uključi/isključi komentare
< prosinac, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
trenutno sam u:
Zagreb
royale with cheese u prethodnim epizodama:
Düsseldorf (početak...kraj)
Beč (ovdje)
Kuala Lumpur (početak...kraj)
Minhen (početak...)
cool ljudi čitaju ovo:
drito
jezdimir
guziola
marisi
analna carica
hybrid
barbie
nonsense
shitlist

četvrtak, 23.12.2004. @ 19:55

royale with cheese (u epizodi: royale u zagrebu)

dakle, vecina vas vec zna da sam stigao doma. hvala svima na porukama dobrodoslice. ali evo, da napisem i ovdje nekaj, pa da i Tica konacno moze mirno spavat. :)

sto se tice novosti, od petka nema bas nista novo. u ponedjeljak sam malo slavio kaj sam dosao u Zagreb. ak netko zna kak sam tu noc dosao doma, molim da mi javi.

vec par dana se spremam malo redizajnirat ovaj blog, dat mu neki blagdanski touch. budem i to, valjda. jednom. ak ne za ove blagdane, za one slijedece godine ziher.

e, dvije stvari. prva stvar, nekoliko me ljudi me napalo da kak sam ih to popljuvao na blogu. ljudi, fakat sori, nije mi bila namjera nikog pljuvat. mislim, nisam ni razmisljao da bi se netko mogao naci uvrijedjen. ono, kao, napao sam ljude "pred cijelim internetom"... poimence, sori Ivana, Sinke i Andrea. sori i drugima koji su se eventualno nasli uvrijedjeni. nisam tak mislio. svi ste vi lijepi i pametni. ozbac, ja sam bar plitka osoba, ne bih se druzio sa vama da niste tak super. eto. moram se ispricat ljudima. ipak nisam ja Drito, ja ovdje pisem jedan respektabilni blog, kojeg mogu citati cijele obitelji. good, clean family fun.

druga stvar. ljudi, slusajte elemental. prvi origigi domaci CD koji sam kupio jos od "uskladimo toplomjere" od TBFa. cuo sam "napokon!" i "romantika" jos prije, bilo bi vrijedno tih 80ak kuna i samo zbog te dvije stvari. ali zakon su i "tako lijepa", "oprostajna pisma", "male stvari", "iz dana u dan"... ma ono, sve su zakon. kupite origigi CD, treba podrzat nase dobre izvodjace. ak bas necete, javite se meni da vam zaprzim. nije u redu da zbog vase skrtosti pati vasa opca kultura.

e, i ak netko od vas ikad upozna Remi iz Elementala, za domacu zadacu morate me upoznat sa njom.


komentari (11) - isprintaj - link

petak, 17.12.2004. @ 10:44

"kad budete videli one kilometre pičetine koje plaču na sahrani, tek tada ćete videti ko je bio čika Velja"

jedan od drazih citata iz filma "lepa sela lepo gore". isti sam, naime, nekidan opet pogledao na DVDu. naravno, isti je kupljen u Kuala Lumpuru za 20ak kuna. engleski naslov je "pretty village, pretty flame". krenuo sam ga gledati sa engleskim titlovima, veselio se engleskom prijevodu srpskih psovki. ostao razocaran, izbjegavali su ih prevoditi gdje god je to moguce. a moguce je, nazalost, gotovo uvijek.

nego, zasto bas taj citat. nekak mi je pao na pamet cim sam vidio fotku. fotkano danas:



vjerujte da ovaj osmjeh nije nimalo glumljen. i to kaj mi pola njih drzi rogove ovdje se smatra gestom postovanja.

sad je ovdje skoro 18 sati, avion mi polijece u 23:55. moram se jos spakirat. ne znam di cu potrpat knjige koje sam ovdje pokupovao. u kurac, stvarno mrzim taj hrcak-efekt. glavno da se ima. nakupovao sam knjiga, nek se nadje. a kad cu imat vremena i volje sve to procitat, to je druga stvar...

nis, idem lagano. sretan mi put.


komentari (4) - isprintaj - link

petak, 17.12.2004. @ 06:04

par linkova

prije svega da odgovorim splicanki na njeno pitanje u komentaru. za Maleziju ti ne treba viza za posjet ispod 3 mjeseca. u Singapuru sam bio samo tri dana, viza mi nije trebala. ne sjecam se vise tocno koliko dugo smijes tamo biti bez vize, ali mislim da je isto 2-3 mjeseca. Postoje i neki dodatni uvjeti, da ti putovnica ne istice u slijedecih 6 mjeseci, il ovak nekaj. opcenito, prilicno koristan link za sve ljude koji planiraju nekamo putovati je pregled viznog sustava RH, na stranicama ministarstva vanjskih poslova. osim toga, svima koji planiraju ici na nekakve "egzoticnije" lokacije preporuca se i da nazovu zavod za javno zdravstvo, tocnije sluzbu za epidemiologiju, i raspitaju se dal se nekakva cijepljenja i takve stvari preporucuju za one koji putuju u tu zemlju. laracroft, morat ces ih nazvati telefonom, jer su im stranice u prilicnoj banani. nazoves tamo, ljubazni stricek pogleda u neke njihove tablice ili tko-zna-sto, i za pojedinu zemlju ti kaze na koje bolesti moras obratiti paznju.

