ČETIRI LJUBAVNA DOBA

Proljeće je bilo igra
Pri dodiru srce trne
Ja sam bio snaga tigra
Ti umilna poput srne



Ljeto nam se dalo vrelo
Ljubav nježna, voćka rana
Sanjala si samo bijelo
Budila se očarana



Jesen stiže, dunja zrela
Već gledamo stare slike
Nit ja snažan, ni ti vrela
Ljubimo se iz navike



Zima je za uspomene
Nadahnute tek u duši
Još nas prate davne sjene
Dok se život tiho ruši
K.M.Kemoterapeut



Sutra surprise...iznenađenje...bistro...

Moram reći da sam zabrinut.
Kao čovjek, kao domoljub, i kao branitelj.
Sječate li se za vrijeme vladavine Franje Tuđmana
one Srpske novinarke koja je postavljala neugodna,
a ponajprije neukusna i huškačka pitanja na konferencijama
za tisak koja je upriličavao, i javnosti prezentirao Tuđman?
E, pa ta ista novinarka, je proglašena od strane Hrvatske Vlade
Personom non grata...što će reći nepoželjnom osobom.
Tim činom zabranjeno joj je bilo prisutstvo na tiskovnim
konferencijama i postavljanje bilo kakvih pitanja...uopće...
Potom nakon famoznog Z-1 i uplitanja deklariranih
neprijatelja,Francuske, i Engleske,u unutarnje poslove i
odbranu republike Hrvatske od agresora, proglašen je
personom non grata i Gjani De Michellis...

Iako taj Talijan, kao visoki predstavnik Eu komisije,
nije znao ocijeniti i razlučiti agresora od žrtve, zaslužan je
za uspjeh srpskih lobista pri UK I francuskoj.
A uspjeli su u Europi izjednačiti agresora i žrtve.
Zato je proglašen personom....
Današnja nam vlast ulizica Europske pozadine, mudro
šuti, i dozvoljava onoj vještici DelPonte da radi i da zatvara
naše ljude koji su vodili vojsku do pobjede,kako hoće.
Gdje je sad Mesić, gdje je Sanader, Šeks, zašto nitko ne
Predloži Saboru donošenje odluke o proglašenju vještice
Personom non grata???

Koliko još treba pohapsiti onih koji su branili i odbranili
zemlju od bradatih vampira? Jesam li ja slijedeći na redu?
Ili možda Mali i Veliki Jastreb? Doktorica Bosanac?
Majke poginulih jer su slale djecu u rat???
Ne zaboravljaju se još i Dobri vojnik Švejk i loš vojnik Davinić,
Teodor Meron, Sairus Vens, Đani De Mikelis, Eduard Ševarnadze,
Kostas Simitis i Kostas Karamanlis, Margaret Tacher i Ronald Regan,
Mahmud Abas, Lamberto Dini, Ajatolah Homeini,
Kapetan Miki i Komandant Mark, Sir Artur Konan Dojl,
Helmut Kol,i Genscher...
Ova je garnitura vlasti prodala obraz za sitne osobne interese,
i za pokoji ručni sat. Stoga jedva čekam izbore,da izađem,
i da glasam za promjene. Promjene na vlasti, i nije me briga tko
će to biti. Crveni, zeleni, ili bilo koji drugi.

Od ovih će biti zasigurno bolji...
Dragi moji eto ja sam izrekao što mislim, a vi ako mi sudite...
Samo budite Bistri...i istražite mračnu stranu Hrvatske...

Sjećam se kako su mi stari uvijek govorili
da je sve prije bilo bolje, i ljepše nego danas…

Još kao dječarac-poletarac, slijepo sam im
vjerovao, valjda samo zato jer za bolje nisam znao…

Danas nikako, ne dijelim to mišljenje.
Gledam svijet oko sebe, i mislim kako su stari griješili...

