S odmakom od nedavnog štrajka tzv. kabinskog osoblja naše jedine zrakoplovne kompanije moram napisati riječ dvije o zanimanju stjuardesa.

U mojoj mladosti je, za razliku od sadašnjeg zanimanja manekenka, top zanimanje bilo stjuardesa.

Oko tog lika - visokog, mršavog, zgodnog, pametnog (zna više stranih jezika), uz prekrasan sat i maramu (kupljeno po vanjskim Duty shop-ovima) i obavijenog mirisom skupog parfema - mogla se ispričati cijela jedna bajka. Bajka o najljepšem zanimanju na svijetu. Uz onu dozu avanturizma, jer jelte - stjuardese putuju diljem cijelog svijeta i vide sve moguće gradove na svih pet kontinenata... ma mrak.

Mogu reći da mi još uvijek ulazak u avion, uz naklon kabinskom osoblju, ostavlja ono vrhunsko oduševljenje ravno ulasku u hotel s pet zvjezdica. Čisto strahopoštovanje uz dozu glamura. Bar se ja tako svaki put osjećam...

Naravno, čovjek kako odrasta tako doznaje da je Djed Mraz izmišljotina lukavih prodavača, rode ne nose djecu, a bome niti novac ne kapa s neba sam od sebe. Tako i ova priča o teškom stanju u našoj aviokompaniji, koja uključuje i otežan rad dotičnih lepojki (i zgodnih stjuarda ), da ne spominjemo kapetane zrakoplova dođe kao pljuska onim davnim maštanjima.

Doduše, nedavno sam gledala jednu emisiju o povjesti zanimanja stjuardesa te njihovom razvoju (što od zadataka u avionu za koji su bile zadužene, to do promjena odjeće i ponašanja).

U toj su emisiji spomenuli kako je tamo negdje, 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća bilo uobičajeno da se tim zanimanjem bave cure ne više od godinu i pol do dvije. Tako su u avionima upoznavale bogate nasljednike i poznate ličnosti, te se ubrzo udavale. Pa su neke druge bile zapošljavane..

Naravno da to sad ne možemo usporediti, te da je zanimanje hostesa u avionu - pogotovo u doba kad većina ljudi govori bolje ili lošije engleski, nešto što se ne može usporediti s onim kvazi manakenkama što se šepure po raznoraznim "žutim" emisijama i časopisima, te od reality-a do reality-a - u blatu ili đungli skupljaju zvjezdane bodove. Jer sada - što si gluplji ili luđi - bolje prolaziš. Hm.

Makar, koliko imamo na tržištu solo cura - tih takozvanih manekenki i "slavnih ličnosti" upitne biografije, mogu reći da su nam nogometaši posustali u ženidbenim ponudama. Ili se varam?

Anyway, za par dana sjedam u avion. Doduše, na jednoj kratkoj relaciji, pa neću dobiti niti čašu vode. No, nema veze. Mene veseli. A i za par minuta stići ću do svog odredišta do kojeg bi se inače taljigala satima...

U posljednje vrijeme se nešto smucam po višednevnim sastancima i skupovima stručnjaka. S jedne strane me veseli što i u ova teška vremena, kad se na prste lijeve ruke mogu nabrojati preduzeća koja šalju ljude na edukacije i stručna usavršavanja mogu i ja u svemu tome sudjelovati. Doduše, borila se ja... ne ide samo od sebe. Da se ne bi zavaravali.

Anyway, mnogo dobrih i radišnih kolega ne ode na takve skupove. Em ne mrdu prstom kako bi ih se odabralo, em i kad im se ponudi put - s gnušanjem odbiju. Kakti oni rade puuno. Ma fak i skromnost.

No, isto tako ima ekipa mladih kolega koji vole putovati. I na kraju ispada da nema kongresa na kojem nisu s nekim plakatićem, predavanjem (davno prežvakane) teme i sl.

Ne bi bilo ovog teksta da nema ono ali.

Prvi dan su svježi i odmah krenu u noćni život. Do jutra. Pa po danu baš i ne izgledaju reprezentativno. Oni koji su koliko toliko budni.

