...auspuh običnog purgera... Silence in the face of evil is itself evil.
God will not hold us guiltless.
Not to speak is to speak.
Not to act is to act.
( Dietrich Bonhoeffer )
generacija: rokenrol, 1954.
karakter: strijelac-jedinac
status: ah, oženjen
političko uvjerenje: ANTIFAŠIST
...kako su ono zvali Austro-Ugarsku????...
ne voli: vidi postove i komentare
voli: vidi postove i komentare
Like a bird on the wire,
like a drunk in a midnight choir
I have tried in my way to be free.
Like a worm on a hook,
like a knight from some old fashioned book
I have saved all my ribbons for thee.
If I, if I have been unkind,
I hope that you can just let it go by.
If I, if I have been untrue
I hope you know it was never to you.
Like a baby, stillborn,
like a beast with his horn
I have torn everyone who reached out for me.
But I swear by this song
and by all that I have done wrong
I will make it all up to thee.
I saw a beggar leaning on his wooden crutch,
he said to me, "You must not ask for so much."
And a pretty woman leaning in her darkened door,
she cried to me, "Hey, why not ask for more?"
Oh like a bird on the wire,
like a drunk in a midnight choir
I have tried in my way to be free.
( Leonard Cohen )
"When did I realize I was God? Well, I was praying and I suddenly realized I was talking to myself."
Peter O'Toole.
"The problem with the world is that everyone is a few drinks behind."
Humprey Bogart.
...te tri stvari su sasvim dovoljne pažljivijem promatraču da ustanovi u kojoj je fazi neka veza i tko je u toj vezi malo više "zagrijan". Kad neka veza počinje, bez obzira tko ih pripremao, jaja na oko su savršena, žutanjci se ne dodiruju, simetrično su raspoređeni na tavi, bjelanjak je gotovo snježno bijeli, obrubljen smeđim, nezagorenim, hrskavim simetričnim vjenčićem koji izbliza nalikuje na čipku. Transfer čitavog kulinarsko-optičkog savršenstva na tanjur odvija se besprijekorno. Pazi se da ni kap ulja ne završi u tanjuru koji biva savršeno simetrično ispunjen obrokom, a ako bjelanjak kod delikatne operacije prebacivanja na tanjur slučajno napukne, diskretno se prže nova jaja...
...prilog, paradajz, isjeckan je na savršeno jednake kriške, niti predebele a nikako pretanke, da ih se lakoćom može napiknuti vilicom. Na tanjuriću dolazi serviran ili kružno ili "u liniji", ali u svakom slučaju složen pravilno i simetrično. Posoljen je, naravno, savršeno. Gotovo da je kreatorica ili kreator, stavljala ili stavljao, zrno po zrno soli na svaku krišku, pažljivo ga prekrivajući...
...Jaja na oko i paradajz, je uglavnom tipičan jutarnji obrok novog para koji je prvi puta negdje zajedno. To možemo smatrat "unisex obrokom". Svaki normalan muškarac i svaka žena to znaju pripremiti, osim ako on nije strelac-jedinac kome u sazvježđu piše da će uvijek postojati netko tko će mu kuhati pa se ne mora tom vještinom zamarati u životu.
Bilo kako bilo, tako izgledaju servirana jaja sa paradajzom po prvi put, savršena, raj za oko i za nepce, bez obzira tko ih je pripremao...
...Kako veza odmiče, normalno je da jedinke koje čine par, bivaju različito "zagrijane". Jaja na oko su nepogrešiv pokazatelj pravog stanja. Prvo dolaze sa rubom koji je mjestimično zagorio, na tanjuru nisu "u komadu" nego bjelanjak biva ispucan, a žutanjci sljepljeni. Paradajz sa druge strane, biva izrezan na sve krupnije i krupnije kriške, pojedine nesoljene a druge logično, presoljene. Ako jedinke u paru naizmjenično pripremaju taj, uobičajno jednostavni jutarnji obrok, vizualna razlika nepogrešivo otkriva stanje veze, a u svakoj vezi, jedno ipak voli više...
... Onog dana, kad na tanjuru nenadano i nenajavljeno, dobijete kajganu, paradajz narezan na četri dijela i sol sa strane, u "oriđiđi" dućanskom pakiranju, vrijeme je da odete - tu nema greške ni diskusije!
