Marketing
Želja za promjenom...
Cijeli život si želimo neke promjene. I neke opcije odabira. Jer - ako dobijemo na lotu - birali bi. Tako si mi mali Ivice zamišljamo idealnu situaciju. Ako dobijemo drugu (bolju?) poslovnu - emotivnu - bračnu ponudu - birali bi. Aha. Baš si mislim kako bi nas tek to usrećilo. 
Ehhh.... 
Kad vam stvarno ponude nešto drugo - onda se nađete u totalno nepripremljenoj situaciji. Koja od opcija (pogoto ako to nije od prve vidljivo) je bolja za vašu bližu i/ili dalju budućnost? I da ćete jednog dana s mirom na srcu i duši reći - e vala, dobro sam odabrao/la. Hm.
Kako je naše preduzeće u nekoj n-toj promjeni, tako se mijenjaju neki uobičajeni (platni) razredi, rukovodne sheme i regionalne granice. Doduše, kako je to već u velikim preduzećima - nikad ne znaš da li će promjene biti stvarne, bolne, manje bolne ili samo kozmetičke prirode. 
E sad. Da ne ulazim u detalje, što nije ni etično niti profesionalno, dobila sam već neke opcije za biranje. Danas je pao grah i na treću opciju. Što je za mene - plavušu - naporno. Previše. 
S jedne strane nudi mi se puno više odgovornosti, za manje para i puno više utrošenog službenog i (neplaćenog) neslužbenog vremena, s druge strane sam ponosna što je netko prepoznao moje kvalitete, trud i rad koji sam s voljom, žarom i veseljem utrošila u posljednjih nekoliko godina, a bome i desetljeća. He he. 
Doduše, u ovoj situaciji to izgleda kao da idem s istog na isto (horizontalno), s nekim gore navedenim manjkavostima (pogotovo financijskim), ali....
Sad je pitanje za babu gataru - da li je bolje (što bi u ovo recesijsko doba značilo da mi sve ostane na isto) ili gore - da i ovu (financijsku, poslovnu i emotivnu - volim raditi u pozitivnom okruženju) trenutno izgubim. Hm. Kvaka 69. He he.... 
Post je objavljen 17.05.2012. u 19:09 sati.