srijeda, 27.09.2006.
Bijeli Zagreb grad...najljepši na svijetu!
U nadostatku inspiracije za pisanjem lupam senzualne slikice iz kućne produkcije, he he:)
petak, 22.09.2006.
Rastrojeni, a opet iz jednoga
Tko ništa ne zna, ništa ne voli. Tko ne
umije ništa, ne razumije ništa. Tko ništa
ne razumije, bezvrijedan je. Ali onaj tko
poima, taj i voli, zapaža, vidi... Više se
voli ono o čemu se više zna... Tko god
zamišlja da svako voće sazrijeva u isto
vrijeme kad i jagode, ne zna ništa o
grožđu.
PARACELSUS
Nije li čovjek poput štrika kojega sam uslikao negdje u Kostreni? Jedan je, ali tako raspršen. Jak, ali u isto vrijeme i slab, nikakav. Lijep, uščuvan, a sa druge strane gadan, neiskren i odbojan. Razmišljajući o tome pade mi napamet jedan dio jedne knjige:
Na dan te rođenja tvojega gadnu baciše napolje. A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: "Živi!" U krvi ti tvojoj rekoh: "Živi! Razrasti se kao izdanak u polju!" I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i dođe vrijeme da sazreš. Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi!
Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom i ti moja postade. Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenčah vijencem najljepšim. I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna! Glas o ljepoti tvojoj puče među narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga djenuh na tebe.
Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila.
Stoga razvratnice, čuj: Evo, skupit ću sve tvoje ljubavnike. A zatim ću na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasiječe mačevima. Kuće će ti ognjem paliti i naočigled svim ženamaizvršiti pravdu nad tobom. Tako ću dokrajčiti tvoje bludničenje, nećeš više davati plaću bludničku. Iskalit ću gnjev svoj nad tobom i povući ću svoju ljubomoru od tebe. Smirit ću se i neću se više gnjeviti. I jer se ne spomenu svoje mladosti, već me svim tim izazvivaše, oborit ću ti na glavu sve postupke tvoje; nećeš više dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti! Postupit ću s tobom onako kako ti učini kad pogazi zakletvu i raskinu Savez. Ali ću se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje, i uspostavit ću s tobom Savez vječan.
Ako tkogod zna o kojoj je knjizi riječ nek slobodne rekne.
Eto, nije li i čovjek baš takav????????????????????????????????????
četvrtak, 21.09.2006.
Spoznaj sebe: baci se u rupu...ili se bar spusti stepenicama!
Biti sposoban koncentrirati se, znači biti sposoban biti sam sa sobom – a ta sposobnost baš i jest uvjet sposobnosti da se voli. Ako sam vezan na drugu osobu jer ne mogu stajati na vlastitim nogama, on, ili ona, može biti moj spasitelj, ali naša veza nije veza ljubavi. Paradoksalno je, ali sposobnost da budemo sami uvjet je sposobnosti voljenja.
Drugo, glavni je uvjet postizavanja ljubavi prevladavanje vlastitog narcizma. U narcističkoj orijentaciji čovjek doživljava kao realno samo ono što je unutar njega, dok fenomeni vanjskog svijeta nisu realni po sebi nego se doživljavaju samo s obzirom na to jesu li za nekoga korisni, ili opasni. Suprotno narcizmu je objektivnost; ona je sposobnost da se ljudi i stvari vide onakvima kakvi jesu, objektivno, i sposobnost da se odvoji ta objektivna slika od slike koju oblikuju nečije želje ili bojazni. Svi oblici psihoze pokazuju krajnju nesposobnost da se bude objektivan.
Koliko muževa vidi kod svojih žena tendenciju za dominacijom, jer ih vlastita vezanost na majku prisiljava da svaki zahtjev tumače kao ograničenje slobode? Koliko žena misli da su njihovi muževi neaktivni ili glupi, jer oni ne odgovaraju fantazijskoj slici blještavog princa, koju su možda izgradile kao djevojčice?
Sposobnost objektivnog mišljenja je um; emocionalno stanovište iza uma je poniznost. Biti objektivan, koristiti se vlastitim umom, čovjek može jedina ako je dosegao stanovište poniznosti, ako se oslobodio snova o sveznanju i svemoći koji su ga obuzimali u djetinjstvu.
