršćanstva potvrđuju to nedjeljno euharistijsko zajedništvo...
- Sv. Justin: U dan sunca, tj. u nedjelju, imamo sastanak svi...
- Didascalia apotolorum II: Kod pouke potakni narod, naredi mu da dođe u crkvu, da nikad ne izostane, da uvijek dolazi na sastanak, da ne bi svojim nedolaskom sužavao Crkve i smanjivao članstvo u Kristovu Tijelu... Budući da ste Kristovi udovi, ne osipajte se od Crkve time što se ne sastajete... Ne kidajte, ne rasipajte njegova Tijela.
B) Grijesi zanemarivanja Sv. Mise
= nedolazak na Sv. Misu u nedjelje i druge zapovijedane blagdane (= teški grijeh /jer je to 3. Božja //v. gore// i 1. crkvena zapovijed //Svetkuj zapovijedane blagdane i slušaj pobožno svetu Misu u nedjelju i zapovijedane blagdane//) - koliko izostalih nedjelja/i zapovijedanih blagdana i zašto?
Kao kršćanin, prema crkvenom Zakoniku, dužan sam od svoje sedme godine života svake nedjelje i zapovijedanog blagdana slaviti Svetu Misu. Kanon 1247.: Nedjeljom i drugim zapovijedanim blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati u Misi. Inače teško griješim, jer gubim veliku milost Kristove žrtve. Izostati svojevoljno i bez važna razloga - teški je grijeh (KKC 2181).
- Zapovijedani blagdani su: Božić, Tijelovo, Velika Gospa, Svi Sveti i svaka od 52 nedjelje u godini (4 + 52 = 56).
- Svaki neopravdani pojedinačni izostanak nije dobro ispovijedati općenito, apstraktno ili bezlično. Optuži se konkretno (ponavljam: nije isto 1 i 100)! Ako ne znam točno broj izostanaka, reći ću prosjek: 1 mjesec u prosjeku ima 4 nedjelje, liturgijska godina 56 Dana Gospodnjih (52 nedjelje i 4 zapovijedana blagdana)...
- Ako sam dosad samo općenito ispovijedao svoje izostanke s nedjeljnih Misa (bez navođenja broja izostanaka/grijeha), sada, kada znam kako se teški grijesi ispovijedaju (po broju i vrsti) u sljedećoj Ispovijedi sve ću to popraviti (dosad sam ispovijedao općenito svoje izostanke s nedjeljnih Sv. Misa, sada to ispravljam ili dopunjujem: izostajao sam 'toliko' Sv. Misa ukupno, ili 'toliko' Sv. Misa prosječno u godini /od svoje 7. godine života do danas/; ili od tada i tada, izostajao sam 'toliko' Sv. Misa godišnje, a od tada i tada toliko')...
- Od dužnosti slavljenja nedjeljne i blagdanske Mise oslobođen sam samo ako sam teško bolestan i nemoćan ili sam spriječen nekim zaista velikim razlogom. To je, dakle, oprostivo samo onda ako imam dovoljno dobar razlog za taj propust (osobna teža bolest, potreba brige za bolesnog člana obitelji, snijegom zatrpana cesta...). Nije toliko pitanje koliko sam propustio, nego zašto sam propustio; npr. ako je kuhinja bila poplavljena i stigao sam na Sv. Misu tek nakon Pričesti, zadovoljio sam svoju nedjeljnu obvezu - težina ovih faktora je dovoljna za kašnjenje ili čak i propuštanje Sv. Mise u potpunosti; no ako sportski navijač zakasni na Misu samo jednu minutu jer je želio čekati rezultat, neka takav ispovjedi svoj propust zbog nedovoljnog razloga. A oni koji su u iskušenju pronalaziti isprike za svoje kašnjenje na Misu, trebaju imati na umu da konačni račun za njihovo ponašanje neće dati sama Crkva, nego Bog koji je Crkvi dao ovlast postaviti uvjete koji se očekuju od Njegovih vjernika, u ovom slučaju, preko kanona 1247. i 1248., a Boga se ne može prevariti (usp.: Edward Peters, blog In the Light of the Law).
- Posvećivanje dana Gospodnjeg. 'Izgovori' za izostanak s nedjeljne Sv. Mise. Ako ne idem redovito - znači li to da imam neke druge, lažne 'bogove' (= duhovno preljubništvo): zaradu, posao, hobi, sport, (ribo)lov, šetnje, opijanje, provod, vikendicu, društvo...?; dao sam previše prostora legitimnim slobodnim aktivnostima (lov, sport, šetnje...) na štetu pobožnih vježbi ili karitativnih pohoda siromašnih?; nisam pokušao staviti u svoju nedjelju više molitava, niti duhovnih čitanja - nego ostalih dana?; nisam pomogao svojoj djeci da od svoje nedjelje učine danom vjerske pouke?; oskvrnio sam nedjelju krivom zabavom: lošim filmovima, nezdravim vezama i društvom...?; 'nemam vremena' za Misu?
Zanemarivanje Sv. Mise za vrijeme ljetnog raspusta, godišnjeg odmora... = nije opravdan razlog izostanka, jer ne postoji 'odmor' od Boga.
Neobvezujuće putovanje nedjeljom = pitati se je li bilo svjesnoga propusta glede nedjeljne Euharistije, bilo u planiranju ili u nastojanju da saznamo gdje su i kada liturgijska slavlja na samome putovanju.