za Maleziju su me upozorili na dvije stvari: hepatitis A (iliti zutica) i malarija. protiv hepatitisa se mozes cijepiti, za cime ja nisam imao potrebe, jer vec imam antitijela. cini se da sam u nekom trenutku u zivotu dosao u kontakt sa virusom, i razvio imunitet na njega bez da sam obolio. tak nekaj. sto se malarije tice, ona je navodno opasnost samo u unutrasnjosti, u dzunglama i to. ako planiras uglavnom biti u gradovima ili blizu obale, malarija nije problem. ako ides u dzunglu, preporuca se da pijes nekakve tablete protiv malarije. koliko se sjecam, pijes ih 3 tjedna prije nego odes u opasno podrucje, cijelo vrijeme dok si tamo, i tjedan dana poslije. zdravstveno ih ne pokriva, pa ih moras sama platiti, a za tako dugi period i nije bas mala lova. uostalom, spomenuo sam malariju lokalnim ljudima, oni se ne sjecaju kad su zadnji put culi za nekoga tko se u Maleziji zarazio. dakle, nije bas neka ogromna vjerojatnost. a ako vec ides u dzunglu, dengue je daleko veci zajeb od malarije, a i veca je vjerojatnost da ju dobijes. prema podacima svjetske zdravstvene organizacije godisnje oboli oko 20 miliona ljudi, a umre oko 24000. virus prenose komarci. ali kazem, ak se drzis van dzungle ne moras brinuti o tome.

jos jedan koristan link bila bi tecajna lista HNB-a, gdje mozes naci i izracunate tecajeve valuta koje ne kotiraju na deviznom trzistu u RH (hint: sa lijeve strane imas link koji kaze "izracunati tecajevi valuta koje ne kotiraju na deviznom trzistu u RH"). dakle tamo bi trebala moci naci vise-manje sve svjetske valute. naravno, te tablice shvatiti cisto informativno. sto se love tice, mozes ovamo nositi nekakve dolare ili eure u kesu, pa ih mijenjati za lokalnu valutu. ali meni se cini da je nekako najjednostavnije dizati lovu sa bankomata. ja sam ju dizao sa svog tekuceg racuna u privrednoj bez ikakvog beda, i u Maleziji i u Singapuru. dignes koliko ti treba, odmah imas lokalnu valutu, a naknada stvarno nije strasna. nazovi svoju banku pa se raspitaj, znam da privredna za dizanje love sa bankomata u inozemstvu naplacuje nekakvih 10ak kuna fiksno + nekakav dosta mali postotak od podignute sume. znao sam svojevremeno tocno koliki je taj postotak, ali stvarno nije nista strasno, pa sam taj podatak zaboravio.

laracroft, sori kaj ti ovo ne pisem na mejl, ali mozda je bolje da stavim ovdje, mozda pomogne jos nekome. slobodno pitaj ak te zanima jos nesto.

e, jos sam htio staviti par linkova. brojac na ovom blogu ima prilicno detaljnu statistiku i o tome po kojim kljucnim rijecima su ljudi na raznim trazilicama nasli ovaj blog. moji favoriti su ljudi koji su na googleu upisali "sexi tajnice", "slike hrvatske maloljetnice" i "rusija kurve curice". zamislite samo njihovo razocaranje kad su zalutali na ovu stranicu. ali stvarno, ako na takve pretrage moj blog bude medju prvim rezultatima... covjek se zamisli, ne?


komentari (3) - isprintaj - link

četvrtak, 16.12.2004. @ 11:40

zadnji radni...

...dan u Maleziji. malo cudan feeling. drago mi je sto cu u zagrebu vidjet neke meni stvarno drage ljude, a s druge strane... sa nekim ljudima ovdje sam se stvarno genijalno nasao, ima zakon ljudi. malo mi je cudna ta ideja da ja sad odlazim, i da neke od njih vjerojatno nikad vise necu vidjeti. jer, budimo realni, Zagreb JE na drugom kraju svijeta.

sada je skoro 6 popodne, dogovor je da danas u 7 zavrsavamo sav posao i vodim decke na bak kut teh. "bak kut teh" je kinesko jelo, u principu nekakva juha sa komadima svinjetine, koja se jede uz rizu. ovak kad se kaze ne zvuci posebno dobro, ali tajna je u zacinima. jelo je stvarno dobro. i vodim decke (odnosno oni vode mene, ali ja sam pozvao i financiram) na bak kut teh u Klang, mjesto istocno od Kuala Lumpura. Klang je poznat po dvije stvari: "sea food" i "bak kut teh". no dobro, koliko puta mogu spomenuti "bak kut teh" u jednom odlomku?

totalni smo revolucionari. buntovnici bez razloga. kuis, ono, danas zavrsavamo posao vec prije 7! jucer navecer sam oko 8 otisao na veceru sa Shern i Chrysan, da bih oko 10 navecer bio opet na poslu. radili smo do jutros u 3:30. to mi je do danas definitivno rekord. iako, kad pogledam zadnjih tjedan-dva, prosjek mi je bio oko 15 sati rada dnevno, i nije bilo apsolutno nista cudno u tome da ostanemo na poslu iza ponoci. i onda mi zena iz firme u Zagrebu javi da joj posaljem mejl koliko prekovremenih sam imao koji dan. jebote, pa kao da bi mi povjerovala kad bih joj rekao. ali nije mi bed, jutros u 3:30 smo definitivno zavrsili sav posao, sve sljaka savrseno. i vracam se u Zagreb totalno zadovoljan. genijalan osjecaj. danas me ceka bak kut teh sa deckima, pa opijanje. moramo, jebi ga, zadnja mi je vecer. mislim, ne bih ja, ali kad je vec takva situacija...

