06

srijeda

svibanj

2020

Okončanje škarostaja

Konačno je osvanulo jutro dugo očekivanog dana, kodnog naziva "okončanje škarostaja".

Probudila se sretna ko da idem u najmanju ruku na maturalac. Skuhala kavu, prenjuškala malo po vijestima i društvenim mrežama i jedva do,čekala krenut od kuće. Pa se sve pogledavam u ogledalo i mislim si - e nećeš više nosit špangu na šiškama, hanibani. Sad kad škare konačno krenu uspostavljat narušenu ravnotežu vlasišta osjećaćeš se ko dobitak na lotu.
Došla do mog frizeraja desetak minuta ranije, sve mi dolazilo da poljubim zemlju u cvijetnjaku al sam na kraju odustala, da me ne vidi neko od susjeda pa da ne nazovu hitnu misleć da je neko uteko sa psihijatrije. Ja za vrata - zaključano. Tu će mene isprobijat ladan znoj, reko šta je sad, pa na kalendaru sam crvenom kemijskom zaokružila datum i upisala vrijeme, nije moguće da sam fulala. Pa počela razmišljat da nisam zaokružila datum na krivom mjesecu, jerbo imam onaj usrani kalendar na kojem se recimo trenutno vidi travanj i svibanj i lipanj. A reko ništa, saću ja nazvat da vidim gdje mi je frizerka. Kad - otključavaju se vrata, eto nje van ko da ide radit operaciju mozga. Pa reko nemoj me strašit, već me sto muka popalo. Smije se ona ispod svih onih prekrivala i pokrivala, kaže idemo delat jer vidim da će mi se škare načisto zatupit kad krenem mlavit po toj kosurini.
Pa dezinfekcija obuće namokro, pa izbriši noge. Mislim bi se ja i sozula da je trebalo, pa obukla sam čiste čarape i sve, ko da idem kod doktora. Pa dezinfekcija ruku. Pa konačno onaj divan osjećaj kad sjedneš u onaj fini mekani stolac i neko ti drugi pere kosu, a znaš da će iza pranja usljedit baratanje škarama po kosi koja ne da je prerasla neg izgleda ko hrpa nečega nakeljenog na glavu.
Pričamo kolko se možemo sporazumjet ispod masketina i svih zaštitnih pomagala, i ja uživam jer se svakim pokretom škara počinje nazirat kosa kakva treba bit na mojoj glavi. Malo su škare otkazale poslušnost u dva navrata, rašerafio se neki djelić; biće je i njima dopizdilo škljobat grivu s kojom se ja borim otkako je ova kuga i kolera počela zajebavat cijeli svijet i okolicu.
Osušilo me, stavilo dodatke za postojanost frizure, a ja presretna jer mi je glava lagana ko pero. Izlazim van, najrađe bi frizerku izljubila al ne smijem ni pomislit jer eto curi komplikacija - ponovo tuširanje, presvlačenje, dezinfekcija, a ima ovakvih nesretnika ko ja pun rokovnik. Ima šišat dok se ne zanesvijesti.

Pa ak ništa drugo, koronarna situacija nas je pdsjetila da se možemo radovat i malim stvarima ko šta je recimo šišanje nečeg šta se trebalo ošišat prije skoro dva mjeseca.

( dvoumila sam se jel da stavim fotku, a onda sam je ipak odlučila stavit...ionako krasi moju stranicu pa neka onda osvane i ovdje :) )

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.