Ne znam koja se borba za opstanak pojavi u ljudima kad se tzv. švedski stolovi "otvore" tj. kada treba navaliti na klopu?

Trenutak prije toga svi fini, pažljivi, trep, trep... a u slijedećem Survivor u najgorem obliku.

Uglavnom, jučer sam bila na jednom jaako fenci iventu (kako to svi vole govoriti u tuđicama). Koncentracija Chanel torbica, jedna Fendi (pisalo je velikim slovima na zlatnoj pločici ) i još neke koje seoska Rudarka ne prepoznaje bila je na vrhuncu. Doduše, malo sam skeptična na određene osobe kao vlasnice originalnih modela, no nije beg cicija...

I sad - šetkamo se mi (Guzda je stvar s gnušanjem odbio, pa je na redu bila Naj Best), pijuckamo neki kiseliš od šampanjca (zapravo pjenušca) i pokušavamo pronaći jedno jedino poznato, ma lažem - ne poznato (bilo je i previše poznatih), već nekog tko i nas poznaje, pa da se družimo...

Ali kad su otvorili šveđanke - eee... sva ta fina gospoda navalila kao da se đabe djeli prvomajski grah.

Nekako sam se ubacila u red nakon što sam shvatila da nema šanse da ću išta staviti u zube (a pilo se bijelo..) ako se i sama ne potučem za koricu kruha.

Uglavnom - malo se gurkam, malo smješkam, a puno cerekam (jer mi je sva ta gužva zapravo bila zabavna), te se nekako dokopam neke morske salate, te uljudno zamolim mačku ispred mene da mi malo stavi na tanjur (kad je već ona držala onu žlicu), a ova me oprala - "Pa oprostite, nisam vam ja konobarica.." Ma mrš kravo uštogljenja. Kakti sam se ja progurala ispred nje i njezine prijateljice. A zapravo sam preskočila nekog dedicu koji se primio pršuta i noža (a u ruci je već držao i tanjur s nešto hrane ) te se neda odvojiti...

Naj Best je pak s druge strane bezuspješno pokušavala doći do stola jer su neki zauzeli pozicije, pa uz stol žvakali sve po redu.

Uglavnom, da ti se smuči život, hrana i šire. Prestrašno.

A kakti se radi o Cream de la Cream našeg društva. Ahhh... jadni li smo....

Ne razumijem da li su dizajneri (da li se te osobe uopće tako zovu?) reklama retardirani ili misle da smo svi mi koji to gledamo retardirani?

O kej. Shvaćam one totalno iritantne reklame jer na kraju privuku našu pažnju - koliko god bili neurozni (npr. ona faking crna ofca koja me stvarno živcira)...

Pa određeni postotak tih jelte neuroznih ipak malo provjeri da li su istinite tvrdnje - te, ako mu se uklapa u financijsku konstrukciju ipak posegne za tim nešto što se tako iritantno reklamiramo.

Doduše, da se ispravim - moj profesor iz srednje škole (bio živ ili mrtav) "okretao bi se u grobu" na upotrebu riječi "reklamirati" jer ona zapravo znači da tražiš ispravak za svoj pokvareni proizvod, a ono što mi trebamo je riječ "promovirati". Što bi značilo da je onaj famozni "e pe pe" (stariji ga se sjećaju) je zapravo "ekonomsko - propagandni program".

No da se vratimo na "reklame". Zapravo me iživcirala ona sa "mineralima mrtvog mora" - jebate - radi se o običnim kalcitima u bilo kojem obliku (pa bilo to i puder za sakupljanje izlučevina ispod pazuha" ili "mikrokristalne čistoće" - ma dajte najte - a kaj bi pak bilo u dubinama oko 300 do 500 metara (ne dublje, nemojte se zavaravati - možda sam i ove cifre rekla prevelike) nego vodurina.

Znam da se intelekturalci pale na svakakve bedastoće, te kad krene loše oni su u postotku u većem broju od ostale kakti "neobrazovane" raje u konzumaciji raznih tarot - teta, nadriliječnika te čitavanja horoskopa.To stvarno ne znam zašto jer bi oni morali biti stup razuma i širokih (oliti "načitanih") pogleda na svijet. Hm. Prestrašno.