nego, kineski je jebeno zanimljiv jezik. pogotovo pismo. genijalno. Shern i Chrysan ga znaju i pisati i citati, sto ne zna bas svatko. mladje generacije ga cesto znaju govoriti, no pisanje je daaaleko zajebanije. i sad, kak smo bili u nekom restoranu sa Hong Kongskom hranom (je, tak se kaze, sigurno), gledam jelovnik i pokusavam skuzit sto koji kineski simbol znaci. naprimjer, rijec za "butter" (ostat cu pri engleskom, da se nekaj ne izgubi na smislu pri prevodjenju na hrvatski) se u stvari sastoji od dva simbola, "cow" i "oil". putar je, dakle, kravlje ulje. isto tako, rijec za "ham" (sunka) se sastoji od dva simbola, "fire" (vatra) i "meat" (meso). mislim, genijalno. nadalje, nemaju rijec za "sir". koriste dva simbola koji zajedno zvuce kao "cheese", jer su tu rijec popalili od engleza. sir je, naime, zapadna izmisljotina. ucenje kineskog bilo bi jebeno interesantno.

i mali "jeste li znali" kutak. pretpostavljam da ste culi da postoji "tradicionalno" i "pojednostavljeno" kinesko pismo. ovo tradicionalno je stvarno kompliciranije, usporedjivao sam neke simbole. simplificirano postoji unazad 30ak godina, jer su u Kini komunisti, u zelji za povecanjem efikasnosti (!), uveli to simplificirano pismo. u Tajvanu (i mislim u Hong Kongu) je tradicionalno jos uvijek "sluzbeno". Tajvan se drzi tradicije.

no dobro, idem jos pola sata glumit da nekaj radim. sutra ne radim. sutra je plan dugo spavanje, mozda zadnje chillanje na otvorenom bazenu i lijecenje od mamurluka, checkout iz hotela, ubijanje vremena do navecer, pa onda put do aerodroma. avion mi polijece malo prije ponoci po lokalnom vremenu. Letim preko Londona, gdje cu provesti kakvih 5 ugodnih sati na aerodromu, u Zagreb slijecem u subotu oko 14.

pliz nemojte trgat latice sa cvjetova da biste mi ih bacali pred noge na aerodromu, i biljke su ziva bica.


komentari (6) - isprintaj - link

utorak, 14.12.2004. @ 10:39

toliko o neizvjesnosti...

pisao sam svojevremeno o projektima na koje cu mozda ici poslije ovog, odnosno poslije nove godine. prije par minuta nazvao me moj sef iz Zagreba.

s: "bok, moram te nekaj pitat."
r: "bok, reci."
s: "jel mozes ici u Minhen na 6 mjeseci?"
r: "kada?"
s: "odmah poslije nove godine."

(3 sekunde tisine)

r: "ok."
s: "sori, moram hitno nekog poslat gore, slozili su mi nekakvo sranje, nemam poslat koga nego tebe. nakon 6 mjeseci poslat cu jednog decka da te zamjeni."
r: "ma da, njega posalji kad bude Oktoberfest."
s: "ma ne brini, evo obecajem ti da ces ici gore na Oktoberfest. htio sam provjerit dal imas nekih velikih primjedbi na to da ides gore."
r: "velikih nemam."
s: "da, znam, ove male su mi jasne, ne moras ih uopce objasnjavati..."

i tak. vezano je uz isti posao koji sad radim, ali necu raditi na instaliranju sistema, nego na njegovom testiranju. ocigledno, nema ni priblizno toliko putovanja, ni priblizno toliko egzoticnih zemalja i dobre hrane. ali lova bi trebala bit nesto bolja, posao bi trebao biti lagan, mislim da ce mi u CVu dobro izgledati jedno iskustvo vise, a i imat cu priliku malo poradit na svom Njemackom. osim toga, vjerojatno cu bit smjesten u stanu, pa ce me ljudi valjda moc povremeno posjecivat. unatoc tome, radje bih radio ovo kaj sad radim. ali ni ovaj Minhen ne zvuci lose, a i vjerujem da me ovakvo povremeno "gutanje govana" ipak stavlja u nesto bolju situaciju kasnije, kad ce se dijelit nekakvi zanimljiviji projekti.

bumo videli, rekose slijepci...


komentari (9) - isprintaj - link

nedjelja, 12.12.2004. @ 16:12

www.ladstour.co.uk

"We all originate from the South East of England and amongst our ranks we have a variety of talents from our day jobs as rock star, secret agent, male model and stuntman. Believe it or not two of us are twins, can u spot who? You can find out a bit more about us in the bios section, we'll leave you to decide how much of it is tongue in cheek, but Simon has done several modelling assignments. Well they were for a socks, gloves & balaclava catalogue."

prije par sati stojim pred jednim standom sa hranom, razmisljam kaj bi jeo. i uleti mi neki bijelac sa "sorry, do you live here?". u principu to i nije previse cudno, bijelci ovdje medjusobno bez beda zapocinju nekakav razgovor, ma koliko blesav bio. bar si siguran da ce te taj drugi razumijeti ako mu se obratis na engleskom, a i postoji taj neki presutni osjecaj da se "moramo drzati skupa", il nekaj. u biti je to jako zanimljivo, jer vecina ljudi koji iz Evrope dodju ovamo imaju neku zanimljivu pricu o tome kaj ovdje rade.

i sad, lik i ja pocnemo konverzaciju. sa svoja 3 frenda dosao je u KL prije 4 dana, iz Tajlanda. ici ce kasnije u Singapur i Indoneziju, pa me htio pitat dal mozda znam kako se krecu cijene DVD playera tamo u usporedbi sa KLom. rekao sam mu da ne znam kako je u Indoneziji, al za Singapur znam da je jeftinije. i krene standardna prica, "business or pleasure" i tako to. likovi su iz Engleske otisli prije 3 mjeseca na putovanje svijetom, koje ce trajati, pazi sad, godinu dana! tako sam jebeno ljubomoran da ja to nemrem opisati. u ta tri mjeseca prosli su Indiju, Hong Kong, Vijetnam, Kambodzu, Tajland i sad su u Maleziji. spomenuli su mi da ce Bozic docekati na Baliju, vec sam spomenuo da su i Singapur i Indonezija u planu, ali fakat ne znam kaj dalje planiraju. s obzirom na to da planiraju putovati jos 9 mjeseci, rekao bih da je u planu jos stosta.