Praćenje TV-prijenosa Sv. Mise vrijedi samo teškim i nepokretnim bolesnicima, pješacima kojima je crkva udaljena 7 i više km te majkama dojiljama u prvim mjesecima nakon poroda...
Nijedna Sv. Misa u tjednu ne može zamijeniti nedjeljnu Sv. Misu (izuzetno subotnja večernja zamjenjuje nedjeljnu ili blagdansku samo onima koji u nedjelju iz opravdanog razloga, a ne iz vlastite komotnosti, ne mogu sudjelovati, npr. 12-satno nedjeljno dežurstvo ili 12-satno radno vrijeme od općeg interesa; bilo bi problematično ako bi to postalo učestalo ili trajno, 'subotarski'..
'Nemam vremena'? Laž tako počinje. Ne reci da ne stigneš: 1 tjedan u godini ima 168 sati - od toga samo 1 sat za nedjeljnu Sv. Misu, 168:1 - je li to Gospodin traži previše? Bolje je udariti se u prsa i iskreno priznati: Gospodine, smiluj mi se. Ti nisi stvorio prekratak dan. Ti si Gospodar moga vremena. Zapravo, nemam vjere, nemam ljubavi... Oni koji ljube, oni koji vjeruju..., uvijek imaju dovoljno vremena za Tebe (i sebe i bližnje)...
- Nemogućnost sudjelovanja u nedjeljnoj Euharistiji. Zakonik kanonskoga prava u 1248. kanonu predviđa i nemogućnost sudjelovanja u nedjeljnoj Euharistiji te to regulira na sljedeći način: Zapovijedi sudjelovanja u Misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uvečer prethodnoga dana prisustvuje Misi gdje god se ona slavi po katoličkom obredu. Ako nema dovoljno posvećenih službenika ili ako zbog drugog važnog razloga bude nemoguće sudjelovanje u euharistijskom slavlju, veoma se preporučuje vjernicima da sudjeluju u Službi Riječi, ako se ona prema propisima dijecezanskog biskupa slavi u župnoj crkvi ili na drugom svetom mjestu ili da potrebno vrijeme provedu u molitvi osobno ili u obitelji ili, prema prigodi, u skupinama obitelji...
- 'Kakva nedjelja, takva vječnost!' Žalosna je statistička činjenica da kod nas tek razmjerno mali broj vjernika aktivno sudjeluje na nedjeljnom euharistijskom slavlju. 'Prosječnog' se kršćanina, ne bez ironije, s pravom 'definira' kao onog, koji u svom životu ide samo pet puta u crkvu: prvi put ga se nosi /Krštenje/, drugi put ide sâm /Prva Pričest/, treći put gurne ga kum ili ga privuče dar /Krizma/, četvrti put vuče ga žena /danas više ni to/ ili ga gurne začeto dijete /Vjenčanje/ i peti put nose ga drugi /sprovod; na sreću, danas više ni to/)... Dakle, ni pet...
Duh vjerničkog i obiteljskog nedjeljnog aktivnog sudjelovanja na nedjeljnoj Misi trebao bi svakom kršćaninu biti dužno svjedočanstvo pred svijetom - svjedočanstvo pripadnosti onom Tijelu Kristovom koje je Crkva, danas vidljiva nadasve preko euharistijskoga slavlja. Nažalost, često se organiziraju športska natjecanja i drugi programi za djecu i mlade upravo u nedjeljno prijepodne, čime se mlade vjernike, kao u neka prošla vremena, odvlači od nedjeljne Euharistije... No, budi siguran: u crkvi si uvijek dobrodošao i Krist je presretan što te ponovno vidi...
C) Suzdržavanje od teških poslova na Dan Gospodnji
- neodmaranje od teškog rada (tj. nepotrebnog rada i težih kućnih poslova) - koliko grijeha, koliko sam osoba time sablaznio (sve koji su me vidjeli, čuli ili mogli vidjeti, čuti, a to je ... osoba)?
Ako posao po svojoj tehnologiji nužno zahtijeva proces odnosno rad bez prekida - razumije se da ljudi koji rade u takvom procesu time ne griješe što rade i nedjeljom; drugo je pitanje koliko ispunjavaju svoju obvezu za sudjelovanje na nedjeljnom ili blagdanskom euharistijskom slavlju - ako im je sudjelovanje na tom slavlju objektivno moguće, onda griješe ako ipak u njemu ne sudjeluju, a ako im objektivno nije moguće sudjelovanje, onda ne griješe.
Dan Gospodnji mora se razlikovati po djelatnostima od ostalih dana (osim opravdan rad zbog 'nužde ljubavi'; tu ne spada nepotrebna kupovina i prodaja, učenje nedjeljom i zapovjedanim blagdanom bez neke velike potrebe, pranje i sušenje rublja, gradnja itd...) i on treba biti posvećen Bogu; to je dan molitve, radosti, obiteljskog života, dan za bližnje, dan odmora duše i tijela. Ono, dakle, što radim od ponedjeljka do subote, neću raditi u nedjelju, ako je to težak posao...
- Ucjenjivački odnos pojedinih poslodavaca prema uposlenicima? (tamo gdje zakonodavne institucije i institucije političke moći omogućuju ugrožavanje ljudskih i radničkih prava, Crkvu obvezuje njezin socijalni nauk na duh solidarnosti s obespravljenima te na podizanje svoga glasa za demokratskim sredstvima zaštite ljudskih prava, uime onih koji su ušutkani zahtjevima kapitalističkog sustava i globalističkog gospodarskog tržišta); naređivanje obavljanja teških poslova drugim osobama (bez neke velike potrebe ili 'nužde ljubavi') - koliko puta, kolikom broju osoba?; samoinicijativno traženje rada na Dan Gospodnji radi veće plaće i sl.?