Pokušavam se sjetiti još nekih iritantnih reklama. Reklame za pivo su mi postale bezlične jer su sve na istu foru - tri do četirifrajera love mačke na fore s pivom. Prva reklama mi je bila mrak, ostale jadna kopija... Bljak. Pogotovo ova zadnja sa sličnim glumcima kao u prvo reklami. Još veći bljak.

One od Kraša - e jebate - očito gazda bira što se njemu sviđa.... prestrašno. I još veći bljak...

Morat ću se i ja osvrnuti na maturu i test iz hrvatskog jezika.

S obzirom da sam polagala maturu (o da, toga je bilo i nekad!) prije skoro pa trideset godina, a ujedno sam išla - nekad se to drugačije zvalo, no sada bi to bila jezična gimnazija mislim da se sa punim pravom mogu osvrnuti na dotična sporna pitanja.

Kao prvo - djeca su nam svakim danom sve razmaženija, sve manje se uči, a sve više tvita, surfa, boravi na fajsbuku, opija, psuje, maltretira ostale, tuče slabije od sebe....

Drugo, ono malo što uče - a misle da se sve može naučiti u nekoliko minuta, eventualno nekoliko sati - da je to vrhunac znanja.

NIti se prate vijesti, niti čita, da ne spominjemo omraženu lektiru (osobno mislim da je lektira - a bogami, iste smo knjige i mi čitali, i nama je to bilo dosadno, a isto tako nismo pola razumijeli tako da se tu ništa ne mijenja - nešto što se smatra općom kulturom i u krajnjoj liniji način da se prošire vidici i načini razmišljanja na život općenito)...

Ako je vrhunac kulture odgledani filmovi na temu ratnih igara starih Grka i osvajnja Azije na slonovima, da ne spominjem američku verziju kralja Artura gdje on blagoslivlje ljubav Lancelota i Genevieve. ne možemo se čuditi što krivo odgovore na pitanja iz opće kulture.

Jer - ne treba znati starohrvatski izraz za crvenu boju (koja je slična slovenskom izričaju) ako se zna koje je boje rubin (jedan od nekoliko minerala koji se svrstavaju u drago kamenje i služe za ukrašavanje u prstenju, nakitu, krunama i sl.)..

Jer je zdravo-razumski da se bježi od svakodnevice, a ne u razgledavanje srednjejadranskog otočja i slična tricky pitanja na koje se ovogodišnji maturanti bune i prosvjeduju.

Uglavnom, smatram da su pitanja sasvim u redu i da to što je na njih možda odgovorilo samo 10% (možda slučajno, možda ipak znanjem) sasvim dovoljno da se test ne poništi. U krajnjoj liniji tu se radilo o nekoliko tricky pitanja i ne mogu utjecati na konačna ishod prolaska ili pada na maturi iz hrvatskoj jezika.

Prošle je godine Nasljednik pisao maturu. Kao učenik strukovne škole malo slabijeg znanja iz hrvatskog jezika (a i nekih drugih predmeta) ne mogu reći da se jako sekirao o ispitima, a bome ni o rezultatima. Doduše, iz fizike mu je stvarno bila panika jer je to predmet iz kojeg je više puta bio na popravnom (sada mu je to na faksu naj predmet ). No, kako je bio dosta opušten mislim da je to bila presudna karika u relativno dobrom rezultatu i uspješnom upisu na fakultet našeg djeteta.

U nedostaku vremena za gledanje Survivor-a razmišljah da vam nabacim naš domaći - ne bi se to moglo nazvati baš opsatank, no recimo pogled na laganu sapunicu.

U susjedstvu se sunča i krade bogu dana naša mlada osoba X. S obzirom da ima bogatog seoskog tajkuna za oca studirala je dobrih desetak godina onu neku "višu konobarsku". Naravno da su joj roditelji kupili i stan, auto i izdašan džeparac da jadna izdrži. U to je doba imala i nekog frajera (isto tako poznatog bogataša, ali ne s naših područja, već lokacije gdje je studirala), no očito da se frajer nije htio ženiti ili se ona nije htjela, uglavnom vratila se u selo naše malo.