Želim li ovladati umijećem ljubavi, moram nastojati biti objektivan u svakoj situaciji, i postati osjetljiv za situacije u kojima nisam objektivan. Moram nastojati vidjeti razliku između svoje slike o nekoj osobi,i njezina ponašanja kad je slika narcistički iskrivljena, i kakva postoji bez obzira na moje interese, potrebe i strahove. Steći sposobnost za objektivnost i um pola je puta do postizavanjna umijeća ljubavi!!!
srijeda, 20.09.2006.
Nijemi svjedok vremena: stijena
Po struci se bavim stijenama, ali samo po struci, ne u životu, ali nekako mi je ostala ta ljubav prema stijenama. Sedimentne, metamorfne, magmatske, s udijelom ovog ili onog, sa rasjedima, vertikalno slojevite, željezovite, krte, mekane, tvrde, lomljive.... Fascinira me njihova starost, fosili unutar njih, upotrebljivost i ljepota. Eto, u to ime jedna fotografija za sve ljubitelje stijenja.....i mora.
utorak, 19.09.2006.
Ljubav u objektivu
Eto, s obzirom da mi je velika ljubav fotografija odlučio sam se malo prikazati moje fotke; one dobre, bolje i loše. U nedostatku inspiracije za pisanjem posegnuo sam za mojim drugim adutima:)
Na ovoj prosječnoj fotografiji je mjesto gdje sam ljetovao.....jedan običan dan na srednjnem Jadranu.
petak, 08.09.2006.
Strvinari
Ne mogu, a da ne prokomentiram još jednu ljigotinu hrvatskog novinarstva. Naime, neki dan sam čitao Večernji list i naišao na ogromni članak o navodnoj vezi Slavena Bilića i Mile Horvat. Ostao sam šokiran. Na dan utakmice sa Rusijom, ciljano i bez skrupula novinarski je jadnik napisao takav ljigav članak, takvu sramotu za sebe i svoju struku, a urednik novina (koji je još odgovorniji) objavio sramotu. Neću ulazit u to da li je Slaven imao nešto sa tom ženom, to nije moj problem, boli me briga, njegov život, i kako ja ne bi volio da o meni sraćkaju tako i ne želim da o bilo kome sraćkaju i mućkaju, ali koliko se nisko može spustit jedan čovjek (novinarčić) da čovjeku potkopa brak i ugled zbog veće čitanosti. Večernji list je nekoć slovio kao nešto, no nakon ovoga i ostalih sličnih (oprostite na izrazu) pizdarija koje se iz dana u dan serviraju mislim da nije zaslužio ni da se njime obriše guzica. Slavena Bilića smatram poštenim čovjekom, sportašem koji nije zaslužio ničime ovakav loš publicitet, no i da nije takav kakvim ga smatram da li bi zaskužio nešto takvo?????? Tko može reći da je netko zaslužio takvo što????
Druga stvar koje bi se dotakao je novinarstvo u hrvata!!!! Kakava tragedija. To, nekoć poštovano zvanje, danas je ruglo, sramota za čovječanstvo (čast iznimkama). Jedino što se gleda je senzacija i čitanost (čitaj novac). U 7. silu svijeta se ne smije ni krivo pogledat, a kamoli kritizirat, ne daj Bože, ali kada oni krenu, kao roj stršljana bodu i žali čovjeka koji im se nađe na putu. Pitam se samo tko su ti ljudi i tko ih školuje???? Kakav je to fakultet koji iznjnedri godišnje toliki broj gnjida kojima je jedini interes prodat novinu. Sjetit ću se samo slučaja kada su sve dnevne novine senzacionalno, na naslovnicama, prikazale navodnog silovatelja - krupni kadar, no na njihovu žalost vijest se pokazala kao laž i dečko je pušten iz policije. Drugi dan novine su izdale člančić veličine kutije šibica kako je osumnjičeni ipak pušten i nevin. Dečko je dobio otkaz na poslu, a u kolika je još govna upao poradi toga ne želim ni nagađat. Isprike nema, nitko nije odgovarao, a čovjeku je upropašten život. FUJ!!!!! Takvo novinarstvo je pušiona. Gdje čovjek nije na prvom mjestu, već kojekakvi surogati, tamo nema niti istine niti ljubavi.
