27

četvrtak

veljača

2020

Ostaneš nijem...

Uvijek kada čujem za okrutnost prema djeci ili nasilnu smrt djeteta otkrhne se jedan komadić moje duše. Ostanem nijema pred spoznajom da postoje čudovišta koja su u stanju nauditi djetetu. To ne može učiniti biće od ovoga svijeta; to je monstrum u ljudskom obliku koji silinom mržnje izmuči maleno tijelo i svojim zlom isiše život iz bespomoćnog stvorenja.
Ovih je dana potvrđena presuda neću reći majci, jer ona ne zaslužuje da je se tako naziva, nego čudovišnoj ženi koja je ubila svoje trogodišnje dijete. Trideset i tri godine zatvora za stravičan zločin koji je počinila oduzevši život malenom dječaku, na način koji ne želim niti spominjati jer me ispunjava mučnina i tuga i bijes zbog spoznaje da zaista postoje takvi monstrumi, da hodaju pored nas ulicom i da ničim ne daju naslutiti što su u stanju učiniti slabijem i bespomoćnom.

Pa ne mogu a da se ne sjetim nečega što se desilo dok sam bila vrlo mala, doista priča nije iz ljudskog svijeta ali nije loše usporediti, obzirom na odnos kojeg većina ljudi ima prema životinjama. Moja baka imala je prekrasnu kravu, znate one crno - bijele muzne krave koje daju enormne količine mlijeka. Koliko sam samo finog sira i putra pojela, napravljenog od mlijeka koje je ona izdašno davala. A onda je po prvi put postala majkom; donijela je na svijet slatko muško tele. Neprekidno ga je čistila svojim hrapavim jezikom i dojila ga kad god mu se prohtjelo jesti. Brzo je rastao. No kako je bio muškić, baka ga je prodala i zapečatila mu sudbinu. Krava je danima samo bespomoćno mukala, nije htjela ni jesti. Njene su oči bile pune tuge i vlažne baš poput ljudskih kad se ispune neisplakanim suzama. Bilo je strašno i pogledati je takvu. Nakon nekog vremena pomalo je počela jesti i prestala tugovati. Prestala na način da nije više mukala, jer joj njie dano da glasom artikulira svoju bol za onim kojeg je donijela na svijet. Dugo sam se ljutila na baku; proganjala me tuga majke koja je bespomoćno gledala kako odvode nešto što je tako voljela.

Može li se to usporediti sa monstrumom koji je uzeo život svome djetetu? Itekako može. Čovjeku je dano da riječima iskaže osjećaje, da bezuvjetno voli, da rukama nježno grli i štiti ono što mu je dragocjeno. Nažalost, monstrumima je dano da mržnjom i rukama vrlo okrutno unište život kojeg su donijeli na svijet.
Zaogrnite svu djecu svojom ljubavlju. Djeca su svjetlost svijeta, i učinite sve što možete da svijetle svojom ljepotom i nedužnošću.

( photo by The Telegraph; ovo je Majka više nego što će monstrum koji ubije trogodišnjaka ikada biti čovjekom )

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.