Ne znam koja se borba za opstanak pojavi u ljudima kad se tzv. švedski stolovi "otvore" tj. kada treba navaliti na klopu?

Trenutak prije toga svi fini, pažljivi, trep, trep... a u slijedećem Survivor u najgorem obliku.

Uglavnom, jučer sam bila na jednom jaako fenci iventu (kako to svi vole govoriti u tuđicama). Koncentracija Chanel torbica, jedna Fendi (pisalo je velikim slovima na zlatnoj pločici ) i još neke koje seoska Rudarka ne prepoznaje bila je na vrhuncu. Doduše, malo sam skeptična na određene osobe kao vlasnice originalnih modela, no nije beg cicija...

I sad - šetkamo se mi (Guzda je stvar s gnušanjem odbio, pa je na redu bila Naj Best), pijuckamo neki kiseliš od šampanjca (zapravo pjenušca) i pokušavamo pronaći jedno jedino poznato, ma lažem - ne poznato (bilo je i previše poznatih), već nekog tko i nas poznaje, pa da se družimo...

Ali kad su otvorili šveđanke - eee... sva ta fina gospoda navalila kao da se đabe djeli prvomajski grah.

Nekako sam se ubacila u red nakon što sam shvatila da nema šanse da ću išta staviti u zube (a pilo se bijelo..) ako se i sama ne potučem za koricu kruha.

Uglavnom - malo se gurkam, malo smješkam, a puno cerekam (jer mi je sva ta gužva zapravo bila zabavna), te se nekako dokopam neke morske salate, te uljudno zamolim mačku ispred mene da mi malo stavi na tanjur (kad je već ona držala onu žlicu), a ova me oprala - "Pa oprostite, nisam vam ja konobarica.." Ma mrš kravo uštogljenja. Kakti sam se ja progurala ispred nje i njezine prijateljice. A zapravo sam preskočila nekog dedicu koji se primio pršuta i noža (a u ruci je već držao i tanjur s nešto hrane ) te se neda odvojiti...

Naj Best je pak s druge strane bezuspješno pokušavala doći do stola jer su neki zauzeli pozicije, pa uz stol žvakali sve po redu.

Uglavnom, da ti se smuči život, hrana i šire. Prestrašno.

A kakti se radi o Cream de la Cream našeg društva. Ahhh... jadni li smo....