Sevdah ( ništa rock )

Sevdah ( ništa rock )
Jel volite vi slušat sevdah ? Pjesmu koja govori o ljubavnom žaru il ljubavnom jadu ? Sama riječ sevdah nastala je od arapske riječi sawda; prijevod glasi – crna žuč ( to već dovoljno govori koje sve gradacije boli prenosi sevdah, kukala majka onom koga snađe ). Kod nas bi reklo – cvilojeb il žilorez, ovisi u kojoj je fazi patnik / patnica.

Ja idem u kategoriju – slušam kako kad i kako koga. Al to nije razlog da malo ne prepričam jednu od meni najdražih pjesama, Čudna jada od Mostara grada.
Mjesto radnje – Mostar. Vrijeme radnje – nepoznato, al zna se da nije bilo interneta ni mobilnih operatera, nit izlazaka, nit pošte nit poštara, pa je samim time komunikacija bila maksimalno otežana. ( E onaj ko se u to doba nesretno zaljubio mogo je jedino il blejat ko junac / junica, il odma skočit u Neretvu naglavačke. ) Glavna lica – Čelebića Biba, njena ispaćena roditeljica i Ahmo, dabogda mu se zatrlo sjeme i pleme.
Ajmo redom, šta mi drugo preostaje.

Čudna jada od Mostara grada
sve od lani pa evo do sada,
kako Biba od ljubavi strada.
( dakle, već u početnim stihovima vidimo da je Biba zatelebana već duže vrijeme: za pretpostavit je da nit jede, nit spava, nit razgovara, samo uzdiše i blekeće onda kad je sigurna da je niko ne vidi; a šta joj drugo preostaje, jer onog za kim gubi glavu nit može vidjet jer ne izlazi po sumnjivim lokacijama, nit mu zatrpat inboks sa tristodvadesetčetri poruke dok je ne blokira jer još nema Mesindžera, nije ga izmislilo )
Bol boluje Čelebića Biba,
bol boluje nikom ne kazuje.
( to sam već gore malo pojasnila, znači tolko boluje da ni ne zna da je u Mostaru nit koje je godišnje doba nit jel pošla il je došla; ništa ne zna osim da skapava od sawde, da ne kažem crne žuči )
Jadna Biba bole bolovaše,
a majka joj ruho prelagaše.

Kćeri Bibo, ti rumena ružo
kaži majci šta te boli, dušo.
( dakle, eto ispaćene roditeljice; ruje po Bibinom ormaru jer ova od duševnih boli nemre ništa pa ni robu složit, pa usput eto pita – koji ti je bog, nit jedeš nit spavaš nit ništa, već me susjedi pitaju jesi uopće živa jer te ne vide, a i onaj ko te vidi požali jer se prepadne kolko si se usukala jer nećeš jest; govori – šta je? )
Mene boli i srce i glava
jer moj Ahmo s drugom razgovara.
( e tu smo, dakle; eto odgovora na krucijjalno pitanje, postavljeno od strane roditeljice; Ahmo je malo izdaleka muvo oko Bibe, pa iz ko zna kojih razloga okreno kompas na drugu stranu i našo novu sugovornicu, a Bibu ostavio da se suši ko jufka za pitu )
Kakav Ahmo, voda ga odnijela,
zbog njega si Bibo oboljela.
( roditeljici udara pjena na usta od bijesa, jer smeće od Ahme ne gleda njenu Bibu neg tamo neku koznakoju, a njena Biba crkava od muke ko zna otkad...ne zna mater da to traje sve od lani pa evo do sada )
Mila majko, nemoj Ahme kleti,
reko me je na jesen uzeti.
( kad si zateleban ne vidiš dalje od nosa; tak i Biba, koja je naivna ko da je išla u Hlebine u školu i vjeruje Ahmi koji razgovara s drugom, a nju će ko oženit najesen, moš mislit; satro se od priprema za svatove )

E sad...da sam ja pisala stihove, nastavak bi glasio:
Kćeri Bibo, ne roni mi suza,
razdrapiću Ahmu ugursuza.
Obzirom da nisam ja autor stihova, dalje se spominje da Biba kani umirat a ja o tom ne želim pisat. Al ću vam ostavit Mostar Sevdah Reunion. Nekako mi lakše slušat o takvim bolovima kad maheri sviraju.