Pregled posta

majka svih postova, dio prvi.

ok, da vas preduhitrim, ja sam papak koji ne drzi do svoje rijeci. malo mi je blesavo da mi ona majka svih postova trune na hard disku. ali trenutno mi se nikak neda nastavit ovaj putopiscic, pa bar da ovo stavim na net. pa mozda jednog dana nastavim. tko zna.

uglavnom, ovo sam napisao u jednom dahu neposredno po povratku iz Singapura. ak kojim slucajem pozelite vidjeti ostatak, budite uvjerljivi u komentarima... :) okej, idemo:

"dakle, tko ce imat strpljenja sve ovo procitat pravi je titov pionir. i svaka mu dala. ali eto, obecao sam da cu detaljno opisat nove godine, pa da ne ispadnem papak koji ne odrzi do svoje rijeci...

prvo mala rekapitulacija. u cetvrtak, 11.11., bila je "indijska nova godina". Tocnije, taj se praznik zove Deepaveli, iliti "festival svjetla", i slavi nekakvu obljetnicu kako se Buda najebao mame nekim demonima. Narodskim rijecnikom receno, jelte. Mnoge firme u Maleziji stavile su i petak praznik, kako bi se cetvrtak spojio sa vikendom. U nedjelju je bio Hari Raya, ono sto ovdje nazivaju i "malajskom novom godinom", praznik koji oznacava kraj muslimanskog posta. Koliko sam shvatio, Hari Raya je trebao pasti na nedjelju ili ponedjeljak, sto ovisi o polozaju mjeseca u subotu, ili ovako nesto. Mislim, ne znam puno o tome, i zbog toga se posipam pepelom, ali kog zanima nek malo prosurfa po netu. Dakle, buduci da se ne zna unaprijed hoce li Hari Raya biti u nedjelju ili ponedjeljak, oba su dana proglasena drzavnim praznikom. e, sad ide najbolji dio. buduci da drzavni praznik sada pada u nedjelju, oni su ga fino pomaknuli na utorak. to ovdje zovu "substitution holiday". mislim, jebes praznik koji pada na nedjelju. zanimljiv koncept. doduse, kada drzavni praznik pada na subotu, nemaju taj "substitution holiday". no dobro, bitno je da sam ja imao 6 dana za brijat po Maleziji.

dakle, "prica kaze sledece..."

dan prvi: malacca

ustao se oko 5:30 ujutro, 15ak minuta kasnije primio SMS od Vinka da je vrijeme za ustajanje. Vinko, Vinko! tada je, dakle, u domovini bilo nesto prije 11 sati navecer. u 6 me Shern taksijem pokupila pred mojim hotelom, otisli smo na autobusni. buduci da smo ocekivali veliku guzvu na cestama, jer su mnogi ljudi preko praznika isli u posjetu obitelji van KLa, dosli smo na autobusni daleko prerano. nas dvoje pojeli dorucak i popili caj na autobusnom za lovu koju bih u Hrvatskoj dao za jednu kavu s mlijekom. no dobro.

na autobusnom nam se pridruzila i Chrysan, kosooka portabl slatkica koju Shern zna sa faksa. ona ce ici sa nama tokom cijelog puta. Chrysan je nabavila i karte za autobus do Malacce, sto je dalo dodatnu notu neizvjesnosti dok smo ju cekali. naime, kasnila je na dogovor, i dosla doslovno dvije minute prije nego kaj je bus krenuo. los prvi dojam. no dobro.

put do Malacce bio je super. traje nekakvih dva-tri sata, koliko se sjecam. autobus je imao 3 sjedala u svakom redu (dakle umjesto 4). doduse, mozda bi rijec "fotelje" bila primjerenija od "sjedala". autoput do Malacce uglavnom ima 4 trake u svakom smjeru. mislim, ne znam kaj sam ocekivao, valjda neki puteljak kroz dzunglu, i guzvanje u busu sa domorocima koji u rukama drze kokosi. i ono, indijci koji se voze na krovu, i takve stvari. mislim, za 10 kuna definitivno nisam ocekivao tako ugodnu voznju.

na autobusnom u Malacci nas je docekala frendica od Shern (sorry frendice od Shern, zaboravio sam ti ime). uglavnom, njih dvije znaju se jos valjda iz osnovne skole, skupa su odrasle u istom gradicu u Sabahu.

ovo "Sabah" zasluzuje kratku digresiju. Malezija se, naime, sastoji od dva dijela. jedan je takozvana "peninsular Malaysia", iliti "poluotocka Malezija", gdje se nalazi 12 od 14 Malezijskih drzava. drugi dio cine Sabah i Sarawak, dvije teritorijalno prilicno velike drzave, koje se nalaze na otoku Borneu. Sabah i Sarawak zauzimaju manje od polovice Bornea, kod ostatak Bornea pripada Indoneziji. Dakle, Shern i frendica-od-shern-kojoj-sam-zaboravio-ime su iz Sabaha.

uglavnom, ta frendica nas je odvela na chicken rice balls, jedno od jela po kojima je Malacca poznata. tamo, naime, imaju obicaj sluziti rizu u kuglicama, koje izgledaju otprilike kao kuglice sladoleda. opcenito, Malacca je u Maleziji poznata po dobroj hrani. imam prijatelja ovdje u KLu koji zna vikendom dva sata voziti do tamo sa frendovima, tamo rucati, popiti cugu i za dva-tri sata krenuti nazad.

nakon tog rucka, za koji ce se kasnije uspostaviti da je samo prvi rucak tog dana u nizu, prosetali smo Malaccom, obisli par muzeja, i konacno otisli na check-in u hotel. necu previse ulaziti u detalje posjeta muzejima, samo cu navesti par interesantnih detalja o povijesti Malacce i Malezije.