Umjetnost i ljepota je bila na cijeni oduvijek.
Uostalom i danas je, samo poneki to zapažaju …

Ja sam samo laički zaključio da i nema puno razlike.
Mlado biče je uvijek lijepo. I tada je bilo i danas je…

Jedino što se nije nikada mijenjalo to je ludost.
I ovakvoga zeta vjerujem ne bi volio imati nitko.
Ni tada ni danas…

Dragi moji dušobrižnici, oko je skoro k'o novo,
pa se ne morate brinuti, i one tvrdnje o rđi, organu i
dlaci najodlučnije odbacujem…
Bistro vam budi…

Probudih se jedno jutro, i osjetim u desnom oku,nešto me žulja...
Istom onom u koji me nedavno onako dušmanski ''zviznula'' loptica
na tenisu...
Nisam pridodavao važnosti, i mislio sam kad se umijem isprat će se...
Umio sam se, i ništa, samo me malo peklo oko. Rekoh dobro je, mora peći,
to je normalno...
Tijekom dana meni oko sve crvenije, i sve više peče.
A suze krenule same od sebe. Taj dan sam imao spoj sa curama, i nisam išao
okulisti, mišljah...umri muški...2.dio...
Navečer ispiranje kapima, vodom, motornim uljem,amonijakom, kiselinom...
Nema što nisam prob'o...

Dan drugi... nemereš ti to durat' više...
Hajd' kod očalinka, pa nek' on vidi šta je...
Pogledao on i izvadi dlaku...našao ju je lako.
Kaže al se bijeli na krvavo crvenoj podlozi...
Jeb'se mislim si, lako je tebi zajebavat, ne boli tebe...
I još mi zatvori oko nekim mastima, kapima, i na kraju flasterom...
Tuferom, nema veze. Uglavnom danas dan treći pomalo virim ispod sunčanih
naočala, i tufera, da vam se barem javim...
I tako dragi moji ja u nedjelju odoh do Punice...
Nema smisla ne otići, jer ipak kirvaj je...da se ne naljuti...


Dragi moji neka vam bude bistar vikend...(sad vam namigujem...)

Jučer bijah sa Požeškom štreberčicom,
i sa Minie Maus,na kavi...
Dobih i poklon...

Kaže štreberica da imam kaj pecat kad pada kiša...
Pisao bih više, ali ne mogu. Vratih se maloprije od okuliste.
Izvadio mi čovjek iz oka dlaku mog Bena...
Nedaj Bože nikom...gadno je...
Pusa i dobar vid vam želim...bistro...

Američki predsjednik George W. Bush rekao je kako mu je najbolji trenutak
njegovog predsjedničkog mandata bio ulov 3,5 kilograma teškog pastrvskog grgeča.
Tijekom više od pet godina mandata Bush je proputovao najimpresivnije gradove svijeta,
susreo se sa brojnim svjetskim vođama i slavnim osobama.
No, kada ga je novinar njemačkog lista Bild upitao za najbolji i najgori trenutak
njegovog predsjedničkog mandata, Bush je na pitanje o najboljem trenutku dao taj
iznenađujući odgovor, dok je odgovor o najgorem trenutku bio predvidljiviji.
"Najstrašniji trenutak bio je 11.rujna 2001. godine", rekao je Bush te dodao da je trebalo
vremena da se shvati sva dubina terorističkih napada na Sjedinjene Države:
Bush je priznao da mu nije bilo lako odabrati najbolji trenutak jer je imao
mnogo sjajnih trenutaka, stoji u intervjuu koji je Bild objavio u nedjelju.
"Rekao bih da je najbolji trenutak bio kada sam ulovio 3,5 kilograma teškog
pastrvskog grgeča na mom jezeru", izjavio je Bush uz smijeh.

A ovaj krasan filmič poslala mi je moja draga Slavončica...
uključite ton...i uživajte u filmu...



Dragi blogeri neka vam bude BISTRO....

