ritam zivota

subota, 16.01.2010.

tragedija na haitiju

Ovaj tjedan je Haiti pogodio strašan potres. Govori se i 100.000, pa i 200.000 mrtvih.

Ne znam da li ste primijetili, ali svi ti katastrofični potresi obično se dešavaju najsiromašnijim zemljama na svijetu. Najčešće se čuje za Iran, siromašne dijelove Turske (mada ni ostatak Turske nije nešto bogat), Pakistan. San Francisco i Italija i Japan su samo iznimke koje potvrđuju pravilo. Osim toga, tamo bez obzira na snagu potresa, posljedice ipak nisu tako tragične. Što nije ni čudo, jer se u tim bogatim zemljama zgrade ipak grade od kvalitetnijeg materijala i koriste se sva moguća saznanja u gradnji da se smanji opasnost od rušenja zbog potresa. Za razliku od siromašnih zemalja poput Hatija gdje pretpostavljam, prevladavaju tko zna kako sklepane potleušice i ko zna kako sklepane zgrade.

Uglavnom, strašno je to kako takve strašne prirodne katastrofe uvijek pogađaju najsiromašnije. Kao da im život i bez toga nije dovoljno težak.

Zato, uplatite koju kunu na račun hr. Crvenog križa ili barem okrenite koji put broj njihovog telefona i donirajte 5 ili 6 kuna za te jadne ljude. Barem toliko može učiniti svatko od nas.

16.01.2010. u 15:31 • 0 Komentara • Print • #

petak, 08.01.2010.

Pravo glasa

Početkom prošlog stoljeća svi građani demokratskih zemalja (zapadnih zemalja) stariji od 18 ili 21 godine dobili su pravo glasa na izborima. Žene, doduše nešto kasnije od muškaraca, ali to sad nije predmet ovog posta. Time se nastojalo ukloniti staleške razlike i izjednačiti sve građane jedne zemlje. Sada su političari trebali biti u službi naroda, a narod je imao pravo birati ih. Pravo glasa na izborima smatra se jednim od najvećih civilizacijskih dosega našeg društva.

Jednako tako, u demokratskom svijetu svaki građanin ima pravo na svoje mišljenje. Međutim, gledajući naše biračko tijelo, ponekad se pitam, da li bi zaista baš svima trebalo dati glasanja na izborima. Znam, potrebno je samo zaokružiti jedno ime ili stranku na papiru i to je to. Ne bi trebalo biti teško. Ali kad vidim kako neki ljudi razmišljaju ili bolje rečeno uopće ne razmišljaju, koliko uopće ne čitaju novine (naravno da sve što piše u njima nije istina, ali treba posjedovati kritički um da se to selektira, ali unatoč tome bi se ipak trebalo informirati barem o nekim temeljnim stvarima) i totalno su neinformirani pa i nezainteresirani za sve, pitam se, zašto bi takvi ljudi uopće imali pravo glasa? Pa k vragu, nije teško razumjeti koliko je grozno vidjeti nekog političara kako puže po snijegu da bi položio nekakav vijenac da shvatiš da je ta osoba bez imalo dostojanstva! Ako netko sjedne za volan pijan i izazove prometnu nesreću (da, znam, može se desiti svakome), a potom pobjegne s mjesta nesreće (ne, to odgovoran čovjek nikad ne bi napravio), a potom još i laže i o nesreći i o pijanstvu (umjesto da sve odmah prizna i pokaje se, pa bi se sve brzo zaboravilo), kako takav čovjek uopće može govoriti o poštivanju zakona i biti uzor drugim građanima? Zar to nisu stvari koje bi svatko imalo inteligentan i bez obzira na razinu obrazovanja mogao bez problema shvatiti i onda prosuditi o kakvoj je osobi riječ? Meni su ta dva događaja sasvim dovoljna da stvorim zaključak o nekoj osobi. Misli li netko da je takva osoba dostojna takve funkcije kao što je biti predsjednikom države? A nije da je i nakon tih zgoda učinio neku gomilu dobročinstava da bi mu se sve oprostilo.