Događa se da zakonske odredbe omogućuju bezakonje, zloporabe i nepravdu prema zaposlenima koji su prisiljeni raditi nedjeljom, osobito tamo gdje taj rad nije opravdan nuždom ljubavi. Takvim kršenjem osnovnih ljudskih prava, prava brojnim radnicima dovedena su na razinu neo-eksploatatorskog sustava: mnogi rade sedam dana tjedno (nemaju ni jedan slobodan dan), a tako je i s državnim blagdanima - premda im to zakon o radu formalno jamči; velika većina radnika za rad nedjeljom i blagdanima, kao i za prekovremeni rad, nije uopće plaćena, a uz to su im osnovne plaće često besramno niske; mnogi poslodavci protuzakonito upošljavaju radnike na određeno vrijeme, čime su ovi dodatno obespravljeni i oštećeni, dok to poslodavcima omogućuje svekolike manipulacije; mnogi i nedjeljom i državnim blagdanima rade puno radno vrijeme pa čak i prekovremeno; neki segmenti robno-uslužnih djelatnosti, radi galopirajuće profitne lakomosti, nepoštedne konkurencije, rade tri smjene dnevno svih sedam dana u tjednu i to tako da su radnici obvezni na tzv. pripravnost kod kuće, inače gube radno mjesto. Djelatnici su prisiljeni pristati na neljudske radne uvjete, jer se često nalaze pod pritiskom izravne ucjene otkazom ili podliježu opće proširenim strahom od gubitka radnog mjesta. Takvom praksom izravno su ugroženi pojedinci i njihove obitelji... U mnogim uslužnim djelatnostima, službama i trgovačkim lancima, većinom rade žene-majke, pa ih prekovremeni rad i rad nedjeljom i blagdanom posebno ugrožava. Vjernicima koji rade nedjeljom uskraćena je mogućnost ispunjenja njihovih vjerničkih potreba i obaveza. Osim toga, tzv. nedjeljnim 'obiteljskim šopingom' stvara se samo privid obiteljskog zajedništva, a otupljuje duh društvene solidarnosti; nedjeljnom kupovinom nisu ugroženi samo trgovci, već i kupci (građanina se, a da toga nije svjestan, pretvara u kotačić industrijskog društva u kojemu je uloga pojedinca svedena na tjednu proizvodnju i nedjeljnu potrošnju). Na taj se način svijest pojedinca sužava, oduzima mu se sloboda razvoja u cjelovitosti njegovih potreba (odmor duše i tijela, duhovne potrebe, obiteljski život, posjeta rodbini, osamljenima, siromašnima i bolesnima...). Napomenimo da je, npr., u 80% zemalja Europske unije rad trgovina nedjeljom i blagdanom izričito zabranjen (usp.: Glas koncila, br. 17/27. 04. 2003., str. 8)...
D) Neprimjereno ponašanje u crkvi i svetim mjestima
Prije ulaska u crkvu:
- brisanjem cipela na tepihu pred vratima crkve - tu se ostavljaju sve svjetovne misli; tu se oslobodi zemaljskih briga i uroni u smirujuću nadnaravnost...
- najprije pomirenje, a zatim kult. Bog ne prima štovanje onoga tko nije u miru sa svojim bližnjim: samo pomireni mogu služiti Bogu; ništa ne koristi molitva ako odnosi s ljudima nisu po Božjoj volji: Ako, dakle, prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s s bratom, a onda dođi i prinesi dar (Mt 5,23-24). Tko je kod drugoga nečim izazvao ljutnju - nekom verbalnom uvrjedom ili nepravdom - Isus od njega traži da to popravi, ispravi nepravdu, pomiri se. Dakle, ne samo da se ne srdimo, nego da i ne izazivamo srdžbu drugoga; vjernik ne smije doći pred oltar ako je nekome uskratio pozdrav ili riječ prijateljstva, jer onda ni sve njegove riječi na bogoslužju ništa ne vrijede - dok ne ode i izmiri se sa svima (u krajnjem slučaju, barem treba ultimativno odlučiti da će to što prije učiniti). Bogoslužje ne može započeti dok nisam izvršio pomirenje, tj. molio oproštenje onoga koga sam povrijedio. Bez obzira tko je kriv - inače će, jao, teško odgovarati Vječnome Sucu... Pomirenje ima prednost pred svakim obrednim činom. To je ta 'nova pravednost'...
- dakle, nemojte prinositi na oltar dar prije nego ste se pomirili s bratom ili sestrom. kaže Gospodin - a jesam li?; jesam li, uvijek, prije odlaska na Misu, a osobito prije Pričesti, oprostio onima koji su me uvrijedili i izmirio se s onima koje sam povrijedio?
- 'Male sitnice': Vanjsko ponašanje vjernika u crkvi
Crkva je kuća Božja i vrata nebeska. U njoj boravi sâm Isus Krist pod prilikama posvećenog Kruha. Zato je ona sveto mjesto. Nigdje nije potrebnija veća pristojnost i lijepo ponašanje nego pred Bogom. Svojim lijepim vladanjem pokazujemo koliko poštujemo Njega i cijenimo svoju vjeru.