"Pjesnici su čuđenje u svijetu" napisao je A. B. Šimić, a po mnogima, ribolovci su još veće.
Zašto je to tako i zašto ribolov nije "normalan" kao npr. nogomet. Ako napravimo bitnu podjelu između ribolovca i neribolovca i poslušamo argumente ovih drugih, onda ćemo doći do zaključka da su ribolovci dosadni ljudi koji se bave još dosadnijim hobijem, jer tko bi lud cijeli dan buljio u vodu i smrzavao se na nekih "minus beskonačno", a rezultat je nekakva bijedna ribica, prehlada i normalno, gubitak novca i vremena.

Sad poslušajmo prvu stranu, tj. ribolovce koji su, kad opravdavaju svoj hobi, u prvom redu rekreativci, a tek onda lovci na plijen. Dakle, najbitnija im je priroda, boravak na svježem zraku, druženje, pa čak i čuvanje okoliša, a tek onda ulov, tj. kvaliteta ulova. Ali, ne vjerujte im jer to nije istina. Ulov je na prvom mjestu, a sve ostalo dolazi poslije, eventualno. Tragično je to što ribe ima sve manje i manje, a samim tim sve više i više neuspješnih ribičkih dana. Kad im nešto u ribolovu ne polazi za rukom, tada se ribolovci slikovito izražavaju, sočno psuju ribu i na neki se način "intimno" vezuju za riblju vrstu. Ponekad, ako ne i često, u toj im čudnoj simbiozi protekne i cijeli ribolovački dan. Uvečer dolaze kući umorni, gladni, jadni, pokisli i što je najvažnije praznih ruku.

Ali, nema problema. Osušiti se mogu pokraj peći, utjehu dobiti od ukućana, a umjesto ribe, u tavicu mogu staviti svoj argument o druženju s prirodom i začiniti je s već spomenutom ekologijom. I to je to. Život ide dalje i svi su sretni i zadovoljni. Ali šalu na stranu. Mnogim bi ribolovcima život bez tog lijepog hobija bio nepotpun, prazan čak. Nema toga što bi im ga moglo nadomjestiti i uvijek jedva čekaju da se ponovno sastanu s prirodom i suoče s ribom. To je tako i tako mora biti. Vjerujte mi... jer i ja sam ribič.
Bistro Vam budi...

IZBACI ULJEZA







RJEŠENJE

Bistro

S obzirom da ima onih koji vjeruju, a i onih drugih, neću više stavljati slike na post.
Poslije utakmice odoh...



Ako kaj bude snimil bum kamerom...Bistro...

Post Scriptum...Pa kaj je vama? Kam bi ja mogao otići, ako ne na ribolov...
Dakle utakmica završava oko 23 sata, i poslije toga se ide pokupiti gliste, pa na vodu...

Ovih dana dosta sam razgovarao, i branio blog.
Branio ga od onih koji ga i najmanje razumiju.
Neki poznanici su prvi puta čuli da ja pišem na blogu.
Čuli i nemalo se iznenadili....TI???
-Da ja, što je tu čudno?
Pa kaj ti imaš pisati, pa nisi ti nekakav novinar,
a i u školi si imal jedva trojku iz Hrvatkog?
-Je imal sam trojku jer je bil Hrvatsko-srpski.
Iz Hrvatskog sm imal 5, a iz srpskog 1.
Tak da je to ukupno na kraju, trojka.
Zatim tam pišu ljudi koji nemaju pametnijeg posla...
-Taman sam to i ja mislio reći. Kad nemam pametnijeg posla,
onda pišem blog. Eto vam sad. Znaći pišem kad, i kaj hoću.
I čitaju me, i čitam i ja druge kad nemam pametnijeg posla.
A kad vi gledate one pametne sapunice?
Kad imate najviše posla i kad ste u najvećoj gužvi kaj ne???
To nije isto...
-Hehehe nego kaj da nije. Ja svoje glavne glumce susretnem
koji put u živo, i popijem koji puta i kakvu kavicu....
A vi sa vašim Luanama, Marisolima, Alejandrima, nikada.