Zato ja mislim da bi građani trebali položiti nekakav test da se vidi da li su sposobni glasati na izborima. Ne test znanja, ali test sposobnosti kritičke prosudbe. K vragu, predsjednički ili drugi izbori (parlamentarni, lokalni) su ipak prebitna stvar da bi ih se olako shvaćalo. Ili je sve jednostavno otišlo k vragu, a mi smo se potpuno bigbrotherizirali. Nazovite me elitistom, kako god hoćete, ali to je moje mišljenje.

Druga stvar vezana za glasanje na izborima je naravno i famozno pravo glasa tzv. dijaspore, tj. Hrvata koji žive izvan Republike Hrvatske. Valjda svi već znaju priču kako je došlo do glasanja na izborima. U Velikoj Britaniji još u 16. ili 17. stoljeću bogati trgovci i obrtnici su kralju postavili ultimatum- nema poreza bez prava glasa. Drugim riječima, ako hoćeš izmusti lovu od nas da možeš financirati svoju skupu državu i osvajačke pohode, onda nam moraš dati i pravo glasa za parlament. Pojednostavljeno, to je bilo tako. I to je fer. Ako već plaćamo poreze, onda imamo i pravo odlučivati tko će upravljati tom lovom i na što će se ona trošiti. Dakle, na izborima bi trebali glasati samo državljani jedne zemlje koji u njoj i žive. A ne neki koji žive u Francuskoj i plaćaju porez Francuskoj ili Hrvati koji žive u BiH na primjer. Ili neki naši ljudi koji već desetljećima žive u Americi i jedva slovkaju pomalo hrvatski, a u Hrvatskoj nisu nikad ni bili. Uostalom, ako ne živiš u ovoj zemlji, kako ti izvana možeš znati kako je nama, što nama treba i slično? Pobrini se ti za svoju guzicu tamo gdje živiš, a ne u tuđoj zemlji.

Zato je meni posve nepojmljivo da Hrvati iz BiH mogu glasati na izborima u Hrvatskoj, da biraju hrvatskog predsjednika, da biraju predstavnike u Hrvatski Sabor koji će odlučivati o stvarima bitnim za život u Hrvatskoj, na lokalnim izborima koji će odlučivati o uređenju naših ulica, o našim lokalnim potrebama. Što o tome znaju ljudi koji žive u BiH i zašto bi oni uopće imali pravo odlučivati o tome? Zar samo zato što su Hrvati? Ja kažem- ne. Ako smatraju da je njihov položaj u državi u kojoj žive loš, neka se tuže Sarajevu, neka se tamo bore za svoja prava, a ne da se tuže Zagrebu. Što mi imamo s tim? Da, oni jesu naši Hrvati i mi im trebamo pomagati koliko je to moguće i podržavati ih, ali neke stvari moraju naučiti rješavati sami i rješavati ih u državi u kojoj žive, jer je to uostalom i najbolji i najefikasniji način, a ne se oslanjati na drugog. Netko će reći-da, bili su nam dobri u ratu, a sad smo im okrenuli leđa. Ja kažem- pogreška je bila da se Hrvatska upetlja u rat u BiH, a osim toga, izuzev mnogih časnih ljudi, mnogi su nam pomagali pomažući sami sebi, zarađujući na švercu oružja i slično.

Zato ja mislim da bi dijaspori trebalo oduzeti pravo glasa, a ostaviti ga samo građanima ove zemlje koji doista tu i žive i proživljavaju sve probleme i koji imaju bar zrnce pameti da mogu birati prave ljude na tako važna mjesta.

08.01.2010. u 13:49 • 1 Komentara • Print • #

utorak, 05.01.2010.

Odlazak

Prije dva dana povratak. Jučer-odlazak. Ili bolje rečeno-izbačaj kroz prozor. Tako ukratko glasi pokušaj prevrata bivšeg premijera u sad već bivšoj stranci.

Moram priznati da me iznenadilo kako je to premijerka učinila nemilosrdno i po kratkom postupku. Kao oštar potez britvom. Nije da je drugo zaslužio, ali očekivati tako munjevitu reakciju donedavne kenjkavice koja se rasplakala za svaku sitnicu, koja je govorila "dragi prijatelju Ivo" ipak je iznenadilo. Zapanjujuće je i kako je premijerka u kratkom roku dobila potporu većine u stranci, tj. u predsjedništvu stranke kad se ima na umu das u tamo ipak sjedili ljudi koje je na ta mjesta postavio upravo bivši premijer. Iznenadilo me i kako su ju i obični ljudi poduprli i kako su se oštro usprotivili povratku bivšeg premijera i to bez obzira na način na koji je otišao. Jer ipak su ti isti ljudi u stanju izabrati Keruma za gradonačelnika ili Bandića za predsjednika. Nema tu baš puno pameti.

