SAANjAA

petak, 23.07.2004.

Pag me čeka...

četvrtak, 22.07.2004.

Zaljubljeni u Njega ili Sebe?

Zaljubljen čovjek živi od sinteze uzimanja i davanja, ispreplitanja međusobnih osjećaja i jednakih misli, međusobnog radovanja, tuga i općenito – saznanja o međusobnoj sreći postojanja, jer podijeljena radost je dupla radost.
Zaljubljujemo se kemijom količine sreće koju u nama proizvodi osoba u koju smo zaljubljeni.
Ta zaljubljenost živi u nama duže ili kraće, ovisno o faktoru radosti i međusobne harmonije, iako postoje situacije kada se zaljubljenost hrani i preprekama.
Nerijetko se ona događa obostrano, upravo između onih za koje bi se reklo da je apsurdno da se takvo nešto među njima moglo dogoditi.
A prave zaljubljenosti rađaju ono o čemu Vam uvijek pričam – soul mate…
Zbog onemogućavanja ili zato što se nikad nisu usudile očitovati, neke zaljubljenosti nisu se nikad prelile u ljubav, ali rekla bih i da takve nikad ne prestaju, jer u dnu srca vežemo se s nekim s kim to ne možemo …potpuno i zauvijek.

Kako se zaljubljujemo???

Nije loše znati da su Pigmaliona bogovi obdarili sposobnošću pamćenja onog što mu ljubav poklanja i da to može priopćiti mramoru.
Slika u kamenu, stvarana iz njegove duše, izrasla je u lik žene i on se u nju zaljubio.
Molio je Afroditu da mu pronađe živu ženu takve ljepote.
Božica znajući da on u stvari čezne za kipom, udahne kipu život I on joj nadjene ime Galatea i njome se oženi.
(Hm…kraj potražite u knjižnici.)

Htjedoh reći kako je zaljubljivanje zapravo voljenje srodne duše, nešto kao zaljubljivanje u osobnu iskaznicu, ta osoba je izraz našeg dometa ili naše nemoći, ali svakako odraz naših snova, nešto kao metafizičko kalemljenje i kloniranje...
Zaljubljenik u zaljubljenom vidi odraz svog srca, a zakon ogledala kaže - kako se odnosiš prema nekome komu si drag, govori puno i o tome što misliš o samom sebi.

Pravilo je u životu biti svoj, ne biti ničija krpa za cipele.
Ponašati se prema drugima upravo onako kako bismo željeli da se drugi ponašaju prema nama i nastojati učiniti da ljudi oko nas osjećaju tu pozitivnu energiju. U svakoj situaciji dajte sebe i svoje emocije bez zadrške i uskratite mjesto kajanju.
Ako ste u svojoj zaljubljenosti sami – okrenite leđa, potražite nekog vrijednijeg vašeg truda i nemojte žaliti za prošlošću. Da je vrijedila ta prošlost bi i dalje trajala pretakanjem zajedničke sadašnjosti.
Jednostrano zaljubljivanje baš i nije najzabavnija stvar na svijetu, ali i ono se događa..no, to nije kraj svijeta…
Ako se dogodi da je netko neuzvraćeno zaljubljen u vas, prijateljskim ponašanjem dajte mu do znanja da je to jedino druženje za koje vas ta osoba zanima.
Nije neophodno biti grub, na kraju će ipak sve shvatiti…
Kako se ono kaže - U najmanju ruku treba bar priznati toj osobi da - ima dobar ukus!
;-D

Cindy Hazan, sa Cornell univerziteta u New York-u, ispitala je preko 5.000 parova iz 37. različitih zemalja i naučno dokazala da “zaljubljenost” realno traje od 18-30 mjeseci.
Najzaljubljeniji parovi najbrže se razdvajaju, jer što je jača zaljubljenost, to više realni problemi bivaju potisnuti u pozadinu. Tako u svakodnevnici ti problemi postaju bure baruta.
Parovi kod kojih zaljubljenost nije toliko izražena, odnosno ne čini ih slijepima, imaju manje problema.

Drugim riječima: Reklo bi se da ne treba biti zaljubljen pri sklapanju braka, zapravo - ne biti ludo zaljubljen.
Brakovi sklapani u sedmom nebu, na zemlji se brzo razdvajaju, dok suprotno tome brakovi koje svjesno i promišljeno sklapamo, relativno duže traju.

Biološko objašnjenje zašto zaljubljenost traje 18-30 mjeseci je, da je to sasvim dovoljno vremena da se sretnemo, oplodimo i dobijemo potomka.
Nakon toga ne postoji više biološki razlozi za vlažne dlanove, luda otkucavanja srca, crvenilo lica i leptiriće u stomaku.
Ni nakana za produciranje drugog djeteta ne stvara više taj predivan osjećaj…

Ljubav se dokazuje sitnim pažnjama, porukama među stvarima, odlaskom na večeru, u kino..ugađa se luckastim idejama, sms poljupcima, zanimljivom temom za šalu, uz omiljenu glazbu.
Njeguje se maženjima u postelji, prije i nakon spavanja (nikada se ne opravdajte umorom i nemojte dozvoliti da se sex prorijedi i prijeđe u rutinu), jer nježnosti podižu nivo seksualnih hormona, a seks nije zanemarivi faktor pripadanja.

A što dolazi nakon tog vremena??? – N A V I K A.

Navika koja MORA doći, može progutati nevjerojatne količine dobrih namjera i kroz takav osjećaj parovi odlučuju hoće li zaći u dublju, drugačiju međusobnu povezanost, koju zovemo zrela ljubav, - ili će se razdvojiti, jer im treba novi koktel poludjelih hormona...

A zašto se hladimo??? Ehh…ima tisuća razloga...

Nitko nije pretjerano romantičan i nemojte nikada očekivati vječnu i bezuvjetnu ljubav.
Ne njegujemo li sitne pažnje i prema sebi (a prema NJEMU da ne govorim), zaboravljamo li na izgled, miris, higijenu, frizuru, odjeću, šminku, pa i depilaciju, ne marimo li općenito za međusobne želje i snove, počet će izostajati svaka daljnja pažnja, a to naravno, nije ničiji cilj.

U protivnom doći će ubrzo slijedeća faza - nezainteresiranost i fiksiranje mana, kada više kod partnera ne vidite vrline nego samo mane...
To je ulazak u opasno polje nezadovoljstva.
A Zaljubljenost je tu već davno isčezla...


14.03.2004.

utorak, 20.07.2004.

Flertati ili ravno u krevet?

Prejednostavno bi nama ženama bilo, da su neka tamo lektira...tipa... khm khm...Alkemičar... Čula sam da je ta knjiga IN u elitnim krugovima. (!) Samo zato je spomenuh.
(Ne zaboravite da su korice knjige zelene, nema veze što je niste pročitali)
Ahh.. opet ja odoh u pjesničke širine digresirajući .

Kontam da svaka žena ima neka saznanja o tim kompliciranim stvorovima, ali ne želimo sa svima njima ravno u postelju. Zanimljivije je zabaviti se pa onda lagano i sa smiješkom ostaviti ih da o vama razmišljaju.
Zato treba znati kako, zašto, kada i gdje...i to SAMO s onim koga si MI izaberemo...pa makar to bilo i više njih (pojedinačno ili grupno – stvar ukusa...) ;o)

Osnovno pravilo flerta je BITI DVOSMISLEN, što znači - nikome ne pokazujte otvoreno da vam se sviđa i nipošto ne uzimajte stvari preozbiljno.
Najljepša stvar flerta je, što ništa nije za stalno i ništa za ozbiljno - sve opcije jesu i ostaju otvorene.