Predavanja? Ma jok. Nitko se ne pojavi ni na 20% predavanja osim ako netko od njih nema izlaganje, pa dio ekipe ipak digne dupe iz kreveta prije dvanaest sati i pojavi se mamuran na glavnom događanju. I tako u nedogled.

Na kraju ispada da samo mi stari konji (nešto direktora niže razine i sitnih šefova starije generacije) možemo odraditi cjelokupni program predavanja. Mi smo tupi i glupi što ne lumpamo, sunčamo se, kupamo, odlazimo na masaže.... name it.

O da. I ja sam bila mlada. I ja sam tulumarila. No, nikada do jutra jer sam ipak imala ono malo poštovanja prema kolegama i samoj svojoj firmi što me poslala na edukaciju ili kongres. Problem je što nitko (uključujući njihove prve nadređene ili ponekog direktora) nema potrebu da ih malo dovede u red.

U krajnjoj liniji, da im slijedeći put odbije zahtjev za putovanjem.

Je li to Rudarka postala (stara) čangrizava baba ili ????

Poslije se čudimo kad nam ti isti kroje pravdu u vidu političkih podobnika i vođa nacije.

Hm. Angelina je opet uspjela razbucati svijetsku javnost.

Već godinama pokušavam otkriti da li mi se ta žena sviđa ili ne. Daleko od toga da je (bila) prezgodna i da joj se duboko klanjam što je kao infant terrible ipak uspjela svoj život skoncentrirati oko te silne dječice, a ne završiti na nekom drogeraškom ili alkoholičarskom groblju.

No, kako je zapravo lako manipulirati medijima, sigurna sam da je dio te priče obična friško farbana "fasada" i da je unutar zidova Jolie-Pitt puno burnije i krvavije. Jer, svaka će majka najmanje jednog djeteta reći da se onako smiren (kako se ona prikazuje u javnosti) ne može biti niti s jednom djetetom, a kamoli ne sa svim onim "benetton" vrtićem.

Koji su pak ispušni ventili Brad Pitta - i to je pitanje. Jel' jebe ili kocka ili ... who knows?

Da se vratimo na šokantnu vijest o uklanjanju obiju dojki u preventivne svrhe. Kao prvo - niti jedan gen sklonosti ne može dovesti vjerojatnost da će se desiti bolest (u ovom slučaju karcinom) na tako visoku razinu. To što uz gen sklonosti idu i neki drugi okidači - to je sad već kompleksna priča i pošto nisam medicinske struke ne bih se željela upuštati u neke duboke rasprave. No, kako bilo da bilo - 87% je praktički siguran zgoditak ili sigurna stvar ili kako god to sad objašnjavali.

Tako da bih postupak A. Jolie komentirala kao postupak lude žene. Doslovno.

A sad malo i o njezinom srcedrapateljskom pismu. Tu se pak objašnjava kako je ona kroz bogtepitaj koliko skup medicinski zahvat zamijenila tkivo dojki sa filerima. Jednom riječju - njoj su grudi (izvana) ostale iste. Ako bi sad bilo tko od nas otišao doktoru mislim da bi to završilo onim "rez" i praznim dijelom prednjeg dijela tijela sa ružnim ožiljcima. Nažalost, vidjela sam u živo kako to izgleda. Nije lijepo niti na starim bakama, a kamoli nekom mlađem (tzv. spolno-aktivnom stvorenju). Prema tome, i ovdje sere kvake.

Znači - zaključak br. dva - opet luda baba.

Toliko.

Ovim tekstom dajem svu svoju potporu i suosjećanje svim ženama koje sada prolaze kroz fazu otkrivanja ili operativnog zahvata vezanog uz karcinom dojke. U ovim našim jadnim balkanskim prilikama. A pustimo lude bogate zvijezde da se bahate.

Sretno!

Ne znam da li je problem u meni ili drugima, no svakodnevno me fascinira (da sad ne spominjem ostale emocije tipa razočaranja do bijesa) općeljudsko neznanje.

Primjer br. 1: Jučer je na jednom diječjem rođendanu osoba A izrekla neke čudne teorije zavjere vezane uz općepoznate antibiotike tipa to su opake droge koje uništavaju organizam. Da se ne radi o jednoj eminentnoj seoskoj intelektualki tipa ravnatelj škole - ne bih ništa rekla. Ovako - stisnuh zube i pobjegoh među muškiće (na balkon, gdje se kakti pušilo i pilo pivo ).

