ponedjeljak, 20.10.2008.
Sebična lakrdija ili kako žive u neznanju
Baš sjedim neki dan sa društvancem i osoba C kaže kako se ženi kroz godinu dana. Osoba A i osoba B bijahu usupnuti te, kao kroz šalu krene zadirkivanje, ali umjereno i u mjeri. U međuvremenu su došli X i Y te se upoznali sa temom te zdušno stali zbijat šale na račun obiteljskog života. Naravno, tim osobama ženidba nije ni na kraj pameti, iako su već duuuugo u vezama, ali našli su se pametovat. Kako je ona stara „u svakoj šali pola istine“ vrlo točna, tako je bilo i ovdje. Sve što su šaljivdžije zbijali to su i mislili. Nema veze, svatko je kovač svoje sreće. No, nameće mi se pitanje što bi bilo da je osoba C počela istom mjerom uzvraćati i braniti svoje stavove? Vjerojatno bi bio prozvan nazadnim, konzervom, zatucancem, jadnikom koji nema pojma o životu i sada će zakucati posljednji čavao u lijes svoje slobode i sreće. Kao onaj koji je sudjelovao razgovoru ja sam ovako vidio situaciju osobe C: čovjek ima blizu 30 godina, zna što hoće u životu, ima pokraj sebe osobu za koju je siguran da je osoba vrijedna žrtve, odricanja, ali ona koja to isto daje, dovoljno je zreo da zaključi kako želi obitelj i dovoljno je pametan da spozna kako mu obitelj neće oduzeti niti sreću niti slobodu već mu ispuniti život i uzdići ga na jedan novi nivo, dosta mu je povlačenja po parkovima, sobama na tulumima, zadimljenim bircevima i rastanaka u sitne sate, dosta mu je mamice, tatice, bakice, djedice, čovjek hoće sve ono što je najnormalnija stvar – obiteljski život!
Gdje je problem? Čini se da osobe A, B, X i Y nemaju neku lijepu viziju braka i obitelji. Sve kreće od odgoja, slažem se, ali mislim da i današnji način života, današnja kultura, koja nam nameće da je čovjekov život prekratak i da treba sve podrediti samome sebi, koja nam sugerira da drugi nije vrijedan muke i žrtve, koja nam kazuje da je moja slobodica i komfor svetinja koje se ne smijem odreći, koja nam utrpava mentalitet sebičnosti i pohlepe za samoga sebe, ima utjecaja na mozgove današnjih ljudi. Smatram da to što pasemo sa televizije, a čini nas nesposobnima za obitelj, za drugoga, kronično nagriza današnje društvo. I na kraju, kada ljudi vide da stremiš ka obitelji, zajedništvu i potomstvu – nečemu najzdravijem što može biti, onda te ismiju kao kakvu nazadnu budaletinu, a svoje sebične i proždiračke teorije proturaju kao napredne, liberalne i bogom dane i time zatvaraju svaku sljedeću mogućnost za raspravu gradeći zid netolerancije, nepoštivanja i lakrdije. Zanimljivo.
Opet sam negativan......ah, jadan ja.
nedjelja, 05.10.2008.
B.B.B. - bezglave, blesave budaletine
Ne mogu a ne osvrnuti se na divljanje bezglavih, blesavih budaletina (aka B.B.B.) po Pragu te tako zanemariti svoje uobičajene teme.
Još jednom smo se osvjedočili u plodove rata, a potom i pomahnitalog materijalizma te utjecaja toga dvoga na odgoj. Koliko god mi šutjeli o tome, glavni razlog nastanka ovakvih moralnih i kulturalnih invalida su RODITELJI!!!!!! No, neću o roditeljima, neću ni o krepilima koji razbijaju, uništavaju, mrze, pljačkaju (pitam se ima li policije na ovom svijetu), pisat ću o jedinoj mogućoj prevenciji.
Dakle, prvo bi se trebali naći političari, na čelu sa Bandićem koji ovoj skupini retardanata konstantno ide na ruku, i u skladu sa zdravim razumom donijeti neke izmjene zakona koji bi urodili plodom. Kada govorim o donošenju plodova mislim na izbijanje ikakve primisli nasilja iz glava povodljivaca i krepila, a to je jedino moguće slijedećim:
1. U slučaju izgredništva van države (kao što se toliko puta dogodilo) i sramoćenja zdravog razuma, moderne civilizacije, Hrvatske države, Zagreba, njihovih obitelji i njih samih, izgrednicima se trebaju oduzeti putovnice na 3-5 godina kako ih se ne bi dovelo u napast da ponovno ne odu van države sramotiti nas i uništavati tuđu imovinu i zdravlje. Nakon 5 godina čovjek biva pametniji, pogotovo ako osjeti na vlastitoj koži drakonske posljedice.
2. DOŽIVOTNA zabrana pohađanja bilo kakvih utakmica i stadiona ako se ustanovi da je izgrednik uporan u svojim nastojanjima upropaštavanja tuđih života i imovine. Dakle, ukoliko ga se 2-3 puta ulovi u sličnim zlodjelima.
