Neka mirno sniva

Uvijek se teško opraštati od nekog tko ti je dao jako puno, od nekog tko te naučio svemu što i sam zna.

U drugom srednje išla sam na ondašnje republičko natjecanje u poznavanju engleskog jezika. Nismo se baš nešto posebno pripremali, malo pojačane gramatike i pisanja pismenih radova u sklopu redovnih satova u školi. Sjećam se da sam ostala šokirana kad sam vidjela koliko je nas Engleza došlo; bilo nas je više od dvije stotine. Isto se tako sjećam da sam među prvima završila svoje pisanje, debelo ispod zadanog vremena, predala test i otišla na kavu u najbliži kafić. Ostala sam još više šokirana kada su moje ime pročitali za izlazak na usmeni dio, zajedno sa još jednom Petrinjkom. Pomislila sam - pa ja stvarno znam puno toga.
Kada sam ušla unutra na usmeni, pojma nisam imala da je jedan od članova komisije gospodin koji je tada bio lektor na katedri za engleski jezik na Filozofskom. On je postavljao najviše pitanja; između ostaloga zanimalo ga je i pohađam li dodatne satove u školi stranih jezika i ostao zatečen kad sam odgovorila da sam sve što znam naučila na redovnoj nastavi. I danas se sjećam njegovog odgovora - sad mi je još više žao što vaša profesorica nije tu, volio bih upoznati ženu koja na ovakav način prenosi svoje znanje na učenike.
Mislim da mi nikada nije oprostila što nisam završila jezike, iako je znala kakva me tragična situacija snašla. Nije mogla znati koliko gorčine nosim u sebi; ako sam išta u životu željela studirati onda su to bili jezici. Engleski je bio i ostao moja velika ljubav. Čini mi se da i danas bolje vladam engleskom nego hrvatskom gramatikom. Sve zahvaljujući njoj.
Posljednji put sam je vidjela na promociji moje knjige na Knežiji. Bila je dotjerana kao i uvijek; crveni ruž koji je nekako bio njen zaštitni znak, zgodna frizura, krasna marama oko vrata. Čvrsto me zagrlila, čestitala mi i rekla da se dugo nije tako nasmijala. Sad mi je žao što duže nismo razgovarale, što je nisam još čvršće zagrlila.To je naprosto tako, nikad ne znaš kad nekog vidiš posljednji put; kad bi mogli znati, onda bi puno toga učinili drugačije.
Ona je danas zauvijek zaspala. Teška bolest koja ju je načela nedugo nakon našeg susreta u knjižnici na Knežiji uzela je svoj danak. Ja ću zauvijek pamtiti riječi nepoznatog čovjeka koji je za nju imao samo riječi hvale, jer smo moja školska kolegica i ja bile njena projekcija u svijet. Ona je svojim sjajnim radom postigla ono što neki mogu samo sanjati - da prenese gotovo sve što zna na učenike koji su zahvaljujući njoj zavoljeli jezik i stekli strašno puno znanja.

Neka mirno sniva u vječnosti. Bila je vrlo posebna.

( photo by Pinterest )