...šok za sistem...

Broj "samica" je, generalno gledajući, u porastu. Za dokaz te tvrdnje, nije niti potrebno nešto detaljno zavirivati u surove statističke podatke. Dovoljno je površno preletjeti novine, naročito ženske ili se jednostavno ulogirati na neku društvenu mrežu. Zajednički nazivnik svih njihovih "kuknjava", mogao bi se sažeti u konstataciji da, jadne, ne mogu pronaći "srodnu dušu", da stalno krivo izabiru partnere ...

One koje se još nisu udavale, prepričavaju svoje "samo što nisam" veze, u trnovitoj potrazi za "pravim". Rastavljene razglabaju o tmastoj instituciji braka koji ih je gušio. Uglavnom, sve isti klišeji. Dovoljno je samo preletjeti tekstove okom i već je sve jesno...

I onda, jednom, u trenutku očaja ili teške depresije, kad se po desettisucaiprvi put probude u praznom krevetu, dođu na briljantnu ideju da pošalju upit, glede svog problema, nekom ženskom časopisu. Tamo, naravno, dobivaju dubokoumni odgovor neke profesionalne sveznalice, eksperta za veze koja se btw. nekoliko puta rastajala, osobe koja doma nema "ni kućeta ni mačeta", pa čak ni biljku (eventualno plastičnu) - a kamoli muškarca, ili je jednostavno - lezba ...

Slična šema vrijedi i za kave ili slična druženja. U pravilu, sugovornice su u istoj kenji, sa istim problemima. Jedino što im uspjeva, jest da se nadopunjuju u sarkazmu, dijele rupčeke za plakanje i rade promet birtiji u ovoj crnoj recesiji ...

Praktično riješenje postavljene problematike se ne nadzire, polako se mire slikom da budu u "zrelim" godinama okolo hodale s mačkama i pesima, sa svakakvim čudnim šeširićima na glavi, postavljajuci si pitanje - gdje je greška? Istovremeno, poznati ženski jal, budeći se, počet će postavljati neka zatomnjena pitanja. Kak to njih dva mogu bit skupa? Kaj ona vidi u onom kretenu sve ove godine? Kak on, tak feš, može biti s tom neuglednom glupačom?

Analiza, samoanaliza, samopsihoanaliza, postaje trnovitija i bezobzirnija u usamljenim besanim večerima, ali uzrok problema se ne nadzire ...

Prvo i osnovno - lažu vas!

Pumpaju vas u svim sredstvima javnog obraćanja, jeftinim ljubićima, da tražite sličnog! Vi, naravno, indokrtinirani, postavljate to pravilo kao osnovni kriterij. Navodno, morate imati isti gastronomski, muzički, umjetnički ukus. Morali bi se isto kužiti u iste stvari, završavati jedno drugom rečenice, sinhrono razmišljati, voljeti iste poze u krevetu ...

Ma nemoj! Mora da je jako zabavno živjeti sa sobom u špiglu, navodno. Ako vam se i dogodi takva veza, ubrzo ustanovite da vas "guši", da vam veza postaje teška i pomalo naporna. Nakon nekog vremena, sukladnost više i nije tako zabavna. Voljeli biste imati malo vremena za sebe, ali nema šanse, vaš partner je stalno tu da vam "pomogne". I živite život "u kutiji". Možda i naslućujete da postoji svijet i izvan "kutije", ali vam nikako ne dopire do mozga da ste se, u stvari, izborom osudili na kolotečinu. Prekidate vezu i tržite nekog još srodnijeg - za popizdit!

Prvo pravilo magnetizma, fizika u osmogodišnjoj školi, vas uči da se plus i minus, različitost, privlače! Samo različitost mišljenja može iznjedriti napredak. Ako dvoje misle isto, nema nikakvog pomaka. Osuđeni ste na intelektualnu i afektivnu klopku života u "kutiji", ne razumjevši temeljnu zabludu. Jedino, što bi vam, možda, trebalo biti na približnom nivou, jest ono što popularno nazivamo općom kulturom. To vas postavlja u poziciju ravnopravnih sudionika u razgovoru, s ujednačenom "težinom" izgovorenih argumenata.

