19

nedjelja

travanj

2020

Hešteg mećišnale

Šta mislite vi hoćemo mi uopće normalni ostat iza ove pandemije i karantenoznih uvjeta? Jebote, pa to više ne znaš ni kog bi slušo ni kak bi se ponašo.

Oni koji su za sve mjere opreza zaobilaze sve u širokom luku, izlaze baš kad moraju pod maskama i s rukavicama na rukama. Sigurni su da riječ pandemija nikako nije nastala od riječi pande, za koje znamo da su umiljati medeki porijeklom iz Kine, iz koje su navodno šišmišojedi u svijet odaslali ovu kugu i koleru. Čim neko kihne il se nakašlje meću na glavu i najlonkesu koju nose u torbi baš u te svrhe.
Oni koji uopće nisu za mjere opreza bauljaju posvuda uz stopedeset mogućih razloga - fali im zraka, nestalo šećera, piša se cucku, moraju hodat jer čemu je čovjek uopće prohodo ak sad mora ćubit u kući? Ne nose ništa od mjera opreza jer su sigurni da je riječ pandemija ipak nastala od riječi pande i da im se ništa nemre desit jer su pande preslatke.
Neki su sigurni da je sve ovo teorija zavjere, to uopće ne pratim jer je tolko popetljano da se nemreš snać ko je kome šta zavjerio i zašto. Evo danas u dnevniku opet u Americi tvrde da je Kina skovala zavjeru i da je to sve zakuvano samo zato da naudi baš njima.
Brojke su strašne, broj umrlih i zaraženih u svijetu raste, a kod nas je još uvijek relativno dobro. Naravno da tu ima najviše polemika. Ovi koji su za mjere opreza svaki dan objave petnajst objava sa heštegovima ostanidoma, nehodajpodućanima, nosimasku. Ovi koji nisu za mjere opreza pljuju po stožeru jer da šta će njima neko određivat kud će hodat i da šta ne bi oni mogli ić kud hoće i kad hoće.

Mene je recimo jučer ujutro pred dućanom napo neki dedek zamaskiran ko Zoro jer sam ga samo kulturno pitala jel čeka za uć u dućan, stajo je skoro pa na cesti. Kad je njega krenulo - maknite se od mene, šta vas briga kud ja idem; sva sreća nije imo pištolj kod sebe jer bi mi glavu prosviro u naletu panike. Ja se isto okesila na njega, čisto da pokažem da znam i ja bit bezobrazna.
Pa si sve nešta mislim, ovo ak potraje biće tu svašta. Nabijenih lonaca na glavu ak neko prigovori da je grah preslan, tučnjava na međama jer je susjed kosio pa zašo kosilicom na tuđe sveto tlo, stolaca pobacanih prek balkona jer jedan dio ukućana je za mjere a drugi dio ukućana je protiv mjera, verbalnih i krvnih delikta po nasipima i šumama kad se sretnu oni šta poštuju socijalni razmak sa onima šta hodaju u čoporu.

Zato ja ćubim na demirli pendžeru, pušim i čekam vijest o otvaranju frizeraja. Gledam jel vrijeme da po šiškama pokopčam one šnale koje sam kupila u deemu i pisalo je da nisu iz Kine, znači ne služe ko gromobrani.
I baš mi je dobro.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.