U goste je stigla jedna stara prijateljica. Za razliku od mnogih drugih, žena je s prvim danom penzije prodala stan u našem selu malom, kupila apartman na moru i preselila se bliže sinu. Prvih par godina je žile rezala što su ju mještani gledali kao frika i nakazu, no sad je polako nadošla i sve je više-manje super. Doduše, druži se sa švicarskim, slovenskim i švedskim Bosancima, no i to je bolje nego ništa. Žena si je stvorila novi krug prijatelja.

Pričamo i o toj mojoj famoznoj godišnjici mature. Veli ona - ja ti se osjećam kao da imam 35, a ne da je mojoj generaciji 40 godina od završetka škole tj. mature.

Na tu temu nas je bacila fotografija jedne od mojih kolegica koja se javlja iz jednog našeg europskog veleposlanstva (ne može doći), te šalje svoju sliku. Ja sam osupnuta izgledom jedne "starice" od nepunih pedeset godina. Jebiga, pa i ja tako izgledam u izlogu (vjerojatno), ali sam sama sebi puno mlađa (čitaj: zgodnija) ili???

Priča br. dva: javlja se druga i veli kako ne može doći u subotu jer su joj pomaknuli kemo na petak i u subotu će biti koma. Prestrašno. Znam, ima ih i puno mlađih koji završe na Institutu, ali... opet ono - stalno zaboravljam da smo sad mi ta generacija u "kritičnim" godinama što se tiče zdravlja. Barem ovog zločudnog. No, polako kucaju na vrata i sve nepodopštine mladosti pa nas žiga žgaravica, reuma, visoki tlak, šećer....

Obično se brecnem na svoj izgled u ogledalu nekog dućana gdje me one mlade prodavačice gledaju kao da sam pala s Marsa ili kao da unucima kupujem krpice...

Idem se baciti na pakiranje, popijem još jednu fervel (kak se to piše? stao mi mozak) kavicu sa prijateljicom i odo s koferom na posao. Kakvo je vrijeme u Opatiji???