Kako je dobro.....

zato odoh još na par dana...

Vraćam se u četvrtak...dotle
BISTRO VAM BILO...

Dao mi je u zadatak FIZIKALAC da kažem kojih 5 pjesama obilježava mene i moj život....
E vo ovdje su. Možete ih poslušati tako što ćete kliknuti na ono koju želite ćuti...
A možete i svih pet ako volite takvu glazbu. A ima svega...od popa do balada...

Slijedećih pet kojima ja dajem taj zadatak su...

KLJUN
GAJO
EUROSMIJEH
KOKI
BAĆA IVA



Što je sa Fizikalčevim blogom???? Zna li netko???
I zašto nitko nije malo bolje pogledao cviječe od jučer???

Ugodnu zabavu i BISTRO vam bilo....

I tako stiglo nam prolječe u punom sjaju.
Sve se probudilo, i biljke, i životinje, a i ribe.



Očekuju se i prvi plodovi. Evo jagoda već ima...



Doduše iz uvoza, i sa šlagom, ali opet, voće je voće...
Zatim uskoro će i trešnjice...



Volim one srednje veličine. Ni pre stare, ni nedozrele...
Ni pretamne, ni presvijetle. Već baš ovakve, slatke,fine...
Dolazi nam i ljeto.Krupnim koracima...a s njime i
moje najdraže voće...



Lubenice. Sočne slatke, crvene,slastne..
Pune svojih sokova, nektara života, obilja...

Samo ne pomišljajte da danas pišem o nećemu drugom osim o
voću. ako i jeste pomislili nešto drugo, svaka sličnost je namjerna...
I da nebi bili zakinuti svi koji očekuju nešto o ribičiji,evo jedne
za kraj, uz naputak....



volite se ljudi...Bistro neka vam bude...

Ljudi kao ljudi, u suštini nisu zli.
Zle su im namjere. Iz pohlepe, iz nekih
samo njima znanih razloga.
Bio sam na razgovoru za posao.
Sa još jednim čovjekom.
Njega su primili, mene nisu.
Tražili su strojobravara, a primili njega
koji je bivši policajac. Ja jesam strojobravar.
Visokokvalificiran. Ja jesam iz Sesveta,
odakle je i tvrtka, on je iz Zagorja.
Ja ne pijem…

Na razgovoru jedva da sam dobio riječ.
Policajac je upadao i gurao se.
Ja tako ne znam, i to mi je valjda mana.
Volim saslušati i odgovoriti, ako me se pita.
Tek kad je izašao, razmijenio sam nekoliko
rečenica sa direktorom, i vlasnikom ujedno.
Obećao mi je javiti do četvrtka. Nije.
Danas sam ja njega zvao. Javila se tajnica i
rekla da će me zvati do kraja dana. Nije.
A tražila me broj telefona. Treći put.
Prvi put kod dogovora za razgovor.
Pa na razgovoru i danas. Ja mislim da je možda i
bolje tako. Mislim to što me nisu primili.

Kad su tako neobjektivni, i kad ne uzimaju struku,
neće im biti baš sjajno u budućnosti.
Ja im ne želim zlo, želim im dobro, iako me nisu primili.
Ono što najviše ne volim to je laž, i licemjerje.
Ako me ne želiš, reci mi to u oči. Gospon Franc,
imamo u vidu drugoga, i nema frke. Razumijem.
Ovako kad mi kažu budemo vas zvali…
nema od toga ništa. Nikad ne nazovu. Samo što ću
to sad ja reći na zavodu za zapošljavanje.
Ja moram nazvati i ići na razgovore, a oni mogu
kako žele. I lagati ako hoće.

Toliko za ovaj tjedan. Nadao sam se, i nisam nikuda
dalje od Zagreba išao, jer bi me mogli nazvati,
pa ono….da budem spreman…ako nazovu…
A mogao sam ići na ribičiju kod Nineka .
Na jezera kod Đakova…i moglo mi je biti
BISTRO….ovako...kategorija sex...

