Taman kad sam pomislio da je sezona počela, zima je odlučila još jednom pokazati zube, i vratiti sve na početak. U mom matičnom ribolovnom društvu,je obavljeno poribljavanje jezera,i sezona je trebala započeti, međutim hladnoća i promjene vremena su odgodile pravi ribolov na neko vrijeme.Nije to tako ni loše jer će riba kojom je poribljeno dobiti više prilike za prilagodbu, i neće se samo tako zaletavati na ponuđeni mamac.Jednom riječju duže će nam trajati.Riba mislim...


Ovih dana baš i nisam bio preaktivan na blogu, jer su započeli radovi na poljoprivredi.
Imam dvije vočke, i s mojim stručnim znanjem, trebalo mi je samo dva dana da ih uredim.
Pri tom mislim na orezivanje, špricanje i krečenje stabla. Što nije ni loše,jer se ipak radi o dvije različite vrste.O kruški i marelici. Puno mi je pomogao Krešin tata koji je donio škare,i porezao suvišne grane. Moj stari je poštucao lozu,i povezao, a ja kao svaki pravi gazda, morao sam to sve nadgledati,da sve prođe kako treba, i nudio ih rakijom i vinom. Da se ne čuje poslije po selu, da ih nisam ni ponudio...


Onda sam i sam imao nekih poslova oko doktora. Išao sam u kontrole srca,kralježnice, dao sam krv na provjeru, urin... Uzalud sam doktore uvjeravao da je to bespotrebno, i da sam na srcu najjači, ali i najslabiji ako se slučajno uplete kakva dama,jel'te...oni su morali provjeriti, i na kraju mi reći da sam bio u pravu,i da imam jako dobro srce. Istina i Bog da su rekli i da imam povišen tlak, i da imam povišen šečer, i da imam povišene one zločeste kolesterole, ali da su u globalu zadovoljni mojim stanjem,s obzirom koliko težim.Na vagi naravno...
I morao sam im obećati da ću pokušati skinuti za prvu ruku 10% težine.Obećao sam.


Imam jedan dogovor sa blogericom Brođankom (imate link sa strane), a vezano uz Korizmu,i mršavljenje. Ja sam rekao da neću do Uskrsa jesti ništa slatko, da neću tamaniti nikakve grickalice, i da neću večerati, a ona je rekla da neće jesti kolače. Ne znam za nju, i nemam razloga ne vjerovati joj, ali ja se pridržavam rečenoga i mogu se pohvaliti da sam skinuo oko 5 kilograma. Da se lakše saginjem, da se manje uspušem po stepenicama,i da imam krize.
A one su mi najgore navečer.Mogu da ne jedem cijeli dan, ali kad se smrači, u mene uđu neki zločesti duhovi,i samo mislim na hranu.Poslije 18 h, jedem samo voće, popijem čaj,ili šalicu mlijeka...


Eto to bi bilo to za sada, ako bude nešto novo, javim vam,a do tada neka vam je bistro...

Ova lijepa i jedinstvena mrena je bila oko 2,5 kg...
Po svim standardima vraćena je u prirodu...

PITANJE:
Koliku ribu će ove sezone uloviti Franc???
NEKI OD ODGOVORA...












A ŠTO VI MISLITE???

Proljeće je varljivo...boravio sam dva popodneva na tavanu,
slagajući pribor, i jedan dan sa Šnajdericom sadeći mačuhice.
Danas je treći dan, i bolestan sam.Isprehlađen, šmrkav,balav,
sa temperaturom, ispucanim usnicama,bez apetita,i sa puno čaja...


Dakle krenite, primam samo zajebanciju, ne žalite me...
P.S. Razmišljam da pustim brkove...

Sjećam se da sam još kao dječak od nekih 6-7 godina išao
s djedom na ribolov.Djed bi svezao 3-4 štapa od lijeske,
za štangu na njegovom biciklu tipa ''herculles'',u platnenu torbu
stavio bi četvrt kruha,komad slanine,ili jegera,na paktreger
iza sica u drugu torbu,stavio bi mamce,a mene bi posjeo
ispred sebe na štangi koja je sad bila debela kao noga.
Bilo mi je lijepo i udobno.Do najbliže grabe, gdje je on odlazio
pecati,bilo je oko pola sata i tada bih djed pričao o svojim
doživljajima,dok je on bio mlad,a svaka priča završavala
je nekom poukom.Jednom zgodom pričao mi je o krivolovu,
ili kako bi on to rekao, bil sam rapšicer...i kako je pucao
za nekim zecom, pa kako su pucanj čuli žandari,ili ih je
netko obavijestio, pa kako su došli k njemu doma i tražili pušku...
Naravno da je lagao, i da je pušku sakrio,ali svejedno je dobio
od žandara šamar,od kojeg mu je cijeli dan bridio obraz.