A kaj je sa pedofilima na internetu? Kak to objašnjavaš?
-Evo kak...nikak.
Na blogu nema pedofilije. Na blogu se stariji ne druže sa školarcima.
Nema se zajedničkih tema, i gotova priča. A osobno još me
ni'ko nije pokušal iskoristit...
A kakve koristi imaš od toga kaj si po par sati na kompjuteru?
-Kakve bi imal koristi? Nikakve. Niti tražim kakvu korist.
Koji puta se organizira kakva akcija za nekoga i to je sve.
Koji puta se nešto nekome daruje , nekakva sitnica i to je to..
Evo neki dan dobih od jedne žene iz Australije bumerang,
a nikada je nisam upoznao...Sunflower, hvala ti ovako javno...
A zakaj pišeš o nekim stvarima iz svog života?
I iz života svoje familije?
-Zato kaj je to moja stvar i zato kaj mogu pisati kaj ja hoću.
Nema zabrana, i nema zadanih tema.
I zato kaj na neki način blogosfera postaje dio mene, i dio mojih
osjećaja povezanosti sa dragim ljudima.
Neke od njih doživljavam boljima od pojedinih osoba sa kojima
moram živjeti.Sa blogerima ne moram, i u tome je draž bloga.
Nema prisile, nema pod mus nema forse.
Sve lagano, i svojevoljno.

Zato želim zahvaliti svima koje sam upoznao preko bloga,
i sa kojima sam popio barem kavicu...
Neka se ne uvrijedi nitko, ali spomenut ću samo one s kojima sam popio kavicu...
BaćaIva,Pjesma o jednoj mladosti, The LitleOne,Žvakica,Plava zvjezdica, Divljakuša,
DvaMama,Kljun, Gajo, Sitke, Goldy, Rajna,Atlantida, Vatrogasac,Darkwolf,
Bedaček,Caiman Verde, Lilfish,Uštekana mama,Mentina,ddedda,Daywoker,Mafija
Đuro,Cranberie,Xavadre,Koki,Bugenvilija,Kemoterapija,Kanuny,Mladen,NightSaber...
Ako sam možda nekoga izostavio, neka mi ne zamjeri.
U ovih skoro dvije godine, od kada sam na blogu, upoznao sam
puno divnih ljudi i kroz pisanu riječ,što postovima, komentarima, što
e-mailom, i moram reći da sam uživao.

Na kraju krajeva svi koji mi puno značite ste tu.S lijeve strane među upecanima....
A ima još blogera koji su blizu...
Bistro neka vam je...

A na večer fešte...pijanke...tervenke...



Nadam se da će mi glava u ponedjeljak biti...BISTRA...



Svima neka bude....BISTRO...

NE draga moja GREENTEA,niste vi
nikakve somine, i nisam ja vas samo tako upecao. Ja stvarno dajem CD slijedećim osobama...

Dakle pola točnog odgovora dali su...SUNFLOWER, i PAOR.
Sun je rekla kapu, ili pokrivalo za glavu, a Paor je rekao sredstvo protiv komaraca.
Dakle u vrečici se još nalazila kapa i Autan u sticku...

Naravno kako je draga Sun rekla da ona svoj poklon daje zbog daljine drugome,
red je da CIJELI cd dobije Paor.
A ti FIZIKALAC, vježbaj i dalje svoja zabacivanja, i razmišljaj o ubodima komaraca, gologlav...ipak unatoć tvojoj pronicljivosti,
ipak nisi imao nos...


Eto dragi moji blogeri, finila je i ova...nagradnjača...
Svima nagrađenima čestitam, a svima ostalima više sreće drugi put.



I neka vam je i ubuduće BISTRO...