tocnije, Martin, George i Dennis ce jos 9 mjeseci, a Simon ce putovati jos "samo" 6, jer je na poslu uspio dobiti "samo" 9 mjeseci slobodno. prodao je na poslu neku spiku o tome kako ide u Australiju brinuti o bolesnom ujaku. na www.ladstour.co.uk postavili su svoje stranice, gdje njihovi prijatelji i rodbina mogu pratiti njihovo putovanje. sbog Simonove muljaze na poslu stranica je zasticena passwordom, pa se ne morate ni truditi ici tamo. ako zelite to pogledati, posaljite mi mejl, pa cu vam poslati login i password.

spavaju po hostelima, jedu vani, opijaju se svaku noc. jedna od prvih stvari kaj sam pomislio bila je "jebe se njima, bogati englezi, mogu si priustiti da se godinu dana zajebavaju i putuju okolo". i pitao sam ih koliko love su do sada potrosili. 2000 funti. u tri mjeseca. ne znam za vas, ali 2000 funti za 3 mjeseca putovanja okolo meni i ne zvuci kao neka lova. u biti nisam ni pitao jel to po glavi ili za svu cetvoricu, ali pretpostavljam da je po glavi - ovaj dio svijeta je jeftin, ali brijem da nije bas TOLIKO jeftin.

web stranice odrzavaju njihovi frendovi u Engleskoj, a ovi im mejlom redovito salju materijale. evo sto su ti webmasteri stavili kao uvod u foto galeriju:

"The links on the left will take you to the various different countries the lads have visited and are currently categorised by date. Hopefully when they get a chance to review the photos themselves we may get a few anecdotes to go with the images. In the meantime the thoughtful people behind the scenes here in the UK have provided a one that should help explain most of the pictures:

"WE GOT UP, IT WAS HOT, WE DID SOME SIGHTSEEING, IN THE EVENING WE GOT DRUNK""

dakle, pocinjem mobilizirati ekipu za organiziranje slicnog izleta. zbog financijskih uvjeta u lijepoj nasoj mogli bismo organizirati nesto krace putovanje, od kojih 4-6 mjeseci. ne nuzno sutra, ali u prilicno skoroj buducnosti. zainteresirani?


komentari (1) - isprintaj - link

subota, 11.12.2004. @ 20:57

majka svih postova, dio prvi.

ok, da vas preduhitrim, ja sam papak koji ne drzi do svoje rijeci. malo mi je blesavo da mi ona majka svih postova trune na hard disku. ali trenutno mi se nikak neda nastavit ovaj putopiscic, pa bar da ovo stavim na net. pa mozda jednog dana nastavim. tko zna.

uglavnom, ovo sam napisao u jednom dahu neposredno po povratku iz Singapura. ak kojim slucajem pozelite vidjeti ostatak, budite uvjerljivi u komentarima... :) okej, idemo:

"dakle, tko ce imat strpljenja sve ovo procitat pravi je titov pionir. i svaka mu dala. ali eto, obecao sam da cu detaljno opisat nove godine, pa da ne ispadnem papak koji ne odrzi do svoje rijeci...

prvo mala rekapitulacija. u cetvrtak, 11.11., bila je "indijska nova godina". Tocnije, taj se praznik zove Deepaveli, iliti "festival svjetla", i slavi nekakvu obljetnicu kako se Buda najebao mame nekim demonima. Narodskim rijecnikom receno, jelte. Mnoge firme u Maleziji stavile su i petak praznik, kako bi se cetvrtak spojio sa vikendom. U nedjelju je bio Hari Raya, ono sto ovdje nazivaju i "malajskom novom godinom", praznik koji oznacava kraj muslimanskog posta. Koliko sam shvatio, Hari Raya je trebao pasti na nedjelju ili ponedjeljak, sto ovisi o polozaju mjeseca u subotu, ili ovako nesto. Mislim, ne znam puno o tome, i zbog toga se posipam pepelom, ali kog zanima nek malo prosurfa po netu. Dakle, buduci da se ne zna unaprijed hoce li Hari Raya biti u nedjelju ili ponedjeljak, oba su dana proglasena drzavnim praznikom. e, sad ide najbolji dio. buduci da drzavni praznik sada pada u nedjelju, oni su ga fino pomaknuli na utorak. to ovdje zovu "substitution holiday". mislim, jebes praznik koji pada na nedjelju. zanimljiv koncept. doduse, kada drzavni praznik pada na subotu, nemaju taj "substitution holiday". no dobro, bitno je da sam ja imao 6 dana za brijat po Maleziji.

dakle, "prica kaze sledece..."

dan prvi: malacca

ustao se oko 5:30 ujutro, 15ak minuta kasnije primio SMS od Vinka da je vrijeme za ustajanje. Vinko, Vinko! tada je, dakle, u domovini bilo nesto prije 11 sati navecer. u 6 me Shern taksijem pokupila pred mojim hotelom, otisli smo na autobusni. buduci da smo ocekivali veliku guzvu na cestama, jer su mnogi ljudi preko praznika isli u posjetu obitelji van KLa, dosli smo na autobusni daleko prerano. nas dvoje pojeli dorucak i popili caj na autobusnom za lovu koju bih u Hrvatskoj dao za jednu kavu s mlijekom. no dobro.