Sve u svemu razočaravajuće. Novinari vrli, razuvjerite me ako sam u krivu, no čini mi se da je novinarstvo u velikoj krizi!!!!!!!
utorak, 05.09.2006.
Ispeci pa reci!!!
U današnje vrijeme ljudi obožavaju pričati (i pisati) o stvarima o kojima tjedno ne razmišljaju ni 15-ak minuta, i to u najmanju ruku kao veliki autoriteti dotične teme. Nedavno pričitah blog od Blini o vjeri. Zanimljivo piše, nema što, ali zasmetalo me je ponešto. Naime, sama se predstavlja kao agnostik iz isto takve obitelji, no ne preže pisati o stvarima koje su joj, u najmanju ruku, nepoznanica. Barata pojmovima koji nemaju veze sa istinom, manipulira polu činjenicama i tvrdi, svom svojom upornošću, jedno, a istina drugo. Najviše me je zaboljelo kada je napisala cijeli manifest "Dopustite da" i poljuvala masu toga, uključujući i teoriju o Evinom nastanku iz rebra, uopće ne shvaćajući pravu poruku Knjige Postanka. Tjeran time i takvim osjećajima napisao sam post o ispravnom tumačenju Knjige Postanka, njenog prvog djela, i copy/paste-at ću ga ovdje. Ostale zablude drage mi Blini nisam obradio, no možda mi se bude dalo koji drugi dan. Nadam se da je post dovoljno jasan da ga razumiju i oni skromnijih intelektualnih mogućnosti i da u buduće neću nailazit na ljude koji bi život dali u nešto što je ZABLUDA.
Knjiga Postanka nije, kako je opće prihvaćeno mišljenje, napisana prva, već među posljednjima u Starom Zavjetu. Napisana je od ruke židovskog svećenika sa jasnom porukom, a dijeli se na dva dijela:
1. Post 1 – 9 – Od početka do kraja potopa ili Prapovijest
2. Post 10–50 – od Noinih sinova do smrti Josipa
Naime, Knjiga Postanka opisuje prapovijest svijeta i čovječanstva, koja se ne može smjestiti u neki povijesni kontekst. Prapovijest smješta na pozornicu pripovijedanja Boga, zemlju i čovjeka, koji su potrebni za daljnju naraciju Knjige Postanka, koja završava smrću Josipovom (onaj Josip kojeg su braća prodala trgovcima te je postao faraonov glavni „ministar“).
Jedan od glavnih preduvjeta shvaćanja Knjige Postanka je stavljanje pisca u kontekst njegovog vremena; razumijevanje političke i gospodarske situacije i kozmologije tadašnjeg čovjeka.
Prapovijest unutar Knjige Postanka želi pokazati da je Izraelov Bog, koji je najprije spoznat kao Bog osloboditelj, i kao Bog Izraelovih praotaca, ujedno i stvoritelj svijeta i čovjeka!!!!
Postoji više tumačenja „stvaranja u šest dana“. Točnije 6, a to su:
1. Doslovno tumačenje
2. Teorija usklađivanja
3. Idealne teorije
4. Mitsko tumačenje
5. Proročko tumačenje
6. Biblijsko – teološko shvaćanje
1. Doslovno tumačenje – svijet je, prema ovom tumačenju, bio stvoren u šest dana koji se doslovno shvaćaju kao dan od 24 sata.
2. Teorija usklađivanja – ova teorija pokušava dovesti biblijski prikaz stvaranja svijeta u sklad sa prirodnim znanostima, te onaj dan u post 1 ne shvaćaju kao dan od 24 sata, nego kao neodređeno vremensko razdoblje. Neki su ovih šest dana poistovjetili sa šest geoloških razdoblja koja su bila različitog trajanja.
3. Idealne teorije – prema ovoj teoriji šest dana stvaranja svijeta su Adamova viđenja: u šest slika bi Gospodin prikazao Adamu stvaranje svijeta, a Adam je to kasnije prenio svojem potomstvu. Pritom se pristaše te teorije nisu pitali da li je moguće da ovakva viđenja prvoga čovjeka ostanu sačuvana i prenesena, s pokoljenja na pokoljenje, kroz više stotina tisuća godina.
