Motanje / rukomet / kankan...svega ima

Oću gledat utakmicu - neću gledat utakmicu? Došla s posla, osposobila peći da gore punom parom, najela se sarme, pa se sjetila da imam svu potrebnu aparaturu za motanje cigareta. Naime, šta i ja ne bi probala motat cigarete kad se ima za kupit duvana i cigaretni papir i onaj aparatić ( daleko od toga da ne bi bilo korisnije prestat pušit, al eto zanimalo me imam li ja motoričke sposobnosti za motat cigarete ).

Skuhala i kavu, stavila kuhat neku piletinu za juhu pa donijela sve u dnevni boravak i rastrložila na stol. Eto i početka utakmice; čim je krenula Marseljeza meni pale klapne. Ja sam nekako ubijeđena da naši dečki čim čuju francusku himnu vide kraj utakmice i semafor na kojem piše bar četri gola viška na francuskoj strani. Tu ja skršila jedno petnajstak onih cigaretnih papira sa filterima, smotala jedno desetak cigareta i tu i tamo bacim oko na teve, nemrem i motat i gledat. Pa ide to našima, vode pa se malo izjednači pa opet vode. Čim pustim aparatić iz ruku Francuzima malo krene. Vidim da moram aktivno sudjelovat u hrvatskoj pobjedi, pa kršim i dalje cigaretni papir i tu i tamo uspiijem smotat neku cigaretu.
Eto i poluvremena; sjetim se da je piletina u loncu i stižem u kuhinju taman kad je ostalo za dvije šeflje vode. Brže dolijem vodu, sttavljam u peći i nazad pred teve. Tu mene već boli i kičma, nizak je stolić pa mi je teško sjedit zgrbljena ko Kvazimodo i zajebavat se sa motanjem, al šta da radim - jel se ostavim motanja eto Francuza na gol razlike. Dok god ja motam i kupim duvan po stolu i možda malo psujem rezultatska prevaga je na našoj strani.
Jedva živa dočekala da završi utakmica, majke mi moje. Malo provježbala motanje, uništila možda neznatno više cigaretnog papira neg šta je trebalo ( usljed neuvježbanih pokreta i nervoze izazvane samom pomisli da se tak moram grbit da bi naši pobijedili ). Kad je konačno odsviralo kraj na jedvite jade se ispravila, sve me bilo strah da se ni neću izravnat.

Dakle zaključak je sljedeći - kud nisam krenula sa motanjem još na utakmici sa Brazilom? Sad bi igrali u polufinalu; dobro, ja bi možda imala malo problema s kičmom, al ne može mi niko reć da polufinale svjetskog prvenstva ne vrijedi jedne novostvorene grbe na nečijim leđima. A i navježbala bi motanje malo bolje, sad bi već motala ko Kubanke šta frču one debele cigare.
Al ajde, sad barem znam da ne moram nepomično ležat na dvosjedu kad naši igraju; kad zgrbljeno sjedim onda dobiju i svjetske prvake. Šta bi tek bilo da peglam dok igraju, dobivali bi tekme sa po dvadeset razlike.