SVIMA ONIMA KOJI OVO JOŠ NE ZNAJU!!!!!!!!

Dakle, kolegica prevoditeljica bila u Bruxellesu s predstavnicima Vindije, Sirele i Lure. Išli su tamo kako bi vidjeli na koji se način moraju u proizvodnji mliječnih proizvoda prilagoditi standardima EU-a.
Uglavnom, ona je slušala kako se rade ti sirevi i mlijeka i meso kod nas(sve je legalno, na žalost) muka joj je bila par dana....



Idemo po redu:

Sirevi nemaju grama mlijeka u sebi, potpuno su umjetna tvorevina. Kad bi bili prava, onda bi koštalo deset puta skuplje, a mlijeko, da je mlijeko, bi koštalo 20 kn.
Naime, mlijeka krave skoro da vidjele nisu. S tim da ih pumpaju steroidima antibioticima, izbjeljivačima, umjetnim vitaminima,...

Za djecu su ti proizvodi VRLO opasni. Isto i voćni jogurti koji imaju toliko šećera da djeci definitivno povećavaju agresivnost. Drugim riječima, marketinški trikovi s mlijekom i kalcijem (ima puno boljih izvora kalcija od mlijeka - to je čisti mljekarski lobi) su nas naveli na to bespotrebno i
ŠTETNO ispijanje mlijeka. Ono odrasloj osobi UOPĆE ne treba, pogotovo ženama.
Sve važi i za kisele mliječne proizvode, posebno LGG koji su zaista bakterije koje se dobivaju uzgojem kulture bakterija od mrtvaca - kako ljudi, tako i krava
-(dobro ste pročitali,…mrtvaca).



Mlijeko koje se koristi za proizvodnju tih stvari se uvozi, nije naše. Sojino mlijeko kao zamjena je bolje, ali budući da se ne može (ili može, ali teško) provjeriti jeli ta soja GMO ili nije, bolje i to izbjegavati.

Glede salama , pašteta - NEMAJU mesa u sebi. Zato i jest ČAJNA kobasica, recimo. Da bi bila mesna, mora imati barem 20% mesa, a i to je rijetkost.
Sve se opet napucava steroidima.



Krave koje se uzgajaju za telad koja će se klati daju bolje mlijeko, ali ne prodaje se nama to mlijeko, nego ono lošije (dakle, telići dobivaju bolje).
Dok, recimo, za Japan se uzgajaju krave na poseban način: posebni travnjaci, sve organski uzgojeno, krave imaju masažere, idu na pašu, prije klanja ih se
uspava jer inače, ako se životinja zakolje, ona je u stresu, i taj adrenalin se prenosi na meso koje ljudi jedu...

Meggle bi trebalo izbjegavati jer dolazi iz Poljske, pa nije sigurno jeli ozračeno ili nije.

i tako dalje, i tako dalje…

Jasminka Franc
Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu u poljoprivredi
Odjel za informiranje i EU odnose
tel. 00385 1 600 27 43

e-mail: jasminka.franc@mps.hr
www.mps.hr
Directorate for Market and Structural Support in Agriculture
Department for information and EU relations





Dragi blogeraši neka vam je bistro...

Vidim kako me napadaju pojedinci, i počinju sumnjati u moje ribičke sposobnosti.
I nema mi druge, nego zaista uloviti nešto veće i poslikati.
Za nevjerne Tome.
Vikend sam proveo letajući na sve strane, jedino na ribolov nisam stigao.
Šnajderica mi je doma, na godišnjem, pa smo ''odrađivali'' sva ona obečanja,
koja smo dali kumovima, prijateljima, znancima....itd...a o posjeti...
Pa smo mi malčice putovali, družili se, papali, cugali...i tako...

