20

četvrtak

rujan

2018

Jel se sad mogu oblačit ?

Moj najdraži frajer opčinjen je nogometom, do te mjere da je zaozbiljno krenuo s treninzima.

Jučer je iz vrtića došao kod mene, pa se treba krenut na trening u šest i petnaest. Ručamo, jede se sladoled, vodi se borba da se ne ide nabijat loptom po dvorištu prije treninga.
- Preznojićeš se i bićeš preumoran pa nećeš moć trčat na treningu, Šta misliš o tome da ti upalim RTL Kockicu pa malo gledaš crtiće ?
Gleda me ko da sam pala s neba.
- Pa ne mogu bit preumoran, sad sam jeo. Pipni mi mišiće, strašno sam jak. Samo da par puta puknem na gol.
- E pa baš zato šta si jeo nemoj ić pucat. Da te ne bi bolio trbuh, pa nećeš moć ići na trening.
Na sam spomen neodlaska na trening bržebolje sjeda na trosjed i gleda crtiće.
Svake dvije minute pita:
- Jel se sad mogu oblačit ?
- Prerano je, imamo još vremena.
- Koliko imamo vremena ?
- Puno.
Za dvije minute ponavlja se identičan dijalog. Pa za dvije minute opet. Pa tako ne znam koliko puta. Uzimam njegovu bocu da mu natočim vodu.
- Jel se sad mogu oblačit ?
- Prerano je, idem samo natočit vodu.
- Ja ti vodu moram nosit na teren, to znaš ? Da ne budem žedan od treninga. Natoči mi punu bocu. Jel se sad mogu oblačit ?
- Prerano je. Daj mi reci šta si jeo u vrtiću, i jeste se igrali ?
Malo razmišlja, pa odgovara:
- Jeo sam juhu i krumpir i meso. Jel se sad mogu oblačit ?
- A šta si radio u vrtiću ?
- Pa igrali smo se. ( Pa za dvije minute opet pitanje - jel se sad mogu oblačit ? )
Odustajem. Vadim dres iz crvenog ruksaka, a najdraži frajer poskakuje ko mali vilenjak jer konačno se ide oblačit.
- Zašto ne treniraš u majici od pamuka ?
- Što je majica od pamuka ?
- Pa to je majica u kojoj bi se manje znojio. U ovom dresu se jako znojiš.
- Pa ti ne znaš ništa. Pa ovo ti je dres hrvatske reprezentacije. U tome moram trenirat.
Oblačim mu dres i štucne, kopačke se obuvaju na terenu.
- Jel mogu samo dvaput opalit na dvorištu ?
Odustajem. Ajde nek opali dvaput, pa šta bude. Slavodobitno istrčava na dvorište ko da istrčava na Vembli i manirima najboljeg strijelca nabija loptu u plot tak jako da me sve strah pogledat jel plot cijel.
- Jako si mi zgodan u dresu, da znaš.
- Znam. Ovo mi je najdraži dres, oni drugi se peru.
Popravlja ručicama majicu i poskakuje oko mene dok ga vodim prema vratima. Dajem mu parsto pusa dok hodamo, a on ne može dočekat da krene na trening i konačno odlazi u avanturu treninga, uzbuđen i sretan.

( Mlađi najdraži frajer još uvijek nije dovoljno spretan s loptom, zasad tek izbjegava topovske projektile koje ispaljuje njegov stariji brat, i to sa obje noge koliko sam uspjela primijetiti. Ali nisam ja baš ni stručna; znam tek natočit vodu u bocu za na teren i obuć dres strašnom napadaču, za kojeg će svijet tek čuti ).


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.