Svuda po svijetu ljudi su u potrazi za ljubavlju, jer su svi uvjereni da jedino ljubav može spasiti svijet, da jedino ljubav može osmisliti život i učiniti ga vrijednim življenja.
Ali, kako je mali broj onih koji shvaćaju što je zaista ljubav i kako se javlja u ljudskom srcu! Tako se često izjednačava s pozitivnim osjećajima prema drugima, s dobrohotnošću ili služenjem, ali te stvari u sebi nisu ljubav.
Ljubav izvire iz svjesnosti. Prisutna je samo onoliko koliko ljude vidiš onakvima kakvi zaista ovdje i sada jesu, a ne onakvima kakvi su u tvojem sjećanju, željama, mašti ili projekciji, da bi ih zaista mogao voljeti.
U suprotnom, nije ta osoba onu koju vidiš, nego zamisao koju si stvorio o toj osobi; voliš zamisao te osobe ukoliko predstavlja objekt tvojih želja, a ne nju samu.
Prema tome, prvi čin ljubavi je vidjeti tu osobu ili objekt, tu stvarnost onakvom kakva ona zaista jest. A to uključuje iznimnu stegu odbacivanja svojih želja, predrasuda, sjećanja, predodžbi, svog selektivnog načina gledanja, tako veliku stegu da bi se većina ljudi radije preko glave pretrpala dobrim djelima i služenjem, nego podvrgnula gorućoj vatri tog asketizma.
Drugi sastojak jednako važan da bi mogao vidjeti sebe jest taj da nemilosrdno obasjaš svjetlošću svjesnosti svoje motive, svoja čuvstva, svoje potrebe, svoje nepoštenje, svoju sebičnost, svoju sklonost da druge kontroliraš i njima manipuliraš. To znači zvati stvari pravim imenom, bez obzira na to koliko su posljedice i otkriće bolni.
Ako postigneš takvu svjesnost o drugima i sebi, saznat ćeš što je ljubav, jer ćeš zadobiti um i srce budno, pažljivo, jasno i osjećajno. Zadobit ćeš čistoću zapažanja, osjećajnost koja će u tebi roditi ispravan i prikladan odgovor na svaku situaciju, u svakom trenutku. Jednom ćeš biti neodoljivo potaknut na djelovanje, a drugi put ćeš biti suzdržan i sputan. Ponekad ćeš biti prinuđen druge ignorirati, a drugi ćeš im put pokloniti dužnu pažnju. Ponekad ćeš biti pažljiv i popustljiv, a drugi put krut, beskompromisan, nepopustljiv, čak i nasilan.
Jer ljubav koja se rađa iz osjećajnosti uzima mnoge neočekivane oblike. Ne odgovara na umjetne upute i načela, nego na trenutačnu, konkretnu stvarnost. Kad prvi put osjetiš ovakvu vrstu osjećajnosti, vjerojatno ćeš biti užasnut. Jer svi tvoji obrambeni mehanizmi bit će uništeni, tvoje nepoštenje raskrinkano, zaštitni zidovi oko tebe srušeni.
Gledanje je najbolniji čin koji ljudsko biće može učiniti. U tom gledanju se rađa ljubav, ili točnije – to gledanje jest ljubav.
Kada počneš gledati, tvoja će te osjećajnost dovesti do svjesnosti, ne samo do stvari koje ti odabereš gledati, nego do svjesnosti svega drugoga također.
Tvoj će jadni ego očajnički pokušavat otupjeti tu osjećajnost jer je lišen svojih zaštita i ostavljen bez obrane i bez ičega na što bi se mogao prilijepiti.
Ako je ljubav ono što zaista želiš, onda odmah kreni u ostvarivanje zadatka gledanja.
Post je objavljen 04.09.2006. u 14:59 sati.