SAANjAA

ponedjeljak, 19.07.2004.

Kontracepcija, abortus ili vjenčanje?

Mnogi muškarci ne znaju kako reagirati na novost.
Poznajem neke koji su iz zezanja pitali: «S kim?»
(I usput dodali: «AAAAAAA, pa to je super, WOW imat ćemo bebu!!!»)
Ali isto tako znam neke koji su zanijemili, u strahu pred obvezom, razrogačenih očiju jedva izustili:
«Uhhh, užas...a što ćemo sad?!? Jesi li sigurna, ali pazio sam!?»

Što učiniti u situaciji kad netko priča da vas voli i uživa s vama, a onda odjednom uvidite da nije u stanju podnijeti odgovornost za učinjeni «užitak» i da nije osoba za koju ste ju/ga smatrali?
Lijepo je kada možete računati na svog partnera; da će se bez ikakvih problema iz vaše ljubavne veze roditi plod te iste konzumirane ljubavi, ali što u situaciji kada ljubav postoji, a za plod nisu stvoreni vanjski uvjeti??
Ostaje pitanje - zašto je vijest o trudnoći prije braka tako pogubna i tužna?

Današnja jednostavna i popularna sredstva zaštite od trudnoće dokinula su moralne obveze koje su brakom pokrivale slučajne nepažnje, nedovoljno poznavanje seksualnog života ili nesmotrenosti trenutka...
U to isto «današnje vrijeme», brakovi nisu više dogovoreni ali ipak (i još uvijek) se vrlo malo njih zasniva na dubokim emocijama, a sve više na neželjenoj trudnoći i materijalnim interesima, pa nam djeca sve češće dolaze na svijet kao rezultat slučaja, a ne kao rezultat zajedničke želje dvoje mladih ljudi i kao potreba da se definira nukleus doma kada za to dođe vrijeme.
Zbog toga neka djeca na žalost rastu u nesređenim sredinama gdje nezadovoljni roditelji svoje frustracije prenose na njih.
Izbor definitivnog životnog partnera, napokon je postao stvar slobodne odluke, međutim slučaj «abortus» i dalje determinira primitivna razmišljanja o karakteru i osobnosti onog tko ga čini i tko ga podržava.

Djevojka koja ne želi dijete kao primarnu stvar u životu karakterizira se kao nenormalna , a dečko koji nije spreman ispuniti obvezu ženidbe u datom trenutku - okarakteriziran je također kao bezosjećajan i pokvaren (pogotovo ako se u to upetljaju i roditelji).

Negdje u bespućima nerazmišljanja i neodmjeravanja situacija srcem, izgubila se potreba da nekog uzmemo zato jer ga volimo, cijenimo i razumijemo i se sve više ženimo/udajemo jer nam se pučki rečeno «omaklo» pa smo na to obvezni.

Neke se žene mogu odlučiti na ulogu samohrane majke (svaka čast)...ali većina njih i nije na to baš pretjerano spremna i zasigurno ne zna što ih nadalje čeka...

Treba li osuđivati nekoga ako u tom trenutku ne želi dijete?
Treba li osuđivati ikoga u životu?
U principu svi smo PROTIV abortusa, ali možemo li reći da smo za PRISILAN brak??
I to za brak u kojem se udajete ili ženite SAMO zbog trudnoće.

Milijun je situacija i milijun pojedinačnih nijansi zbog kojih se žene odlučuju na prekid trudnoće...
Nikome nije za zamjeriti – svatko misli da u datom trenutku čini ono najbolje što može.

Činjenica je da trudnoće u prvom redu ne bi trebalo biti prije braka, ali kad se već dogodi, mnogi ljudi zaboravljaju da se u određenoj životnoj dobi puno lakše živi s nekoliko telefonskih razgovora i jednog sastanka na mjesec ili tjedan, ili od slobodnjačkih brijanja po kafićima i ljetovanja s društvima (makar to financirali i roditelji), nego s neplaniranim (a time i neželjenim) djetetom, bez posla ili sa nezavršenim studijem (školom) i s neosiguranom egzistencijom...
Ljubav je u takvim slučajevima puno brže prolazna nego što se nadamo...

Istina je da postoje mogući zdravstveni problemi koji mogu uslijediti nakon indikacije...
Sve je to stvar sreće, slučaja i slobodne procjene...

Logično je da nemamo svi isti stav prema stvarima kao što je pobačaj , ali propagiranje PRO ili CONTRA se danas smatra «preživjelim»...
Radije sugerirajte kontracepciju i ne govorite protiv pobačaja, jer nikada ne znate kakva situacija ili sudbina moze zadesiti VAS ili vašu djecu...
Ružno je i nesretno gledati kad se zbog «slučaja» razori život dvoje ljudi koji time bivaju bačeni roditeljima (bakama i djedovima) na milost i nemilost, a onda u principu vode bitku sami samcati da izguraju dijete na pravilan životni put.
Odluka abortirati ili ne neka i dalje ostane individualna stvar svakog pojedinca.
Da, slažem se, nerođeno dijete to NIJE zaslužilo, ali ŽIVOT je nešto drugo.

28.09.2003.

********************************
Dvadeset godina od danas, bit ćeš više razočaran stvarima koje nisi učinio, nego onima koje si učinio.

Zato odbaci užad, isplovi iz mirne luke...
Uhvati dobar vjetar u leđa...

Istražuj.
Sanjaj.
Otkrivaj.

-Mark Twain-

*********************************