I to je to, sve ostalo je duda varalica ...

ps. Post je napisan za blogersku "Round Robin" zanimaciju, a inspiriran stvarnom diskusijom na nedavnom blogerskom derneku...:)

...Prosječni stanovnik RH ne zna baš puno o američkim izborima. Po pisanju domaćih medija, postoji samo Obama koji je supermen, reformator Amerike, crnac, te prema difoltu američki Robin Hood za 21. stoljeće. Protukandidat, Willard Mitt Romney, jedva da se i spominje. Ako se i spominje, onda je to onako, usput, u kontekstu nekakvog bezveznjaka ili makar totalnog marginalca, tamo neke rigidne Republikanske stranke. Ukratko, periferni laufer...

...I onda je te domaće novinarčiće "sveznalice", dok su jutros još krmeljavi zbunjeno piljili u svoje laptopiće, nemilosrdno iz ekrana nokautirala nevjerojatna vijest! Prvu predsjedničku debatu - dobio je Romney!!! U nevjerici su promatrali rezultate anketa: 65% za Romneya a 25% za Obamu! Bunovno i panično, uguglali su zadnju kartu. Komentar Chris Matthews-a, "legende" MSNBC-a, čovjeka koji bi vjerojatno sklepao odu radosti da mu se Obama posere u cipelu. Kada su čuli i tog lika kako rezignirano govori kako je Romney "pomeo pod" sa Obamom i to na temu unutarnje politike i ekonomije, njihov svijet se srušio. U šoku su bili cijeli dan. Niti na jednom portalu nije bilo ni trc. Vjerojatno su se zopili od šoka i užasa...

...Pa ipak, jedan se večeras malo pritreznio, ali ne sasvim dovoljno. Jer, zamislite, lik je na Indexu.hr, mojem nezaobilaznom prtalu, napisao sljedeće: Romney je Obamu "razbio" lažima! Pa dalje elaborira svoj naslov "činjenicama":

"Jedna takva je, primjerice, tvrdnja da se deficit u Obaminom mandatu povećao za duplo. Prava je istina da se deficit, s obzirom na 2009. godinu, smanjio za 300 milijardi dolara..." napiše on - i ostade mamuran...

Dragi Petre, ne znam koju literaturu ti guglaš, znaš li uopće čitati engleski jezik, ali ako imaš problema, zamoli nekog da ti ovo prevede:

...Under Obama's watch, the U.S. has added nearly $5 trillion in new debt over the course of about three-and-a-half years - a single term - while Bush's debt was spread out over two terms, making Obama's the largest accumulation of new debt over the shortest amount of time in the history of the country. Moreover, this year's budget adds another $1.1 trillion, making it the fourth year in a row the government has run a $1 trillion-plus deficit.

Learn more: http://www.naturalnews.com/037013_Obama_deficits_government_spending.html#ixzz28MZKdw7d

...Dragi čitatelji ovog posta, zbilja sam umoran, na nogama sam od 6 vjutro i ovaj post ću nastaviti, nadopuniti sutra. Nastavak će biti edukativan i naravno - subjektivan, kakav je i dobri duh ovog bloga. Jedino je sigurno, da ćete u ovom postu zasigurno biti puno objektivnije informirani od onoga što vam zbljuju domaći plačeni ubojice perom...sorry, do sutra...:))

...Ok, idemo dalje...
Amerika na predsjedničkim izborima bira između predstavnika Republikanske stranke i Demokratske stranke, točno? Pa, baš i ne! Istina je da u SAD postoje:
A - Republikanci
B - Demokrati
Ali ima još i to je ono bitno. Naime, postoje još i:
C - Libertarijanci ( Libertarians )
D - Progresivci ( Progressives )

