|
uključi/isključi komentare
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
trenutno sam u:
Zagreb |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
četvrtak, 16.12.2004. @ 11:40
zadnji radni...
|
...dan u Maleziji. malo cudan feeling. drago mi je sto cu u zagrebu vidjet neke meni stvarno drage ljude, a s druge strane... sa nekim ljudima ovdje sam se stvarno genijalno nasao, ima zakon ljudi. malo mi je cudna ta ideja da ja sad odlazim, i da neke od njih vjerojatno nikad vise necu vidjeti. jer, budimo realni, Zagreb JE na drugom kraju svijeta. sada je skoro 6 popodne, dogovor je da danas u 7 zavrsavamo sav posao i vodim decke na bak kut teh. "bak kut teh" je kinesko jelo, u principu nekakva juha sa komadima svinjetine, koja se jede uz rizu. ovak kad se kaze ne zvuci posebno dobro, ali tajna je u zacinima. jelo je stvarno dobro. i vodim decke (odnosno oni vode mene, ali ja sam pozvao i financiram) na bak kut teh u Klang, mjesto istocno od Kuala Lumpura. Klang je poznat po dvije stvari: "sea food" i "bak kut teh". no dobro, koliko puta mogu spomenuti "bak kut teh" u jednom odlomku? totalni smo revolucionari. buntovnici bez razloga. kuis, ono, danas zavrsavamo posao vec prije 7! jucer navecer sam oko 8 otisao na veceru sa Shern i Chrysan, da bih oko 10 navecer bio opet na poslu. radili smo do jutros u 3:30. to mi je do danas definitivno rekord. iako, kad pogledam zadnjih tjedan-dva, prosjek mi je bio oko 15 sati rada dnevno, i nije bilo apsolutno nista cudno u tome da ostanemo na poslu iza ponoci. i onda mi zena iz firme u Zagrebu javi da joj posaljem mejl koliko prekovremenih sam imao koji dan. jebote, pa kao da bi mi povjerovala kad bih joj rekao. ali nije mi bed, jutros u 3:30 smo definitivno zavrsili sav posao, sve sljaka savrseno. i vracam se u Zagreb totalno zadovoljan. genijalan osjecaj. danas me ceka bak kut teh sa deckima, pa opijanje. moramo, jebi ga, zadnja mi je vecer. mislim, ne bih ja, ali kad je vec takva situacija... nego, kineski je jebeno zanimljiv jezik. pogotovo pismo. genijalno. Shern i Chrysan ga znaju i pisati i citati, sto ne zna bas svatko. mladje generacije ga cesto znaju govoriti, no pisanje je daaaleko zajebanije. i sad, kak smo bili u nekom restoranu sa Hong Kongskom hranom (je, tak se kaze, sigurno), gledam jelovnik i pokusavam skuzit sto koji kineski simbol znaci. naprimjer, rijec za "butter" (ostat cu pri engleskom, da se nekaj ne izgubi na smislu pri prevodjenju na hrvatski) se u stvari sastoji od dva simbola, "cow" i "oil". putar je, dakle, kravlje ulje. isto tako, rijec za "ham" (sunka) se sastoji od dva simbola, "fire" (vatra) i "meat" (meso). mislim, genijalno. nadalje, nemaju rijec za "sir". koriste dva simbola koji zajedno zvuce kao "cheese", jer su tu rijec popalili od engleza. sir je, naime, zapadna izmisljotina. ucenje kineskog bilo bi jebeno interesantno. i mali "jeste li znali" kutak. pretpostavljam da ste culi da postoji "tradicionalno" i "pojednostavljeno" kinesko pismo. ovo tradicionalno je stvarno kompliciranije, usporedjivao sam neke simbole. simplificirano postoji unazad 30ak godina, jer su u Kini komunisti, u zelji za povecanjem efikasnosti (!), uveli to simplificirano pismo. u Tajvanu (i mislim u Hong Kongu) je tradicionalno jos uvijek "sluzbeno". Tajvan se drzi tradicije. no dobro, idem jos pola sata glumit da nekaj radim. sutra ne radim. sutra je plan dugo spavanje, mozda zadnje chillanje na otvorenom bazenu i lijecenje od mamurluka, checkout iz hotela, ubijanje vremena do navecer, pa onda put do aerodroma. avion mi polijece malo prije ponoci po lokalnom vremenu. Letim preko Londona, gdje cu provesti kakvih 5 ugodnih sati na aerodromu, u Zagreb slijecem u subotu oko 14. pliz nemojte trgat latice sa cvjetova da biste mi ih bacali pred noge na aerodromu, i biljke su ziva bica. |