Malacca se, zbog svog zemljopisnog polozaja, svojevremeno razvila u vrlo jaki regionalni centar pomorstva i trgovine. Portugalci, koji su u Indiji culi za ovu bogatu drzavicu, nisu dugo cekali da dodju do nje i osvoje ju. Uveli su neke monopolisticke zakone na odredjene proizvode, zbog cega su kapetani brodova poceli zaobilaziti Malaccu, i umjesto toga odlaziti juznije, u Johor, a kasnije i Singapur. Singapur, dakle, dio svoje danasnje vaznosti moze zahvaliti Portugalcima i njihovoj nesposobnosti da dobro vode osvojenu Malaccu. Puno Portugalaca ozenilo se lokalnim zenama, zbog cega u Malacci i danas postoji "portugalska cetvrt", a naslijedje Portugalaca vidi se i u arhitekturi i hrani. Nakon Portugalaca Malaccu su osvojili Nizozemci, a kasnije i Englezi. Zato je Malacca danas stvarno poseban grad; fascinantan spoj Malajske, Kineske, Indijske, Porugalske, Nizozemske i Engleske kulture, arhitekture i hrane. Sliku upotpunjavaju izuzetno prijateljski raspolozeni ljudi. Preporucujem svima koji se u nekom trenutku nadju u Maleziji da dodju i ovamo na dan-dva, definitivno nece pozaliti.

sto se tice povijesti Malezije, izdvojio bih samo podatak da je do 1950-ih drzava koja se zvala Malaya bila britanska kolonija. svoju nezavisnost dobila je 1957. (ak se ne varam), nakon visegodisnjih pregovora sa Velikom Britanijom. Singapur je svoju nezavisnost od Malaye dobio 1963., a preostali dio Malaye postao je Malezija. malo vise o Singapuru napisat cu kad dodjem do naseg posjeta tom otoku/drzavi/gradu.

drugi rucak dana pojeli smo u jednom "baba nyonya food" restoranu. naime, u Malacci je bilo dosta mijesanih brakova izmedju Maleja i Kineza. "baba" je izraz za muskarca u takvom braku, "nyonya" za zenu. zato se kuhinja koja je spoj Malajske i Kineske zove "baba nyonya food". necu previse trositi rijeci na opis te hrane. uglavnom, ako cete ikad imati priliku, svakako probajte.

navecer smo se nasli sa Tayem, frendom od Chrysane koji je iz Malacce. On nas je odveo kod nekog svog frenda u portugalsku cetvrt, di smo malo chillali, lagano cugali i cekali ostatak ekipe. ti potomci Portugalaca su katolici, i to prilicno religiozni. ono sto mi je fascinantno je kultura tetovaza u toj zajednici. Tayev frend docekao nas je bez majice, sa nekim velikim orlom tetoviranim na trbuhu i prsima, i krizem na ledjima. nisu to posebno lijepe tetovaze, da se ne lazemo, prakticki su to tetovaze iz kucne radinosti. ali mi je fascinantno kako on i njegov mladji buraz, koji vjerojatno nema ni 18, hodaju po kuci tak tetovirani, i starci im potpuno cool oko toga. i ne, to nije isto kao u mom slucaju. moja tetovaza je lijepa. :)

vecerali smo satay, sto bi bilo nesto kao raznjici. samo sto na stapicu nije iskljucivo meso, nego imaju brdo kombinacija; povrce, plodovi mora, meso... u principu su manji od nasih raznjica i kostaju 50 sena (oko 80 lipa) po komadu. stvar funkcionira tako da si na pladanj uzmes koliko god i koje god stapice hoces, sjednes za stol u sredini kojeg se na plamenu krcka nekakav umak, i onda przis raznjice u tom umaku. objasnili su mi da je tajna dobrog "lok lok-a" ("lok lok" na kineskom znaci "deep fried", dakle "przeno") upravo u umaku. ne znam tocno sto je sve bilo unutra, ali definitivno je bilo i dosta kikirikija. zakon kombinacija, obavezno probati ako dodjete ovamo. posleje jela konobarica dodje, prebroji prazne stapice, pomnozi sa 50 sena i to je to. nas 6 se opako nazderalo za nekakvih 70ak kuna. evo dvije slikice tog obzderavanja:





otisli smo i do prolaza Malacce (nikad ne znam kako prevesti "Strait of Malacca", a neda mi se traziti taj pojam u hrvatkom atlasu). bila je noc, pa i nije neki pogled. sjedili smo na obali i pricali o curama. decki su me zicali da im pricam kakve su cure u Hrvatskoj, pitali koliko bi sanse oni imali kod istih. to mi u principu nije lako procjenit, ali probao sam si to predocit: dakle, u prosjeku "visoki" kao oni juzni talijani, mozda nesto nizi. manje naporni, ali sa losijim znanjem engleskog. kaj ja znam, cure, jel vam to zvuci privlacno? rekao sam im samo da su oni u Hrvatskoj egzoticni, sto valjda osigurava par bodova kod zenske populacije. bili su zadovoljni odgovorom."

...

Post je objavljen 11.12.2004. u 20:57 sati.