Muškarci općenito vole sami polagano osvajati ženu... To godi njihovoj taštini (iako u principu mi «slomimo» njih), ali ako smo najprije srdačne i razgovorljive, a onda odjednom hladne, e to im je bad. Muška glava (gornja) u pravilu konta (pazi logiku!) isključivo na temelju zbunjenosti i nesigurnosti žene i na osnovu toga zaključuju kakav su dojam ostavili.

Stoga si mi možemo slobodno dozvoliti luksuz da se zbunimo i pocrvenimo - to im se sviđa.
Ukoliko se želite još više dopasti muškarcu, kažu - treba pokušati treptati očima više, gledajući dok vam se obraća. Ukoliko se i vi njemu dopadate, nesvjesno će pokušavati uhvatiti vaš ritam treptanja, a u tom slučaju, osjećaj privlačnosti bit će obostran!

Treptali ili ne i koliko god o sebi razmišljali kao o emancipiranoj i modernoj ženi, svakako treba zadržati djelić urođene ranjive ženstvenosti, jer za razgovore o sportu i informatici, tehnici i automobilima koliko god znale, nikad nismo dovoljno kompetentne (taj ustupak učinite velikodušno – jer mi smo svakako pametnije u svim ostalim stvarima).

Nadalje pripazite da sa tom crtom o sebi »ženstvenoj do bola» koju ćete si ostaviti negdje u podsvjesti, ne zastranite, pa onda bezvezno koketirate sa hrpom likova.
Koketiranje svuda i sa svakim je samo pokazatelj kako vam do nikog nije stalo, a svatko voli da je njemu pružena ekskluzivna prilika.
Prioritet je dakle, svakome važna stvar, no i duhovitost zna biti jedan od elemenata ženske privlačnosti.

Prštav duh i šaljivost doduše zna imati i svoju negativnu stranu, jer zabavno je biti u duhovitom društvu, međutim ta šaljiva atmosfera ne pridonosi erotičnoj napetosti.
Uvijek pazite KOLIKO se smijete i KADA dobacujete duhovitu opasku.
Nemojte biti ni previše bučna, ironična i zajedljiva, da ne biste nekog nepovratno povrijedili ili odbili, jednako kao što trebate izbjegavati masne viceve na račun žena (i naročito plavuša –ako ste plavuša; pogotovo).

Oduvijek sam smatrala da su tzv. masni vicevi, na rubu dobrog ukusa.
To je po meni znak nezrelosti, nedovoljnog senzibiliteta i prezira žene, onog tko ih priča.
Manite se takvih idiota. Neka nepisana pravila trebate imati i u sebi, te držati do ženskog dostojanstva. Koliko same sebe cijenimo toliko će nas i poštovati.

Poštujte i vi njih - koji to zaslužuju.

Slušajte dok razgovaraju s vama no nipošto ga nemojte fiksirati ili dodirivati (takve želje se u njemu javljaju i kasnije kad BAŠ ima želju da ga dirate i mazite, ali u tom slučaju je i flert daleko iza vas)

Ako vam stavi ruku na rame pri flertu, trebate biti svjesni kako je to VAMA znak da mu je SAMO do seksa, a s tim ujedno on zaključuje kako ne znate precizno postaviti granicu.

Što više priča o sebi to je i veća sigurnost u vlastitu privlačnost, a vi nikada nemojte pričati o prethodnim i bivšim vezama...nitko se ne voli izlagati konkurenciji i usporedbi.

I na kraju odjeća...
Suviše sexy odjeća signalizira; «mene možeš lako imati»...(nadam se da to ne želite poručivati). Na drugoj strani suviše skupe krpice mogu preplašiti muškarca da nam možda neće biti dovoljno financijski dorastao...

Biti umjeren i flertati odista je prava vještina u kojoj možete provjeriti sve svoje čari čak i ako ne želite s nekim - samo i ravno u... krevet... ;o)


22.02.2004.

ponedjeljak, 19.07.2004.

Kontracepcija, abortus ili vjenčanje?

Mnogi muškarci ne znaju kako reagirati na novost.
Poznajem neke koji su iz zezanja pitali: «S kim?»
(I usput dodali: «AAAAAAA, pa to je super, WOW imat ćemo bebu!!!»)
Ali isto tako znam neke koji su zanijemili, u strahu pred obvezom, razrogačenih očiju jedva izustili:
«Uhhh, užas...a što ćemo sad?!? Jesi li sigurna, ali pazio sam!?»

Što učiniti u situaciji kad netko priča da vas voli i uživa s vama, a onda odjednom uvidite da nije u stanju podnijeti odgovornost za učinjeni «užitak» i da nije osoba za koju ste ju/ga smatrali?
Lijepo je kada možete računati na svog partnera; da će se bez ikakvih problema iz vaše ljubavne veze roditi plod te iste konzumirane ljubavi, ali što u situaciji kada ljubav postoji, a za plod nisu stvoreni vanjski uvjeti??
Ostaje pitanje - zašto je vijest o trudnoći prije braka tako pogubna i tužna?

Današnja jednostavna i popularna sredstva zaštite od trudnoće dokinula su moralne obveze koje su brakom pokrivale slučajne nepažnje, nedovoljno poznavanje seksualnog života ili nesmotrenosti trenutka...
U to isto «današnje vrijeme», brakovi nisu više dogovoreni ali ipak (i još uvijek) se vrlo malo njih zasniva na dubokim emocijama, a sve više na neželjenoj trudnoći i materijalnim interesima, pa nam djeca sve češće dolaze na svijet kao rezultat slučaja, a ne kao rezultat zajedničke želje dvoje mladih ljudi i kao potreba da se definira nukleus doma kada za to dođe vrijeme.
Zbog toga neka djeca na žalost rastu u nesređenim sredinama gdje nezadovoljni roditelji svoje frustracije prenose na njih.
Izbor definitivnog životnog partnera, napokon je postao stvar slobodne odluke, međutim slučaj «abortus» i dalje determinira primitivna razmišljanja o karakteru i osobnosti onog tko ga čini i tko ga podržava.

Djevojka koja ne želi dijete kao primarnu stvar u životu karakterizira se kao nenormalna , a dečko koji nije spreman ispuniti obvezu ženidbe u datom trenutku - okarakteriziran je također kao bezosjećajan i pokvaren (pogotovo ako se u to upetljaju i roditelji).

Negdje u bespućima nerazmišljanja i neodmjeravanja situacija srcem, izgubila se potreba da nekog uzmemo zato jer ga volimo, cijenimo i razumijemo i se sve više ženimo/udajemo jer nam se pučki rečeno «omaklo» pa smo na to obvezni.

Neke se žene mogu odlučiti na ulogu samohrane majke (svaka čast)...ali većina njih i nije na to baš pretjerano spremna i zasigurno ne zna što ih nadalje čeka...

Treba li osuđivati nekoga ako u tom trenutku ne želi dijete?
Treba li osuđivati ikoga u životu?
U principu svi smo PROTIV abortusa, ali možemo li reći da smo za PRISILAN brak??
I to za brak u kojem se udajete ili ženite SAMO zbog trudnoće.

Milijun je situacija i milijun pojedinačnih nijansi zbog kojih se žene odlučuju na prekid trudnoće...
Nikome nije za zamjeriti – svatko misli da u datom trenutku čini ono najbolje što može.

