Keln večeras mora pasti

Njemačka nema šta nema. Saću ja nasumce malo približit sve šta ima, čisto usporedbe radi.

Za početak, prema popisu iz dvije i sedamnajste ima skoro osamdesettri miliona stanovnika. Nas ima samo dvadeset i nešta sitno puta manje; samo Berlin ima nekih tri i pol miliona, taman zeru manje od cijele Hrvatske.
Dalje, ima Oktoberfest sa kriglama težim od mene i ženama koje u onim dindrlajn opravama nose svaka po tri krigle u rukama, znači jače su u rukama od šumskih radnika, a iznesu u tim kriglurinama - pazi sad - sedam i pol miliona litara pive na ovom divnom iventu. Šta samo po sebi znači da, kad završi Oktoberfest, mogu šakom srušit Klička da ne ustane dva dana iz nesvijesti.
Dalje, ima BMW, Mercedes, Audi, VW, Opel i pripojenjem Istočne Njemačke dobila je i Varburg i Trabant ( doista, malo zaostaju u dizajnu i kvaliteti; prvi ima najjaču dimnu performansu zvanu četri metra lima pet metara dima, a drugog malo jača krmača pojede dok si reko Brandenburška vrata, al bili su brend jer jačeg u ono vrijeme tamo nije bilo ).
Dalje, ima Lidl ( više za vas ) i fala nebesima pa se pojavio i u Hrvatskoj, pa sad i ja mogu jarit vikendom u Lidl ( više za vas ) i kupovat domaće proizvode brendirane ko "Okusi zavičaja", al i hrpu njemačkih robnih marki plus svaki tjedan eto malo španjolskih, pa portugalskih, pa grčkih, pa američkih, pa vakihnakih jestivih i nejestivih čuda. Nema šta nema u Lidlu, valjda fale samo dijelovi za avione.
Dalje, tamo izvire Dunav u Švarcvaldu ( jebemti ime, odma se sjetim one torte šta je letila u živicu kad mi se rascopalo vrhnje ) i da nema Volge bio bi najveća vodena riječna masa u Evropi.
Puno naših ljudi radi u Njemačkoj, pa kad dođu cu hauze onda upale sva četri na BMW, Mercedesu il Audiju ( Opele slabo voze ) pa najaše pred deem, bankomat, mesnicu, pekaru, dućan mješovite robe il bilo koji drugi dućan, jer tako siguro i u Njemačkoj parkiraju dok obavljaju kupovinu i dižu pare. Al sad sam skrenula s teme.
Dakle Njemačka nema šta nema. Al danas je najbitnija jedna građevina, zvana katedrala u Kelnu, visoka stopedesetsedam metara. Alzo, ima da se nakrivi ko kosi toranj u Pisi od navijanja, šta od strane dijaspore i onih koji su otišli u Keln navijat, šta od nas koji ćemo pred teve ekranima podržavat naše kauboje, uz poduzete mjere predostrožnosti tipa zamatanja produžnog kabla u deblji ručnik, ako nedajbože krene po zlu pa rezultat ne bude kak treba. Ja moram leć na dvosjed, na desni bok sa nogama na tabureu i prinijet sve rekvizite na stol ( cigarete, čips, možda limenku pive ) i nema majci micanja dok ne završi tekma.

Uz navedeno podrhtavanje kelnske katedrale usljed navijanja u dvorani i moj ukopani položaj na dvosjedu ko za staljingradske bitke pobjeda je naša i samo naša. Pa idemo je uzet.