Ljubo Ruben Weiss

Slavonija i Baranja - taoci Branimira Glavaša
Dnevnik
Ljubo Ruben Weiss - Sri, 01/09/2010 - 02:46 Glasujte

0 Up Down Komentari
0 dodaj komentar Mislio sam preskočiti temu «Branimir Glavaš i sudska presuda», odgovaraju me od te teme jer, misli se, i negativno pisanje o toj temi ide u korist Glavašu i njegovom HDSSB-u. Priznajem da ne razumijem kako može kritika ponašanja jednog čovjeka, kao i kritička analiza djelovanja njegove stranke, «na daljinski upravljač» iz susjedne nam države, biti vjetar u leđa toj stranci??
Sklon sam i delikatnu temu «obraditi» na koliko-toliko objektivan način, a na čitateljima je da iskažu svoje stavove. Ali, prvenstveno o tekstu, a ne kao što se prečesto događa do sada - o meni kao autoru. Dakle, MOLIM pažljivo čitati i argumentirano kritizirati ovo što slijedi kao dnevnik na pollitika.com.

POKUŠAJ PODMIĆIVANJA VRHOVNOG SUDA

Naime, radi se o pokušaju podmićivanja Vrhovnog suda RH od strane Glavaševa kruga u kojem su ključnu ulogu imali zastupnik Glavaševe stranke u Saboru Ivan Drmić te zamjenica glavnog urednika u «Glasu Slavonije» Sanja Marketić, Glavaševa dugogogodišnja prijateljica. Pokrenuta je inicijativa da se skupi određena suma eura i »odobrovolji» nekoliko sudaca Vrhovnog suda, e, kako bi se žalba na l0 godina zatvora usvojila te Branimir Glavaš (rođen l956.) bio oslobođen ili mu se kazna bitno smanjila. Spomenuti dvoje prionuli su poslu, skupljeno je 70 000 eura i novac je predan izvjesnom Srećku koji je trebao «srediti» suce. Taj događaj, o kojem je posvjedočio i predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin, prelio je čašu i ponukao me na ovaj tekst. Zanimljivo, kako je taj Srećko nestao policiji i drugima iz vidokruga, kao da ga nikada nije ni bilo. Svemu valja dodati i pasus iz austrijskog dnevnika «Der Standard»:» "Čak je i osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš sklapao unosne poslove s Hypo bankom. Ona je tako od njega za 280.000 eura kupila stan, čiji veći dio je on ranije dobio od države. Glavaš je navodno više puta letio u Klagenfurt Hypovim zrakoplovom, a tamo se navodno sastajao i s Haiderom.»

Mito i korupcija rak-rane su hrvatskog društva, i kada se novcem pokušava kupiti i pravda, mislim da valja uključiti sva zvona.U nekim držvama, policija bi brzo reagirala, pokušaj podmićivanja suda i sudaca udar je na temeljne vrijednosti jednog pravno uređenog društva, u kojem ne može važiti pravilo SVI SMO JEDNAKI PRED ZAKONOM, SAMO SU NEKI JEDNAKIJI OD DRUGIH (George Orwell: Životinjska farma).
I javnost bi se kuražno suprotstavila tom činu, udruge, intelektualci, crkvene zajednice, svi oni koji čine ili bi trebali činiti savjest hrvatskog društva. U nas to sve prolazi uz naklapanja u birtijama ili umirovljeničkim krugovima koji traže teme za prežvakavanje, uz pokoji žešći komentar u novinama. Evo, sada je već poznato da se pravomoćno osuđeni Glavaš opredijelio i za državu u kojoj će biti podvrgnut zatvorskoj kazni. Učinio je to na njemu svojstven način: «Bolje osam godina nevin u BiH zatvoru, nego osuđen, jedan dan u kazamatima Hrvatske.»