3. U osobne dokumente bi im se trebala uvesti lako primjetiva CRNA TOČKA koja označava status IZGREDNIKA i time mu zagorčava život na svakom koraku: od pronalaženja posla (tko želi kretena zaposliti???), preko rutinskog nenajavljenog kontroliranja lokacije osobito tijekom utakmica do obaveznog psihološkog savjetovanja tokom 2 godine uz dobrovoljan rad u institucijama tipa udruge za djecu sa posebnim potrebama, downovim sindromom ili u bolnici za maligna oboljenja - dječji odjel - čisto da se upozna sa stvarnim problemima i nevoljom na ovom svijetu te uvidi besmisao svojih prijašnjnih djela.
4. Kao šećer na kraju zabranio bi Dinamu igranje u Europi na 3 godine. Jedino bi tako razne glavešine shvatile da su navijači sastavni problem kluba, a ne nekih tamo policajaca, udruga ili koječega trećega.
To nije sve, u Engleskoj su jako dobro stali na rep kretenima koji misle da za njih pravila ne vrijede. Tako bi trebalo i u Hrvatsku uvesti par izmjena zakona i, garantiram vam, upalilo bi.
I za kraj, kao i obično kad idem na posao prolazio sam pokraj udruge navijača Dinama u Draškovićevoj i bacio sam oko na njihove majice koje prodaju. Na jednoj majici sam vidio siluetu navijača koji lomi polocijski pendrek. E sada nek mi onaj polupismeni, samodopadni glasnogovornik (koji ni hrvatski jezik ne poznaje) Šagud objasni šta to znači i koju poruku odašilje ova majica nego da se bori protiv policije!!!!! I nakon svega oni se kao ograđuju od izgreda a zna se da su jezgra te zločinačke organizacije koja se skriva ispod nogometa.
srijeda, 01.10.2008.
Big bang for dummies (like me)
Malo sam čitao neke blogove pa sam se prisjetio jednog, za mene, zanimljivog otkrića. Naime, radi se o teoriji nastanka svemira, tzv. Big bang. Prije sam mislio da to i nije neko znanstveno iznašašće, mislio sam kako je to samo teorija. Big bang to i jest, ali teorija sa znanstvenim podacima na koje se ne može oglušiti.
Prvo bih spomenuo dopplerov efekt. To je pojava koja se pojavljuje na različitim gustoćama zvučnih valova objekta koji se približava od onog koji se udaljava. Najbolji je primjer jureći vlak. Kad se približava ima viši ton nego kada odlazi od nas. Slika će vam najbolje pojasniti o čemu se radi:
Dakle, frekvencija zvuka putujućeg objekta je veća kod dolazećeg nego kod odlazaćeg objekta. Isti efekt vrijedi i za boje, koje su u biti titrajuće svijetlo. Tako, primjerice, dolazeće svijetlo ima višu frekvenciju od odlazećeg, baš kao što i slika prikazuje:
Zašto je to bitno za Big bang teoriju? Naime, astronom Hubble je promatrajući svemir zaključio na temelju dopplerova efekta da se svemir širi. Promatrajući daleka zviježđa uočio je promjene u frekvencijama, odnosno bojama. Iz svojih proučavanja iznjedrio je konstantu koja označava brzinu udaljavanja galaksija jedne od druge. Pomoću hubbleove konstante su izmjerili udaljenosti zvijezda i enormnim računanjem izračunali koliko je trebalo svemiru da dođe to početne točke, odnosno big bang-a. Jer ako se svemir širi morao je od nekuda i početi. Kažu između 15 i 20 milijardi godina (to ovako izgleda: 150000000 - 200000000). A brzina širenja svemira iznosi 75 kilometara na sekundu i megaparsek. Ovo posljednje jest udaljenost iz koje se razdaljina od Zemlje do Sunca vidi pod kutom od jedne lučne sekunde odnosno 1 parsek = 30, 856 bilijuna km ili 3,2615 godina svjetlosti. 1 megaparsek je milijun parseka. Eto
Cijela teorija ovisi o točnosti Hubbleove konstante. Neki znanstvenici čak tvrde kako svemir diše i kako je big bang događaj koji se ponavlja svakih nekoliko bilijuna godina.
Kako bilo, čini se da se sve miče i pokreće, a pokret kao osnovna značajka ograničenosti i nesavršenosti mi ponovno ukazuje na nekog savršenog koji se stvarajući igra (ako uzmemo da je igra čin koji se ne čini iz nužnosti već čiste želje).
Sve ovo je fascinantno i mene kao vjernika pokreće na misao o inteligentnom pokretaču cijelog ovog našeg svemira (zanimljivo da kažem našeg a ne znamo niti 1 % o njemu:). No, da ne odem predaleko i izgubim se u fizici, koju površno poznajem, mogu jednostavno svoja opažanjna usmjerit na samoga sebe i dobit ću jedan mikrokozmos sa svojim osobnim big bangom tamo negdje 1979. u utrobi svoje matere. I baš kao što svemir diše, danas dišem i ja, širim se i skupljam, a i slabo se poznajem ako ćemo iskreno. Stvarno sam samome sebi svemir, no u meni je sve samo ne mir, pa na tom tragu svemiru ostavljam da se zove svemir, a svoj mikrokozmos mogu nazvati nemir
Mnoštvo je pitanja predamnom
ps. nadam se da prepoznajete ovu potonju sliku
, sigurno je sve počelo ovako: 