na autobusnom nam se pridruzila i Chrysan, kosooka portabl slatkica koju Shern zna sa faksa. ona ce ici sa nama tokom cijelog puta. Chrysan je nabavila i karte za autobus do Malacce, sto je dalo dodatnu notu neizvjesnosti dok smo ju cekali. naime, kasnila je na dogovor, i dosla doslovno dvije minute prije nego kaj je bus krenuo. los prvi dojam. no dobro.

put do Malacce bio je super. traje nekakvih dva-tri sata, koliko se sjecam. autobus je imao 3 sjedala u svakom redu (dakle umjesto 4). doduse, mozda bi rijec "fotelje" bila primjerenija od "sjedala". autoput do Malacce uglavnom ima 4 trake u svakom smjeru. mislim, ne znam kaj sam ocekivao, valjda neki puteljak kroz dzunglu, i guzvanje u busu sa domorocima koji u rukama drze kokosi. i ono, indijci koji se voze na krovu, i takve stvari. mislim, za 10 kuna definitivno nisam ocekivao tako ugodnu voznju.

na autobusnom u Malacci nas je docekala frendica od Shern (sorry frendice od Shern, zaboravio sam ti ime). uglavnom, njih dvije znaju se jos valjda iz osnovne skole, skupa su odrasle u istom gradicu u Sabahu.

ovo "Sabah" zasluzuje kratku digresiju. Malezija se, naime, sastoji od dva dijela. jedan je takozvana "peninsular Malaysia", iliti "poluotocka Malezija", gdje se nalazi 12 od 14 Malezijskih drzava. drugi dio cine Sabah i Sarawak, dvije teritorijalno prilicno velike drzave, koje se nalaze na otoku Borneu. Sabah i Sarawak zauzimaju manje od polovice Bornea, kod ostatak Bornea pripada Indoneziji. Dakle, Shern i frendica-od-shern-kojoj-sam-zaboravio-ime su iz Sabaha.

uglavnom, ta frendica nas je odvela na chicken rice balls, jedno od jela po kojima je Malacca poznata. tamo, naime, imaju obicaj sluziti rizu u kuglicama, koje izgledaju otprilike kao kuglice sladoleda. opcenito, Malacca je u Maleziji poznata po dobroj hrani. imam prijatelja ovdje u KLu koji zna vikendom dva sata voziti do tamo sa frendovima, tamo rucati, popiti cugu i za dva-tri sata krenuti nazad.


moja malenkost, chrysan, frendica-od-shern-kojoj-sam-zaboravio-ime i shern. u prvom planu: chicken rice balls


nakon tog rucka, za koji ce se kasnije uspostaviti da je samo prvi rucak tog dana u nizu, prosetali smo Malaccom, obisli par muzeja, i konacno otisli na check-in u hotel. necu previse ulaziti u detalje posjeta muzejima, samo cu navesti par interesantnih detalja o povijesti Malacce i Malezije.

Malacca se, zbog svog zemljopisnog polozaja, svojevremeno razvila u vrlo jaki regionalni centar pomorstva i trgovine. Portugalci, koji su u Indiji culi za ovu bogatu drzavicu, nisu dugo cekali da dodju do nje i osvoje ju. Uveli su neke monopolisticke zakone na odredjene proizvode, zbog cega su kapetani brodova poceli zaobilaziti Malaccu, i umjesto toga odlaziti juznije, u Johor, a kasnije i Singapur. Singapur, dakle, dio svoje danasnje vaznosti moze zahvaliti Portugalcima i njihovoj nesposobnosti da dobro vode osvojenu Malaccu. Puno Portugalaca ozenilo se lokalnim zenama, zbog cega u Malacci i danas postoji "portugalska cetvrt", a naslijedje Portugalaca vidi se i u arhitekturi i hrani. Nakon Portugalaca Malaccu su osvojili Nizozemci, a kasnije i Englezi. Zato je Malacca danas stvarno poseban grad; fascinantan spoj Malajske, Kineske, Indijske, Porugalske, Nizozemske i Engleske kulture, arhitekture i hrane. Sliku upotpunjavaju izuzetno prijateljski raspolozeni ljudi. Preporucujem svima koji se u nekom trenutku nadju u Maleziji da dodju i ovamo na dan-dva, definitivno nece pozaliti.

sto se tice povijesti Malezije, izdvojio bih samo podatak da je do 1950-ih drzava koja se zvala Malaya bila britanska kolonija. svoju nezavisnost dobila je 1957. (ak se ne varam), nakon visegodisnjih pregovora sa Velikom Britanijom. Singapur je svoju nezavisnost od Malaye dobio 1963., a preostali dio Malaye postao je Malezija. malo vise o Singapuru napisat cu kad dodjem do naseg posjeta tom otoku/drzavi/gradu.

drugi rucak dana pojeli smo u jednom "baba nyonya food" restoranu. naime, u Malacci je bilo dosta mijesanih brakova izmedju Maleja i Kineza. "baba" je izraz za muskarca u takvom braku, "nyonya" za zenu. zato se kuhinja koja je spoj Malajske i Kineske zove "baba nyonya food". necu previse trositi rijeci na opis te hrane. uglavnom, ako cete ikad imati priliku, svakako probajte.