Štovanje Gospodina izražavamo ne samo ustima (molitvom i pjesmom), nego i držanjem tijela i raznim pokretima. Na internetu se o tome mogu naći veoma korisni tekstovi raznih autora. Jer svećenik svašta vidi i doživi u crkvi - nešto od toga, ponešto i prerađeno, navest ćemo i mi ovdje...
Ulaz u crkvu
Pred crkvom se ne puši. Ako se Sv. Misa slavi na bogoslužnom prostoru na otvorenom, ne priliči i pogotovo nije umjesna nikakva prodaja niti pušenje na prostoru na kojemu se slavi Euharistija; ne puši se ni pred crkvom ili u blizini crkvenih vrata (jer dim ulazi i u crkvu), ne bacaju se niti opušci oko crkve...
Prije i poslije Sv. Mise ne piju se alkoholna pića.
Ne ostaj vani za vrijeme Sv. Mise, ne (o)staj na vratima crkve (osim ako je crkva prepuna).
Pred crkvom se možeš pozdraviti sa znancima, ali bez buke i dalje od crkvenih vrata; u crkvu se ulazi tiho i sabrano, prekida se svaki razgovor.
Još vani - obavezno se isključuje mobitel.
Zatvaraju se vrata za sobom, briše se obuća na ulazu, stavi se kišobran u za to previđene posude u predvorju - sve je to znak koliko držimo do svetosti crkve.
Ne pozdravlja se nikoga glasno u crkvi sa 'Hvaljen Isus i Marija' (došao si u Božju, a ne privatnu kuću, i dekoncentriraš i ometaš druge u molitvi i sabranosti; što misliš kad bi se ljudi na svaki pozdrav svakog dolazećeg vjernika morali okretati i prekidati svoju molitvu, npr. ovako: Zdravo, Marijo - 'Navijeke!', milosti puna - 'Uvijeke', Gospodin s tobom... - 'Vazda hvaljen!'...).
Ne ulazi u crkvu sa žvakaćom gumom ili bombonom u ustima (to je nepristojno!; uostalom, zubi se peru kalodontom i četkicom a ne žvakom); nije lijepo ni lijepiti žvaku ispod crkvenih klupa (prije ulaza u crkvu zamotaj je u papir ili celofan i odbaci u kantu za smeće ili stavi u džep).
Muškarac (i mladić, dječak) ulazeći u crkvu u znak poštovanja prema Bogu uvijek skida kapu ili šešir; žena (i djevojka, djevojčica) ne skida kapu ili šešir; za vrlo malenu djecu ovo pravilo ne važi); kad na ulazu uzimaš blagoslovljenu vodu, koja te podsjeća na tvoje krštenje, ne peri cijelu ruku u škropionici, ne prosipaj blagoslovljenu vodu uokolo (namoči samo vrhove kažiprsta i srednjeg prsta u blagoslovljenoj vodi i hodajući do svog mjesta, pravilno se prekriži: lijeva se ruka stavi na prsa, a otvorenom desnom taknemo se čela, prsiju, lijevog i desnog ramena; tko se ne zna pobožno i s poštovanjem prekrižiti /i pokleknuti/ pred živim i nazočnim Gospodinom Bogom, bolje je da ne izvodi nikakve nakazne figure!); pokloni se Isusu u svetohraništu polako i pobožno desnim koljenom do poda okrenut u smjeru svetohraništa (tamo gdje gori 'vječno svjetlo', tu je Isus!), izražavajući time vjeru u Isusovu trajnu nazočnost pod prilikama kruha; isto vrijedi i kod izlaska iz crkve (za razliku od klečanja, to je tzv. 'poklecanje' ili prigibanje koljena: čini se tako da, uz uspravno tijelo, uz petu lijeve noge desno koljeno dotakne tlo, a ruke vise slobodno uz tijelo ili se lijeva ruka drži na prsima /valja izbjegavati: da se taj poklon čini površno, da se koljeno samo malo prigne /kao na dvoru neka princeza pred nekom kraljicom/ i ne dotakne tla, izbjegavaj hvatanje za klupu /to si mogu dopustiti samo starije i bolesne osobe/, podupiranje rukama na lijevo koljeno/; poklecanje se čini pri ulasku i izlasku iz crkve pred Presvetim Sakramentom - ne čini to površno, već pravilno i gledajući u Svetohranište, pozdravljajući nazočnog Isusa; ne ostaj predugo tako klečeći na ulazu, da drugima ne smetaš i da si netko preko tvojih nogu još ne razbije nos); ako u crkvi nema Svetootajstva, tada se glavom duboko nakloni oltaru; u crkvi se popunjavaju klupe od oltara prema dnu crkve, pa ako je na Misi malo naroda, pođi više naprijed - osim ako si rastom viši, tada radije ostani malo otraga ili sa strane; u crkvi se ne trči, hoda se dostojanstveno; ne lupaj peticama hodajući po crkvi da sve zveči; ako si slučajno zakasnio na slavljenje Mise, ne marširaj preko crkve 'strojevim korakom', nego ostani otraga, pa kad bude zgodno (možda prije 1. čitanja), polako priđi i smjesti se; mnogi kada dođu u kupu, kleknu nekoliko trenutaka na oba koljena da bi pozdravili Isusa u Presvetom Sakramentu; u crkvi se sjedi pristojno, ne razvaljuje se kao doma u fotelji, ne naslanja se laktovima na koljena, ne stavlja se noga preko noge, ne dižu se noge na klecalo (ono je samo za klečenje!).
Prije Sv. Mise obavljaj svoje privatne pobožnosti (kao moljenje krunice, obilazak oltara /ne ostavljaj novce na oltarima!/, paljenje svijeće...) - nikako za vrijeme Sv. Mise.
