Muke jedne altistice

Da mi je neko pričo da ću probi zbora nazočit virtualnim putem, sjedeć sama u svom dnevnom boravku, rekla bi mu da pod hitno napravi pregled glave prek reda.

Korona nam je svima sjebala sve moguće koncepcije. Nemoj ovo, ne smiješ ono. Nosi masku, dezinficiraj ruke, bježi prek ceste ak neko krene prema tebi. Pa je tak i nama pjevačima onemogućila da dvaput tjedno održavamo probe zbora, veselo pušući jedni u druge. Jer po nekom tamo naputku, zbog prijenosa patogena zrakom pri pjevanju se za osobe koje pjevaju preporučuje međusobna udaljenost od - pazi sad - četri metra. Jel možete vi zamislit probu zbora gdje su članovi udaljeni jedan od drugog četri metra? Šta da radimo, da odemo na stadion sa megafonima i notama pa da zjalimo dok ne dođu vatrogasci sa šmrkovima i vodenim topovima i ne rastjeraju nas ko huligane, jer ometamo javni red i mir dok probavamo recimo Cohena? Kak svaki put dovuć klavir na stadion, znači moramo imat i neki kamionić il kombi pa utrpavaj pa istrpavaj. Eto bruhova i išijasa ko u priči.
Pa obzirom na sve navedeno, mi se dva puta tjedno prispojimo na virtualnu probu. Sjednem ko Marija Terezija na dvosjed, priredim note i čekam da krene. Ne samo ja, i ostali članovi zbora plus maestro. Pa se lagano upjevamo i češljamo dionice mic po mic. Ono šta je fenomenalno je da možeš jest, pušit, izvadit veš iz mašine dok pjevaju druge dionice. Razjapiš zvučnike da čuješ kad trebaš ti otpjevat svoj dio, pa onda brže lapiš note i riješiš svoju dioničnu situaciju.

Samo...nema te virtuale koja može zamijenit lica sjajnih ljudi koji su mi poput druge obitelji. Nedostaje mi njihov smijeh, sve one male psine koje uredno priredimo jedni drugima, naše prostorije, sva ta silna dobra energija i moć glazbe koja je toliko moćna da kroz nju zaboraviš na sivilo svijeta koji te okružuje i sve probleme ostaviš po strani. Dok to ne bude izvedivo, nema druge nego dvaput tjedno buljit u monitor i slušat i sama pjevat, ko da sam u najmanju ruku Ruža Pospiš Baldani.
Ono, da moj pjevački talent niko ne ometa.
Jedva čekam da ih sve vidim, pa makar i pod maskom, pa makar i bez zagrljaja.


.