četvrtak, 21.02.2008.
Tko je tu glup,a tko blesav??? (Nije da ne znam, ali....:))
Neću puno pisat, malo ću citirati i linkati, a zaključak ću prepustiti Vama, moji dragi posjetitelji
Prvo, posjetimo jedan klasični Hrvatski portal i pročitajmo članak, konstataciju, znanstveni "dokaz": Stisni mišem ovdje!!!
Dobro, sada kad ste pročitali veleumni članak ja ću samo zalijepiti par umotvorina istinskih umova, i ujedno vas povezati linkovljem do jedne super kul stranice
, pa vi vidite tko je ovdje glup, a tko blesav!!!
Erich Fromm
Ljubav je aktivna briga za život i razvitak osobe koju volimo.
Denis de Rougemont
Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti. Biti zaljubljen je
određeno stanje; voljeti je čin. Stanje podnosimo, za čin
se odlučujemo.
Njemačka
Nije dovoljno ljubav posaditi, treba je i zalijevati.
Eto, pa prokomentirajte, bit će mi drago
ponedjeljak, 18.02.2008.
Sloboda navijačima, pf!!!
Već duže vremena želim napisati ovaj post, ali uvijek mi izmigolji. Neki dan sam se vozio tramvajem kroz Draškovićevu i u izlogu B.B.B.-ovog dućana vidio majicu sa natpisom "Sloboda navijačima" i onda se sjetih svih grafita po gradu sa istom kombinacijom slova te odlučih napisati nešto o fenomenu navijača.
Kao prvo, što bi trebao značiti taj natpis? U čemu su oni zakinuti, osim u nasilju? Što im pod milim bogom fali? Koliko god se zapitkivao uvijek mi se nametne isti zaključak, a to je da ta sloboda jest nasilje, teror nad onima koji nisu oni!!! Sav paradoks njihovog ponašanja se može iščitati u recima pjesme pjevane prije '91.:Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska...nešto...nešto...živila Hrvatska. Nakon '91. dva kluba bratska postadoše zakleti neprijatelji, a ja se pitam u ime čega?? U ime čega ja ne smijem doći sa ZG tablicama pred Poljud, ili jedan splićo u Maksimir?? U ime lopte...ili jedanaest preplaćenih aerudita koji će za izdašnu svotu postati i ljubičasti ako treba, a kamoli ne bijeli ili plavi??? Nisu li ugrožena osnovna ljudska prava ako mene netko ide tući zato što nemam plavu majicu? Zašto priglupa većina mora terorizirat normalnu manjinu? Otkuda nekoj ćelavoj budali pravo upropastit nečiji život zbog jedanaest budaletina koji trče za loptom??? Toliko pitanja......
Zanimljivo je primijetiti stereotipne osobine tih navijača: ćelavi, odeblji, tupavi i neobrazovani. I još mi nešto nije jasno, 90 minuta urlikati na stadionu, koja je fora, ne razumijem? Naravno, smatram da ima načina i potrebe za podrškom svojih omiljenih igrača, ali da uz navijanje mora biti povezano divljaštvo i nasilje, to ne opravdavam.
Zanima me vaše mišljenje i obrazloženje ove priglupe pojave!!!
U ovu skupinu ljudi koju sam zdužno popljuvao ne spada moja mama i baka koje s vremena na vrijeme podignu glasove za naše kockaste te svi ljudi koji se tako osjećaju....a spominjanje ćelavih ljudi nije nužno značilo i njihovo kategoriziranje, naime taj pridjev sam iskoristio kao paradigmu za budale vođen vlastitom predrasudom
nedjelja, 10.02.2008.
Prstovet poštenja II
Da, dugo se nisam javljao, ali jednostavno me napustila inspiracija (vjerojatno pod pritiskom nadolazećih ispita). Već sam izgubio filing za tu temu, no nema veze, probat ću nastavit.
Što sam u biti htio reći. Upravo se Dona dotakla teme koju sam ja htio malo protamburat: žena, doktorica koja je našla novčanik sa par tisuća eura. Htio sam prokomentirat kako nije ispravno postupila što je izašla u medije sa tom pričom. Smatram da, unatoč tome što je napravila iznimno plemenitu stvar vrativši novce, čovjek ne smije kao motiv za dobro djelo imati želju za zahvalom ili, što je Ana navela, strah od nelagodnog osjećaja grižnje savjesti. Ne znam kojim je poticajima bila tjerana kada je osjećala potrebu javiti se medijima i tražiti "barem jedno hvala"? Ne stavljam ovdje ženu na optuženičku klupu, pokušavam zaključiti kako nije ispravno temeljiti ispravno djelovanje na želji za zahvalnošću, jer tada se anonimno dobro djelo može zaboravit, a to bi trebao biti temelj svakog života - anonimno dobro djelovanje. Drugo, činiti dobro djelo zbog straha od nelagode grižnje savjesti također ne smije biti pogonsko gorivo za djelovanje, tada u slučaju izostanka straha od grižnje, koji može biti uzrokovan stresom, brzopletošću, previdom ili potiskivanjem, izostaje i dobro djelo.
Dobro djelovanje mora biti pokretano čovjekovom slobodnom voljom, biti neuvjetovano strahom ili željom. Dobro djelovanje mora biti bliže razumskom nego instinktivnom. Razumskim postizanjem dobra čovjek postaje gospodar dobra i zla, gospodar svoje slobode, uvjetno rečeno, i kao onaj koji teži slobodi činiti više dobro - manje zlo.
Dobro djelo žene sa početka posta ne želim uopće dovodit u pitanje, dobro djelo je dobro kakvim god poticajima bilo pokretano, ali ako želimo dublje zaroniti u otajstvo dobrote moramo proniknuti u dublji smisao dobra od puke samozadovoljštine. Uz želju da budete dobri pozdravljam vas uz isprike na ne pisanju
