Dobar odnos je onaj u kome se osjecate dobro, a los onaj u kome se osjecate lose. A kada se zaljubimo...uuuhhhh
Zaljubljen čovjek živi od sinteze uzimanja i davanja, ispreplitanja međusobnih osjećaja i jednakih misli, međusobnog radovanja, tuga i općenito – saznanja o međusobnoj sreći postojanja, jer podijeljena radost je dupla radost. Zaljubljujemo se kemijom količine sreće koju u nama proizvodi osoba u koju smo zaljubljeni.
Ta zaljubljenost živi u nama duže ili kraće, ovisno o faktoru radosti i međusobne harmonije, iako postoje situacije kada se zaljubljenost hrani i preprekama.
Nerijetko se ona događa obostrano, upravo između onih za koje bi se reklo da je apsurdno da se takvo nešto među njima moglo dogoditi.
A prave zaljubljenosti rađaju ono o čemu Vam uvijek pričam – soul mate…
Zbog onemogućavanja ili zato što se nikad nisu usudile očitovati, neke zaljubljenosti nisu se nikad prelile u ljubav, ali rekla bih i da takve nikad ne prestaju, jer u dnu srca vežemo se s nekim s kim to ne možemo …potpuno i zauvijek.
Kako se zaljubljujemo???
Nije loše znati da su Pigmaliona bogovi obdarili sposobnošću pamćenja onog što mu ljubav poklanja i da to može priopćiti mramoru.
Slika u kamenu, stvarana iz njegove duše, izrasla je u lik žene i on se u nju zaljubio.
Molio je Afroditu da mu pronađe živu ženu takve ljepote.
Božica znajući da on u stvari čezne za kipom, udahne kipu život I on joj nadjene ime Galatea i njome se oženi.
(Hm…kraj potražite u knjižnici.)
Htjedoh reći kako je zaljubljivanje zapravo voljenje srodne duše, nešto kao zaljubljivanje u osobnu iskaznicu, ta osoba je izraz našeg dometa ili naše nemoći, ali svakako odraz naših snova, nešto kao metafizičko kalemljenje i kloniranje...
Zaljubljenik u zaljubljenom vidi odraz svog srca, a zakon ogledala kaže - kako se odnosiš prema nekome komu si drag, govori puno i o tome što misliš o samom sebi.
Pravilo je u životu biti svoj, ne biti ničija krpa za cipele.
Ponašati se prema drugima upravo onako kako bismo željeli da se drugi ponašaju prema nama i nastojati učiniti da ljudi oko nas osjećaju tu pozitivnu energiju. U svakoj situaciji dajte sebe i svoje emocije bez zadrške i uskratite mjesto kajanju.
Ako ste u svojoj zaljubljenosti sami – okrenite leđa, potražite nekog vrijednijeg vašeg truda i nemojte žaliti za prošlošću. Da je vrijedila ta prošlost bi i dalje trajala pretakanjem zajedničke sadašnjosti.
Jednostrano zaljubljivanje baš i nije najzabavnija stvar na svijetu, ali i ono se događa..no, to nije kraj svijeta…
Ako se dogodi da je netko neuzvraćeno zaljubljen u vas, prijateljskim ponašanjem dajte mu do znanja da je to jedino druženje za koje vas ta osoba zanima.
Nije neophodno biti grub, na kraju će ipak sve shvatiti…
Kako se ono kaže - U najmanju ruku treba bar priznati toj osobi da - ima dobar ukus!
;-D
Cindy Hazan, sa Cornell univerziteta u New York-u, ispitala je preko 5.000 parova iz 37. različitih zemalja i naučno dokazala da “zaljubljenost” realno traje od 18-30 mjeseci.
Najzaljubljeniji parovi najbrže se razdvajaju, jer što je jača zaljubljenost, to više realni problemi bivaju potisnuti u pozadinu. Tako u svakodnevnici ti problemi postaju bure baruta.
Parovi kod kojih zaljubljenost nije toliko izražena, odnosno ne čini ih slijepima, imaju manje problema.
Drugim riječima: Reklo bi se da ne treba biti zaljubljen pri sklapanju braka, zapravo - ne biti ludo zaljubljen.
Brakovi sklapani u sedmom nebu, na zemlji se brzo razdvajaju, dok suprotno tome brakovi koje svjesno i promišljeno sklapamo, relativno duže traju.
Biološko objašnjenje zašto zaljubljenost traje 18-30 mjeseci je, da je to sasvim dovoljno vremena da se sretnemo, oplodimo i dobijemo potomka.
Nakon toga ne postoji više biološki razlozi za vlažne dlanove, luda otkucavanja srca, crvenilo lica i leptiriće u stomaku.
Ni nakana za produciranje drugog djeteta ne stvara više taj predivan osjećaj…
Ljubav se dokazuje sitnim pažnjama, porukama među stvarima, odlaskom na večeru, u kino..ugađa se luckastim idejama, sms poljupcima, zanimljivom temom za šalu, uz omiljenu glazbu.
Njeguje se maženjima u postelji, prije i nakon spavanja (nikada se ne opravdajte umorom i nemojte dozvoliti da se sex prorijedi i prijeđe u rutinu), jer nježnosti podižu nivo seksualnih hormona, a seks nije zanemarivi faktor pripadanja.
A što dolazi nakon tog vremena??? – N A V I K A.
Navika koja MORA doći, može progutati nevjerojatne količine dobrih namjera i kroz takav osjećaj parovi odlučuju hoće li zaći u dublju, drugačiju međusobnu povezanost, koju zovemo zrela ljubav, - ili će se razdvojiti, jer im treba novi koktel poludjelih hormona...
A zašto se hladimo??? Ehh…ima tisuća razloga...
Nitko nije pretjerano romantičan i nemojte nikada očekivati vječnu i bezuvjetnu ljubav.
Ne njegujemo li sitne pažnje i prema sebi (a prema NJEMU da ne govorim), zaboravljamo li na izgled, miris, higijenu, frizuru, odjeću, šminku, pa i depilaciju, ne marimo li općenito za međusobne želje i snove, počet će izostajati svaka daljnja pažnja, a to naravno, nije ničiji cilj.
U protivnom doći će ubrzo slijedeća faza - nezainteresiranost i fiksiranje mana, kada više kod partnera ne vidite vrline nego samo mane...
To je ulazak u opasno polje nezadovoljstva.
A Zaljubljenost je tu već davno isčezla...