Činjenica je da trudnoće u prvom redu ne bi trebalo biti prije braka, ali kad se već dogodi, mnogi ljudi zaboravljaju da se u određenoj životnoj dobi puno lakše živi s nekoliko telefonskih razgovora i jednog sastanka na mjesec ili tjedan, ili od slobodnjačkih brijanja po kafićima i ljetovanja s društvima (makar to financirali i roditelji), nego s neplaniranim (a time i neželjenim) djetetom, bez posla ili sa nezavršenim studijem (školom) i s neosiguranom egzistencijom...
Ljubav je u takvim slučajevima puno brže prolazna nego što se nadamo...

Istina je da postoje mogući zdravstveni problemi koji mogu uslijediti nakon indikacije...
Sve je to stvar sreće, slučaja i slobodne procjene...

Logično je da nemamo svi isti stav prema stvarima kao što je pobačaj , ali propagiranje PRO ili CONTRA se danas smatra «preživjelim»...
Radije sugerirajte kontracepciju i ne govorite protiv pobačaja, jer nikada ne znate kakva situacija ili sudbina moze zadesiti VAS ili vašu djecu...
Ružno je i nesretno gledati kad se zbog «slučaja» razori život dvoje ljudi koji time bivaju bačeni roditeljima (bakama i djedovima) na milost i nemilost, a onda u principu vode bitku sami samcati da izguraju dijete na pravilan životni put.
Odluka abortirati ili ne neka i dalje ostane individualna stvar svakog pojedinca.
Da, slažem se, nerođeno dijete to NIJE zaslužilo, ali ŽIVOT je nešto drugo.

28.09.2003.

petak, 16.07.2004.

MAN IS MADE OF DREAMS AND BONES

Od rođenja čovjek se trudi naučiti i vjeruje svemu što ga uče.
Kao što dijete s povjerenjem objeručke prihvaća bočicu, prihvaća ruku pruženu da ne bi posrnulo i oponaša naš govor kako bi nam se približilo, vjeruje da ga volimo ako ga zagrlimo i poljubimo, ako mu uputimo osmijeh ili jednostavno to izgovorimo, tako i razumna osoba nevino i neiskvareno krene u doživljaj prve ljubavi.
Prepustiti se slatkom osjećaju uzajamne pripadnosti lako navede na pomisao da će naša ljubav trajati u najmanju ruku - vječno.
Nedavno je i na forumu gospođa «Dunda» o tome napisala lijep post, ali svi su se na njega oglušili.

Međutim, slatka i sanjarski intenzivna prva ljubav, zna biti i mala perfidna prijevara. Pa čak i nehotična prijevara.
Odgajani smo da je čekamo i da živimo «na temelju prve ljubavi» kako bi nam ona ispunila život posebnim svjetlom koje će sjati i onda kad se spuste magle jeseni.
No, kao i obično, kad se nešto mnogo, dugo ili grozničavo čeka, dočeka se malo, a ponekad i ništa...i onda sve ispadne razočaravajuće drugačije od očekivanog...

Za razliku od gospođe Dunde i njene plime prelijepih osjećaja vezanih za prvu ljubav i zaljubljenost, znam i za neke drugačije slučajeve, kada se prva ljubav pretvarala u mješavinu obostranih nesigurnosti, patnje, laži, rušenja snova i mučenja ljubomorom...

Obično se naši najljepši snovi nikako ne mogu ostvariti u prvoj ljubavi...na žalost...
Sve zato što su očekivanja prevelika, a rezultat bolno malen.
Katkad se baš zbog toga sve svede samo na patnju, jer gledanje kroz ružičaste naočale na život, jednako je opasno kao i ono kad se gleda kroz tamna stakla...

Svi pokušaji da ostvarimo snove ostaju bezuspješni, jer smo si zadali nedohvatan cilj. Izgovaramo tada mnogo praznih riječi koje u tom dobu nitko nije sposoban ispuniti ih glazbom...
Mladi ljudi obično žele gomilati «uspjehe» pa se tada, zbog neiskustva, kvaliteta često zamjenjuje kvantitetom i onda bivamo ostavljeni ili ostavljamo.

Nakon prve ljubavi, u pravilu, rijetko kome više vjerujemo.
Bježimo i od same pomisli da bi netko mogao gajiti iskrene osjećaje prema nama i prijetimo se životu izjavama tipa da će «morati prvo nas netko zavoljeti, da bismo ga mi zatim voljeli nazad».
Tek kad prođu godine, čini se da tu «prvu ljubav» možemo nazvati «najljepšim cvijetom naše mladosti», ali često samo zato što smo to MI od te prve ljubavi učinili.

Naiđu nam s godinama možda i trenuci malodušnosti, kad se okomljuju na nas sumnje i dileme, cijela hrpa nevidljivih duhova koji inače sjede i šute, a u našim kriznim situacijama postaju suviše bučni, pa im zbog toga obratimo previše pažnje...
No, ako ste našli svoj soul mate ili ste u nekim drugim godinama, a pogotovo ako to nije prva ljubav, takvi duhovi će se brzo povući u sjenu i nastavit ćete normalno živjeti do slijedećeg njihovog nasrtaja.

Ako i nemate trenutno soul mate, nikada nemojte zaboraviti da su oni inteligentniji i maštovitiji u stanju od temelja životne materije UVIJEK učiniti/naći nešto više i ljepše...
Voljeti iskreno može se više nego samo «jednom» u životu kao da je prvi put...
Kada tako razmišljate, tada ono «man is made of dreams and bones» puno ljepše i istinitije zazvuči...

08.11.2003.

srijeda, 14.07.2004.

Pratiti 10 Zapovjedi ili živjeti dvostrukim životom?

Veza «sa strane» ili izvan braka, pojavljuje se kada je brak iznutra umoran, dotrajao ili kašljuca od pritajenog nepostojanja pravog osjećaja još od početka.
Pojavi se neki novi ON ili ONA sa svojim receptom sreće, ali tek u rijetkim slučajevima od tih recepata se mogu ispeći kolači ukusniji od onih domaćih koje smo već jeli, pa nam se nisu svidjeli.
Želje, mašta, dodiri duha, pameti i mogućnosti, mješavina nesigurnosti i čarobnih nagađanja...uuuuuuhhhhh...
Sve to ima svoj šarm koji mnogo puta čovjeka dovede u situaciju da se odluči - prepustiti se ili ne «prolaznoj ljubavi».
Istina, prepuštanje takvim ljubavima je i određen rizik, jer rizično je uzimati samo ono što nam odgovara, a drugo ostaviti...
No ako zagrizete – to se naziva činom prijevare .
Tako postajete član plejade onih kojima je nagon ugušio mozak.

Prijevara? Nevjera? Prekršaj? Izdaja?
Kako to definirati?
Netko će reći da prijevara počinje već i s prvim mislima, ali ne bih se složila s tim. Prijevara, ako se uopće treba tako zvati, počinje ipak s prvim djelom. Jedno je gledati jabuku na stablu, a drugo je okusiti je...
Život je previše složen da bismo se kroz njega provukli ravno, umjereni u svemu i ravnodušni na sve.
Možda ste poželjeli nekog čovjeka/ženu?
Možda ste pomislili: «Kakav je osjećaj imati je/ga kraj sebe i samo za sebe?»
Kažu - ne biste smjeli...jer time kršite 10. Božju Zapovijed (a ta osoba možda i ne zna da o njoj razmišljate)...
Obznanite li svoju želju toj osobi, počinjete razmišljati koliko vam ta osoba znači, osjećajući u pozadini prijeteću prisutnost njenog ili svojeg legalnog pratioca kroz život, pitajući se sa strepnjom koliki je taj vaš prijestup i jeste li normalni...