Inače, malo sam skeptičan da će se Glavaš tako mirno javiti u zatvor u Zenici, naprosto to ne ide uz njegov «lik i djelo» pa je stoga ipak moguće očekivati i neka manja ili veća iznenađenja. Likvidacija civila u ratna vremena u Osijeku mu je dokazana, jedan slučajno preživjeli Srbin na Dravi, te noći trebao je biti ustrijeljen od «killer» voda, jedinice za koju s jedva znalo da postoji. Na vidjelo su došla i mučenja zatvorenika (sipanje akumulatorske kiseline u ždrijelo jedne žrtve) itd. i tsl. i mada je i sud uzeo u obzir atmosferu u Osijeku u to vrijeme, zločin je zločin, pa je stoga i uslijedila kazna. Slučajevi «Selotejp» i «Garaža» za sudove su bili «teški» deset, na kraju, osam godina gubitka slobode. Do pravomoćne presude došlo se i uz štrajkove glađu, uz tamburaški orkestar koji je iz Osijeka stigao u Zagreb i svirkom ga bodrio, nakon pravomoćne presude korištene su i komemoracije da bi se branilo osječkog kabadahiju i slavonskog gubernatora.

U RATU ODOSNO ORUŽANIM SUKOBIMA NIJE SVE DOZVOLJENO

Ovdje valja naglasiti da svako kritičko pisanje o «junacima» Domovinskog rata ne znači ujedno i dovođenje u pitanje njegova karaktera, posebno činjenice da je vođen na teritoriju Hrvatske. Ali, čišćenje vlastita dvorišta nužno je i stoga da bi se s punom vjerodostojnošću tražilo procesuiranje zločina koji su počinjeni od strane pobunjenih Srba nad Hrvatima a do danas nisu rasvijetljeni odnosno počinitelji zlodjela nisu kažnjeni. Isto tako, radi se o tome da rat, ma koliko prljav bio, također se vodi po određenim pravilima, posebno kada se radi o postupanju prema zarobljenicima ( poštivanje ženevskih konvencija). Dojma sam da je dio zapovjednika nedostatak vojnog obrazovanja kompenzirao beskompromisnim, drastičnim načinom ratovanja u koje je bilo uključeno i mučenje zarobljenika, njihova brza likvidacija, rušenje dinamitom civilnih objekata, palež kuća i gospodarskih objekata, razne druge vrste zastrašivanja i protjerivanja. Događalo se to na obje strane, a događa se i danas na raznim stranama svijeta, što nije opravdanje već konstatacija o agresivnim tipovima ljudi koji u ratu iskazuju najniže porive, uvjereni da je u ratu odnosno oružanim sukobima sve dozvoljeno.

Zanimljivo je primijetiti da Branimir Glavaš ne spada u neobrazovane vojne zapovjednike, ako se uzme u obzir da je završio gimnaziju i Pravni fakultet u Osijeku, a l990. imenovan sekretarom za narodnu obranu općine Osijek. Međutim, pitanje je da li je bio na predavanjima kada su profesori govorili o postupanju prema zarobljenicima, odnosno o tzv. ženevskim konvencijama u kojima se detaljno opisuje kako se prema tim zarobljenicima postupa. S tim da ostaju bar dva otvorena pitanja: da li se privedene osječke Srbe može smatrati zarobljenicima, ako većina njih nije zarobljena u oružanim borbama. Drugo, još važnije pitanje jest da li bi se Glavašu sudilo da je ostao vjeran i poslušan član HDZ-a??
Neposredno prije izricanja kazne, budući da Glavaš ima i BiH državljanstvo, osvanuo je u svojoj drugoj domovini, i prije svega uz pomoć pajdaša, u kratkom roku, izgradio si je kuću. Ne samo to – nastavio je djelovati kao da nikakve sudske presude nije bilo, u njegovoj kući u Drinovcima, nerijetko se sastajalo i vodstvo stranke koju je osnovao, ako bi se kakav skup HDSSB-a i održavao u Hrvatskoj, posjetitelji su na video linku imali svog glavešinu Glavaša.
Stranka je osnovana 2005. godine kada se Glavaš razišao sada s već bivšim premijerom dr. Sanaderom, a tada je, bar za javnost, puklo prijateljstvo s dugogodišnjim suborcem Vladimirom Šeksom.

