ritam zivota

nedjelja, 27.12.2009.

božićni darovi

Neposredno prije Božića objavljena je vijest kako je u Ljubljani otvoren nekakv dućan u koji ljudi mogu donijeti darove koje su dobili, a koje ne žele ili im se ne sviđaju ili ih ne trebaju i mogu ih zamijeniti za neki drugi dar koji je pak odbacio netko drugi. Naravno da je to odmah izazvalo podsmjeh, jer se radilo o praktičnim ili možda čak i škrtim Slovencima.

Jučer sam pak pročitala vijest da su Australci potrošili čak 8 mld australskih dolara na božićne darove, a od toga je 1 mld vrijednosti darova koji će završiti u smeću ili negdje bačeni na dno ormara. Zapravo zastrašujuće, kad se čovjek sjeti da mnogi božićne darove počinju u pravoj božićnoj maniji kupovati i par mjeseci prije Božića, a onda oni završe na smeću, jer se nisu svidjeli onima kojima su namijenjeni.

Naravno, svi smo dobili bar jednom darove koje nam se nisu svidjeli ili nam nisu bili potrebni, ali smo se kiselo nasmiješili osobi koja ih je poklonila i zatim taj dar proslijedili drugome ili je on skupljao prašinu na dnu ormara.

E sad, kad se pogleda prva i druga priča, ispast će da ti Slovenci ipak nisu tako glupi, praktični i dosadni. Zapravo je super mogućnost da svoj neželjeni dar zamijeniš za nešto što ti se sviđa ili ti treba. Tako ćeš znati koja osoba ti je poklonila neželjeni dar, ali ćeš je se ipak sjećati po lijepome, jer ćeš se sjetiti i dara za koji si zamijenio taj neželjeni. A i ništa se neće baciti.

Tko god je ikad kupovao darove, vidio je kako je to teško. Bez obzira kako dobro poznaješ osobu kojoj kupuješ dar. Trebaš znati što joj treba, što joj se u tom trenutku sviđa. Zbilja nije lako. Često upadnemo u klopku, barem se to meni dešavalo, da kupujem ono što se meni sviđa i što bi ja voljela imati doma, a onda otkrijem da to uopće nije ono što se sviđa i što bi željela osoba kojoj to poklanjam i da kod nje nije izazvalo takvo oduševljenje kao kod mene. Zato se toga treba najviše čuvati. Kad sam to svhvatila, nekoliko puta sam prijateljici kupila ono što se meni uopće ne sviđa i što ja uopće ne bi htjela, ali sam znala da će ona biti oduševljena i da će joj se svidjeti. Tako je i bilo. Njoj je poklon bio perfektan.

Moram priznati da sam ja ove godine jako dobro prošla i nisam dobila niijedan poklon tipa-šalji dalje bez povratka. Sve mi se svidjelo. Uglavnom zato što sam rekla što bi htjela nešto prije Božića, ali mi je ipak bilo iznenađenje kad sam razmotala papir. I bila sam sretna i zadovoljna. Nikad prije nisam govorila što bi htjela za poklon, jer volim iznenađenja, volim se iznenaditi kad odmotam papir, ali često je ispod papira bilo razočaranje. Sad sam uvidjela da je ipak dobro reći što želiš, pa ako i nije posve iznenađenje, ipak sam bila jako zadovoljna.

27.12.2009. u 12:09 • 0 Komentara • Print • #

subota, 26.12.2009.

2009. i 2010. godina

Znam da ovih dana svi rade inventure protekle, 2009. godine. Mnogi kuju planove za iduću godinu ili sastavljaju listu onoga što bi trebali učiniti u idućoj godini poput Bridget Jones u svom dnevniku. I onda se redovito, baš kao niti Bridget niti prisjete svojih zavjeta niti ih provedu.

Zato ja neću raditi niti inventuru protekle godine, jer što je bilo-bilo je, ono što vrijedi-zapamtit ću, ono što ne vrijedi, hvala bogu, zaboravit ću. A nadolazeće godine me ionako nikada nisu inspirirale na liste onog što treba učiniti poput Bridget Jones. Ionako nova godina samo znaći otrgnuti papir i jedna brojka više, baš kao što je to bilo koji dan ili tjedan ili mjesec u godini. Ja obično imam više vremena za sebe i za kontempliranje ljeti na godišnjem, na moru, pa obično, ako mislim nešto revidirati ili donijeti nove odluke, to je tada. Za mene je jesen početak nečeg novoga. Kao što je to nekada bio početak nove školske godine.