Ne idi u sakristiju bez potrebe, osobito ne zadnji tren pred Misu.
Ne naručuj mnogo vezanih Misa - svećenik mora slaviti Misu i za druge i njihove nakane, a ne samo za tvoje.
Nemoj govoriti gotovo blasfemnu riječ da 'plaćaš Misu', 'to je moja Misa' (ni jedna tvoja lipa ne ide za Misu, nego za svećenika koji služi Misu ako mu ta Misa nije druga u danu), nego da je daruješ ili daješ prilog za Misu (Tko to može platiti žrtvu ljubavi Sina Božjega?! Niti ti niti itko na ovome svijetu; i znaj, ne postoji 'privatna' Misa).
U crkvi
Ako slučajno u crkvi susretneš nekog poznanika, tiho ga pozdravi (možda samo naklonom glave), razgovor ostavi za poslije Mise.
U crkvi nema posebno rezerviranih mjesta, osim kad su Krštenja, Vjenčanja, Prve Pričesti, Krizme i sl.; ipak poštuj starije koji su navikli na svoje mjesto.
Svojim položajem u klupi omogući drugima da mogu lagano ući. Zato radije idi u sredinu klupe. Diskretno pomozi osobito starijima, invalidima i ženama s malom djecom da se lako smjeste.
Svoje stvari smjesti tako da ne smetaju drugima, možda ispred sebe, nikako na mjesto do sebe ili na stolicu za sjedenje vjernika.
Ruke u crkvi drži sklopljene, ne spuštaj ih na trbuh, ružno je i kršćanski nepristojno stavljati ih otraga ili u džepove (ili u džepove jakne!) i držati ih prekrižene na prsima.
U crkvi se stoji uspravno, na obje noge; neprilično je stajati naslonjen leđima ili postrance na zid, stup ili ispovjedaonicu, a isto tako i stajati u polusjedećem stavu na ormariću za tisak i sl., kao i stajati naslonjen nogom na bilo što...
U crkvi se ništa ne jede (valjalo bi se suzdržati od uzimanja hrane i pića dok traje Misa /osim teški bolesnici/), u crkvi se ne šminka i ne češlja.
Kada ideš u crkvu, ne koristi (pre)jake parfeme, jer ono što se tebi sviđa, možda drugima nije ugodno (nekima može doći mučnina ili do povraćanja).
Kašlji u rupčić ili u lijevu ruku; ne kašlji bučno; čuvaj svoje ruke čistima, trebat će drugima pružiti mir; ako možeš pričekati, ne kašlji dok svećenik izgovara riječi, osobito ne za vrijeme Pretvorbe; nipošto ne kašlji nakon što si se pričestio (ako baš moraš, stavi rupčić na usta pa ga doma spali kao i druge nabožne predmete /zbog mogućeg komad//ić//a Sv. Hostije/ i zakopaj pepeo na čisto mjesto)...
Nepristojno je zijevati za vrijeme molitve ili propovijedi (i ne zijevaj glasno)...
Ako ti nije baš nužno, ne maši lepezom ili knjižicom.
Ne okreći se i ne gledaj naokolo tko je ušao, kako se tko obukao, ne bulji ni u koga.
Ako nekoga moraš na nešto upozoriti, učini to tiho i neprimjetno; djecu upozori na mir s prstom na ustima, bez 'psikanja' kao zmija.
Lijepo je djecu od malih nogu navikavati na sudjelovanje u Sv. Misi; oni još ne razumiju što se to događa, znaju biti nemirni i plakati; veoma je važno djetetu još kod kuće strpljivo objašnjavati kakvo ponašanje je prikladno u crkvi, što se smije, a što ne (to je nešto što se ne postiže prijetnjom prije ulaska u crkvu, nego usađivanjem takvog stava tijekom zajedničke molitve kod kuće kao i cjelokupnim kućnim ozračjem); manja djeca obavezno moraju biti uz starije svo vrijeme - ona nikako ne bi smjela sama trčati i galamiti po crkvi za vrijeme Sv. Mise, posebno ne ispred oltara, a roditelji se pri tom prave kao da to nije njihovo dijete; ako nije moguće dijete smiriti, nije grijeh izaći na par minuta van ili barem u predvorje kako bi se dijete smirilo pa se onda vratiti (kao u Africi); ukoliko znate da vam je dijete nemirno - budite blizu nekog izlaza da možete u slučaju potrebe lagano izaći; dobro je da roditelji malu djecu drže u naručju.
Ako se u crkvi nešto snima, ne gledaj u kameru i ne smiješi joj se; ako želiš snimati ili fotografirati za vrijeme Mise, moraš imati dopuštenje od župnika, a onda učini to s velikom pažnjom, ne ometaj obred, ne idi oko oltara...
Ako osjetiš slabost, sjedi na vrijeme (pogotovo ako si bolestan i bilo kako nemoćan, ne ustručavaj se stalno sjediti).
Ne moli niti pjevaj preglasno, ali ni odveć tiho da ni sebe ne čuješ; u liturgijskim odgovorima na molitvu svećenika (I s duhom tvojim, Amen, Imamo kod Gospodina, Dostojno je i pravedno...), ne oteži vokale 'od Vardara pa do Triglava'...
Ne počinji molitvu ili pjesmu prije drugih, niti oteži poslije sviju; ako si došao iz neke druge crkvene zajednice, ne nameći svoj način moljenja i pjevanja, slušaj kako se tu moli i pjeva, pa ih slijedi...