E sad - ne znam što takve ljude tjera da studiraju (osim što je baš zgodno živjeti od bogatstva vlastitog roda, pogotovo ako si mu mezimica) jer obično ne rade posao za koji su se usješno obučili. Tako i naša dotična osoba X. Cura se vratila u okrilje roditeljskog preduzeća, te nalickana glumi ocu tajnicu aka osobu za komunikaciju (osim kad dotičnom stvarno ulete stranci, a male nema na vrijeme na poslu na vrijeme). Pa se gazda posvađa s gazdaricom - no to je sad već druga priča...

Šta hoću reći? Mala je bistra i osobno mislim da je nešto od pustih godina studiranja ipak ostalo u toj maloj plavoj glavici. Znam da je teško, naporno i mukotrpno graditi karijeru u nepoznatom okruženju. Noo...

Kad Pater familijas rokne od moždanog - srčanog - nekog udara (a ima velike šanse jer se ne pazi) cijela će family završiti na bubnju. Njihovo se preduzeće ipak temelji na onim starinskim načelima (ruko)vođenja i dobivanja posla uz čašicu - dvije, te kilu - dvije (obično janjetine, od ribe su svi gladni već nakon dva sata ). Kako Pater familijas nema muškog nasljednika, te ima jednog upitno sposobnog zeta (doduše, kojem više odmaže nego pomaže da pohvata određene konce) - nisam sigurna da će im svima ostati kruha za bacanje..

No, da se vratimo na našu malu plavušu (zašto se čudite da je plava??). Kako se vratila sa jelte - fakultetskom diplomom i od glave do pete obučena u Guess i ostale marke, naravno da je ispala iz društva njezinih školskih kolegica koje rade za pultom Kauflanda, Lidla ili Konzuma, te se oblače kod Kineza ili "preko" (ubosni). Ono nešto "zlatne" čeljadi (imamo mi i toga življa ) je valjda zauzeto ili im ona nije privlačna ili oni njoj seljaci.., pojma nemam.

Jednom riječju - dijete nema kuda izać, nema društva s kim bi popila kavu, te sve u svemu - postala je jedna jadna izgubljena cura. Da ne velim koja je to muka da imaš nešto wou, a nemaš se kome pokazati. Doduše, nadajmo se da griješim. Želim joj sve najbolje.

Eto vam zabave za olajavanje - nje ili mene koja sam se usudila sve ovo napisati. Sve vam je živa istina.

Cijeli život si želimo neke promjene. I neke opcije odabira. Jer - ako dobijemo na lotu - birali bi. Tako si mi mali Ivice zamišljamo idealnu situaciju. Ako dobijemo drugu (bolju?) poslovnu - emotivnu - bračnu ponudu - birali bi. Aha. Baš si mislim kako bi nas tek to usrećilo.

Ehhh....

Kad vam stvarno ponude nešto drugo - onda se nađete u totalno nepripremljenoj situaciji. Koja od opcija (pogoto ako to nije od prve vidljivo) je bolja za vašu bližu i/ili dalju budućnost? I da ćete jednog dana s mirom na srcu i duši reći - e vala, dobro sam odabrao/la. Hm.

Kako je naše preduzeće u nekoj n-toj promjeni, tako se mijenjaju neki uobičajeni (platni) razredi, rukovodne sheme i regionalne granice. Doduše, kako je to već u velikim preduzećima - nikad ne znaš da li će promjene biti stvarne, bolne, manje bolne ili samo kozmetičke prirode.

E sad. Da ne ulazim u detalje, što nije ni etično niti profesionalno, dobila sam već neke opcije za biranje. Danas je pao grah i na treću opciju. Što je za mene - plavušu - naporno. Previše.

S jedne strane nudi mi se puno više odgovornosti, za manje para i puno više utrošenog službenog i (neplaćenog) neslužbenog vremena, s druge strane sam ponosna što je netko prepoznao moje kvalitete, trud i rad koji sam s voljom, žarom i veseljem utrošila u posljednjih nekoliko godina, a bome i desetljeća. He he.

Doduše, u ovoj situaciji to izgleda kao da idem s istog na isto (horizontalno), s nekim gore navedenim manjkavostima (pogotovo financijskim), ali....

Sad je pitanje za babu gataru - da li je bolje (što bi u ovo recesijsko doba značilo da mi sve ostane na isto) ili gore - da i ovu (financijsku, poslovnu i emotivnu - volim raditi u pozitivnom okruženju) trenutno izgubim. Hm. Kvaka 69. He he....

Ipak ću vam morati odati jednu tajnu. Gotovo je. Ne mogu više.