U nedjelju smo malčice otišli na sajam u Jakuševac. Duuuugo nismo tamo bili,
i dobro je što smo otišli...naime našao sam dva izvrsno ušćuvana teniska reketa,
po smiješno niskoj cijeni. Kupio ih bez razmišljanja, i mogu samo reći da sam uštedio tom kupnjom poprilično novaca. Još da naletim na jeftin teren, pa da si ga kupim...
Šalim se jasno...Šnajderica je uzela neke tegle za cvijeće, klinci nešto majčica, i sve u svemu, lijep izlet. Ali ne valja se priviknuti, jer iako je masa toga bagatela, odu kunići...

Neki dan bijah sa BaćaIvom na kavici . Uhvatili sat-dva za druženje.
Vrijeme nam proletjelo samo tako. Znate i sami kad je nešto dobro kako vrijeme leti.
Jučer poslijepodne, smo mi dobili goste, i tako ode vikend...
Lijep u druženju i razgovorima. Danas sam bio na razgovoru za jedan posao. Mislim da će biti nešto od toga. Znat ću u četvrtak...

Sad idem pozvati kuma, pa da vidim za poslijepodne, možda padne koja slikica...
I da nam BISTRO bude ...

Da se išlo na vodu, išlo se….
Da se nešto i ulovilo, ulovilo se…
Ono neću se hvalit, ali…krenulo me…

Slike nisam imao, jer ni doma još nisam stigao, a
pola sela na darivao…
Hajde dobro nije pola sela, ali …ono…
Nekolicina će imati sutra ručak…
A vi si mislite. Naročito ti Fizikalac.
Osvojio si nagradno pecanje, s mojom malenkošću,
A još se ne javljaš ni na sms poruke…ccc…

Znaš i sam da si osvojio i svu ribu koju ćemo taj dan uhvatiti..
I ne možeš zamijeniti osvojenu nagradu, za nešto drugo…
Ili treće…ne-ne…a-a…jok…
A sve si mislim nešto kad te krene onda krene.
Evo počelo s 50 kuna, pa otišlo na 1000 kuna,
Pa osvojene čarapice za traktor, pa sad ovo…
Ti imaš razloga slaviti…

I tako mili moji, dolazimo do kraja današnjeg posta.
S obzirom da je krenula sezona ribičije, jasno vam je
da ću pisati manje postova. Ali redovno ću vas pratiti,
i komentirati, a ako se uhvati i kakav kapitalac…
fotku odmah na blog stavim…

Društvo, neka vam je Bistro…

Zar nije odlično ovako, biti 4 dana slobodan?
Da se mene pita ja bih odredio svaki mjesec da se uvede
4 slobodna dana.

Eto dučan nije radio na Uskrs. Dali je kome kruna pala s
glave? Dali je netko bio iznemogao od gladi,jer nije imao
svježi kruh? Siguran sam da nije.
A koliko je bilo ljepše obiteljima za zajedničkim stolom,
za ručak, o tome ne treba ni govoriti.
Da se mene pita, nebi se radilo nedjeljom. Osim onih koji moraju.
A trgovci ne moraju. I gotovo. Samo dežurne službe, i pojedine
benzinske pumpe. I Amen.

Jučer sam sa Šnajdericom obišao tri-četiri jezera. samo da
znadete koliko je ljudi bilo na njima. Kako je lijepo bilo vidjeti toliko
ljudi pokraj jezera, kako se druže, peku meso na roštilju,
Djeca se igraju, štapovi zabačeni u vodu.
Da se mene pita ja bih dekretom naredio da svi moraju nedjeljom
kad je sunčano, izaći u prirodu. Bilo bi manje bolesti, djeca bi bila
kudikamo zdravija, otpornija...

Ovako samo bulje u monitore i ekrane. Kičme im sve više liče na
kifle, a nekima i na pletenice.
Da se mene pita ja bih zabranio djeci preko vikenda
igranje na kompjuterima, ako je vani lijepo i sunčano.
Četiri cigle, lopta, i udari na dva mala....do ručka.
E da se mene pita....

Zatim nakon ovakva četiri dana, uveo bih i obavezu za odrasle.
Svi koji ne pecaju, imaju hodati ili voziti bicikle.
I muško i žensko. Bez razlike. Pa malo tjelovježbe u prirodi,
u zdravom tijelu, zdrav duh...
E da me se pita...