Ne izgovaraj ono što pripada samo svećeniku (npr. 'U ime Oca...'; 'Dušo Kristova, posveti me'; kad svećenik na kraju Mise blagoslivlje narod, prekriži se, a ne govori U ime Oca..., nego samo na kraju reci Amen)...
Izbjegavaj privatne uzdahe.
Ako imaš upaljenu svijeću u rukama, drži je uspravno i pazi da ne kapa (sakristanka ima muku da to očisti); a kad je ugasiš, drži je ravno i malo počekaj da se ohladi.
Euharistijska molitva (kanon): kad svećenik položi obje ruke nad darove, onda klekni (ne prije!) na oba koljena (to je jedan od izraza najdublje poniznosti pred Bogom; samo se pred Bogom kleči!) i pri tome ostani uspravan (ne sjediti na petama, klečati na jednom koljenu i pri tome se laktovima nasloniti na koljeno ili izvoditi tijelom neke 'grimase'; to je jedini dio u kojemu se za vrijeme Sv. Mise kleči /klečanje kod izgovaranja ili pjevanja 'Jaganjče Božji' dodali su neki vjernici iz pobožnosti, ali to nije pravilo/); ukoliko nema dovoljno mjesta ili je neprikladno (bolest, tijesan prostor, blato, voda, prljavština), osoba nije dužna klečati, pa čak niti tijekom Pretvorbe; ako nikako ne možeš kleknuti (zbog bolesti ili ako imaš metlu u leđima), onda se duboko nakloni glavom, kad se ono svećenik dvaput poklanja.
Ne govori (nikako!) zajedno sa svećenikom riječi Posvete (Uzmite i jedite... Uzmite i pijte...).
Ne pružaj mir prije nego svećenik rekne Pružite mir... Prigodom davanja mira (to nije prilika za 'rukovanje s bližima i daljima' i prilika za dekoncentraciju prije Pričesti!), sačuvaj mir; daj mir samo onima koji su ti blizu, ne hodaj naokolo po cijeloj crkvi, tiho reci: Mir tebi, ili odgovori: I s duhom tvojim.
Ne žuri na Pričest; ne guraj se; primi Presveto Tijelo Kristovo onako kako su Ga apostoli primili iz ruku Gospodinovih; ako se pričešćuješ klečeći, ne trebaš činiti nikakve druge znakove vanjskog poštovanja ili neke privatne adoracije; ako se pričešćuješ stojeći, onda se prije Pričesti pokloni desnim koljenom do zemlje; to učini na vrijeme, tj. dok se pričešćuje onaj pred tobom; ako se ne uspiješ pokloniti, onda barem daj znak poštovanja Gospodinu naklonom glave, ali to učini malo prije nego ti svećenik rekne Tijelo Kristovo; ne zaboravi jasno i glasno reći Amen (opet ne tako glasno da preplašiš sve oko sebe); ne zaboravi da svećenik Pričest stavlja na jezik, a ne na usne; dok primaš Gospodina u posvećenoj Hostiji, nemoj se valjati naprijed - nazad niti vrtjeti glavom, stoj mirno; (opaska: redoviti način pričešćivanja u našoj Crkvi je na usta - no oni koji se po indultu pričešćuju na ruku, neka pripaze da im ruke budu čiste i slobodne od drugih stvari /dijete u rukama, krunica, rupčić, štap, novčanik; skini rukavice ako ih nosiš.../); ne hvataj Hostiju u zraku kao kliještima, ne uzimaj je prije nego je svećenik položi na tvoj lijevi dlan; kod pričešćivanja, nikako ne pružaj ruku preko ramena ili glavâ drugih da bi se pričestio; sa Svetom Hostijom se ne okreći natrag, ne nosi je sa sobom u klupu, nego se pričesti tu pred svećenikom, da on vidi da si se ti pričestio (jer je moguće i svetogrđe protiv Euharistije, ZKP kan. 1367: Tko baci posvećene čestice ili ih u svetogrdnu svrhu uzme ili drži upada u izopćenje unaprijed izrečeno, pridržano Apostolskoj Stolici); dobro pogledaj da nije koja čestica Hostije ostala na dlanu ili među prstima (to gotovo nitko ne čini, pa se baca i gazi TIJELO KRISTOVO, sâm Gospodin Bog!; s obzirom na ono što se radi i kako se pričešćuje, na TV-prijenosima misnih slavlja često ne mogu gledati podjeljivanja Sv. Pričesti, osobito na velikim slavljima!), pa i nju stavi u usta (nauka Crkve je da i u najmanjem dijelu Hostije jest cijeli uskrsli Gospodin!); kad se vraćaš s Pričesti, pripazi da se ne sudaraš s drugima, ne sijeci put onome koji prilazi; ne čini znak križa ni prije ni poslije Pričesti; i ne poklanjaj se poslije Pričesti, nego, noseći Gospodina Boga u svome srcu, idi ravno na svoje mjesto, ne zvjerkaj tada okolo po crkvi ne znajući što bi radio, nego se klanjaj duboko i zahvaljuj svome Gospodinu (ovo su tvoji najsvetiji trenuci sjedinjenja s Bogom).
Nemoj izlaziti iz crkve dok svećenik s pratnjom ne uđe u sakristiju; dapače, dobro je da još neko vrijeme ostaneš u crkvi, u osobnoj molitvi i zahvaljivanju.
