srijeda, 24.10.2007.
Ima li ljudi u paklu???
Često mi se u životu dogodilo, kada sam proživio kakvu nepravdu, da se zapitam postoji li neko mjesto za te i takve tlačitelje koji čine nepravdu? Nekako najpoznatije ime tog mjesta, stanja još bolje sročeno, je pakao. Baš sam se mnogo zapitkivao, a protupitanje, koje se samo nameće, je ako je Bog ljubav i beskrajno dobar kako to da ljude trpa u pakao??? Kršćanski nauk nas uči da ljudi sami sebe osuđuju na pakao, sami odabiru to stanje duše.
Moje promišljanje je slijedeće. Čovjek, živeći na zemlji, nema mogućnost spoznati Boga u njegovoj punini zbog čiste činjenice naše kontigencije. Dakle, čovjek ne može spoznati Boga kao apsolutnu ljubav čak ni u najidealnijim prilikama. Kako nitko ne odrasta i ne živi u idealnim uvjetima, mogućnosti za bilo kakvu spoznaju Boga su prilično mali. Kako bilo, spoznaja se događa, ali na naš kontigentan i ograničen način. Dalje, ako Bog prepušta ljudima da se osuđuju sami, ali na temelju parcijalne, mizerne spoznaje, kakva nam je jedino dana, onda Bog čini nepravdu, a ta je izjava kontradiktorna, što znači da nešto ne štima.
Pokušat ću biti plastičniji. Čovjek živi kao zločinac na zemlji, nije ga briga za ikoga osim za sebe, a ponajmanje za Boga. Njegova promišljanja o Bogu su minimalna i usko povezana sa autoritetom oca koji ga je tukao. Dakle, igrom slučaja je spoznajno zakinut „dobivši“ oca koji ga je predestinirao za kriminal i u njemu osakatio čovjeka. Jednom rečenicom; tom je čovjeku uskraćena ljubav i ne znajući za nju nije ju znao ni davati. Hoće li Bog dopustiti da se taj čovjek osudi na pakao? Ako dopusti, Bog je ostao po strani ne iskazavši mu milosrđe samim time što mu nije „osigurao“ spoznaju, dok onome sa sređenom obitelji spoznaja ljubavi pomaže da bude čovjek, a samim time i da se spasi kada dođe trenutak.
Smatram da Bog svakom čovjeku pruža spoznaju sebe u onoj punini koliko je čovjekova duša sposobna spoznati; tek tada, kada je čovjek uvidio tko je Bog, Svevišnji će mu osigurati slobodu da se sam odluči za Njega ili ne. Ako ne bi bilo tako ljudski odabir ne bi bio građen na istini, već prividu.
Kako je Bog ljubav smatram da nema tog slobodnog bića koji će na takvu ljubav, kada je spozna, reći „ne“.
Prema tome, smatram, pakao zjapi prazan!!!!!!!!
utorak, 02.10.2007.
Tko je nalogodavac dobra?
Nakon određenog vremena strepnje i (sada znam) uzaludnog nerviranja poradi ispita ponovno me evo u virtualnom kutku, odnosno zatvoru...jer ja robijam.
Htio bi pisat o čudnoj pojavi u prosječnom čovjekovu životu, a to je poriv da čini dobro. Naime, koliki god čovjek bio gad, ili koliki god bio dobričina, čovjek uvijek teži ka tome da čini dobro. U redu, ako je netko dobričina to se podrazumijeva, ali ako je, slikovito rečeno, govno kako to da teži ka činjenju dobra?
Upoznao sam mnoge ljude, dobre, loše, srednje, čudne, opake, bijednike, ali kakvi god da su bili činili su dobro. Što je dobro? U ovom pitanju leži problem. Činili su dobro sebi. No, koliko god to zvučalo egoistično i ne znam kakvo ne, oni su ipak težili ka činjenju dobra. Njihova izvrnuta percepcija svijeta činila je da dobro kojemu teže vide samo u podilaženju sebi, čak i pod cijenu ugnjetavanja drugog, ali, ponavljam, težili su ka dobrome. Što je čovjek zdraviji to je njegovo dobro opipljivije i drugome, što je bolesniji to je usmjerenije na sebe.
Htio bi biti malo i kontroverzan. Naime, smatram da je i zločinac Staljinovih razmjera bio uvjeren da čini dobro. To ga ne opravdava, ni malo. I nije činio dobro, ali je težio ka tome, mislio je da čini dobro. Ne postoji čovjek koji čini zlo zbog zla, nego želi postići dobro.
Kroz ovaj primjer u biti želim ukazati na nešto treće.
Ako čovjek teži ka tome da čini dobro, tko je nalogodavac toga dobra kojemu teži? Tko je paradigma svega dobroga čemu teži čovjek? Otkud čovjeku taj poriv da sve okrene na dobro?
Da li je to trik majke prirode kako se ne bi istrijebili (ne znam otkud joj samo tako smislena ideja ako je netranscedentna?) ili postoji neko apsolutno biće koje je u samoj svojoj biti čisto i nepatvoreno dobro koje je prema tome i cilj, svrha i smisao svakog živog bića?
A slika........ne znam.....ovaj put je ne znam povezat sa tekstom:)
Pozdrav svima vama koji komentirate i sudjelujete u nastajanju ovog bloga, živjeli:)
