Marketing
Maturalno - tragikomedija u više činova
Znam da se većina vas odlično zabavlja nad mojim mukama. 
Uključujući i one oko organizacije okrugle maturalne proslave. Kao što se možda neki sjećaju, bio je jedan zanimljiv post na tu temu još početkom godine. Kada je jedna naša kolegica počela bjesomučno organizirati na način da nas je sve udavila kad se želimo naći (neš ti dogovora s dvadesetak i nešto žena u srednjim godinama 
) i da će nam ona pronaći pravo mjesto - u igri je bila jedna pečenjara i jedna pizzerija. 
Anyway, uspjeli smo dobiti datum na račun naše Švicarke (navodno je slijedeći vikend neki blagdan i njoj je baš taj datum najbolji, guess what - ne stiže! 
), te je Njemica odmah kupila avionsku kartu tako da smo zapeli na datumu početkom svibnja (čitaj: restorani su prebukirani jer se u ovo doba godine slave raznorazne proslave tipa krizmi, prvih pričesti i sl.).
Doduše, u međuvremenu sam, što telefonski, što mailom dobiva dobar postotak "cura" (ženski razred jedne sada gimnazije, a nekad tzv. obrazovnog centra) koje su pristale na druženje i na restoran i praktički na sve jer nam je svima drago da se konačno čujemo i da ćemo se vidjeti za koji dan. 
Pretpostavljam da niste ni sumnjali da je prvospomenuta kolegica tzv. stara cura (no hard feeling čitateljicama). Sada u priču uvodimo i Staru curu br. 2. Ta je na moj poziv prvo objavila kako je napredovala i radi više poslova i bla i bla i bla...
Uglavnom, nakon te uvodne tirade "ja, ja i onda opet malo ja" dobila sam striktne upute da mjesto sastanka oliti restoran mora biti a) u zoni tramvaja, b) jeftino, a pri tom vrhunsko, c) vino... zapravo je bilo jedno pet zahtjeva no na prvom sam isključila mozak da ne zakuham. 
Preko nekih veza uspjela sam rezervirati jedan zgodan i ugodan lokal (u zoni tramvaja 
), s dovoljno dobrim izborom hrane i pića. S obzirom na vezu s gazdom mislim da nas neće preveslati. Što je praktički jedina kvaka kod ovakvih dogovora. Jebeš pisani menu kad na kraju dobiješ sranja. Ili ti nakon dvije litre vina objave da je to sve i da od tog trenutka treba caltati ili...
Ima sto načina da se jedna ugodna večera pretvori u sranje. Veće ili manje.
Nakon što sam na mailu objavila mjesto i cijenu te zbog gorespomenutih usidjelica navela da će hrana biti obilna Stara cura br. 2 je poslala opaki mail kako je sve to sranje, glupo, preseravanje i šta će nama puno hrane koja će se baciti. Halo?? 
Samo što ne fale mali gladni crnci u pljuvačkom mailu. Pa za poludit. 
Onda je Rudarka poslala cool poruku da je sve moguće pa i otkazivanje rezervacije, ali da lijepo molim da se netko drugi potrudi pronaći mjesto, rezervira, dogovori menu (po mogućnosti da ovim našim usidjelicama još prilijepi 100 kuna na čelo) i .....
Umorna sam od svih tih sranja. Bit ovakvih druženja je da se obavijesti sve do kojih se može doći da je reunion tada i tada, te da to u krajnjoj liniji košta toliko i toliko. Halo??
Doduše, i ja kao i većina društva smatra da mjesto nije bitno, da hrana nije bitna, ali ako se radi o gospođama u najboljim godinama te da se ne radi o svakogodišnjem druženju i da se zna da nitko nije socijalni slučaj, faking 200-ak kuna nije nešto što si ne bi mogle priuštiti.
Statistički gledano, problem radi onih 2% (po Gaussu), no ja se i dalje žderem. Damn. 
Ps. Guzda je još na početku dao izjavu, a kako se stvari kompliciraju tako je sve rezolutniji u izjavi da će me slijedeći put on dokrajčiti ako se ponovno (za koju godinu) prihvatim organizacije. Zna čo'ek. 
Pps. Kad bolje razmislim, u ponedjeljak se pakiram i u utorak odlazim na službeni put. Do petka. Nek se sve jebu. Wild - here I come. Nadam se da ćeš ovaj put biti u svom gradu pa već u utorak pijemo pivo s pogledom na opatijsku rivijeru.
Post je objavljen 03.05.2013. u 22:29 sati.