Nakon što sam jučer pogledala onaj teen film na Novoj (Još jedna priča o pepeljugi ili nešto sl.) i danas Prom - e vrijeme je da i vi saznate moju tajnu.

Osim što imam debelo više od punoljetnog (čak i kad govorimo o najrigoroznijim američkim država gdje je punoljetnost s 25) poslovnog staža, puno više od punoljetno stare vozačke dozvole, vidjela Ameriku kad se većina blogera nije ni rodila, tamo negdje osamdesetih godina prošlog stoljeća, starija od Kolinde (al' mlađa od Danijele, al se dobro drži, pljuc, pljuc) - ja i dalje volim i o - bo - ža - vam teen filmove.

O da. I svaki put se zaljubim u glavnog glumca (bio on Zak Efron, jedan od onih Jonas braće ili neki drugi, treći... dugokosi, kratkokosi, name it... ) bez obzira što bi mi svi ti glumci debelo mogli biti deca rođena. I plačem na hepi end kad se glavni glumac i glavna glumica konačno "uzmu" (što bi u teen filmovima značilo da se poljube)

Čak je i moje mlađe dijete preraslo te filmove. Ali majka - jok.

Zapravo ne znam odakle ta slabost. Kad bolje razmislim - uopće mi nije bilo loše u srednjoj. Bilo je tu i sretnih ljubavi (za to doba duugačke) koje su izdržale i višemjesečno odvajanje. I maturalna je bila - no dobro, bilo je dosadno ko proljev jer nas je bilo 30 cura, nešto profesorica i 1 muškić. Bez pratnje i bez tih fensi - šmensi američkih (a bome i ovih naših seoskih) običaja tipa pratnja, roditelji, haljine i hotelski smještaj.

I davno bih zgiljala da me starci nisu uvjerili da mi za to ne treba auto i - neka si nešto popijem (neš ti - u to sam doba bila strogo na Coca Cola-i), a sve skupa je bilo u debeloj podsljemenskoj zoni, pa nam je do tramvaja trebalo previše. Poslije su muzičari otišli, kao i neki godišnjaci naših profesorica (koji su ih usput štipali i naručivali neke nama grozne pjesme), pa smo si pustili muziku iz kazića... i tek je tada bilo dobro. No da. Maturalno...

Zapravo se vraćam u onu neku osnovnu - kada sam bila najgora štreberica kojoj su na vrata zvonili samo izgubljeni slučajevi propitujuć se kod mojih roditelja da li ću do slijedećeg testa ozdraviti jer će oni inače...

I kada sam nosila jeftine socijalne naočale. I sanjala o lećama. Doduše i o sisama. Jer su najzgodnije cure bile (samo) one sa trojkama, a ne one druge. Bez ičega. I one u trapericama iz Njemačke.

Poslije su se te - tamo negdje do mature - ofucale, no tko broji....

Zapravo stvarno ne znam odakle ta slabost prema tematici srednješkoskih ljubavi. Hm.

No, tajna je otkrivena.

Vratila sam se.

Kako je to primjetila moja prijateljica - osvježena. O da. Kako je dobro pobjeći od svega. Tu i tamo se javiti doma, pitati za ocjene ("ispravila sam jedinicu jer tebe nije bilo da kvocaš o učenju"), kućnog ljubimca....

Naravno da se radilo. Slušalo i pametne i one malo manje.

I družilo sa kolegama. Sretalo neke stare poznanike....

Provela sam i jednu svečanu večeru u Kristalnoj dvorani. Ne mogu reći da nisam očarana tom starom zgradom i atmosferom u njoj. Predobro. No, neke druge lokacije su me malo razočarale. Tako je to....

I kavica (o kej, ja pila pivu ) na Wagner terasi. Još jedan od pogleda na onu moju listu naj, naj...

U Hemingway baru sam bila i prije. Kao prvo - ne kužim zašto je tako razvikan kad ima pogled na parkiralište? To valjda gledaš svojeg limenog ljubimca i svršavaš?? Hm.

No kad u pola noći puštaju Stavrosa i slična sranja osjećala sam se kao na setu "Pod lipom 35". Mislim.

Kupila sam si i rođendanski poklon - Guess novčanik! Tako sad imam poklon i ujedno suvenir iz Opatije.