Ako živite u malenom mjestu, kao Osijek, mogli bi propasti zastanete li kad vas gone takve žudnje... Svejedno, nameće se pitanje - imate li pravo na pola sata radosti u nekom možda malo monotonom životu?
I tko vam ih može osporiti ako ste zrela ličnost i ako znate kako da ih iživite ne povrijedivši nikoga?

Znam, reći ćete: Pa to je prijevara na prijevaru!! – Prvo prijevara bračnog ili stalnog druga, pa onda prikrivanje te prijevare!
Možda doista zvučim makijavelistički, ali što dalje, to sve više osjećam da se život oštro dijeli na važne, sudbonosne stvari i one neke drugorazredne, koje tapkaju za njima.
I da treba onim prvima podrediti one druge, a od tih drugih ako je moguće, izvući malo veselja, ljudske topline i malo životne raskoši koja se ponekad može svesti tek na kakav ukradeni poljubac u obraz ili kavicu s pričom na Promenadi...
Pitanje takvih, nekome prizemnih stvari i onih iz elitnih katova je apsolutno subjektivna kategorija, jer svaki čovjek treba nešto drugo (netko ludilo - a netko mir).
Svatko gradi svoju intimu tako da ga boli manje, više ili da ga ne boli uopće.
Što će reći - uvijek će postojati ljudi koji su spremni ispiti poneku čašu do dna kao «svoga tijela gospodar» – protiv svih pravila i propisa, savjesti, običaja, nedoumica, sumnji, čak i pod prijetnjom moguće kazne za učinjen prekršaj.
Pri tome ne mislim da «gospodariti tijelom» znači mešetariti njime, darivati ga danas jednom sutra drugom, neozbiljno i lako. Mislim samo na gospodarenje SOBOM kao ličnosti koja nikome ništa ne duguje.

Usput, važno je razmišljati, jer kad razmišljamo istodobno mi i uspoređujemo i odmjeravamo, a to su trenuci kad se sasvim nesvjesno stvari postavljaju na sudbinska i ona drugorazredna mjesta.
Ne želim sad pisati pledoaje o alter egu svih nas i o nama kao nepouzdanim individuama o kojima ne znamo ništa (iako živimo sa samim sobom u najčvršćem konkubinatu), ali želim reći da nikad ne znate kakve vas okolnosti mogu zadesiti i pritisnuti istom snagom kao i vaše nepoznato JA, da se i u vama mogu odreagirati neki destruktivni instinkti u nekoj vezi ili braku.
Ali...pouzdajmo se u «zdrav razum», ma što to značilo...

Dokle god se nešto ne sazna, ne pročuje i ne prođe kroz prljava usta gomile – ostaje čisto.
Nitko ne trpi zbog bračne diverzije, a sačuvani su neki čak možda i nužni društveni okviri bez kojih ne biste mogli mirno raditi i dobro funkcionirati.
Heh...ali...Problem «zabranjenog voća» star je kao i svijet.
Zagrizeš u to «slasno voće» u naivnoj namjeri da to bude samo jedan maleni ugriz, a on ti izbije sve zube.
Poslije ti reparatura štete zagorči ostatak života.

14.10.2003.

utorak, 13.07.2004.

Lijepe riječi

Kažu da muškarcima, nije dobro pokazati da Vam je stalo.
Kažu da samo kad skrivate osjećaje možete biti dovoljno cijenjeni i voljeni.
Ja nisam baš sigurna da baš svi dečki ne znaju voljeti i da traže samo pustolovine.
A nisu baš sve pustolovine ni tako porazne, ni tako opasne.
Što bismo u životu radili kada bismo odmah naišli na definitivne i velike stvari?
(Zasigurno zijevali od dosade.)
Mnoge cure ipak smatraju kako je strašno glupo napismeno hraniti prepotentni muški ego.
Ispada da su prošla vremena kada se izjavljivala ljubav usmeno i pismeno...
Sada se jako pazi da se ne zaleti i ne napiše nešto takvo.
Strašno. Prestrašno...

U ovo vrijeme internet revolucije i elektronske pošte, poštari nisu željno očekivani k o što su nekad bili... Zvone tek jednom (ni slučajno dva puta), oštrih pasa se ne boje, a i rijetko raznose ono nešto što razgali srce (osim poneke mirovine).
Čini se kao da su i žene izgubile one čari kojima se očaravaju muški stvorovi (i poštari)...
Vremena su se promijenila... U ovom slučaju – na lošije...

U ljubavi treba pokušati da se bude mudar, a ne samo razočaravati se, premda ima i toga.
Ovo novo vrijeme ne boluje više od pretjerane ljubavi prema divnim nježnim i nestvarnim djevicama, nego ih naprotiv, stavlja na njihovo pravo mjesto – u korpu za otpatke!
Došlo je vrijeme kad se ne mora više biti njonjav da bi se pokazalo da postoji međusobna privlačnost, pripadnost ili naklonost. Ali moram reći da se ne mora biti ni «wamp», pretjerano emancipiran ili matrijarhalan, da bi se došlo do istog rezultata...
Postoji milijun načina...
Jedan od najboljih je onaj kada se dvoje, na iskrenu izjavu o ljubavi, mogu istovremeno nasmijati i zagrliti od dragosti.

Jeste li to probali???

Odmah iza toga je varijanta – NAPISATI nešto što izaziva i Vama i osobi kojoj pišete -«leptiriće u stomaku».

Muškarci, istina, često ugroze ženski brižljivo odnjegovan image i još štošta drugo (ehh).
Pojave se, daruju nekoliko nezaboravnih trenutaka na ovakvim ili onakvim rubovima, ostave ili ne ostave adrese i nestanu...
Žene onda kao glupačice, najprije plaču za tim vjetropirima od magle, pišu duge srceparajuće retke do iznemoglosti, stvaraju si bespotrebne komplekse i strahove od napuštanja, obećavajući sebi kako je to posljednji put da ih je netko «izlevatio» i pokušavaju bezuspješno shvatiti zašto su odjednom postale tako malo važne osobi do koje im je stalo više nego do ikog do sad...ili u najlakšoj varijanti se bace u prvi slijedeći zagrljaj...

Nanižu one tako neposlanih ili poslanih divnih riječi u pjesmama i prozi, muškarcima koji to možda i nisu zaslužili, a sve u času neke neshvatljive zamračenosti uma, dok napokon u jednom trenutku ne shvate da mogu popraviti svoj image (učiniti ga još i boljim) i da je baš dobro što ne znaju nečiju adresu, jer ih to spašava vlastite sramote...

Unižu kadenu osjećaja i suza u smiješne retke o čežnji za ljubavlju i toplinom, o nekim fatalnim promašajima i neispunjenim mogućnostima koje samo onaj kome su upućene može shvatiti i izliječiti bol...
Nakon dvadeset godina, takvih epizoda ćete se zasigurno jedva sjećati ili ćete ih potpuno zaboraviti...(vjerujte mi, znam o čemu govorim)
Klasično odgojeni, u nekim bivšim vremenima mnogi su se stidjeli dati naslutiti nekome kako im je do nekog stalo, pisala su se ili čitala neka duga, zapetljana pisma...i uglavnom se smješkalo i šutjelo, čekali su se uglavnom muški prvi koraci i odbijalo se sve ono što nije prolazilo neke zamišljene kriterije koje su postavljali neki drugi umjesto nas.
Slale su se porukice po prijateljicama koje to i nisu bile, jer su obvezno u toaletu pročitale ono što piše u poruci prije nego su je proslijedili konačnom primatelju...