navecer smo se nasli sa Tayem, frendom od Chrysane koji je iz Malacce. On nas je odveo kod nekog svog frenda u portugalsku cetvrt, di smo malo chillali, lagano cugali i cekali ostatak ekipe. ti potomci Portugalaca su katolici, i to prilicno religiozni. ono sto mi je fascinantno je kultura tetovaza u toj zajednici. Tayev frend docekao nas je bez majice, sa nekim velikim orlom tetoviranim na trbuhu i prsima, i krizem na ledjima. nisu to posebno lijepe tetovaze, da se ne lazemo, prakticki su to tetovaze iz kucne radinosti. ali mi je fascinantno kako on i njegov mladji buraz, koji vjerojatno nema ni 18, hodaju po kuci tak tetovirani, i starci im potpuno cool oko toga. i ne, to nije isto kao u mom slucaju. moja tetovaza je lijepa. :)

vecerali smo satay, sto bi bilo nesto kao raznjici. samo sto na stapicu nije iskljucivo meso, nego imaju brdo kombinacija; povrce, plodovi mora, meso... u principu su manji od nasih raznjica i kostaju 50 sena (oko 80 lipa) po komadu. stvar funkcionira tako da si na pladanj uzmes koliko god i koje god stapice hoces, sjednes za stol u sredini kojeg se na plamenu krcka nekakav umak, i onda przis raznjice u tom umaku. objasnili su mi da je tajna dobrog "lok lok-a" ("lok lok" na kineskom znaci "deep fried", dakle "przeno") upravo u umaku. ne znam tocno sto je sve bilo unutra, ali definitivno je bilo i dosta kikirikija. zakon kombinacija, obavezno probati ako dodjete ovamo. posleje jela konobarica dodje, prebroji prazne stapice, pomnozi sa 50 sena i to je to. nas 6 se opako nazderalo za nekakvih 70ak kuna. evo dvije slikice tog obzderavanja:


satay. na slici se ne kuzi ni djelic izbora.



chrysan, tay, dva lika kojima nisam zapamtio imena, i ja. opet onaj satay restoran.


otisli smo i do prolaza Malacce (nikad ne znam kako prevesti "Strait of Malacca", a neda mi se traziti taj pojam u hrvatkom atlasu). bila je noc, pa i nije neki pogled. sjedili smo na obali i pricali o curama. decki su me zicali da im pricam kakve su cure u Hrvatskoj, pitali koliko bi sanse oni imali kod istih. to mi u principu nije lako procjenit, ali probao sam si to predocit: dakle, u prosjeku "visoki" kao oni juzni talijani, mozda nesto nizi. manje naporni, ali sa losijim znanjem engleskog. kaj ja znam, cure, jel vam to zvuci privlacno? rekao sam im samo da su oni u Hrvatskoj egzoticni, sto valjda osigurava par bodova kod zenske populacije. bili su zadovoljni odgovorom."

...


komentari (4) - isprintaj - link

četvrtak, 09.12.2004. @ 07:49

singapore is a fine city

slicica iz singapurskog MRT-a ("mass rapid transit"), odnosno podzemne zeljeznice:



inace, jedan Singapurski dolar je oko 3.5 kuna. pa ti vidi dal ti se isplati platiti oko 1750 kuna kazne ak jedes u podzemnoj zeljeznici, ili 3500 kuna ak zapalis cigaretu tamo. ovo je samo jedna slicica, velike su kazne i za pljuvanje na ulici, zvakanje zvake na ulici, ne pustanje vode u javnom WCu... cini se da je taj jezik kazni razumljiv svima, jer je sam grad (odnosno drzava, odnosno otok) uzasno cist i uredan. sto je nekak cista suprotnost Maleziji. to i nisam toliko primjetio na ulasku u Singapur, koliko je ocito na povratku u Maleziju. Kad se nakon par dana u Singapuru vratis u Maleziju, tocnije u Johor Bahru, najjuzniji grad u Maleziji, imas feeling da si usao u svijet iz "Mad Maxa". kaos.

kad sam kod prljavstine, mogu se pohvaliti da sam jucer jeo u jednom od najprljavijih restorana u gradu. Young (kolega iz firme) me odveo tamo za veceru, restoran stvarno izgleda... zanimljivo. nema tog boga koji bi me natjerao da u Hrvatskoj jedem u toliko prljavom restoranu, ali ovdje sam to dozivio kao zanimljivo iskustvo. kaj je najbolje, taj restoran je prilicno poznat u ovom dijelu grada, i tamo hrpa ljudi dolazi jesti. hrana je stvarno dobra, i prilicno jeftina. no da bih objasnio zasto je tako jeftina, moram se prvo ispraviti: to bas i nije "restoran" u onom tradicionalnom smislu te rijeci. to je vise mjesto pored ceste gdje se priprema hrana, i posluzuje na stolove koji su postavljeni na ulici. nisam siguran dal frajer uopce ima registriran neki obrt il nekaj, vjerojatno nema. umjesto da u nekoj zgradi placa zakup prostora, on je sve skupa organizirao na ulici, i daje odredjenu svotu mjesecno muriji da ga ne dira. muriji to odgovara, prije svega zato sto bilo koji drot moze tamo sjesti i besplatno se najesti u bilo koje doba, a osim toga ce jednom mjesecno doci netko iz stanice i pokupiti lovu za taj mjesec, te to u stanici pravedno podijeliti. korupcija je ovdje opcenito jako rasirena, cak rasirenija nego u Hrvatskoj. i da, bio sam jedini bijelac u tom "restoranu". opcenito sam u zadnje vrijeme jedini bijelac na mnogo mjesta gdje me decki odvedu. nije da tu nema ekipe iz Evrope i Amerike, jednostavno se oni nekak drze centra grada, drze se mjesta gdje ima mnogo drugih bijelaca.

