srijeda, 14.07.2004.
Pratiti 10 Zapovjedi ili živjeti dvostrukim životom?
Ljudska glad za ljubavlju i nježnošću stara je koliko i svijet.
Potiču je bezbrojni razlozi, ponekad i do bolesnih razmjera.
Danas ljudi, oslobođeni od predrasuda i društvenih posljedica, puno se lakše sastaju i rastaju, te organiziraju neki novi život s manje ili više uspjeha i bez puno kompleksa traže svoju šifru sreće i sklada.
Neki žive i tzv.»dvostrukim» životom...
Potiču je bezbrojni razlozi, ponekad i do bolesnih razmjera.
Danas ljudi, oslobođeni od predrasuda i društvenih posljedica, puno se lakše sastaju i rastaju, te organiziraju neki novi život s manje ili više uspjeha i bez puno kompleksa traže svoju šifru sreće i sklada.
Neki žive i tzv.»dvostrukim» životom...
Veza «sa strane» ili izvan braka, pojavljuje se kada je brak iznutra umoran, dotrajao ili kašljuca od pritajenog nepostojanja pravog osjećaja još od početka.
Pojavi se neki novi ON ili ONA sa svojim receptom sreće, ali tek u rijetkim slučajevima od tih recepata se mogu ispeći kolači ukusniji od onih domaćih koje smo već jeli, pa nam se nisu svidjeli.
Želje, mašta, dodiri duha, pameti i mogućnosti, mješavina nesigurnosti i čarobnih nagađanja...uuuuuuhhhhh...
Sve to ima svoj šarm koji mnogo puta čovjeka dovede u situaciju da se odluči - prepustiti se ili ne «prolaznoj ljubavi».
Istina, prepuštanje takvim ljubavima je i određen rizik, jer rizično je uzimati samo ono što nam odgovara, a drugo ostaviti...
No ako zagrizete – to se naziva činom prijevare .
Tako postajete član plejade onih kojima je nagon ugušio mozak.
Prijevara? Nevjera? Prekršaj? Izdaja?
Kako to definirati?
Netko će reći da prijevara počinje već i s prvim mislima, ali ne bih se složila s tim. Prijevara, ako se uopće treba tako zvati, počinje ipak s prvim djelom. Jedno je gledati jabuku na stablu, a drugo je okusiti je...
Život je previše složen da bismo se kroz njega provukli ravno, umjereni u svemu i ravnodušni na sve.
Možda ste poželjeli nekog čovjeka/ženu?
Možda ste pomislili: «Kakav je osjećaj imati je/ga kraj sebe i samo za sebe?»
Kažu - ne biste smjeli...jer time kršite 10. Božju Zapovijed (a ta osoba možda i ne zna da o njoj razmišljate)...
Obznanite li svoju želju toj osobi, počinjete razmišljati koliko vam ta osoba znači, osjećajući u pozadini prijeteću prisutnost njenog ili svojeg legalnog pratioca kroz život, pitajući se sa strepnjom koliki je taj vaš prijestup i jeste li normalni...
Ako živite u malenom mjestu, kao Osijek, mogli bi propasti zastanete li kad vas gone takve žudnje... Svejedno, nameće se pitanje - imate li pravo na pola sata radosti u nekom možda malo monotonom životu?
I tko vam ih može osporiti ako ste zrela ličnost i ako znate kako da ih iživite ne povrijedivši nikoga?
Znam, reći ćete: Pa to je prijevara na prijevaru!! – Prvo prijevara bračnog ili stalnog druga, pa onda prikrivanje te prijevare!
Možda doista zvučim makijavelistički, ali što dalje, to sve više osjećam da se život oštro dijeli na važne, sudbonosne stvari i one neke drugorazredne, koje tapkaju za njima.
I da treba onim prvima podrediti one druge, a od tih drugih ako je moguće, izvući malo veselja, ljudske topline i malo životne raskoši koja se ponekad može svesti tek na kakav ukradeni poljubac u obraz ili kavicu s pričom na Promenadi...
Pitanje takvih, nekome prizemnih stvari i onih iz elitnih katova je apsolutno subjektivna kategorija, jer svaki čovjek treba nešto drugo (netko ludilo - a netko mir).
Svatko gradi svoju intimu tako da ga boli manje, više ili da ga ne boli uopće.
Što će reći - uvijek će postojati ljudi koji su spremni ispiti poneku čašu do dna kao «svoga tijela gospodar» – protiv svih pravila i propisa, savjesti, običaja, nedoumica, sumnji, čak i pod prijetnjom moguće kazne za učinjen prekršaj.
Pri tome ne mislim da «gospodariti tijelom» znači mešetariti njime, darivati ga danas jednom sutra drugom, neozbiljno i lako. Mislim samo na gospodarenje SOBOM kao ličnosti koja nikome ništa ne duguje.
Usput, važno je razmišljati, jer kad razmišljamo istodobno mi i uspoređujemo i odmjeravamo, a to su trenuci kad se sasvim nesvjesno stvari postavljaju na sudbinska i ona drugorazredna mjesta.
Ne želim sad pisati pledoaje o alter egu svih nas i o nama kao nepouzdanim individuama o kojima ne znamo ništa (iako živimo sa samim sobom u najčvršćem konkubinatu), ali želim reći da nikad ne znate kakve vas okolnosti mogu zadesiti i pritisnuti istom snagom kao i vaše nepoznato JA, da se i u vama mogu odreagirati neki destruktivni instinkti u nekoj vezi ili braku.
Ali...pouzdajmo se u «zdrav razum», ma što to značilo...
Dokle god se nešto ne sazna, ne pročuje i ne prođe kroz prljava usta gomile – ostaje čisto.
Nitko ne trpi zbog bračne diverzije, a sačuvani su neki čak možda i nužni društveni okviri bez kojih ne biste mogli mirno raditi i dobro funkcionirati.
Heh...ali...Problem «zabranjenog voća» star je kao i svijet.
Zagrizeš u to «slasno voće» u naivnoj namjeri da to bude samo jedan maleni ugriz, a on ti izbije sve zube.
Poslije ti reparatura štete zagorči ostatak života.
14.10.2003.