Primjer br. 2: Konačno dugoočekivana godišnjica mature, sve žene pune znanja o tehnološkim čudima tipa običnog moba. Kad ono - mauna. Ne znaju ni uslikat, ni poslat, ni ulogirat Face, ni.... kenja. Pokušavaju (mi, nam) objašnjavati nešto o Viper-u. Halo?? Kao da sam odrasla u srednjem vijeku. Il' sam ja čudovište ili su one - hm - zaostale?

Primjer br. 3: Ne želim navoditi neke izreke tokom prošlotjednog okupljanja stručnjaka na kojem sam bila nazočna. Da se ne radi o tehničkim znanostima možda i ne bi bilo tako tužno da nam soli pamet jedan a) pravnik b) politolog c) ekonomist (izaberi jednog, sigurno ćeš pogriješiti) ....

Il sam ja faca tipa Ajnšajn (a nisam) ili je ovaj svijet totalno pobenavio. Nemam repernu vrijednost tipa Kraljica Majka... eeehh... mama, da si barem živa. Znala bih kako razmišlja "izborni aparat".....

Ps. U trenutku kad se Nasljednik ulogira u mobilnu ili internetsku mrežu ima da ga majka pretvori u pljeskavicu. Od jučer je nedostupan. Navodno prelazi (bez novaca) put od Rijeke do Osijeka. God help us all....

U goste je stigla jedna stara prijateljica. Za razliku od mnogih drugih, žena je s prvim danom penzije prodala stan u našem selu malom, kupila apartman na moru i preselila se bliže sinu. Prvih par godina je žile rezala što su ju mještani gledali kao frika i nakazu, no sad je polako nadošla i sve je više-manje super. Doduše, druži se sa švicarskim, slovenskim i švedskim Bosancima, no i to je bolje nego ništa. Žena si je stvorila novi krug prijatelja.

Pričamo i o toj mojoj famoznoj godišnjici mature. Veli ona - ja ti se osjećam kao da imam 35, a ne da je mojoj generaciji 40 godina od završetka škole tj. mature.

Na tu temu nas je bacila fotografija jedne od mojih kolegica koja se javlja iz jednog našeg europskog veleposlanstva (ne može doći), te šalje svoju sliku. Ja sam osupnuta izgledom jedne "starice" od nepunih pedeset godina. Jebiga, pa i ja tako izgledam u izlogu (vjerojatno), ali sam sama sebi puno mlađa (čitaj: zgodnija) ili???

Priča br. dva: javlja se druga i veli kako ne može doći u subotu jer su joj pomaknuli kemo na petak i u subotu će biti koma. Prestrašno. Znam, ima ih i puno mlađih koji završe na Institutu, ali... opet ono - stalno zaboravljam da smo sad mi ta generacija u "kritičnim" godinama što se tiče zdravlja. Barem ovog zločudnog. No, polako kucaju na vrata i sve nepodopštine mladosti pa nas žiga žgaravica, reuma, visoki tlak, šećer....

Obično se brecnem na svoj izgled u ogledalu nekog dućana gdje me one mlade prodavačice gledaju kao da sam pala s Marsa ili kao da unucima kupujem krpice...

Idem se baciti na pakiranje, popijem još jednu fervel (kak se to piše? stao mi mozak) kavicu sa prijateljicom i odo s koferom na posao. Kakvo je vrijeme u Opatiji???

Što uopće znači informatička pismenost (ili nepismenost)??

Hm. Osobno, osjećam se informatički pismenom što ne znači da si sama čistim komp od virusa raznih vrsta, niti si rušim i podižem sustave upravljanja ili neke specijalističke programe....

Doduše, ja sam ona stara generacija koja se nekad služila (bolje rečeno - igrala) na ZX Spectrumu, radila izvještaje u nekoj vrsti preteće word programa što smo imali na nekoj Končar-ovoj kanti, kao i računala u Lotus-u.

Sad se ovi mladi čude o čemu ja to... no, Informatičar će vam sve objasniti....