Ali ono što ću ovog puta napraviti, to je sastaviti listu želja za iduću 2010. godinu, pa ću vam onda na kraju iduće godine javiti što se od toga ispunilo, a što nije.

Dakle, u 2010. godini želim:

1. puno zdravlja sebi i da izbjegnem ponovnu operaciju, koja mi, bojim se, opet ozbiljno prijeti, ali i puno zdravlja mojoj obitelji i meni dragim ljudima
2. da na poslu konačno napredujem do konačnog cilja
3. da mi se konačno desi (uzvraćena) ljubav kiss
4. da sva moja prijateljstva budu još čvršća, da steknem i neke nove thumbup
5. da bude dovoljno para za neki pristojan život
6. da odem na neko lijepo putovanjce koje si želim wave
7. da napišem još gomilu postova koje nitko ne čita (iako bi to željela), yes
8. da bude puno smijeha i veselja rofl
9. da pročitam puno zanimljivih knjiga, pogledam puno lijepih filmova, odem na puno dobrih koncerata pjeva
10. da netko od naših tenisača ponovo osvoji Wimbledon
11. da rukometaši osvoje europsko prvenstvo
12. da se otkrije što više lijekova za što više neizliječivih ili teško izlječivih bolesti
13. da zavlada mir u svijetu i nahrane se gladni u Africi wink
14. da bude što manje stečajeva u Hrvatskoj i što manje ljudi ostane bez posla, a što više se zaposli
15. da Hrvatska konačeno stane na svoje noge i izađe iz recesije i da nam isplate preostalih 625,00 kn božićnice naughty
16. da se Vlatka i Radeljak, Doly i Vlatka konačno pomire puknucu
17. da nas Simke i Ante i Modni mačak nastave uveseljavati svojom genijalnošću rofl
18. da Nives Celzijus objavi još koju knjigu bang
19. da Milan Bandić ne postane predsjednik Hrvatske

P.S. Ako se dosjetim još nečega prije 1.1.2010.g., nadopisat ću.

26.12.2009. u 17:24 • 0 Komentara • Print • #

božić 2009

Sretan Božić svim blogerima!!

Božić za pamćenje: +17 stupnjeva C u Zagrebu, +22 u Slavonskom Brodu. Nevjerojatno!

26.12.2009. u 17:22 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 21.12.2009.

predsjednički izbori iliti reality show

U pravu je Vidošević kad kaže da je ova kampanja reality show. Jedan je glup, drugi pokušava biti smiješan iako mu to ne ide, treći je samo zgodan, četvrti je malo sramežljiv, peti se želi svidjeti širokim narodnim masama. A tu su i dvije dame. Šarena galerija likova. A nagradno pitanje glasi: koga izabrati na izobirma da predstavlja RH u zemlji i inozemstvu idućih 5 godina?

Odgovor vam se možda čini jednostavnim, ali to je zamka. Razmislite još jednom. Želite li za predsjednika jednog psihotičnog lika koji luđačkim pogledom i prijeteći prstom s malih ekrana orwellovski upire baš u vas, a koji je svega nekoliko mjeseci ranije ispred radija 101 psihotično vikao samom sebi:"Ostavka, ostavka!!"? A o sumnjama na zlostavljanje žena nećemo ni pričati. Ja se uvijek vodim onom- gdje ima dima, ima i vatre. A i Split je mali grad gdje se sve zna. Iako je to bio vrlo niski udarac. Ili vam se možda sviđa onaj zgodni koji neodoljivo podsjeća na Georgea Clooneya, a koji je kao i Clooney, samo nekim drugim, puno sumnjivijim metodama zgrnuo, za hrvatske prilike, ogromno bogatstvo. Tvrdeći da je bio, eto, mlad, pametan i sposoban. A mi drugi, kao nismo. On je još kao balavac vodio jednu veliku tvornicu i bio ministar gospodarstva dok su drugi balavci u isto virjme mogli biti sretni ako su mogli biti "mali od kužine" i kuhati kave glavešinama u nekom poduzeću. Ako bi uopće bili toliko sretni da su u dobili ikakav posao, unatoč tome što imaju fakultet.