meni je to nekak totalno apsurdno. ne mozes tako bas osjetiti kako lokalni ljudi zive, i tako stvarno propustas dosta toga. isto kao sto mi je apsurdno da konobari u svakom restoranu koji ima lokalnu i "zapadnjacku" hranu uvijek nekak misle da cu htjeti naruciti onu "zapadnjacku". pa toga imam doma koliko hocu, covjece. ne znam dal sam to vec spomenuo, ali kineska hrana u najlosijem kineskom restoranu ovdje je zakon u usporedbi sa nasim kineskim restoranima. to ce mi stvarno faliti jednom kad odem odavdje. kineska hrana.

no dobro, idem raditi.

e, da, samo jos jedan mali komentar. bojim se da sam ostavio dojam da tu idem na kurve, i takve stvari. ljudi, budite realni. pa ja sam previse sarmantan da bih takve stvari placao. :)


komentari (9) - isprintaj - link

srijeda, 08.12.2004. @ 09:16

sluzbeno je: ja sam kralj, Elvis je kurac

dakle, stvar radi. moj dio posla ovdje skoro je gotov. ostatak vremena ovdje trebao bih provesti pomazuci lokalnim deckima da testiraju sustav, sto u principu nije moj posao. ali oni su nekak zamolili da ostanem, jer nemaju previse iskustva, pa da im budem ipak nekakav support ak nekaj ode u kurac.

jel se kuzi da mi ovdje malo fali psovanje na hrvatskom? nije isto kad me nitko ne razumije. poceo sam svojevremeno i o tome pisati jedan post, i on je izgubljen negdje u bespucima foldera "nedovrseni projekti"...

uglavnom, nije da necu ovdje imati kaj raditi do slijedeceg petka, ali sad me bar nitko vise ne moze jebat da nisam obavio svoj posao. sad sam ovdje skoro pa turisticki. skoro.

kad sam vec kod turistickog boravka ovdje, zanimljivo je kak je ispala ova situacija sa hotelom. naime, vec sam napisao da iz sadasnjeg hotela moram izaci ovaj petak, 10.12., a da sam u KLu do slijedeceg petka, 17.12.

to je poseban bed zbog cinjenice da mi je ovaj hotel jako blizu ureda, sto je jako dobro kad radim do kasno navecer, ili jednostavno u nekom slobodnom trenutku zelim doci u ured, popit kavu i prosurfat. e, sad. u mom hotelu imam jesta samo od ponedjeljka do petka, i to u nesto skupljoj sobi. to znaci da prek vikenda moram bit negdje drugdje.

e, sad. ispalo je da je to "negdje drugdje" mariott hotel u samom centru Kuala Lumpura, igrom slucaja jedan od najboljih hotela u gradu. noc tamo kostat ce me (odnosno moju firmu) nekakvih 280 RM. u ponedjeljak se vracam u ovaj sadasnji hotel, ali u "junior suite" umjesto u "deluxe room", sto ce opet kostati nekakvih 280 RM umjesto sadasnjih 160 RM na noc. razgovarao sam sa svojim sefom, sto se firme tice to nije bed.

stvar je prilicno dobro ispala, ali kaj je najbolje, stvarno se nisam trudio proci sto skuplje. u ovo doba, pred kraj godine, gomila ljudi iskoristava svoje preostale godisnje odmore. uskoro je i Bozic i te spike, par hotela gdje sam pokusao naci sobu je stvarno totalno puno.

inace, cijene navodim u RM jer mi se jednostavno vise neda pretvarat to u kune ili eure. za one koje zanima, pomnozit cijenu u RM sa 1.62 (sluzbeni tecaj narodne banke hrvatske) da se dobiju kune.

znam da sam vec svojevremeno lansirao odjeb u smjeru hotela Kolovare u Zadru zbog njihovih jebenih 750 kuna za jednokrevetnu sobu na jednu noc. ali ovo cu valjda pomisliti slijedecih par godina svaki put kad cujem cijenu nekog hotela. noc u Marriotu ce me kostati oko 450 kuna. jebi ga, ipak je normalno da je skoro-pa-centar Zadra skuplji od centra Kuala Lumpura. steram ja hrvatske hotele i hrvatski nacin razmisljanja u turizmu u kurac.

uh, sad mi je lakse. inace, kak ste mi vi? :)

evo i jedna slikica, cini mi se nekak dobra praksa ta jedna slikica dnevno. uostalom, cini se da nikad necu napisati onaj famozan putopis za nove godine, pa bar da dam neku mrvicu tu i tamo. ovo je iz Singapura, reklama za taksi tvrtku. nemrem tocno rec zakaj, ali ja ovom liku ne bih usao u taksi. usprkos njegovom osmjehu:


komentari (3) - isprintaj - link

utorak, 07.12.2004. @ 06:32

ako se vratim u ZG sa osmjehom od uha do uha, znajte da je projekt uspjesno zavrsen

jucer je project manager rekao meni i deckima sa kojima radim "if this project is finished by the end of next week, I'll get a prostitute for each one of you guys". mislim, ne bih ja nikad, i to... kad sam vec kod toga, u mom hotelu postoji neki "beauty centar" il nekaj, imaju saunu, masazu i takve stvari. receno mi je da je taj centar poznat u gradu po tome da se moze dobiti... prilicno detaljna masaza. cijena je navodno oko 200 RM, sto ce reci nekakvih 300tinjak kuna. i opet, ponavljam, ne bih ja nikad. ali eto, kad sam svojevremeno navodio cijene kurvi u Becu, navedimo i ovo, cisto da covjek ima potpunu informaciju.

i kad vec spominjem svoj hotel, jedna slikica:



vanjski bazen u hotelu, naime. ovdje sam proveo neko vrijeme ovaj vikend. ne idem tako cesto dole, pogotovo ne radnim danom, nema se vremena. ali vikendom znam chillati ovdje.