4. Mitsko tumačenje – biblijski pisac je upotrijebio, prema ovoj teoriji, za opis stvaranja svijeta stare mnogobožačke mitove, njih obradio i u njih utkao istine objavljena izraelske religije. Ova teorija biblijski opis tretira kao i svu ostalu staroistočnjačku književnost
5. Proročko tumačenje – teorija: kao što prorok gleda buduće događaje, tako je Bogom nadahnuti pisac proročki gledao u prošlost i u tom viđenju vidio kako je Bog stvorio svijet.
6. Biblijsko – teološko shvaćanje – ovoga se drži i katolička crkva, a prema ovom shvaćanju biblijski je pisac stvaranje svijeta prikazao kao uvod u povijest spasenja: polazeći od činjenice Boga spasitelja zaključio je na činjenicu Boga stvoritelja. Stvorio je teološki izvještaj o stvaranju svijeta i čovjeka, izvještaj iz vjere, u vjeri i za vjeru. Ovu je svoju vjeru u Boga biblijski pisac unio i utkao u izvještaj o stvaranju služeći se pritom slikama i predodžbama koje su bile uhodane u njegovo vrijeme i u njegovu svijetu i u kulturi njegova vremena.
Teološki je zaključak da nam Knjiga Postanka ne daje prirodno – znanstvenu analizu nastanka života na zemlji. Značenje pojma „vrsta“ ne možemo učitati iz našeg prirodo – znanstvenog mentaliteta u biblijski kontekst Postanka, već iščitati iz šireg biblijskog konteksta, pronalazeći druga mjesta u SZ gdje se upotrebljavaju slične sintagne: „prema svojoj vrsti“.
Što se tiče Adama i Eve, tog kamena spoticanja, htio bih napomenuti da nije poanta istaknuti patrijarhat ili istaći manju vrijednost žene (????) već slijedeće. Naime, pri stvaranju Eve pisac piše: „Tada Jahve, Bog, pusti tvrdi san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro......“. U originalu na hebrejskom riječ rebro (hacela) znači i strana, i to je sretnije riješenje za prijevod, što bi značilo da je Bog satkao ženu od čovjekove (ne muškarčeve!!!) strane, polovice, i kaže dalje: „Sagradi, zatim, Gospodin Bog stranu koju je uzeo od čovjeka u ženu, te je privede čovjeku“. Poruka je da su žena i muškarac stvoreni jednaki.
Druga stvar je sam čin prijestupa. Uopće nije bitno tko je pojeo plod, već čin odigravanja. Prvo zmija obmanjuje ženu: laž, drugo žena se upušta u razgovor sa zmijom, treće zmija lažno obećaje: sve to je dijalog. Iz dijaloga se kreće na djelo: „Vidje žena da je drvo dobro za jelo i da je ono žudnja očima i da je drvo poželjno za učiniti mudrim.“ (doslovan prijevod): motivacija; „...te uze od njegova ploda i pojede.“: čin; i tada shvate da su goli: posljedice. To je dinamika svakog prijestupa i to je bila poruka: slušaj Gospodina Boga i bit će ti dobro. A to što je žena baš ta koja je uzela plod može se protumačit time što je pisac bio pravi židov kojima je patrijarhalno uređenje sasvim normalni dio života, bio i ostao do danas. Čisti primjer je slučaj sa javnim grešnicama, one su bile krive a nikako njihove mušterije. Jednostavno se kulturološke činjenice moraju uzeti u obzir pri tumačenju knjiga Svetog Pisma, u suprotnome nastaju zablude i kriva tumačenja.
ponedjeljak, 04.09.2006.
Sastojci ljubavi
Svuda po svijetu ljudi su u potrazi za ljubavlju, jer su svi uvjereni da jedino ljubav može spasiti svijet, da jedino ljubav može osmisliti život i učiniti ga vrijednim življenja.
Ali, kako je mali broj onih koji shvaćaju što je zaista ljubav i kako se javlja u ljudskom srcu! Tako se često izjednačava s pozitivnim osjećajima prema drugima, s dobrohotnošću ili služenjem, ali te stvari u sebi nisu ljubav.
Ljubav izvire iz svjesnosti. Prisutna je samo onoliko koliko ljude vidiš onakvima kakvi zaista ovdje i sada jesu, a ne onakvima kakvi su u tvojem sjećanju, željama, mašti ili projekciji, da bi ih zaista mogao voljeti.
U suprotnom, nije ta osoba onu koju vidiš, nego zamisao koju si stvorio o toj osobi; voliš zamisao te osobe ukoliko predstavlja objekt tvojih želja, a ne nju samu.
