O čizmama

Imam jednu fenomenalnu frendicu. ženu koja za sve uvijek ima pravu riječ i adekvatno rješenje. Jedno od njenih najadekvatnijih rješenja glasi - kad te život najviše jebe, skutri se i čekaj da dođe trenutak da obuješ vrlo visoke čizme. Toliko visoke da ćeš njima zgazit sve ono što te muči.

Kad se malo bolje zamisliš, to je jedino logično. Pa nećeš na sve ono što te boli, smeta i žulja ić u nekim niskim cipelicama il starkama il kućnim šunjalicama. Obućeš čizme tolko visoke da će ti se činit da dosežu barem do abdomena, ako ne i do vrata. Pa ćeš svemu onom šta te boli, smeta il žulja poslat vrlo jasnu poruku - danas nemam borosane na nogama nego čizme od antilopa koje nisam obula ne sjećam se kad. Al danas mi se čini jako dobar dan da ih obujem i zakoračim gazeć sve šta mi ide na ganglije. I moram priznat da osjećaj uopće nije loš, dapače; kad obuješ vrlo visoke čizme onda uvidiš da svaki problem ima rješenje. Pitanje je samo kad ćeš skupit snage za preobuvanje, duboko udahnut i nasmijat se najljepše što možeš, svemu usprkos. Trebaće možda malo vremena za naviknut se na visinu, al vrijedi truda.

Uvijek i u svemu valja nosit vrlo visoke čizme.
Ne može se dosegnut snove pužući. Moja mama bi rekla - glavu visoko gore i razvuci osmijeh. Ništa ti nitko ne može. Moja frendica bi rekla - to su najviše čizme koje možeš obut.
Zovu se R.E.S.P.E.C.T. i znaju vrlo skupo koštat. Al vrijede svake lipe.