Možda Vi imate kopiju takvog pisma ili poruke... Pročitajte ga, svakako, još mnogo puta.
Pravi ste sretnik ako je pisano Vama. I ujedno nesretnik ako dobiveno niste znali cijeniti.
Možda ste ponosni vlasnik svojih vlastitih neposlanih bisera... ;o)
I na njih se vrijedno podsjetiti ako odišu iskrenim emocijama koje možda netko nije cijenio i priznajte kako je iz ove perspektive pomalo smiješna prepreka nekakva anonimna djevojka/dečko ili loše ocjene, društvo koje niste mogli napustiti, godine, narodnost ili vjersko opredjeljenje, da ne budete s nekim i oprobate njegov recept za sreću, a ujedno i žalosno što niste tada malo poradili na tome i situaciju okrenuli u svoju korist.

Neka pisma i poruke zaista nikada nisu poslana...Ostale su u tami nekog rokovnika, neke prastare školske bilježnice, u nekoj ladici ili kutiji sa nekim drugim dragim, romantičnim sitnicama...

Nja, nja, nja...znam reći ćete Vi...opet Sanja brije na patetiku...
Evo stajem na ovom mjestu!!! Ostavljam Vas da razmislite...

Kako bilo, činjenica jest, da onaj tko se izjašnjava o osjećajima, misli kako je okusio dno, a onaj tko ih čita - lebdi u nebesima (s nahranjenim egom).

Poruke osjećaja kriju mnoge dileme, životne priče, dobitke i poraze. Ljubavne izjave kriju veliku školu života.
Lekcija broj 1 prva i fundamentalna:
«Ako nekog volite iskreno, nikad ništa nije ni izgubljeno, ni prekasno.
Pravi doživljaj uvijek je vrijedio više nego deset standardnih koji se, kad prestanu, već sutradan zaborave.»

Ako i Vi tako mislite, napišite to otvoreno onome kome to dugo niste izrekli. (Pa čak i ako živite zajedno.) Time možete postići samo dobre vibracije...

Pravi muškarac/žena zna koliko ponosa Vas to košta, zna to cijeniti.
Zanemarite priglupe predrasude, odvedite nekog u nebesa, pokažite, pa i napismeno da vam je do nekog stalo. Nemate puno za izgubiti, a onaj tko to ne želi – gubi puno više...ostaje prizemljen.
Nije neophodno biti ni dugačko, ni često. U svemu je dobro imati mjeru.

Jedno «volim te» sasvim je dovoljno da učini čuda među Vama...

02.09.2003.

nedjelja, 11.07.2004.

Premijerno o filmu - BRAK

No dobro...da ne kvarim sad kontekst... khm khm
Pričam dakle o braku koji sve manje biva brak - a sve više «strangers in the night», kalkulacija i umjetno rješenje kompleksa (čitaj u pluralu).
Navedimo prvo čimbenike i razloge predbračnih, filmski orjentiranih impresioniranja:

TITULA
Liječnik/liječnica, pravnik/pravnica (sa pravosudnim ispitom)
Inženjer (po mogućnosti elektrotehnike ili informatike) ili profesor (sa ambicijama većim od predavača) ili još bolje manager neke tvrtke...
U to se ubraja određeni status u društvu, određeni krug ljudi, određeni image itd. – to je jaaaako primamljivo, nema zbora.
(Istina je da dečki manje padaju na titule, ali nije da takvih nema.)

IZGLED
ON - Crne oči (plave isto nisu loše), osmijeh sa predivnim zubima...crn, tamnoput, visok...
Široka ramena i poprsje... hmmm... bar 120 kg da digne u bench...(hehehe)
ONA - Plave vragolaste oči (crne prolaze također), pune usnice i maleni nosić...osmjeh za oborit s nogu...
Plava, bar poluduga kosa, četvorka dobrostojeća u grudnjaku bez push up efekta, vitkog struka, obla guza i duge noge...wow (ima netko tko to ne bi htio??)

STATUSNI SIMBOL (tzv.FLASH EFEKT)
«Markica» kako proizvođača robe, tako i automobila.
Eventualno privatno poduzeće.
Mamina i tatina zarada, kao i radno im mjesto.
Vlastita gajba i/ili broj kuća koje ta familija iznajmljuje.
I pred kraj, ali ne i najmanje važno, količina i kvaliteta tehnike kojom faca raspolaže (mob npr.) bez obzira na znanje rukovanja istom...
Fakultet i obrazovanje može se napomenuti, ali s obzirom na bistrinu uma koja se traži, nije neophodno, u oba spola.
Nakit i slične đinđe su out (to može bit i bižuterija, tak da ne podržava statusni efekt)

Sudbonosno «DA», pa krene sve od reklame do sadržaja filma:

Ako imaju «sreće», sve započne bez potomstva.
Oni sa uvertirom zvanom «dijete» ipak imaju malo žešći zaplet.
U principu kreće se u zanosu, idilično, alegro...

Nastavlja se trkeljanjima u vidu ljubomore, prigovora oko kućnih poslova i obveza, samostalnih izlazaka sa starim društvom i sl.
Postoji i varijanta da njemu ne odgovara što ona više nije zabavna ili njoj ne odgovara što joj on slabo poklanja pažnju...
Možda razlog neslaganja bude njena debljina nakon porođaja (da je ni prepoznati ne može).
Ili se on zdeblja do te mjere da postane krajnje neprivlačan, tako da je sex s njim skoro nemoguć i do kraja degutantan (i vice versa dolazi u obzir).
Ponekad se sex toliko sroza na niske grane da se uzrok ni ne prepoznaje i tako postane vrh liste razloga nezadovoljstava.
Netko u svoj brak strpa mišljenje svoje gospođe majke ili oca (financijski i ini razlozi).
Ponekad samo zbog nekolicine neprospavanih noći zbog jednog ili više «pelenaša» koji neumitno donose promjenu, netko «shvati» kako TO nije TO što se očekivalo...

Tako se uskoro idila pretvori u horor, a varijante i mogućnosti nesloge bivaju nebrojene i neslućene...

Čak i oni koji nisu imali zabavnu «reklamu» s početka priče, imali su razlog zašto ulaze u brak film.
Najuzoritiji primjeri se vjenčavaju zato što se vole, cijene i razumiju i nije im se «omaklo» pa su to «morali». (Što je danas zaista raritet, a ni oni nisu pošteđeni povremene učmalosti i razmirica.)

Netko je u stanju izrezati svoj život u startu, izbaciti nepoželjno, bez puno oklijevanja i razmišljanja, skratiti priču i preformulirati je u svoju korist.
Netko sve ostavlja status quo, naziva to navikom, nužnim zlom, sudbinom, makar i patili, time su zadovoljni i ostaju pomireni s ničim...
Neki ne žele ni sebi, a kamoli drugima priznati da su pogriješili i da bi najradije pobjegli iz učinjene kolotečine, pa intenzivno glume zadovoljstvo, a zapravo očajnički traže šifru sreće i sklada, ne napuštajući svoj prvobitni promašaj i položaj.
Rijetki su oni koji se mogu pohvaliti «Sjajem u travi».