Anyway, kod nas u preduzeću - osim radnika i čistačica - svi ostali se služe kompjutorima. Čak dapače, svatko ima svoje vlastito računalo, mail adresu (preko koje dobiva pozive na sastanke, obavijesti o isplati plaća i dr.), a bome i hrpu radnih zadataka koju dobije preko te kante...

Da sad ne spominjemo operativne programe praćenja raznoraznih poslovnih zahvata koji se danonoćno prate od strane gorenavedenih radnika - operatera. Tako da se može reći da su i oni u određenoj mjeri informatički pismeni jer je potrebno u svakom trenutku provjeriti alarme, određene proizvodne parametre, "šaltati" iz operativne slike u sliku...

O tome da nam je dijete prije naučilo šetati miš po ekranu nego hodati uz starije brata koji se pak igrao edukativnim igricama (koje sam uspjela kupiti u Algoritmu)...

Možda je to razlog zbog kojeg sam bila totalno osupnuta nedostatkom te tzv. informatičke pismenosti kod većine doljesponetih cura s popisa pozvanih na godišnjicu mature.

Ima nekoliko falševa što rade:

- ne znaju odgovoriti na obični mail
- odgovor pošalju samo posljednjem nizu adresa, a ne potraže mail od osobe koja je još neke dodala na spisak
- neke sitne opaske (prema meni kao organizatoru), koji bi morao ostati između nas pošalju na "send to all"
- ne javljaju se na mail, pa sam pomalo skeptična koliko ih je pročitalo posljednje upute.

Doduše, kad im se obratiš telefonski uvrijede se do groba i tvrde kako su na kompu svaki dan i sve to one znaju...

Govorimo o osobama koje su završile tzv. gimnaziju, dio njih fakultete (doduše društvenog smjera) te čisto sumnjam da se kompjutorom ne služe barem službeno ako ne i privatno. Da ne spominjem mail adrese tipa "žmrlj@gmail.com" pa si ti misli o kojoj se osobi radi.

Anyway, osim borbe s šktim i sitničavim starim curama (komada dva) i nešto priljepaka što su stale na njihovu stranu, nekako sam skeptična o pravom prijenosu informacija putem maila.

Držite fige da dotično okupljanje bude na kraju i uspješno. Haug!

Znam da se većina vas odlično zabavlja nad mojim mukama.

Uključujući i one oko organizacije okrugle maturalne proslave. Kao što se možda neki sjećaju, bio je jedan zanimljiv post na tu temu još početkom godine. Kada je jedna naša kolegica počela bjesomučno organizirati na način da nas je sve udavila kad se želimo naći (neš ti dogovora s dvadesetak i nešto žena u srednjim godinama ) i da će nam ona pronaći pravo mjesto - u igri je bila jedna pečenjara i jedna pizzerija.

Anyway, uspjeli smo dobiti datum na račun naše Švicarke (navodno je slijedeći vikend neki blagdan i njoj je baš taj datum najbolji, guess what - ne stiže! ), te je Njemica odmah kupila avionsku kartu tako da smo zapeli na datumu početkom svibnja (čitaj: restorani su prebukirani jer se u ovo doba godine slave raznorazne proslave tipa krizmi, prvih pričesti i sl.).

Doduše, u međuvremenu sam, što telefonski, što mailom dobiva dobar postotak "cura" (ženski razred jedne sada gimnazije, a nekad tzv. obrazovnog centra) koje su pristale na druženje i na restoran i praktički na sve jer nam je svima drago da se konačno čujemo i da ćemo se vidjeti za koji dan.

Pretpostavljam da niste ni sumnjali da je prvospomenuta kolegica tzv. stara cura (no hard feeling čitateljicama). Sada u priču uvodimo i Staru curu br. 2. Ta je na moj poziv prvo objavila kako je napredovala i radi više poslova i bla i bla i bla...

Uglavnom, nakon te uvodne tirade "ja, ja i onda opet malo ja" dobila sam striktne upute da mjesto sastanka oliti restoran mora biti a) u zoni tramvaja, b) jeftino, a pri tom vrhunsko, c) vino... zapravo je bilo jedno pet zahtjeva no na prvom sam isključila mozak da ne zakuham.

