Marketing
Prstovet poštenja II
Da, dugo se nisam javljao, ali jednostavno me napustila inspiracija (vjerojatno pod pritiskom nadolazećih ispita). Već sam izgubio filing za tu temu, no nema veze, probat ću nastavit.
Što sam u biti htio reći. Upravo se Dona dotakla teme koju sam ja htio malo protamburat: žena, doktorica koja je našla novčanik sa par tisuća eura. Htio sam prokomentirat kako nije ispravno postupila što je izašla u medije sa tom pričom. Smatram da, unatoč tome što je napravila iznimno plemenitu stvar vrativši novce, čovjek ne smije kao motiv za dobro djelo imati želju za zahvalom ili, što je Ana navela, strah od nelagodnog osjećaja grižnje savjesti. Ne znam kojim je poticajima bila tjerana kada je osjećala potrebu javiti se medijima i tražiti "barem jedno hvala"? Ne stavljam ovdje ženu na optuženičku klupu, pokušavam zaključiti kako nije ispravno temeljiti ispravno djelovanje na želji za zahvalnošću, jer tada se anonimno dobro djelo može zaboravit, a to bi trebao biti temelj svakog života - anonimno dobro djelovanje. Drugo, činiti dobro djelo zbog straha od nelagode grižnje savjesti također ne smije biti pogonsko gorivo za djelovanje, tada u slučaju izostanka straha od grižnje, koji može biti uzrokovan stresom, brzopletošću, previdom ili potiskivanjem, izostaje i dobro djelo.
Dobro djelovanje mora biti pokretano čovjekovom slobodnom voljom, biti neuvjetovano strahom ili željom. Dobro djelovanje mora biti bliže razumskom nego instinktivnom. Razumskim postizanjem dobra čovjek postaje gospodar dobra i zla, gospodar svoje slobode, uvjetno rečeno, i kao onaj koji teži slobodi činiti više dobro - manje zlo.
Dobro djelo žene sa početka posta ne želim uopće dovodit u pitanje, dobro djelo je dobro kakvim god poticajima bilo pokretano, ali ako želimo dublje zaroniti u otajstvo dobrote moramo proniknuti u dublji smisao dobra od puke samozadovoljštine. Uz želju da budete dobri pozdravljam vas uz isprike na ne pisanju
Post je objavljen 10.02.2008. u 13:08 sati.