Stranku HDSSB službeno vodi dr. Vladimir Šišljagić, no po svemu što se zna, ključne konce u rukama sve vrijeme drži Glavaš ispred kojeg su često brojni mobiteli. Stranka kao stranka, rekli bi neki, međutim ova stranka, daleko od kase iz Zagreba, blokirala je razvoj Slavonije te iako se zalaže za regionalizam, u stvari je paravan za djelovanje stranke koja se godinama bavi HDZ-eom, odnosno obranom svog utemeljitelja Branimira Glavaša. Koliko je Slavonija nazadovala u odnosu na druge regije u Hrvatskoj (Istru, Dalmaciju, sjeverozapadnu Hrvatsku) ne treba posebno obrazlagati - znano je to i u Osijeku, i u slavonsko-srijemsko-podravskim županijama orijentiranim i prema Osijeku. Ova stranka nema što, programski i kadrovski, ponuditi slavonsko-baranjskoj regiji, ona može u lov na glasove biračkog tijela, ali malih šansi da ih i dobije. Ankete pokazuju da HDSSB, da su izbori danas, jedva prelazi 3 posto biračkog tijela.

GLAVAŠEV PUT NIJE PUT HRVATSKE

Virovitica, virovitičko-podravska županija odnosno Slavonija i Baranja zaostali su zadnjih 20 godina – bez većih investicija, bez novih radnih mjesta, s bijelom kugom, prometno još podosta izolirana, tražit će put koji joj najviše odgovara, a sigurno je da to nije – Glavašev put. Nekada se u Slavoniju dolazilo kao u bogatu regiju, ona ni u najvećim oskudicama nije poznavala glad, slavonske snaše kitile su se dukatima prije svadbe, konji su bili dika Sla vonije i Baranje, nije bilo poljoprivrednog produkta koji u ovoj regiji nije uspijevao, sve do bogatih šuma i ribnjaka. Slavonija i Baranja danas je zapuštena regija Hrvatske i sazrijeva svijest da ne može biti talac pogrešnih politika, poligon za stranačke sukobe doskorašnjih partnera – od Osijeka preko Đakova i Belog Manastira do Virovitice, treba ovoj regiji kotač-zamašnjak, a ne vječna raspra o našim herojima i «herojima». Dolazi izborna godina, nije isključeno da se izbori za novi saziv Sabora RH dogode i prije 20ll., građanima ove regije su sigurno teški mjeseci borbe za gospodarski oporavak i očuvanje ionako niskog životnog standarda.. I dok neke zemlje bilježe ekonomski oporavak, Hrvatska je priznala još jedan rebalans proračuna, u stvari, da je kasa prazna i da nema šansi da se uskoro napuni.

Kao što ni Glavaš-Šišljagićeva stranka nema šansi da na ovom području išta pokrene, osim besplodnih rasprava o lanjskim snijegovima, ili nas sablazni pokušajem podmićivanja sudaca Vrhovnog suda, ili nekom viješću iz Austrije oneraspoloži i zadnjeg pristalicu Glavaševe stranke.
Slavonija i Baranja trebaju tražiti svoj put, a ovaj, bjelodano je, nije – Glavaš i njegova stranka zarobili su ovu regiju i vrijeme je za odhrvati se ovom čeličnom zagrljaju.

NAPOMENA: Ovaj dnevnik poklapa se u velikom obimu s tezama u «Komentaru tjedna» objavljenom 3l. 8.ove godine na www.virovitica.info, a identičan tekst ovom objavljen je na www.pollitika.com