Preko nekih veza uspjela sam rezervirati jedan zgodan i ugodan lokal (u zoni tramvaja ), s dovoljno dobrim izborom hrane i pića. S obzirom na vezu s gazdom mislim da nas neće preveslati. Što je praktički jedina kvaka kod ovakvih dogovora. Jebeš pisani menu kad na kraju dobiješ sranja. Ili ti nakon dvije litre vina objave da je to sve i da od tog trenutka treba caltati ili...

Ima sto načina da se jedna ugodna večera pretvori u sranje. Veće ili manje.

Nakon što sam na mailu objavila mjesto i cijenu te zbog gorespomenutih usidjelica navela da će hrana biti obilna Stara cura br. 2 je poslala opaki mail kako je sve to sranje, glupo, preseravanje i šta će nama puno hrane koja će se baciti. Halo??

Samo što ne fale mali gladni crnci u pljuvačkom mailu. Pa za poludit.

Onda je Rudarka poslala cool poruku da je sve moguće pa i otkazivanje rezervacije, ali da lijepo molim da se netko drugi potrudi pronaći mjesto, rezervira, dogovori menu (po mogućnosti da ovim našim usidjelicama još prilijepi 100 kuna na čelo) i .....

Umorna sam od svih tih sranja. Bit ovakvih druženja je da se obavijesti sve do kojih se može doći da je reunion tada i tada, te da to u krajnjoj liniji košta toliko i toliko. Halo??

Doduše, i ja kao i većina društva smatra da mjesto nije bitno, da hrana nije bitna, ali ako se radi o gospođama u najboljim godinama te da se ne radi o svakogodišnjem druženju i da se zna da nitko nije socijalni slučaj, faking 200-ak kuna nije nešto što si ne bi mogle priuštiti.

Statistički gledano, problem radi onih 2% (po Gaussu), no ja se i dalje žderem. Damn.

Ps. Guzda je još na početku dao izjavu, a kako se stvari kompliciraju tako je sve rezolutniji u izjavi da će me slijedeći put on dokrajčiti ako se ponovno (za koju godinu) prihvatim organizacije. Zna čo'ek.

Pps. Kad bolje razmislim, u ponedjeljak se pakiram i u utorak odlazim na službeni put. Do petka. Nek se sve jebu. Wild - here I come. Nadam se da ćeš ovaj put biti u svom gradu pa već u utorak pijemo pivo s pogledom na opatijsku rivijeru.

Nije mi jasno što se to dešava s ovim tzv. "bogatim i slavnim" osobama? Sve se nakon prve trzavice u braku rastaju. Nema majci da se malo skuliraju, stanu na loptu, prožvaču ili stisnu zube, ma jok - oma rastava. To što poslije toga razvlače malu djecu po žutom tisku - nema veze.

Doduše, još su mi čudnije rastave nakon petnaestak ili više godina braka? Tu se tek zna tko kako diše (čitaj: prdi ) i da li mljacka kad jede ili ostavlja gaće po cijelom stanu...

S druge pak strane - što bi žuti tisak pisao da nema ovih gore spomenutih?

Doduše, nakon što se jučer Guzda iz nepoznatog razloga durio većinu dana i ja sam već razmišljala o drastičnim metodama - no nekako mi je bliža bila sjekira (tupi dio, da ne umaže okolo) i hrđavi čavao u obližnjoj dasci na dvoruštu..

Sva sreća da smo se u međuvremenu pomirili.

Da se vratim na ove gore - ispada da sve te (pre)zgodne ex-manekenke, doktorice, pravnice i/ili glumice u finim krpicama, "it" torbicama i štiklama s crvenim potplatom zapravo nemaju nekog koji bi im sočno skrnuo zadnju žlicu juhice, da sad ne spominjem lascivne scene u bračnoj ložnici.

Naravno, ako ne računamo na one pederaste modne znalce u lažnim Gucci šlapicama što ih navodno savjetuju da izgledaju kao dobrostojeće amsterdamske dame u poznatoj četvrti...

Pa si onda mislim - ma dobar je ovaj moj. Ne bih ga mijenjala ni za dvojicu mlađih (s pločicama).