Ostavi svoje mjesto uredno: pogledaj naokolo pa poravnaj klecalo, stavi na mjesto knjižicu, podigni papire... (ne ostavljaj rupčiće od brisanja nosa po podu...).
Na izlazu iz klupe pokloni se desnim koljenom do zemlje Isusu u Svetohraništu; ne klanjaj se opet kod crkvenih vrata; ne uzimaj blagoslovljenu vodu na izlazu - to se čini samo na ulazu...
dakle:
- odlazak nepomiren (bez oproštenja) na Sv. Misu, pa čak i na Pričest - koliko puta?
- zakašnjavanje na Sv. Misu (u crkvu se dolazi na vrijeme i ostaje sve do blagoslova na kraju; u crkvu se ne dolazi kad već Misa počinje /dolazi se barem 10-ak minuta prije Sv. Mise, ali i ranije, osobito ako imaš neku posebnu liturgijsku službu/; nemarnim kašnjenjem se omalovažava službu Božju i ometa ostale vjernike).
Tko dođe iza Čitanjâ (trenutak kada Bog govori), osobito iza Prikazanja (kada slijedi Pretvorba, najsvetiji dio Sv. Mise) ili ode prije Pričesti (gozba, vrhunac sjedinjenja zajednice s uskrslim Kristom), nije ispunio svoju vjersku dužnost = teški grijeh i sablazan za druge!; to vrijedi i za one, koji se za vrijeme Mise isključuju iz zajedništva Crkve koja slavi Euharistiju (ostaju izvan ili 'oko crkve' pričajući ili pušeći; mnoštvo vjernika bijaše jedno srce i jedna duša, Dj 4,32);
- iskazao ne-štovanje Gospodina u crkvi izražavanjem ustima (molitvom i pjesmom) ili vanjskim ponašanjem (držanjem tijela i raznim pokretima; v. gore: 'Vanjsko ponašanje vjernika u crkvi') - navedi na koji način?,
posebno:
nemar u dolaženju prije početka službe Božje, zadržavanje pred crkvom do samog početka Mise, umjesto da se pripravim u crkvi za susret sa živim Gospodinom? razgovaranje u crkvi (razgovara se samo s Gospodinom)?
dolazak u crkvu neprikladno odjeven/a (javna sablazan i bliža grješna prigoda za druge i to na svetom prostoru, dakle, i svetogrđe!) - koliko ljudi tako sablaznio/la?
I svojim odijevanjem iskazujemo štovanje Bogu.
Vulgarno odijevanje, koje izaziva požudu radi nedoličnog (preuskog, prozirnog, prekratkog) odijevanja, umjesto onako kako zaslužuje Sveta Žrtva. Što se tiče odjeće i obuće - i tu vrijede osnove pristojna ponašanja: nije dolično ulaziti u crkvu i drugi bogoslužni prostor nedolično odjeven - u kratkim i utegnutim suknjama ili hlačama, razotkrivenih ramena ili prsa ili leđa (kako je svećeniku tek neugodno ako zbog toga mora uskratiti Pričest!)... Ne priliči u crkvu ulaziti niti u natikačama, šlapama, klompama, japankama...
rastresenost, nečuvanje mira i sabranosti i za sebe i za druge ('silentio') kako se ne bi ometala molitva onih koji su u crkvi?
dosadno mi je na Sv. Misi, gledam na sat (kad gledaš u vječnost, ne gledaj u kronometar!), nemarno i nezainteresirano sudjelovanje?
ne odgovaram naglas i s dužnim poštovanjem na molitvene zazive svećenika?
pospan sam u crkvi, ali čim Misa završi, odmah sam budan?; često spavam za vrijeme propovijedi (propovijed mi je vrijeme za nadoknađivanje sna)?
na kraju Mise izlazim prije nego što je svećenik napustio oltar (ili čak ranije); nakon Mise kritiziram ono što sam vidio ili čuo?
ne trudim se sudjelovati na Sv. Misi tijekom tjedna?
zanemarivanje drugih liturgijskih službi osim Mise (časoslov, krunica, križni put, klanjanje itd.)?
ulaženje ponekad u crkvu iz običaja - a da se tamo i ne klanjam?
rijetko ili nikada ne posjetim Presveti Sakrament, čak ni kad prolazim pored crkve?
- grješno zabavljanje na svete dane ili na proštenju?
- izbjegavanje dolaska na Sv. Misu sa svojom obitelji, rodbinom?; članove obitelji (i druge) sam slao u crkvu, a sâm nisam odlazio?; maltretirao članove obitelji koji idu u crkvu?; djecu ili članove obitelji dovozio sam do pred crkvu, a sâm nisam ulazio u crkvu ili sam ih čekao u kafiću ili ih zvao mobitelom u vrijeme kada sam ja mislio da bi Misa trebala završiti...?
- neodržavanje 'euharistijskog posta' (jedan sat prije Pričesti ne jesti tvrde hrane i ne piti ništa osim prirodne vode ili lijeka /izuzetak su osobe poodmakle dobi i bolesnici; tu spadaju i oni koji za vrijeme Sv. Mise žvaču žvakaću gumu ili bombon - koliko neobdržavanja?
- svetogrdna Pričest - koliko?; pričešćujem se rijetko i nesvjestan milosti?; nakon svojih Pričesti ne mogu se sabrati u dubokoj zahvalnosti?; tijekom dana, ne razmišljam o svojoj jutarnjoj Pričesti da sačuvam i umnažam njene plodove?; ne vjerujem dovoljno u stvarnu Božju nazočnost u Svetohraništu, Svetoj Hostiji, Riječi Božjoj...?