...Kava "s dušom", je pak sasvim druga kategorja. To čovjek, ili ima, ili nema u sebi. Pripremanje kave "s dušom" specijalnost je istinskih šmekera, uglavnom muškaraca, koji znalački cijene detalje u životu. Recept za pripremanje takvog mitskog napitka je nemoguće napisati a vještina njezinog pripremanja se ne može naučiti. Savršen tajming skidanja đezvice sa tek uzavrelom vodom, vještina sipanja i miješanja kave da bi se na vrhu dobio bogati, nijansirani smeđi šlag, specifičan miris, urođena je suptilna vještina, uglavnom u muškaraca. To se naziva "kava s dušom" koju je nemoguće replicirati. Kao što rekoh, to uglavnom mogu samo muškarci a ženski nivo je " tri u jedan" vrećica, šalica s vodom i mikrovalna pećnica, te razne varijante na temu nesica i slične produkte bolesnog zapadnokapitalističkug mozga. Navodno neškodljivo, koja demagogija, bljak...
Za uživanje u kavi "s dušom" i nije nužno potrebno društvo. Inzistiranje stvoritelja da taj ritual s nekim podijeli je vrlo indikativno, ali isto tako i postepeni prelazak na čisto individualno uživanje u tom istinski emocionalno pripravljenom napitku...
I tak, sve se može vidjeti, samo treba znati gledati...:))))))
...Ma tko to kaže da kod nas nema reda i zakona! Najnovija policijska operacija, popularno zvana " index", nakon prošlih maestra, Šimića i slično, dokazuje da i te kako ima reda! Vladajući su odlučni stati na kraj "mangupima" koji žuljaju lovu u sivoj ekonomiji. Reda mora biti...
...Ne možeš muljati lovu a da pošteno, kao što je već i red u svakoj banana republici, ne daš " caru carevo ". Ak već muljaš, red je da i šušneš neku pinku "caru" u škrablicu. Eto, ljudi "žuljaju i muljaju" po brodogradilištima, šljunku za ceste, betonu za građevine i općenito sve što financira država, grad ili javna poduzeća. Ali svi uredno bar ubace pinku u glavnu partijsku škrablicu svih škrablica i nitko ih ne dira. Ak ih netko slučajno negdje i spomene, kao npr. u nekom perifernom "Novom Listu", sve se brzo smiri i sve pokrije mulj, mahovina i šaš. Glupa raja tak i onak ne kuži velke brojke, kaj oni znaju kolko je to milijun, deset milijuna ili milijarda kuna. Nikad to nisu vidli i to u njihovim glavama ima isti status kao i vanzemaljci. Priča se al nitko nije vidio gomilu. Njihov nivo je da rastežu pokoju tisućicu iz mjeseca u mjesec, a sa popularnošću raznih "plastika" neki ne vide keš mjesecima. I nitko neće zamijetiti da tri naplatne kućice koštaju ko urbana vila na Tuškancu, da betoniranje stajališta za vlak od stotinjak kvadrata u nekoj selendri košta ko pedesetak prosječnih podruma u prosječnoj obiteljskoj kući a lift za invalida domovinskog rata u dvoetažnom stanu napravljenom o "državni trošak" gotovo kao i taj stan. Da ne spominjem akciju "stadion" u Maksimiru. Reda biti mora, muljaj, žuljaj, al nemoj bit sebičan, ubaci malo u škrablicu da se svi mogu fino raskomotit. Tko kaže da nema love, ima love ko kenje, uostalom, gdi se medo valja uvijek ostane nešto dlaka...
...I sad puk ima novu temu za uzaludno živciranje, troškovi političara. Pa ti zbilja nemaju srama. Onaj Banac i Letica čvrsto vjeruju da njihov doprinos uspješnosti funkcioniranja ove države vrijedi svaku lipu koju su potrošili sa gomile bešćutno otete love marljivih i vrijednih građana ove zemlje. Gledam, slušam i čitam izjave i ne mogu vjerovati da čujem ono što čujem. Bora Čorba je zbilja imal pravo sa onom svojom " za ideale ginu budale ", kad samo pomislim da sam za ovo nadobudno držao glavu na panju...
...bljuje mi se...
& btw. Gospoda sa sveučilišta se bune na medijski tretman. Ma nemoj, a mirno su promatrali kako im nekoliko gramzljivaca baca dignitet struke u blato. Kažem mirno, jer nije istina i ne mogu se branit da nisu znali. Na bilo kojem poslu kolega od kolege ništa ne može sakriti. Svaki o svakom uglavnom sve zna, koliko je tko stručan, koliko vrijedi i nadasve što radi. Pa tjedno više provode vrijeme jedni sa drugima nego sa svojim porodicama...