Marketing
Teen films...
Ipak ću vam morati odati jednu tajnu. Gotovo je. Ne mogu više.
Nakon što sam jučer pogledala onaj teen film na Novoj (Još jedna priča o pepeljugi ili nešto sl.) i danas Prom - e vrijeme je da i vi saznate moju tajnu. 
Osim što imam debelo više od punoljetnog (čak i kad govorimo o najrigoroznijim američkim država gdje je punoljetnost s 25) poslovnog staža, puno više od punoljetno stare vozačke dozvole, vidjela Ameriku kad se većina blogera nije ni rodila, tamo negdje osamdesetih godina prošlog stoljeća, starija od Kolinde (al' mlađa od Danijele, al se dobro drži, pljuc, pljuc) - ja i dalje volim i o - bo - ža - vam teen filmove. 
O da. I svaki put se zaljubim u glavnog glumca (bio on Zak Efron, jedan od onih Jonas braće ili neki drugi, treći... dugokosi, kratkokosi, name it... 
) bez obzira što bi mi svi ti glumci debelo mogli biti deca rođena. I plačem na hepi end kad se glavni glumac i glavna glumica konačno "uzmu" (što bi u teen filmovima značilo da se poljube) 
Čak je i moje mlađe dijete preraslo te filmove. Ali majka - jok.
Zapravo ne znam odakle ta slabost. Kad bolje razmislim - uopće mi nije bilo loše u srednjoj. Bilo je tu i sretnih ljubavi (za to doba duugačke) koje su izdržale i višemjesečno odvajanje. I maturalna je bila - no dobro, bilo je dosadno ko proljev jer nas je bilo 30 cura, nešto profesorica i 1 muškić. Bez pratnje i bez tih fensi - šmensi američkih (a bome i ovih naših seoskih) običaja tipa pratnja, roditelji, haljine i hotelski smještaj.
I davno bih zgiljala da me starci nisu uvjerili da mi za to ne treba auto i - neka si nešto popijem (neš ti - u to sam doba bila strogo na Coca Cola-i), a sve skupa je bilo u debeloj podsljemenskoj zoni, pa nam je do tramvaja trebalo previše. Poslije su muzičari otišli, kao i neki godišnjaci naših profesorica (koji su ih usput štipali i naručivali neke nama grozne pjesme), pa smo si pustili muziku iz kazića... i tek je tada bilo dobro. No da. Maturalno... 
Zapravo se vraćam u onu neku osnovnu - kada sam bila najgora štreberica kojoj su na vrata zvonili samo izgubljeni slučajevi propitujuć se kod mojih roditelja da li ću do slijedećeg testa ozdraviti jer će oni inače... 
I kada sam nosila jeftine socijalne naočale. I sanjala o lećama. Doduše i o sisama. Jer su najzgodnije cure bile (samo) one sa trojkama, a ne one druge. Bez ičega. I one u trapericama iz Njemačke.
Poslije su se te - tamo negdje do mature - ofucale, no tko broji.... 
Zapravo stvarno ne znam odakle ta slabost prema tematici srednješkoskih ljubavi. Hm.
No, tajna je otkrivena. 
Post je objavljen 14.05.2012. u 20:06 sati.