Većina njih zastupa mišljenje da ih - vežu djeca.
Ali ukoliko nezadovoljstvo postoji, ta ista djeca iskompliciraju život i više nego što to jest, naročito ako ste čovjek sa osjećajem odgovornosti.
(Jer djeca bi trebala doći kao rezultat zajedničke želje, u vrijeme kada je potrebno odrediti nukleus doma, a ne kao posljedica slučaja...)

Rezimiramo li smjer «horor», savjet je, da vam je potrebno određeno predbračno iskustvo, nekakav život u dvoje (ako je to ikako moguće), određena zajednička gledanja i financijska konstrukcija zatvorena vlastitim sredstvima ma kako ona skromna bila.

Trebali bi postaviti kriterije za eliminaciju negativnosti koje smo doživjeli možda u vlastitoj obitelji, te određena realna emocija i određena romantika bar u početku (zaboravite na ludu zaljubljenost).

Prva i fundamentalna stvar je da takva zajednica nikako ne funkcionira kao prisila, nego isključivo kao izbor.

Mudar čovjek nikad ne pravi grube rezove, on se za sve bori diplomatski i strpljivo (a pogotovo ako mu je do nekoga istinski stalo), ali ako je netko ZAISTA odlučio izaći iz filma, pustite ga neka ide. Prije toga dajte sve od sebe da učmalost rastjerate, kako sebi ne bi imali što predbacivati.

Ne treba zaboraviti da je Brak zajednica dvoje ljudi koji se mogu ali i ne moraju razumjeti, a život je zbir određenih kompromisa, gdje svatko od nas treba od nečega odustati ili prionuti nečemu, kada za to dođe vrijeme.

Činjenica je da NITKO od nas ne živi onako kako bi htio, no važno je doista shvatiti da novac, izgled i pamet možda mogu služiti kao «reklama», ali nipošto neće pomoći da skrpa filmsku vrpcu, ako se ista počela raspadati.
Kada sve ovo usvojimo, imamo šansu za dobar, kvalitetan i zanimljiv film zvan
B R A K.

29.06.2003.

srijeda, 07.07.2004.

Pošast na djelu, a zove se STRAST

«Nenormalna kemija» je sleng, priručni izraz za jednu, ne tako čestu bolest, čije simptome lako uočavamo:

1.Nesvakidašnja privlačnost prema određenoj osobi(smješak sa lica obostrano ne silazi),
2.Na pomisao o određenoj osobi leptirići se razmile u stomaku,
3.Pri telefonskom pozivu ili sms-u osjećate laganu vrućinu ili drhtavicu,
4.Svaki mogući bliži kontakt sa tom osobom može završiti čak i nesvjesticom,
5.Tijelo postane čudnovato gladno za tom osobom.

Za tu bolest jedan je poznatiji naziv - STRAST.
Lijek – nepoznat. Trajanje – nepoznato. Imunitet – ne postoji -eventualno popušta uslijed stalnog obolijevanja.

Većina nas sklona je preziranju i ogovaranju svakog oblika seksualnih sklonosti koje ne podrazumijevaju odnos «jedan muškarac i jedna žena zajedno duže vremena».
Sve što je IZVAN tog konteksta, smatra se nenormalnim, nastranim, promiskuitetnim, nepromišljenim, razvratnim i što sve ne još...
A sve što je U tom kontekstu, na žalost gubi s vremenom status bolesti i dobiva status kolotečine.
Kad se daje srce, tijelo i duh, i kada se sve to ispreplete – ta je kemijska reakcija u bilo kojem životnom razdoblju - ravna eksploziji.
Bolest tako nastupa iznenadno i vrlo brzo ste upoznati s novom dimenzijom sebe.

Znam jako puno ljudi iz mog neposrednog okruženja, koji su srce, tijelo i dušu zajedno, dali nekom trećem - i to nakon što su ušli u brak i vezali se.
Znam i one koji su srce, tijelo i dušu ostavili nekom trećem puno prije nego su se vezali u brak, ali i one koji srce, tijelo i dušu daju još uvijek u kontinuitetu i dan danas...
Uvijek se na nekog tko «gomila» kvantitet prije braka, gledalo optuživački, kao na čudovište, a na onog tko se usudi to uraditi u braku i nakon njega, kao na monstruma, iako pravu i propisanu brojku za sexualno iskustvo ne zna nitko, niti je može zamisliti.
Naučeni smo da je neophodno apstinirati što više izvan braka, poštujući moral i «komšiluk», a mnogo njih nehotično i često apstinira i poslije, u braku (kakav paradoks)...
Neki su na to prisiljeni ženskom, neki muškom nezainteresiranošću, a neki zbog neposluha vlastite muškosti ili inih razloga...neki možda iz slobodnjačke, puste potrage za ovom slatkom bolešću koja pokreće Svijet...
Na žalost rijetki će to priznati, ali dotični apstinenti su prvi koji su podložni infekciji.

Mnogo puta žene i muškarci ne osjećaju vlastitost svoga tijela i duha, ne provjeravaju partnera, ne razgovaraju otvoreno, ne odmjeravaju odnose, ne analiziraju...
To nije dobro.
Kada ova bolest nastupi - nema više puno razmišljanja. Postupa se nagonski. Naprosto osjećaš negdje iznutra, u koju vodu možeš samo ugaziti, a u koju se ubaciti naglavačke.
Pametnom čovjeku ti trenuci nisu česti, zato ih on zna iskoristiti i postaviti nakon toga možda nove kriterije, za neke nove nalete sličnih oluja.

Ne želim ovdje propagirati burne i nekontrolirane veze prije braka ili u braku i ne daj Bože promiskuitet, ali nisam ni za lažni moral. Samo treba shvatiti vrijeme u kojem živimo.

Poezija tijela je velika zagonetka. Može biti veličanstvena poema, ali se i spustiti na nivo prostačke natuknice. Sve ovisi o bezbroj nedokučivih stvari i situacija...i o našem gledanju na svijet.
Bar jednom u životu se svatko od nas mora (i treba) prepustiti ludoj strasti, da bude fizički voljen, svatko se jednom bar davi u rukama nekog pobješnjelog Maxa...ili neke hm...koji ženski lik da navedem??(ah nebitno – važno je da kontate na što mislim)
Ali činjenica ostaje da ništa tako ne podriva duh kao gladno tijelo.
Ono ga paralizira, odvaja od stvarnosti, tjera protiv nje.
Ne zasiti li se, gladna životinja u njemu bez ove bolesti, nikad neće biti sposobna da se pretvori u ljudski stroj koji funkcionira skladno.
I ma što mi mislili o tome, priznali mi to javno ili ne, ostaje teorem da svoje tijelo treba iživjeti. I to jednostavno. Bez pretjeranih kompleksa.

Teško je reći kako pri tome ušutkati onaj sitni i dosadni glas koji nas neprekidno davi s moralom što smo ga kao dar dobili još u djetinjstvu...
...Ostavite to diktatu savjesti...ili – ili...
Ne lupajte glavu tražeći PRAVOG ili PRAVU.
Nema takvih.
Mi sami utječemo na stvaranje onih od kojih očekujemo da oblikuju našu sreću. Gadno je samo ako pogriješimo negdje pa naša bolest ostane tek jednostrana fikcija ili ode u navedenu kolotečinu...to zna biti bolno.

