ritam zivota

petak, 18.09.2009.

život s roditeljima

Prijateljica mi se uskoro udaje. Ima 32 godine i živi sa starcima. Doduše, ne baš onako kako si većina ljudi zamišlja život sa starcima. Živi u kući i ima, kako ja to volim reći, vlastiti apartman. Zadnji kad pripada njoj. Ima svoj „dnevni boravak“, svoju mini spavaću sobu u koju stane samo krevet i jedan ormar i kupaonicu. I ima balkončić s krasnim pogledom na Zagreb. S dečkom je već jako, jako dugo, ali nikada prije nisu živjeli zajedno. Kad sam svojim kolegicama spomenula da ona nikad nije živjela s njim, one su razjapile usta i nisu se mogle načuditi. Ali ja nisam. Zapravo mi je to posve normalno. Cura si je jako dobra s roditeljima i jako je povezana s njima. Zna često s mamom otići na neko super putovanje, ode koji put sa starim u shopping i tak... Ali je i društvena, ima puno prijatelja, izlazi. I nije razmažena, zna skuhati, speglati, oprati... Nije gotovanka. Dečko je pak živio sa starcima u kući i isto mu nije ništa falilo. Oboje su iz Zagreba i nikad nisu morali živjeti u podstanarstvu. Dapače, jako su dobrostojeći, pa imaju i svoj stan u kojem će sad živjeti. Ona se polako seli u novi stan i kaže da to radi s knedlom u grlu, teško joj je otići od staraca. Zbilja mi nije jasno zašto je to nekome tako čudno i zašto bi oni morali živjeti zajedno prije braka. Oni se ionako jako dobro poznaju, a da će se nešto promijeniti kad će živjeti zajedno je glupost. Da netko tako dugo živi sa starcima danas se rijeđe dešava, ali zbog raznih razloga. Mnogi se ne slažu dobro sa starcima, pa mi je onda normalno da se odsele čim prije mogu. Ima ih puno i koji su došli u Zagreb, pa ovdje žive sami u podstanarstvu ili u podstanarstvu s dečkom ili curom

Mi ipak ne živimo kao u Americi ili Britaniji gdje je naprosto normalo da se djeca odsele od roditelja čim postanu punoljetni. Ali to je posve drugačiji način života baziran na posvemašnjoj individulanosti, gdje nema takve obiteljske povezanosti kao kod nas. A i djeca vrlo rano počinju raditi. Bez obzira da li studiraš ili radiš odmah nakon srednje, svi paralelno i rade. Kod nas mnogi ako studiraju ne rade dok ne završe studij, pa tako dok u Americi ljudi rade već od 18-te, pa čak i 16-te, kod nas mnogi prvi posao nađu tek u 24-oj, 25-oj.

Ja podržavam svoju frendicu. Drago mi je da je njoj dobro i ugodno u životu i jedino je to bitno. A tuđa čuđenja su zbilja bedasta.

18.09.2009. u 18:33 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< rujan, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (3)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (7)
Kolovoz 2010 (7)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (6)
Ožujak 2010 (8)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (4)
Prosinac 2009 (6)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (13)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (7)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

kronika jednog vremena

blogovi koje volim čitati

Amerikanac
Pjesak u gaĆama
putositnice.blog.hr
ribafish
seoska idila
http://rudarka.blog.hr/