Bio je to žandar,neki Nikola, i kojeg su se manje-više
svi plašili u tom dijelu Hrvatskog Zagorja...svi osim mog djeda.
Jedne noći čuo ga je gdje pijan pjeva u seoskoj birtiji,i odlučio mu se
osvetiti za onaj šamar.Dugo je stajao u mraku, gledajući kroz
prozor,i čekajući kad će Nikola izaći.U ruci je imao batinu
dugu oko metar.Kad je vidio da se žandar diže i da misli izaći,
djed se povukao malo dalje niz cestu u jedan grm, i čekao.
Žandar je teturajući došao do tog grma, djed ga je propustio,
onda polako došao iza njega. Naslonio mu je batinu na leđa,
i dubokim glasom rekao mu je...ne mrdaj,pucat ću...
Žandar je stao, digao ruke u zrak,i plačljivim glasom ga molio
da ga ne ubije, da ima ženu i djecu,da mu je i stari otac na grbači...
Djed mu je tada naredio da klekne, i da se ni slučajno ne okreće.
Kad je Nikola kleknuo, djed mu je naredio da skine pušku s ramena.
Nikola je skinuo,i spustio je kraj sebe.Djed mu je potom naredio
da klečeći krene naprijed i da pjeva neku pjesmu...
Žandar je to naravno i napravio.Od straha je pjevao i na koljenima
išao naprijed, a djed je uzeo njegovu pušku i u tišini otišao na drugu
stranu, od žandara. Poslije se čulo da je žandara napala cijela grupa
do zuba naoružanih lopova,pljačkaša,i probisvjeta, da su mu poslije
herojske borbe,i strašnog otpora uspjeli jedino oteti pušku iz ruke,i
pobjeći,ali je on ipak uspio nekolicini razbojnika golim šakama porazbijati
noseve.Pouka priče je bila da je Nikola bio premješten nekamo drugdje
u službu, da je najvjerojatnije pušku morao platiti iz svoga džepa,a da je
moj djed sada imao dvije puške za krivolov, i da je počeo voditi sa sobom
svog brata...isto rapšicera...drugi puta ću vam ispričati kako je djed
zarobio četiri partizana....
Ove je godine 20-a kako je umro, ali u mojim mislima i sjećanjima neće nikad...

Ovih dana Fizikalac nam govori da stalno ima goste.
Istina je posve drugačija.Imam nepobitne dokaze
da vrluda šumama...ovo je snimljeno u Šiminoj šumici...


Da je strah opravdan i da se s pravom Kokolo2, i
Matilda2 sakrivaju dokazuje i nedavna opće narodna
manifestacija znana još i kao Vrpoljački Fašnik...


U finalu kupa po svemu sudeći opet će se naći najljući
rivali Hajduk i Dinamo.Što je i dobro. Što više utakmica
između njih ,to više posla za policiju, vatrogasce,limare,
staklare,lakirere,osiguravajuće kuće,medicinsko osoblje...
Smanjit će se broj nezaposlenih, a Sabornici neće trebat
rezat plače.To je zakon brojeva ili...


A koliko se daleko otišlo sa hrvatskim pravopisom,i govorom,
možete vidjeti ako pogledate poslijednji biser u nizu, obrazovne
emisije zvane Trenutak Istine. Čovjek imenom Nermin služi se
kajkavskim izričajem bolje i od samoga Bandića.


Sreo sam susjeda Krešu.Bilo mu je drago da sam ga pozdravio
preko bloga.A on vam je isto ribič, i to dobar, pa ću ga priupitati za
jedan mali intervju, i da nam pokaže koju fotografiju sa ulovom.
I za sami kraj da vas pitam...
Kada ste zadnji put provjerili svoj vid?


A sad se vrati na početak i vidi prvi gif...Bistro vam bilo...