Nedavno mi je rekao jedan moj frend – kolumnist; «Ponekad je bolje imati tog Nekog i za frenda poslije ljubavi (čitaj: Strasti), nego ne imati ga uopće...»
(Ovo može,možda, poslužiti za utjehu.)

Kad jednom, dakle, proživite Strast - ludilo tijela, utonete u nj i potrošite ga do dna, smirit će se vihori i mozak će zasigurno funkcionirati jasnije.
Hod kroz život postat će ravnomjerniji i staloženiji, čak i kada takva pješčana oluja završi emocionalnim krahom.
Krah će se odreagirati i jednom ćete se sjećati s užitkom doba kad ste poput mladog ždrijepca smjeli i mogli juriti po pejzažima svoje neobuzdane Strasti, makar i nemali više osobu s kojom ste to radili, makar i ne znali gdje je ona tog trenutka...
Sjećat ćete se svoje bolesti kao nečeg najljepšeg i najvrijednijeg u svom životu, nešto bez čega biste bili siromašniji da to niste proživjeli.
Bit ćete i zdraviji. :-)
Pazite samo da trčite u pravo vrijeme.

18.08.2003.

subota, 03.07.2004.

Ako niste prošli sve predupise, potvrde, vađenja krvi i cijepljenja kao i neizbježno testiranje za najblaže rečeno - svemirsku ekspediciju, krajnje je vrijeme da se informirate,a može i kroz prispodobe koje slijede –
«ĐAK&RODITELJ IN SPAAACEEEEEE»...
Za dolje opisano podijelit ćemo djecu u dvije skupine:
1.Prosječna djeca ( ajd mo reći da poznaju slova, ali ne čitaju, znaju brojeve,ali ne računaju i nabrajaju godišnja doba, ali ih ne raspoznaju)
No, vrlo vjerojatno, jednak učinak imat ćemo i sa djetetom:
2.EM DŽI djeca (Mila Gera) za koje se smatra da su na višem stupnju pripremljenosti.(čita,piše,računa)
Mislim da ne treba spominjati da se i vi smatrate pedagoški osvještenim roditeljem koji poznaje svu dubinu ovog problema i da kao takvi i sami služite za određeni primjer pri eventualnoj statističkoj obradi podataka.
Uz opis dajemo i podatak o cijeni i vremenu utrošenom za upis.
Elem,

Prispodoba prva
Potvrda zubara.
Nebitno za opis. Ništa se ne radi osim sjedanja u čarobnu zubarsku stolicu, što iziskuje određeni psihički, a možda i fizički napor, ali ovlaš bačeno iskusno oko u usta djeteta-pacijenta, te pečat i paraf na potvrdu, brišu svaku nedoumicu.
Utrošeno vrijeme: Ako je sestra brza i još ako ste došli sa ciglicom kave, dobivate potvrdu u rekordnih 5 min bez čekanja.
Cijena: 20,00 Kn Kava.

Prispodoba druga
Za vađenje krvi ste naručeni, aproksimativno u 10 h, prije podne...ali kad stignete, bar dvadesetero isprepadanih mališana čeka ispred vas, uz prijetnju «da se nisi usudio cmizdriti...inače...» Čekaonica nalikuje tempiranoj bombi.
U pogledu svakog djeteta bilo ono prosječno ili Em Dži dijete, naslućuje se nepoznanica i strah od bolno krvavog događaja iza zatvorenih vrata.
Vi ste pedagoški osvješteni i kod vas, naravno, prijetnja ne dolazi u obzir - samo zamolba, uz mito – «Ako ne budeš plakala/plakao i pristojno se ponašaš, za hrabrost dobit ćeš nešto iz Turbo Limacha ili Euroshopa»...
Zvučat će dovoljno primamljivo, funkcionira i kod prosječnog i kod Em Dži djeteta, ali ako želite izbjeći obećanje, imat ćete sreće samo ukoliko iscrpljujuće čekanje, ubod u prst i suzdržavanje od suza, natjeraju djetetu gastritis, tako neće biti (ni pod razno) zainteresirano za šoping (samo krevet i WC).
Utrošeno vrijeme 2-3h
Cijena: Besplatno (da nešto i donesete, ne pomaže)
Za cijenu nečeg obećanog posljedice snosite sami.

Prispodoba treća.
Em Dži insistira da se za slučaj «potvrda liječnika» posebno obuče i napravi posebnu frizuru...ono prosječno time nije opterećeno...
U pravilu, obje vrste djece ne postavljaju puno pitanja, osim onog uobičajenog:
- «Hoće li biti injekcije???»
Vi, naravno, pedagoški osvješteni, nesvjesno lažete: - «Naravno da neće.»
Gospođa liječnik osujetit će svako nastojanje djeteta da ostavi dojam glede ukusnog odijevanja i bajne frizure;
- «Skini se, dijete drago, u gaćice...čučni, hodaj....te zini, te crtaj... pa onda skoči na jednoj nozi, pa na drugoj...reci što je gore , što ispod, što iznad...pa de nabroji vjesnike proljeća i koji dan dolazi poslije srijede..i onda nacrtaj čovjeka u krugu...moze i mamu, tatu i brata, može i koga god želiš ponaosob...»
Prosječno dijete nacrtati će Čiča glišu i biti zadovoljno uratkom...Em Dži gleda u krug i zamišlja kako je to OKVIR slike, pa unutar toga nacrta tek glavu sa vratom i komadićem ramena...
Gospođa liječnik broji nepostojeće udove (kojih na sličici treba biti 5) i koluta očima govoreći u sebi – «Ahhh....još jedan promašen slučaj...»
Naposlijetku, ista pročita iz kartona gdje dijete stanuje i upita:
- «U kojoj ulici stanuješ???»
Prosječno dijete odgovara ono što su mu rekli, a Em Dži, koja stanuje u naselju Gorana Zobundžije (vidi na karti Osijeka), ko iz puške uzvraća:
-«Dubrovačka ulica!»
-«Ali ovdje tako ne piše!??»
-«Pa tu piše Vijenac Gorana Zobunžije i to je moje naselje, a naselje ima kružni tok i ima izlaz u Dubrovačku ulicu!!!»
Na kraju pregleda ustanovljavaju da je neophodno cijepiti dijete u nadlakticu.
Vrisku i dramu nemam srca opisivati, jer cijepljenje odrađuju milom ili silom, bez obzira na vrstu djeteta, vašu pedagošku osviještenost i nezadovoljstvo što dijete niste stigli psihički pripremiti za šok.
Utrošeno vrijeme: 1-2h
Cijena: Majica za dojam 50,00 Kn
Hlače za dojam 100,00 Kn

Prispodoba četvrta
Pedagoški i psihološki test.
Rezultat ovisi samo i jedino o vašem maltretiranju djeteta u posljednjih dvije godine prije ovog testiranja.
Uz dovoljno maltretiranja vaše Em Dži dijete čita, piše, surfa i ima razvijeniji vokabular od većine vršnjaka (tako da možda već svima ide na jetru)
A ukoliko dijete nije bilo pod edukativnom idejom vodiljom, okarakterizirano je kao –prosječno, a vi ne očekujte odlikaša u budućnosti.
Pa ko voli - nek izvoli.
Utrošeno vrijeme: 1-2h
Cijena: sok ili sladoled,djetetu za osvježenje 20,00 Kn

Ukupno utrošeno vrijeme: cca 6-7h
Ukupna cijena: cca 190,00 – 290,00 Kn

Sad ste eto informirani,paaaa...dijete za ruku i utrka za odgojem i obrazovanjem neka započne!