- kada prođem cestom ispred crkve, ne pozdravim Gospodina koji je u Svetohraništu ni znakom križa, ni skidanjem kape ni nekim pobožnim uzdahom ili pozdravom ili molitvom?
- olako kritiziram ljude koji idu u crkvu, na Sv. Pričest, pod izgovorom da nisu bolji od drugih?
- nesudjelovanje u plemenitosti i darežljivosti za potrebe Crkve?; škrtarenje u davanju svog doprinosa za crkvene ustanove, župnu crkvu, sjemenište, siromahe...?
- u određene dane održavanje posta i nemrsa - koliko propusta?
Post (Čista Srijeda i Veliki Petak: obvezuje od navršene 18. do započete 60. god. života /osim radnike teških fizičkih poslova i teške bolesnike/).
Nemrs (u sve petke: od navršene 14. god. do kraja života; izvan Korizme, može se zamijeniti karitativnim djelima, drugim odricanjem /od pića, pušenja, zabave…/ ili vježbama pobožnosti /molitva, čitanje Sv. Pisma…/);
- odlaženje u Korizmi na javne (raskalašene) zabave i plesove?
- minimiziranje vjere (činim samo ono što je propisano i ništa više od toga)?
- Dodatak:
Ako si već bio na jednoj Misi i pričestio se, možeš se, premda to nije nužno, tog istog dana ponovno pričestiti (ali ne trčati s Mise na Misu radi toga; možeš se pričestiti, npr. ujutro i navečer). Samo to mora biti na Sv. Misi u kojoj u potpunosti sudjeluješ.
Tko se može pričestiti? Postoje određeni uvjeti, unutarnji i vanjski.
Unutarnji: da smo izmireni s Bogom, da nemamo teškog grijeha na duši (ako imaš nedoumica o svojoj posljednjoj Ispovijedi, ili čekaš termin za 'životnu' Ispovijed - pripazi s primanjem Sv. Pričesti!), da doista vjerujem u stvarnu i istinsku nazočnost Gospodinovu u posvećenoj Hostiji koju primam...
Izvanjski: poštivanje euharistijskog-pričesnog posta, sudjelovanje na cijeloj Sv. Misi...
Tko dođe iza Čitanjâ ili na pola Mise - ne smije na Sv. Pričest (jer stolu Tijela Kristova može pristupiti samo onaj tko se je pričestio na stolu Riječi Božje!; jer za blagovanje Riječi sakramenta, pripravan je samo onaj tko se je prije nahranio tijelom Pisma /Origen/). Ako propustiš Riječ Božju u svetim čitanjima, uzalud je dalje ostati u crkvi... Tu spadaju i oni koji su neprestano pričali za vrijeme Sv. Mise ili neprestano koristili mobitel...
- ukratko, tko može primiti Sv. Pričest? Onaj koji doista vjeruje u stvarnu i istinsku nazočnost Gospodinovu u posvećenoj Hostiji. Obdržava euharistijski post. Sudjeluje na cijeloj Sv. Misi. Onaj koji nema teškoga grijeha na duši. Onaj koji ne živi u stanju trajnoga smrtnog grijeha (katolici koji iz raznih razloga žive nevjenčano ili zajedno prije braka ili samo u civilnom 'braku'; žene koje imaju ugrađenu spiralu (i muževi tih žena! - i žena i muž su ekskomunicirani iz Crkve zbog pobačaja na 'tekućoj traci' po spirali, sve dok ne uklone trajnost toga stanja). Oni koji nisu izopćeni iz Crkve (zbog neispovjeđenog pobačaja, otpada od vjere, inicijacije u reiki...). Oni koji tvrdokorno ustraju u očitom teškom grijehu (ZKP, kan 915).
Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije (1 Kor 11,28).
Sveti Ivan Zlatousti opominjao je vjernike: I ja dižem glas, vapim, molim i zaklinjem da se ovom svetom Stolu ne primičemo okaljanom i iskvarenom savješću. Takvo približavanje, uistinu, neće se moći nazvati pričest, makar tisuću puta dotaknuli Gospodinovo tijelo, nego osuda, muka i uvećanje kazni (Homilije o Izaiji 6, 3, u: PG 56,139).
Katekizam Katoličke Crkve (br. 1385; usp.: Zakonik kanonskog prava, kan. 916): Tko je, dakle, svjestan teškoga grijeha, treba prije nego pristupi Pričesti pristupiti sakramentu Pomirenja.
Ivan Pavao II: Želim stoga ponoviti da vrijedi i da će u Crkvi uvijek vrijediti norma kojom je Tridentski koncil konkretizirao strogu opomenu apostola Pavla ustvrđujući da u pogledu dostojna primanja Euharistije "mora prethoditi ispovijest grijeha, kad je netko svjestan smrtnoga grijeha (Govor članovima Svete apostolske penitencijarije te penitencijarima rimskih patrijarhalnih bazilika, 30. siječnja 1981.; usp. Conc. Ecum. Tridentino, Zasj. XIII, Decretum de ss. Eucharistia, cap. 7 et can. 11).
- Do kad se mogu pričešćivati nakon Sv. Ispovijedi? Sve dotle dok ne počinim neki teški grijeh (npr. ne odem li neopravdano samo na jednu nedjeljnu Sv. Misu, to je teški grijeh i ne smijem bez prethodne Ispovijedi na Sv. Pričest)...
Post je objavljen 12.04.2021. u 12:09 sati.