nedjelja, 11.07.2004.
Premijerno o filmu - BRAK
Polovica mojih prijateljica poudavalo se, samo zato što im se svidjelo «furanje» sa dečkom. Zapravo, ljudi općenito očekuju da će i film u kinu biti dobar, ako je reklama za njega bila ludo zabavna.
Kako kaže moja sestrična – neke stvari ponekad jednostavno treba «prožvakati i ispljunuti, a ne odmah progutati»...
No dobro...da ne kvarim sad kontekst... khm khmKako kaže moja sestrična – neke stvari ponekad jednostavno treba «prožvakati i ispljunuti, a ne odmah progutati»...
Pričam dakle o braku koji sve manje biva brak - a sve više «strangers in the night», kalkulacija i umjetno rješenje kompleksa (čitaj u pluralu).
Navedimo prvo čimbenike i razloge predbračnih, filmski orjentiranih impresioniranja:
TITULA
Liječnik/liječnica, pravnik/pravnica (sa pravosudnim ispitom)
Inženjer (po mogućnosti elektrotehnike ili informatike) ili profesor (sa ambicijama većim od predavača) ili još bolje manager neke tvrtke...
U to se ubraja određeni status u društvu, određeni krug ljudi, određeni image itd. – to je jaaaako primamljivo, nema zbora.
(Istina je da dečki manje padaju na titule, ali nije da takvih nema.)
IZGLED
ON - Crne oči (plave isto nisu loše), osmijeh sa predivnim zubima...crn, tamnoput, visok...
Široka ramena i poprsje... hmmm... bar 120 kg da digne u bench...(hehehe)
ONA - Plave vragolaste oči (crne prolaze također), pune usnice i maleni nosić...osmjeh za oborit s nogu...
Plava, bar poluduga kosa, četvorka dobrostojeća u grudnjaku bez push up efekta, vitkog struka, obla guza i duge noge...wow (ima netko tko to ne bi htio??)
STATUSNI SIMBOL (tzv.FLASH EFEKT)
«Markica» kako proizvođača robe, tako i automobila.
Eventualno privatno poduzeće.
Mamina i tatina zarada, kao i radno im mjesto.
Vlastita gajba i/ili broj kuća koje ta familija iznajmljuje.
I pred kraj, ali ne i najmanje važno, količina i kvaliteta tehnike kojom faca raspolaže (mob npr.) bez obzira na znanje rukovanja istom...
Fakultet i obrazovanje može se napomenuti, ali s obzirom na bistrinu uma koja se traži, nije neophodno, u oba spola.
Nakit i slične đinđe su out (to može bit i bižuterija, tak da ne podržava statusni efekt)
Sudbonosno «DA», pa krene sve od reklame do sadržaja filma:
Ako imaju «sreće», sve započne bez potomstva.
Oni sa uvertirom zvanom «dijete» ipak imaju malo žešći zaplet.
U principu kreće se u zanosu, idilično, alegro...
Nastavlja se trkeljanjima u vidu ljubomore, prigovora oko kućnih poslova i obveza, samostalnih izlazaka sa starim društvom i sl.
Postoji i varijanta da njemu ne odgovara što ona više nije zabavna ili njoj ne odgovara što joj on slabo poklanja pažnju...
Možda razlog neslaganja bude njena debljina nakon porođaja (da je ni prepoznati ne može).
Ili se on zdeblja do te mjere da postane krajnje neprivlačan, tako da je sex s njim skoro nemoguć i do kraja degutantan (i vice versa dolazi u obzir).
Ponekad se sex toliko sroza na niske grane da se uzrok ni ne prepoznaje i tako postane vrh liste razloga nezadovoljstava.
Netko u svoj brak strpa mišljenje svoje gospođe majke ili oca (financijski i ini razlozi).
Ponekad samo zbog nekolicine neprospavanih noći zbog jednog ili više «pelenaša» koji neumitno donose promjenu, netko «shvati» kako TO nije TO što se očekivalo...
Tako se uskoro idila pretvori u horor, a varijante i mogućnosti nesloge bivaju nebrojene i neslućene...
Čak i oni koji nisu imali zabavnu «reklamu» s početka priče, imali su razlog zašto ulaze u brak film.
Najuzoritiji primjeri se vjenčavaju zato što se vole, cijene i razumiju i nije im se «omaklo» pa su to «morali». (Što je danas zaista raritet, a ni oni nisu pošteđeni povremene učmalosti i razmirica.)
Netko je u stanju izrezati svoj život u startu, izbaciti nepoželjno, bez puno oklijevanja i razmišljanja, skratiti priču i preformulirati je u svoju korist.
Netko sve ostavlja status quo, naziva to navikom, nužnim zlom, sudbinom, makar i patili, time su zadovoljni i ostaju pomireni s ničim...
Neki ne žele ni sebi, a kamoli drugima priznati da su pogriješili i da bi najradije pobjegli iz učinjene kolotečine, pa intenzivno glume zadovoljstvo, a zapravo očajnički traže šifru sreće i sklada, ne napuštajući svoj prvobitni promašaj i položaj.
Rijetki su oni koji se mogu pohvaliti «Sjajem u travi».
Većina njih zastupa mišljenje da ih - vežu djeca.
Ali ukoliko nezadovoljstvo postoji, ta ista djeca iskompliciraju život i više nego što to jest, naročito ako ste čovjek sa osjećajem odgovornosti.
(Jer djeca bi trebala doći kao rezultat zajedničke želje, u vrijeme kada je potrebno odrediti nukleus doma, a ne kao posljedica slučaja...)
Rezimiramo li smjer «horor», savjet je, da vam je potrebno određeno predbračno iskustvo, nekakav život u dvoje (ako je to ikako moguće), određena zajednička gledanja i financijska konstrukcija zatvorena vlastitim sredstvima ma kako ona skromna bila.
Trebali bi postaviti kriterije za eliminaciju negativnosti koje smo doživjeli možda u vlastitoj obitelji, te određena realna emocija i određena romantika bar u početku (zaboravite na ludu zaljubljenost).
Prva i fundamentalna stvar je da takva zajednica nikako ne funkcionira kao prisila, nego isključivo kao izbor.
Mudar čovjek nikad ne pravi grube rezove, on se za sve bori diplomatski i strpljivo (a pogotovo ako mu je do nekoga istinski stalo), ali ako je netko ZAISTA odlučio izaći iz filma, pustite ga neka ide. Prije toga dajte sve od sebe da učmalost rastjerate, kako sebi ne bi imali što predbacivati.
Ne treba zaboraviti da je Brak zajednica dvoje ljudi koji se mogu ali i ne moraju razumjeti, a život je zbir određenih kompromisa, gdje svatko od nas treba od nečega odustati ili prionuti nečemu, kada za to dođe vrijeme.
Činjenica je da NITKO od nas ne živi onako kako bi htio, no važno je doista shvatiti da novac, izgled i pamet možda mogu služiti kao «reklama», ali nipošto neće pomoći da skrpa filmsku vrpcu, ako se ista počela raspadati.
Kada sve ovo usvojimo, imamo šansu za dobar, kvalitetan i zanimljiv film zvan
B R A K.
29.06.2003.