Barem za sada spriječeni su izvanredni izbori. Nisam na strani vladajuće stranke, ali se slažem s ekonomistima koji smatraju da skorašnji izbori ne bi bili dobri, jer je tek uspostavljena kakva-takva stabilizacija države koja je u gadnim ekonomskim problemima, pa bi dolazak novih ljudi s novim idejama i koncepcijama odužio i otegno ovo teško razdoblje i tu i tamo kakve reforme koje su započele. Osim toga, druga najjača stranka mislim da nakon odlaska jakog stranačkog čovjeka još uvijek nije konsolidirala svoje redove, a kamo li da bi mogli brinuti o građanima cijele zemlje. I oni se još itekako moraju profilirati i srediti stanje u svojim redovima.

05.01.2010. u 09:41 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 04.01.2010.

povratak

I baš kad sam pomislila- još jedan dosadan dan… Odjeknulo je poput bombe. Vratija se Šime. Dobro, nije Šime nego Ivo. Znate već na kog mislim. Veliko iznenađenje.

Pitali ljude na ulici i svi od reda rekli-pa što se vraća, ako je otišao kao kukavica, nema se što više vraćati, ne želimo ga. Ljudi nisu sretni što se vratio. Ali baš nitko. Čudno, jer prije su ga podržavali.

Ali nije se vratio on zbog ljudi, nego zbog sebe. Bahati pokvarenjak kakav jest, ostavio je sebi odstupnicu u lipnju kad je otišao. Lukavo. Sam je postavio Kosoricu za svoju nasljednicu, ženu koja ga je cijeli svoj politički život ustrajno pratila i koja mu je uvijek bila do kraja vjerna. Jer, znao je Ivo, ako se odluči vratiti, brzo će se obračunati s njom. Ili će mu ona pokunjeno bez borbe predate vlast natrag. Osim toga, u vladi i predsjedništvu stranke su ionako sjedili ljudi koje je upravo on postavio. A stranka je samo potvrdila njegov izbor, nisu je oni izabrali. Vidjet ćemo kako će to završiti, ali čini se da se malo preračunao. Čini se da premijeka ipak ima potporu većine i u stranci i u vladi i u predsjedništvu stranke iako je oni nisu izabrali. U prvi mah mi se činilo da će joj pozicija biti teška u srazu s njim, jer kako nije "legitimno" izabrana od same stranke (održana konvencija je ionako bila smijeh- ljudi su samo ko instruirane životinje potvrdili Sanaderov izbor), nije se sad mogla pozvati na stranku i biti sigurna da će je poduprijeti bar oni koji su ju izabrali. Jer pozicija bi joj bila puno sigurnija i lakša, kad bi znala da je prethodnim izborom imala stranku iza sebe. Ali možda se ja varam.

Sanader je još jednom pokazao svoju bahatost i bezobraznost. Otišao je naglo, ko pizda i ostavio državu u banana, a sad bi se vratio. I taman kad su se stvari malo stabilizirale i krenule svojim tokom, on je sve opet uznemirio, izaziva destabilizaciju države usred krize.

A zanimljivo je i pitanje što on zapravo smjera. Da li zapravo misli rušiti premijerku koju je sam postavio (zbilja nemilosrdno) ili će se zadovoljiti s mjestom saborskog zastupnika (da, baš!!). Pitanje je i što on to krije, kakvi ga to zli dusi i grijesi gone. Govori se da bježi u sabor zbog zastupničkog imuniteta. Samo o kakvim se to nedjelima radi?

Hoće li sve završiti prijevremenim izborima? Oporba ih priželjkuje, ali nije im to pametno. Ni SDP nije u bajnoj situaciji. Bandić je tek otišao i redovi još nisu konsolidirani, ima mnogo napetosti i neriješenih situacija. Izgubili su mnogo na vjerodostojnosti i građani bi to mogli kazniti. Kriva je to procjena, htjeti izbore sada.

Vrijeme će pokazati i dati odgovore na ova pitanja.

04.01.2010. u 14:47 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	siječanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31