e, da. kako sam cekao konacnu potvrdu o tome do kada sam ovdje, nisam ranije produzio rezervaciju hotela. sada kada se konacno zna da sam ovdje do 17.12., u hotelu vise nema mjesta. cini se da cu zadnji tjedan morati biti u drugom hotelu. to sranje se upravo rjesava, budemo vidjeli kak ce to ispast.

od ostalih vijesti, jebeni blog se i dalje konstantno rusi. a uveli su i ovu autorizaciju komentara il nekaj. dakle jos uvijek mozete ostavljati anonimne komentare, ali trebate password da biste ostavili link na neciji blog. ova recenica koju sam sad napisao ni meni nije bas najjasnija. no dobro.


komentari (0) - isprintaj - link

četvrtak, 02.12.2004. @ 12:00

men in black

sutra je nekakva godisnja vecera firme. u principu nisam trebao biti pozvan, jer nisam zaposlenik ovdje, ali je sef mog projekta ovdje nekak nazicao management da i ja budem pozvan. mislim, super, ali stvarno nemam neku formalnu obleku ovdje. tak da cu vjerojatno bit jedini seljo tamo u tenisicama. o da, to sam onaj ja kojeg svi znamo i volimo!

jos bih ja i kupio ovdje neku obleku, ali stvarno su seljaci sto se obleke tice. u biti ne znam, mozda jednostavno nisam bio u pravim ducanima. da ne spominjem to kak, kaj god da kupujem, obavezno trazim najveci broj. koji mi je u najboljem slucaju ono, knap. a sef mi je jucer odusevljeno javio da mogu i ja doc na tu jebenu veceru. nemam srca odbit ga, sirotog. :)

nego, znate kako prepoznat mladozenju na ciganskoj svadbi? to je onaj u naaajjebenijoj trenirci.

da, dobra vijest je da to i nije u biti bas jako formalna vecera. nije bitno odijelo, bitne su boje: dopustene su crna, srebrna i zlatna. tak da sam se zaletio danas do shopping centra i kupio neke crne cehla i crnu sulju kratkih rukava. za koga je - dobro je.

u svakom slucaju, to do: u Zagrebu ili Beckanu obavit neki ozbiljan shopping. vrijeme je da ovaj klosar nabavi neku kvazi-poslovnu obleku. ne bas kravate i to, ali ono, young-urban-professional-nesto. ko oni likovi iz cosma, i to. :) ali cool. i NE cipele na spic, kao NEKI decki koje znamo. nenenene...

okej, buduci da je odaziv na slike vozila ovdje bio prilicno dobar, danas je vrijeme za jednog od mojih favorita odavdje. slikano je Johor Bahruu. ali pazite, ovo je "ekspres", dakle samo za one koji jednostavno nemaju vremena za zajebanciju:



nego, cini mi se da sam sve dalje od pisanja nekakvih clanaka koje bi se isplatilo citat. jebi ga, ljudi, nema se vremena. a i ak ste se htjeli educirat, niste trebali markirat zemljopis u srednjoj skoli. ma je, boljela vas je glava, right. bas taj treci sat, jel? toliko.


komentari (6) - isprintaj - link

srijeda, 01.12.2004. @ 06:09

"workoholic" redefined

...jucer, naime. iako to i nije tako cudno zadnjih dana, jucer sam ostao do 2 ujutro u uredu. rjesavao neke stvari vezane uz posao i zajebavao se sa kolegama iz grupe preko ICQa. jedan je sad u Engleskoj, jedan se vratio iz Spanjolske i sprema se u Rusiju, a jos dvojica uskoro iz Zagreba idu u Englesku. cini se da ce u Engleskoj bit tulum.

e, da. dakle, taj jedan kolega ide u Rusiju. Rusija u 12. mjesecu, bas mu i ne zavidim. hladno ko u kurvinom srcu, sto bi se reklo. uostalom, to je i on komentirao, i konstatirao da ce morati "pronaci alternativne izvore topline". bilo kako bilo, mislim da to smanjuje vjerojatnost da cu ici ja ici tamo, sto mi je guba. jos uvijek pojma nemam kamo ce me poslati poslije ovog projekta. tocnije, poslije nove godine.

uglavnom, ured u 2 ujutro. ostao sam zadnji, zadnji decko prije mene otisao je doma malo poslije ponoci. i sad, ja hocu izaci van, i kartica za izlaz mi ne radi. vrata se ne otvaraju. kurac. nis, morao sam zvati svog sefa ovdje, da bi on putovao pola sata do firme u 2 ujutro, da bi mi otvorio vrata. skupa smo jebali majku ljudima odgovornim za te kartice. no dobro, nije mi imao sta prigovoriti. mislim, di ces prigovarat radniku koji ostaje na poslu do 2 ujutro da tvoj projekt ne bi kasnio sa realizacijom...

prekjucer sam isto tako bio na poslu od 9 ujutro do 2 ujutro. dan prije toga, dakle u nedjelju, radio sam 10ak sati. i na neku cudnu foru opce mi to nije takav bed. ali da cu ovaj vikend cijeli prespavati - hocu. uostalom, tak sam i danas buntovnicki doso na posao u 10 sati. yeah! viva la revolucion!

nego, znam da sam vam dosadio sa onim slikicama i pitanjima o seksualnim aluzijama. pa sam danas odlucio staviti nesto drugo. "and now for something completely different...", jedna slikica vozila u Malacci. dosta seksa, malo dobrih vozila...



eto. mislim, tko na ovoj slici nadje nekakve seksualne konotacije, stvarno je bolestan. i ja perem ruke od tih i takvih.


komentari (11) - isprintaj - link

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>