Tu je i jedan doktor koji je cijeli život bio uštogljen i konzervativan, a sad nam se, nakon što su mu PR stručnjaci savjetovali, pokušava prikazati kao simpatičan lik koji može biti i duhovit.

Zanimljiv je i onaj mali iz Istre koji bi valjda Istru prodao Talijanima za 100.000 dukata kao nekooć Ladislav Zadar Talijanima. Ili bi od Istre stvorio državu u državi, a onda jednog dana tražio odcjepljenje, jer je Istra po njemu, naša najnaprednija županija. Tu nam je i uvijek simpatična Pusićka koju bi 90% Hrvata najradije objesilo ili barem izgnalo iz RH, jer iako je vrlo inteligentna žena, očito je da ju velika većina Hrvata doslovno mrzi. Tu je i bljedunjavi profesor Josipović kojemu kao da fali malo-boje. U svakom pogledu. Ali se čini najmanje iritantan. I donekle pristojan i kulturan. S nekim koliko-toliko razumnim razmišljanjem i ponašanjem. No hoće li to biti dovoljno za pobjedu u ovom cirkusu? Hoće li se Hrvati dovoljno spustiti na zemlju da na dan izbora ne biraju ni najzgodnijeg ni najzabavnijeg ni najsimpatičnijeg?

I najbolje sam, naravno, ostavila za kraj. Banditić-gradonačelnik svih Hrvata. Čovjek koji je populizam podigao na jednu još veću razinu. Do sad je bilo dovoljno biti ljubazan i smješkati se ljudima, biti simpatičan i pristupačan, ispričati kakav vic. Takav je bio Mesić. Ali znao je on biti i ozbiljan, ali barem je, većinu vremena, bio pristojan. Ali što reći o čovjeku koji se strovali svom težinom na dupe na snijegu, a potom, umjesto da se kao gospodin ustane i počisti snijeg sa sebe, skine cipele i u smrdljivim čarapama, otpuza na koljenima kako bi položio nekakav vijenac na nekakav spomenik?? To je van svake pameti!! Pa gdje je dignitet tom čovjeku?? A lukavac cijelo vrijeme priča i ništa ne kaže. Obećava da će orati (što? njivu?) i kopati (što? nos?) i slizava se s običnim ljudima koji mu to puše da je za ne vjerovati. Mislila sam u početku da njega izvan Zagreba ljudi ne znaju ili da će shvatiti kakav je to luđak, ali sam se prevarila. Njega ljudi vole i obožavaju. On je novi Keurm. Strašno je to na kakve smo niske grane pali kad je Kerum postao gradonačelnik drugog najvećeg grada u RH, a Banditić ima realne šanse postati novi predsjednik RH. Još nam samo fali Mamić za gradnonačelnika Zagreba i slobodno mogu emigrirati!!

I nešto što ide sve kandidate. Sramota je da se netko kandidira za predsjednika RH, a nema pojma što predsjednik uopće radi i koje su njegove ovlasti. I nije dovoljno pročitati desetak članaka Ustava, nakon što ti aktualni predsjednik nakon što je čuo što se sve propagira i obećava u kampanji s pravom spočitne da ni Ustav nisu pročitali. Ma kakvi obračuni s korupcijom, kakva besplatna obrazovanja, kakvo poticanje gospodarstva?? Pa nije raspisan natječaj za premijera, već za predsjednika RH! A simaptično je bilo vidjeti i kako je većina kandidata imala problema s recitriranjem sithova Lijepe naše iako se radi o političarima koji su svi redom morali čuti tu himnu puno više puta od običnih Hrvata, čisto protokolarno, jer su se kao istaknuti političari puno vićše od običnih Hrvata našli u situaciji da ju čuju. Stvarno sramota! Znanje stranih jezika, u čemu su se također pojedini kandidati obilato osramotili, neću ni spominjati, jer svaki predsjednik ima pravo na službenog prevoditelja, iako bi ipak bilo poželjno da znaju par kurotoaznih rečenica osnovne komunikacije. Čisto lijepo izgleda, onako, da ljudi ne mislie das mo s grane pali.