Danas sam odnijela telefonske račune na naplatu. Direkt u poslovnicu te-coma. Jerbo oni imaju ono čudo od stroja u šta guraš račune i novce, a ne naplaćuju naknadu.

Malo morgen. Nema stroja, a striček mi je lijepo objasnio da zaračunavaju naplatu računa po 5 kn/računu. Ma dajte najte.

Ja upotrijebim svoje vrijeme i novac (i faking platim parkiranje u centru našeg sela, jebalo gradonačelnika i njegovo ugledanje na Bandićija u Metropoli), te mi još traže pare. Grr...

Lijepo sam se okrenula na peti i bez pozdrava odmarširala van iz poslovnice. I to se zove poslovnost???

Sigurna sam da svakom penziću 5 kuna znači puno. I sigurna sam da mu nije teško za par kuna naplate otići do komunalca i platiti odvoz smeća, do plinare platiti račun za plin, a bome i ovaj dotični za telefon.

A kad ono prevara nad prevarama....

Baš sam ljuta.

Ps. Odo na par dana u Opatiju. Šalje me preduzeće.

Svi misle kako je Survivor samo igra. Ooo...

Grdno su se prevarili.

Zašto ja to gledam? Kao prvo - predstavljaju jedan naš tzv. balkanski prosjek - ipak smo svi mi genetički iznjedrili iz onih ratnih igara partizana - ustaša - i ne, nemojte zaboraviti da su zapravo četnici bili ti koji su svojednobno Titu predstavljali najveću opoziciju i skoro dobili karte (od Amera) da ih dijele...

Drugo, ipak je to - željeli ili ne - ekipa koja je pogotovo nama - srednjoj generaciji bliska. Ipak smo mi ti koji su odrasli na "tekovinama EnOBea" i sličnim parolama tipa Balaševićeve - ubi me, ali se sad ne mogu sjetiti naslova pjesme... Nešto o pionirima, omladincima.. jebiga.

Uglavnom, zar se i vi na svojem poslu ili široj obitelji ne susrećete sa lažima, podmetanjima, laganjima u lice, muljanju i kolutanju očima?

A sad malo za neupućene:

Survivor je reality (doduše, ne snimaju ih full svih 24 sata) u kojem su skupili ekipu nekih kakti poznatih ljudi sa područja bivše nam države (izuzev Slovenaca), pa je tu makedonski televizijski guru, naš domaći peder, mama Drama Queen i kćer mala tiha i povučena (baš me zanima kad će ju konačno izbaciti), poznata nam šupljoglava starleta iz nekih drugih reality-a (i tamo me zabavljala svojim QI), nešto manekena, sportaša i ex-sportaša, jedan ekstremni freak (mali Fleiss - koji se od samog početka vodi kao apsolutni favorit), jedna naša pjevačica (ne mogu se oteti dojmu da i ona već nije bila u nekom reality-u)...

To bi uglavnom bilo to. Najzločestiju su diskvalificirali. Sad kakti ne znamo da li je namjerno (kako bi joj prijateljica ispala, a opet zadržala neka ugovorna prava) ili prirodno bila opaka i zla. Enigma. Neću moći spavati....

Ako vam nije jasno - boli me uvo (pa onda malo na makedonskom koji ne razumijem) - kako bi rekao Žare. On mi je faca.

Ps. Nema sexa. Čisto sam razočarana.

Znam ja da je koma u državi.

Znam da su i penzići u banani (kolega mi je objašnjavao kako su mu stisnuli porez na pemziju - jebemu - jedno ti ministarstvo da, a drugo uzme , i da, govorimo o penziji od 5.001 kune!!), no da su jebene kape - neš ti prestižnih političara - starih komunjara - nešto za što bi trebalo glavu (oliti dušu) dati - e jebemu, na šta su nam spali jadni ljudi.

I ta priča s grahom.

O kej.

Oduvjek se znalo da su penzići ti koji, gladni kruha ili oni s partizanskim pemzijama skaču na svaku (besplatnu) koru kruha, no da se tako potuku da se skoro pa opeku na kuhani grah - eee - fakat su poludili...

Ps. Bandići sa svojim djeljenjem graha već se olinjao. Nek za slijedeći prvomajski grah smisli nešto pametnije...

I da je to sve što je naj naj na svim vijestima unas Hrvata - e jebemu.