Libertarijanci su uglavnom pripadnici Republikanaca, Tea Party-a, ali ima i pripadnika Demokratske stranke koji su skloni libertarijanskim načelima.
Progresivci su večinom Demokrati ali isto tako ima i Republikanaca kojima su bliske progresivističke ideje.
U kratko, situacija nije baš crno-bijela. Bitno je znati, da je Obama sa cijelom svojim ekipom u Bijeloj kući Progresivac. Prema tome, jasno je da na jednoj strani imamo Progresivce.
Libertarijanci pak, nemaju baš kandidata po svom ukusu. Njihov prvi izbor bi im možda bio Ron Paul ( američka verzija poštovanog Vlade Gotovca, čovjeka neupitnih moralnih načela ), ali su kao frakcija Republikanaca "zaglavljeni" sa Romney-em i kao takvog će ga podržavati. Detaljnije bi više trebala znati Blenderica, nisam baš upućen u favorite "hard core" libertarijanaca.

E sad, koja je razlika među njima. Kratko i jasno, a štreberi neka surfaju po Wikipediji..

Libertarijanci vjeruju u mali i efikasni državni aparat, čija je zadaća da prvenstveno štiti građanske slobode i ljudska prava pojedinca, privatno vlasništvo, tržišnu utakmicu bez ograničavanja ili uplitanja države. Temeljna postavka jest, da je čovjek sposoban gospodariti sobom, tj. da mu država nema pravo određivati granice osobne slobode. Odličan opis Libertarijanskih principa nalazi se na Wikipediji, na hrvatskom jeziku ( http://hr.wikipedia.org/wiki/Libertarijanizam ).

Progresivci vjeruju u jak državni aparat. Mehanizam koji će biti upleten u sve vidove ljudskog društva te svojim regulatornim polugama vlasti, arbitrirati ili usmjeravati razvoj društva. Progresivci ne vjeruju da je čovjek sposoban upravljati sobom, smatraju da je dužnost države točno reguliranje granica osobne slobode. U svojoj krajnosti, smatraju čak i da je demokracija precijenjena. Da bi se demokratski izborni sustavi trebali limitirati jer plebs generalno, nije intelektualno sposoban izabrati pravo vodstvo. Ako vam to "vuče" na rigidni komunizam, fašizam ili bilo koji totalitarizam, niste daleko. Uostalom EU vam je čista progresivistička tvorevina, NWO! Na žalost, analiza progresivizma dostupna je na Wikipediji jedino na engleskom jeziku ( http://en.wikipedia.org/wiki/Progressivism ).

Kako su u toj priči pozicionirani Obama i pripadajući mu Progresivci? Kratko i jasno, Obama i njegovi su vojnici globalizma, provođenja tzv. Novog svjetskog poretka. Svaki američki predsjednik provodi politiku onih koji su mu dali novac za predizbornu kampanju. Tu ne treba imati nikakvih iluzija. Ne postoji nikakav individualizam izabranog predsjednika. Ako ponekad i izgleda da ga ima, to je samo površna PR kozmetika. Svi globalno relevantni američki mediji, CNN, ABC, NBC su u rukama progresivaca. Njihovim programima, informativnim i zabavnim, provodi se perfidna progresivistička kampanja bez pardona, koja uključuje poluinformacije, dezinformacije pa se čak ne libe niti audio editirati televizijski izvještaj o Republikanskom predsjedničkom kandidatu ( da, onak ko KOS sa Špegeljom sa početka devedesetih). Na drugoj strani, nalazi se jedno osporavani FOX.
I to bi bilo dovoljno, za početak...

Man seeks, in his manhood, not orders, not laws and peremptory dogmas, but counsel from one who is earnest in goodness and faithful in friendship, making man free.
Dietrich Bonhoeffer