Ali ne kaže se uzalud-svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Ponekad mislim da bi, da bi netko dobio pravo glasati, trebao proći test inteligencije i zdrave pameti. Isto vrijedi i za predsjedničke kandidate, naravno. Mogu se samo nadati da će ovi Hrvati zdrave pameti izaći na izbore i izabrati najmanje zlo za ovu zemlju.

21.12.2009. u 19:05 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 17.12.2009.

božićnice

Vlada je prije godinu dana potpisala sa sindikatima Kolektivni ugovor i obvezala se platiti zaposelnima u državnim i javnim službama božićnice u iznosu od 1.250 kn. I tako je, bar na neko vrijeme, kupila socijalni mir. Ne mareći uopće za budućnost. Ali tako se živi u Hrvatskoj, kako građani, tako i država-od danas do sutra. Glavno da danas imamo za pojest i popit i za potrošit, a kaj će biti za par mjeseci-jebe nam se!

I sad kad je maca zakucala na vratanca, Šuki kaže-nema se para! Nema ništa od dogovorenih božićnica, jerbo država tih para nema. Kako nema?? Pa koji ste k.... onda dogovarali sa sindikatima??? Što je potpisano, potpisano je. Ugovor je ugovor. Pacta sunt servanda. Ugovori se imaju izvršavati. Državne službenike i namještenike nije briga što država nema para. Država se obvezala isplatiti božićnice u utvrđenom iznosu i točka. Država je prije trebala misliti hoće li imati para za to i trebala je u trenutku kad je ugovor bio potpisivan točno znati otkud će namaknuti pare za to. I što je najsmiješnije, uvijek se ponavlja ista priča. I prije nekoliko godina država nije isplaćivala, naročito profesorima i učiteljima, ugovoreno kolektivnim ugovorom, pa su na kraju uslijedile tisuće tužbi protiv države, pa je država osim onog što se ionako obvezala kolektivnim ugovorom, morala platiti i silne kamate i sudske troškove. Bit će tako i ovaj puta. Već vidim. Dakle, trošak im je na kraju bio puno veći nego što bi bio da su odmah isplatili što su bili dužni. Znači da ni taj put država nije unaprijed mislila i osigurala novac za ono što su se obvezali platiti.

A sada nešto i o stvaranju slike o državnim i javnim službenicima i namještenicima. U medijima, naročito na Novoj tv, a posebice u komentarima onog ljigavca Mislava Bage, stvara se slika da su državni službenici i namještenici samo pijavice koje troše novac koji su drugi radnici krvavo zaradili. Državna uprava je skupa, državna uprava ništa ne radi, državna uprava je prevelika... bla, bla, bla. Da je po Bagi, državni i javni službenici i namještenici uopće ne bi trebali primati plaće, jer ih valjda nisu ni zaslužili, jer eto, imaju peh, pa ništa ne proizvode, a valjda bi po njemu, trebalo cijeniti samo one koji nešto proizvode i stvaraju novac. A ja bi im rekla ovako-ako je tako, onda im ne trebaju ni doktori ni medicinske sestre, neka se sami ljudi liječe kad budu bolesni, ne trebaju im niti djeca ići u škole, neka ih sami obrazuju, ne moraju ići niti u vrtiće, ne moraju se niti suditi, neka si presuđuju sami ako su tako pametni. I tako dalje. Državni službenici i namještenici istina, ništa ne proizvode, ali pružaju ljudima usluge koje su potrebne svakom društvu i bez kojeg niti jedno društvo ne bi moglo normalno funkcionirati. I da. Plaće su u državnom sektoru- NAJMANJE. Jedini privilegij koji navedeni imaju su što im plaće koliko-toliko redovito stižu i što im se, eto, obeća nekakva božićnica, čija isplata ovisi o glavešinama na vrhu kojima jedna božićnica ionako ništa ne znači. I nije istina da državni službenici i namještenici ništa ne rade, ima takvih pojedinaca, ali se ne može zato etiketirati cijeli sustav.