Prema tome, prvi čin ljubavi je vidjeti tu osobu ili objekt, tu stvarnost onakvom kakva ona zaista jest. A to uključuje iznimnu stegu odbacivanja svojih želja, predrasuda, sjećanja, predodžbi, svog selektivnog načina gledanja, tako veliku stegu da bi se većina ljudi radije preko glave pretrpala dobrim djelima i služenjem, nego podvrgnula gorućoj vatri tog asketizma.
Drugi sastojak jednako važan da bi mogao vidjeti sebe jest taj da nemilosrdno obasjaš svjetlošću svjesnosti svoje motive, svoja čuvstva, svoje potrebe, svoje nepoštenje, svoju sebičnost, svoju sklonost da druge kontroliraš i njima manipuliraš. To znači zvati stvari pravim imenom, bez obzira na to koliko su posljedice i otkriće bolni.
Ako postigneš takvu svjesnost o drugima i sebi, saznat ćeš što je ljubav, jer ćeš zadobiti um i srce budno, pažljivo, jasno i osjećajno. Zadobit ćeš čistoću zapažanja, osjećajnost koja će u tebi roditi ispravan i prikladan odgovor na svaku situaciju, u svakom trenutku. Jednom ćeš biti neodoljivo potaknut na djelovanje, a drugi put ćeš biti suzdržan i sputan. Ponekad ćeš biti prinuđen druge ignorirati, a drugi ćeš im put pokloniti dužnu pažnju. Ponekad ćeš biti pažljiv i popustljiv, a drugi put krut, beskompromisan, nepopustljiv, čak i nasilan.
Jer ljubav koja se rađa iz osjećajnosti uzima mnoge neočekivane oblike. Ne odgovara na umjetne upute i načela, nego na trenutačnu, konkretnu stvarnost. Kad prvi put osjetiš ovakvu vrstu osjećajnosti, vjerojatno ćeš biti užasnut. Jer svi tvoji obrambeni mehanizmi bit će uništeni, tvoje nepoštenje raskrinkano, zaštitni zidovi oko tebe srušeni.
Gledanje je najbolniji čin koji ljudsko biće može učiniti. U tom gledanju se rađa ljubav, ili točnije – to gledanje jest ljubav.
Kada počneš gledati, tvoja će te osjećajnost dovesti do svjesnosti, ne samo do stvari koje ti odabereš gledati, nego do svjesnosti svega drugoga također.
Tvoj će jadni ego očajnički pokušavat otupjeti tu osjećajnost jer je lišen svojih zaštita i ostavljen bez obrane i bez ičega na što bi se mogao prilijepiti.
Ako je ljubav ono što zaista želiš, onda odmah kreni u ostvarivanje zadatka gledanja.
petak, 01.09.2006.
Osjećaji, pomoćnici koje treba (samo) konzultirati
Mnogi od nas uopće ne razmišljaju o svojim osjećajima; čime su uzrokovani, zašto su takvi i tolikog intenziteta. U biti, nikada ne razmišljamo o svojim osjećajima osim kada su povrijeđeni, a tada isto tako malo znamo osim da nas boli. Ljudi žive i po 80 godina a da se nisu nikada upoznali, a sve uokolo bolje poznaju od samih sebe. To je svojevrsna tragedija čovječanstva i svakako treba razmišljati o svojim emocijama i o tome što su emocije.
Tin Ujević je jednom rekao: „Srcu ne treba vjerovati. Srcu baš najmanje.“ To baš i nije popularno stajalište, osobito među ženama, koje vole svoje osjećaje i na njima znaju sagraditi velebne vile, a čim puhne vjetar odoše vile i ostaje samo ruševina. Tada, povrijeđene žene, umjesto da nauče da nije razborito na osjećajima graditi, grade još veća zdanja na istim temeljima, i to iz dišpeta.
Kada pričamo o osjećajima najbitinije je zamijetiti kako su osjećaji subjektivni. Nikada objektivni!! Druga stvar je ta da osjećaj najčešće prevari čovjeka, a treća da nikada ne smije biti upotrebljavan bez razuma. I još, čovjek nisu goli osjećaji, čovjek je razum + osjećaji.
Toliko za sada o osjećajima, nastavak slijedi, živjeli:)