Postoje neke stvari koje je teško naučiti, a koje se usavršavaju cijeli život.
Jedno od takvih je i ribolov. Što se ranije počne, time se više nauči.
Vođen tim poučkom, a i saznanjem mog prijateljaFizikalca, koji se jadan
Sad pod stare dane želi educirati, i nešto naučiti o ribičiji, odlučio sam
Malog kumića opremiti za jedan normalan početak ribolova za njegov
Pionirski uzrast.
Kako je u nedjelju imao Prvu Pričest, kupio ja njemu osnovni pribor
Za pecanje. A to je…

1. Štap
2. Rola
3. Držač štapa
4. Mrežica
5. Stolac
6. Sitni pribor (udice,olova,pera…)
7. ??
Ovo pod ''??'' bi vi trebali pogoditi. Dakle opet kod mene nagradnjača…

Radi se o još dvije stvari koje svaki ribič mora imati i koristiti dok peca.
Koje su to dvije stvari?
Točan odgovor nagrađujem s jednim CD-om…oriđiđi…(ostalo mi od aukcije…)
Troškove nastale pri primopredaji (kava, sok, pivo, vino, ili slično….) snosi
Sretni dobitnik…
Eto Fizikalče, rukavica je bačena…
Samo se nadam da nećeš opet brkati slatkovodni ribolov s morskim…

Dragi Blogeri lijepo vas pozdravljam, i želim vam sreće u nagradnjači,
I BISTRO VAM BILO…

Dobro ste pretpostavili. Nisam ja baš sve dane samo pecao.
Radilo se, odmaralo se, i putovalo se...
Bio sam u Slavoniji. Kod Punice.
I kod šogora. S njime sam išao na pecanje na Table kod Kobaša.
Onog Brodskog. Nešto malo babuški se upecalo.
Kaže šogor da od kad je to privatizirano, da od tada nema više
ni pravih riba. Samo se uzima lova, a ne obnavlja se ništa.
Ja mu nisam dao za pravo, i rekao sam mu da ribe ne grizu
od straha.Netko im je javio da ja dolazim....

Punici sam ''ofarbo'' par prostorija da budu lijepe za kirvaj.
Za Duhove. Prvi ''komšija'', BajStipo je rek'o Punici...
Lako je tako.Jedan zet ti zida, drugi ti u šumi napravi drva, ovaj ti
farba, a ti opet pričaš kako ti ne valjaju...pa šta bi ti 'tila...?
To je rekao i brzo pobjegao.Znao je da je ostao, da nebi dobro
prošao, jer je Punica već mjerkala koliko ima koraka do metle...

No kako bilo da bilo, i ma štagod selo reklo, ja sam svojoj
Punici pofarbao kuhinju, špajz, i malu sobu.
Upravo onako kako je ona željela. Nije da se hvalim sam,
jer da može zasigurno bi to i sama rekla, ali postajem pravi
maher za farbanja...umjetnik skoro...

I tako malo se za 1.Maj obišlo i familije, i malo se putovalo,
i opet se nešto važno zaboravilo. Zaboravio se fotoaparat.
Da se malo zabilježe neki trenutci.
A željeli smo otići i vidjeti Staru Kapelu. To je Etno-selo,
o kome se prića i van Lijepe naše,a koj je udaljena od Punice
kakvih pola sata pješke.Preko brda na drugu stranu.
I samo zato što nisam ponio fotoaparat nismo išli.
Sad mi je krivo, ali idemo drugi put. Za Kirvaj. 27-og.

I tako...
za kraj samo da nešto šapnem Fizikalcu...
Ćuo sam za ribu goluba, a kako ja nisam morski ribar, i o morskim
zvjerima ne znam baš puno, želim ti samo šapnuti da ono gore na slici
što onaj čovjek drži je...som...a ima ih još par puta većih...

Dragi moji BISTRO vam bilo...