I zato prestanite više srati i pljucati po državnim službenicima i namještenicima.

Kaže Kosorica- neka se državni službenici i namještenici solidariziraju s građanima koji ni plaće ne dobivaju. Ma zanimljivo. A što se ne bi solidarizirali oni članovi raznoraznih upravnih vijeća, direktori i slični koji ne dobivaju božićnice, nego tzv. trinaestu plaću koja je debelo veća od spornih božićnica. Što se drugi građani ne solidariziraju s građanima koji nemaju ni posao. I zašto se uvijek moramo solidarizirati s onima koji imaju peh da ništa nemaju umjesto da se solidariziramo s onima koji imaju? Dajte vi zaposelnima u državnim i javnim službama plaće kao u gospodarstvu, pa će se i državne službe solidarizirati!!!

17.12.2009. u 15:36 • 0 Komentara • Print • #

božićni duh

Ja jako volim prosinac. Ima puno događanja, lijepih koncerata, tu je i moj rođendan koji volim proslaviti s meni dragim prijateljima i lijepo se provesti. Volim i gužve po dućanima, ništa mi ne smetaju. Imam osjećaj da su i ljudi nekako bolje volje, da se vesele. Dobro raspoloženje vlada svuda i ne samo zbog alkohola koji se toči na hektolitre na ulicama i na domjencima.

Za božićne poklone svi smo spremni iskeširati mnogo novaca da bismo usrećili najdraže. No vrlo često taj efekt izostane. Često ne znamo što je to što njih usrećuje, pa mnogi ostaju razočarani poklonima bez obzira koliko se mi trudili. I mnogi ih onda samo proslijeđuju dalje.

I ja naravno potrošim nešto novaca na poklone. Ali sam već nekoliko godina odlučila učiniti i još nešto. Uvijek si pomislim kako je bedasto svašta kupovati ljudima, a većinom svi već sve imaju i objektivno, ništa im ne treba. Naravno, ne radi se ni o kakvim lovatorima, ali i prosječnom čovjeku ne može se reći da mu bog zna što fali. Ali isto tako ima i mnogo ljudi kojima treba pomoć i koji si ne mogu priuštiti niti ono najosnovnije ili su pritisnuti nekom nesrećom. Zato sam ja već nekoliko godina za redom odlučila određenu svotu novca u prosincu nekome darovati. Ne radi se tu o puno novaca, ali odvojim nešto od plaće što ipak neće dovesti u pitanje moju egzistenciju, ali će ipak biti više od onih par kuna koje se doniraju u humanitarne svrhe putem telefona za razne akcije. Tako sam par puta donirala nešto novca udruzi "Krijesnica", jer su me silno taknula ta, vrlo često, smrtonosno bolesna djeca i željela sam im barem putem te udruge malo pomoći. Ove godine sam se odlučila za Dom u Nazorovoj.

Znam da će netko reći da je to možda licemjerno od mene, što to radim samo u predbožićno vrijeme i da bi pomagati trebalo tijekom cijele godine, ali mene to nije briga. Ja to ne smatram nikakvim dobročinstvom niti tražim ikakve pohvale za to, ali je to samo nekakva simbolika. Kad već kupujemo beskrajne darove ljudima koji zapravo ništa ni ne trebaju i kad kupujemo gluposti koje im isto tako ne trebaju, odlučila sam novac koji bi potrošila na gluposti darovati nekome kome je on potreban. I, da, osjećam se bolje radi toga. I onda ipak mogu bez grižnje savjesti spiskati ostatak novaca na besmislene darove za svoje najdraže. Jer ipak kupim i njima bez obzira na sve. Novac koji darujem nije prevelik, ali uvijek ostajem anonimna. Zato sad i pišem o tome, jer nitko ionako ne zna tko sam sretan I nisam to još nikome rekla. Osim vama, čitatelji sretan I ne zato da se hvalim, već zato da možda još nekoga potaknem da učini isto. To je za mene božićni duh. Činiti dobro. Poznatima i nepoznatima.

I poruka svima koji budu ovo čitali: ne ostavljajte mi svoje brojeve žiro-računa da i vama uplatim koju kunu, nisam Djed Mraz.

17.12.2009. u 15:06 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>