Da se ne bi zabunili, naši đaci prvaci, kako oni u osnovnoj, tako i oni u srednjoj školi trebaju proći upisno ludilo.

1.upisni rok održat u dva kruga - u prvom upisnom krugu prijave će se primati 26. i 27. lipnja, rezultati će biti objavljeni 30. lipnja, a upisi će se održati 1. srpnja.

Dan poslije toga (2. srpnja) počinje drugi upisni krug objavom slobodnih mjesta.

Prijave će se primati 3.srpnja, a upisi će se održati 4. srpnja.

A tko se ne upiše na vrijeme...nakon što se objave slobodna preostala mjesta u školama, prijave u jesenskom upisnom roku primat će se 27. kolovoza.
Rezultati će biti objavljeni 28. kolovoza, a dan kasnije će se održati i upisi.

Bodovni pragovi za upise učenike, srećom se nisu mijenjali, tako da ćete za sve informacije o tome moći i pitati one mustre od prošle godine.

Od ove godine, uvodi se 16 novih programa za strukovne trogodišnje škole u četiri grupe - elektrotehnika, obrada drva, strojarstvo te osobne i ostale usluge.

Radi lakšeg snalaženja (ako se itko u svemu tome snaći može), naša preporuka je brošura koju je tiskalo Ministarstvo prosvjete i športa Upisi u srednje škole 2003. sa svim propozicijama.
Brošura je već upućena u škole, gdje će učenici moći dobiti sve potrebne informacije.

Sretno!!

Nešto malo o pametnim muškarcima...

Ako bi ih već morala podijeliti u neke kategorije, onda bih prvo podijelila žene na udane i neudane...curice i tete...ili one malo mlađe i one uvijek mlade ili čak možda one lijepe i one nešto ljepše...
Postoje i podjele na one sa titulom i bez nje...ili one što su vješte i one manje vješte...
Ali pametne i šašave????
Kakva je to podjela ?!?
A i kako dokazati nečiju glupost ili osporiti nečiju pamet???
Zaista teško za povjerovati da se meni dogodilo - ali u tom trenutku zaista sam ostala bez teksta.
Zapravo me to i uvrijedilo!

Kako netko tko sebe naziva i smatra globalno pametnim muškim stvorom (jer kod njih nema pametni i šašavi kad su SVI strahovito oštroumni) može tako kritički raspravljati o kategoriji žena i njihovoj privlačnosti...
A i o ukusima nije za raspravljati... rekla bih to sad i na latinskom ali ne želim da mi se prišije epitet pametne plavuše...

Hajd mo sad opet na privlačnost...
Znate li gdje je početak a gdje kraj naše privlačnosti??
Privlačnost je obično početak, sex im je naravno - kulminacija, a kraj je poznat i predvidiv...svaka od nas je iskusila nekakav «kraj» s njegovim veličanstvom - Muškarac.

Svakako ispadamo glupače na kraju, bilo da se zaljubimo, bilo da ih nogiramo...

Patile, ne patile, svaka privlačnost svodi se na «Maaa, glupa kokoška...ko je šljivi...» (da ne vulgariziram, komentar bude u pravilu i gadniji)

Dakle njih ne privlače pametne...

Dok smo cure, dovoljno je da smo što oskudnije odjevene, s povećim poprsjem i voljne leći s njima...ostale naše sklonosti, sposobnosti, želje i željice apsolutno su traćenje vremena.
Kad nas ožene, htjeli bi nasmiješenu, poslovnu-ali ne suviše, koja dobro kuha i sprema, obučenu što pristojnije, ali s obvezatnom animir ulogom u večernjim satima...(kad je već polukrepana od čopora djece koji je napravio još u onoj priči dok je bila cura)
O onome što daju za uzvrat, o tome ću jednom drugom prilikom...

I sad ti biraj - budi pametna i neprivlačna ili šašava i privlačna!

Pa mi smo, dragi moji i drage moje, šašave od rođenja...počev od onog dana dok se s njima igramo u pijesku i dozvoljavamo im da nas iz čista mira vuku za kosu i pričaju okolo da smo im «cura», pa preko školskih klupa kad nas bjesomučno gnjave mobitelom ili papirićima sa samo njima pametnim porukama, pa do bračnih voda... kad im dozvoljavamo da cijeli dan štrikaju na daljinskom i subotom popodne igraju «nogoš» sa dečkima iz klape (jer tako su pametni, da bi se međusobno zaboravili, ako se ne bi sastali bar jednom u tjednu)....

Privlače ih šašave???!!??

To je kad na naš način razmislimo...sasvim ok...hehe...
JER...Oni i ne znaju...
Da bi žena uopće i bila šašava - potreban joj je svjež i prštav duh!!
A to - ima nitko drugi do - PAMETNA žena!!!

Zbunite ih! Razoružajte šašavim pričicama i brbljanjima, smijehom...
Jer, pouzdano znam, kada se muškarac zbuni, on u nastupu općeljudskog čuđenja, kao i svatko drugi, otvori usta, a vi tada dosjetljivošću i urođenim nam ženskim šarmom, protutnjite kroz njih - ravno u srce!
Slobodno ih šokirajte!
Dok se oporavi od šoka već je vaš!

23.05.2003.

Dame i Gospodo!! Osijek031.com spreman je za plovidbu!!!

Još je 24h do porinuća projekta s jasnom vizijom, razvojnom metodologijom, jednostavnog dizajna, sa pregrštom vijesti. Prepun najava dogadjanja u Osijeku i recenzija istih, ovaj pothvat vrijedan je ulaska u povijest i elektronske vode Web-a.

Izgradnja ove stranice bila je tehnološki i društveno opravdana i neophodna, tim prije što Osijek nema sajt ovoga kalibra.

Ovo je poklon Urbi et Orbi !!! (Gradu i svijetu)

Naravno, postojat će uvijek oni što govore kako ovakav sajt nije potreban i komentirati iz zavisti kako imamo već nekoliko sličnih osječkih sajtova i kako se neke od njih ne može nadmašiti, no kako bilo, dozvolimo vremenu da im demonstrira osječki unikat koji nema dostojnu konkurenciju.

Informacija, lamentacija i zabava strateški su interes ove stranice, ovdje nema kopije i nema uzora, ovdje su profesionalizam i lokalpatriotizam - najveći aduti.

Budite uvjereni da će Vas boca šampanjca razbijena o bok, za porinuće malog ali rabijatnog sajta, učiniti ovisnikom o informacijama i mogućnostima koje nudi.

Otvorite ovu stranicu svakog jutra uz kavicu i krenite u novi dan.

Od jutra do mraka i kasne noći, imat ćete uvid u sva događanja u Osijeku, forum, chat, mail, galeriju i jos hrpu raznih zanimljivih pogodnosti i detalja.

Dakle!

«Brode», dajem Ti ime OSIJEK031.COM !!!

Kapetanu broda, posadi i putnicima, dobar vjetar u ledja, puno uspjeha i dobro elektronsko more!

********************************
Dvadeset godina od danas, bit ćeš više razočaran stvarima koje nisi učinio, nego onima koje si učinio.

Zato odbaci užad, isplovi iz mirne luke...
Uhvati dobar vjetar u leđa...

Istražuj.
Sanjaj.
Otkrivaj.

-Mark Twain-

*********************************