Mnogi od nas uopće ne razmišljaju o svojim osjećajima; čime su uzrokovani, zašto su takvi i tolikog intenziteta. U biti, nikada ne razmišljamo o svojim osjećajima osim kada su povrijeđeni, a tada isto tako malo znamo osim da nas boli. Ljudi žive i po 80 godina a da se nisu nikada upoznali, a sve uokolo bolje poznaju od samih sebe. To je svojevrsna tragedija čovječanstva i svakako treba razmišljati o svojim emocijama i o tome što su emocije.
Tin Ujević je jednom rekao: „Srcu ne treba vjerovati. Srcu baš najmanje.“ To baš i nije popularno stajalište, osobito među ženama, koje vole svoje osjećaje i na njima znaju sagraditi velebne vile, a čim puhne vjetar odoše vile i ostaje samo ruševina. Tada, povrijeđene žene, umjesto da nauče da nije razborito na osjećajima graditi, grade još veća zdanja na istim temeljima, i to iz dišpeta.
Kada pričamo o osjećajima najbitinije je zamijetiti kako su osjećaji subjektivni. Nikada objektivni!! Druga stvar je ta da osjećaj najčešće prevari čovjeka, a treća da nikada ne smije biti upotrebljavan bez razuma. I još, čovjek nisu goli osjećaji, čovjek je razum + osjećaji.
Toliko za sada o osjećajima, nastavak slijedi, živjeli:)
Post je objavljen 01.09.2006. u 15:24 sati.