Zatim poslijepodne kad se obitelj vraća kućama, ili stanovima,
onako lijepo preplanuli, i crveni u licu, morali bi pjevati.
Da,da...pjevati. Zborno. Obiteljski, i onda bi zasigurno i drugi,
koji se još srame, prihvatili pjesmu. I sve bi bilo veselije.
E da me se pita...

Nadam se da mi niste zamjerili, ali još sam pod dojmom nekih
prošlih davno svršenih vremena. Vremena kada smo doista tako i živjeli.
Nisam , zaista nisam konzerva, ali sve više uviđam, i postajem
svjestan da su ona ''moja'' vremena bila ljepša.
I za roditelje, i za djecu.
Dragi moji Bistro neka vam je...da se mene pita...

Sretan i Blagoslovljen Uskrs
svima koji ga slave...

Neka Vam budu slijedeći dani ispunjeni mirom
i dobrotom, i jasno ...BISTRO vam bilo....

Danas ću pisati o konjima. Tim dragim i plemenitim životinjama.
Ja se ne sjećam naših konja, iako smo ih imali, već sve što znam
o njima je od moga djeda, i od susjeda koji je imao konje sve do
početka 80-ih godina.
Jednom prilikom upitao me djed, zašto stalno idem kod Cestara?
-''malo, malo pa ideš kod njega....reci mi Francek a zakaj??''
-Idem Deda kod njegovih konja. Kod Age i Hojta...

-a zakaj ideš kod konja? Kaj se ne bojiš da buju te vritnuli???
Kao da i sad vidim Djeda kako sjedi na hrastovom balvanu, i puši svoj Ibar,i mene gladi po kosi. Naime ja sam bio njegov ljubimac...
-ma nebi oni mene vritnuli, oni me ćuju kad dođem već u njihovo dvorište, već znaju da ja idem, i već me veselo zovu...frkću...i njište...
-Francek dobro, sjedni si tu kraj mene, bum ti ispričal nekaj kaj se dogodilo još dok smo bili u Podravini...

I tada mi je ispričao istinitu priču, a koju mi je ponovio i moj otac nekoliko godina poslije...
A priča ide ovako...
U malom selu pokraj Drave, živjeli smo nas šestero. Djed,Baka, roditelji, i moj brat koji se tek prije par mjeseci rodio. Bilo je vruče ljeto,na putu debela žitka, skoro kao tekuća prašina.
Mali dvogodišnji Francek se igra u toj prašini na putu.
Bližilo se podne, sunce prži...
Iz Grada se vrača stari mljekar Pišta. Svaki dan on je svojim kolima vozio mlijeko sakupljeno od seljana u grad. Vozio, predavao, i vračao se na objed, kako se to zvalo kod nas.
Ne rijetko bi stao u Gradini u jednoj gostioni, da se konji malo odmore. A on malo okrijepi.
Tako je barem govorio...

Taj dan se malo više okrijepio, pa je zadrijemao na kolima. Nema veze, konji sami znadu put.
Odjednom konji stanu. Starog Pištu to trgne iz drijemanja, i on poviče na konje...Ajda...., ajda...što ste stali?, Ajda ...
Konji stoje i ne idu dalje...
On uzima bič i udri po konjima, psujuči...ajda sunce vas spržilo, ajda...
Uzalud, konji su samo izmicali glavama, od njegovog biča i frktali...
Sišao je Pišta sa kola, i otišao pred konje, da vidi zašto ne idu, zašto su stali...
I tada je vidio malog Franceka kako spava u toj debeloj prašini, na putu, konjima pred nogama.
Pričao je Djed da je tada Pišta plakao, grlio, i ljubio konje, i molio ih da mu oproste.
Eto moji Blogeri, ovo sam morao podijeliti s vama, inspiriran jednom Slavonkom, koja isto voli konje. KLIKNI OVDJE
Za danas bi to bilo-to, a ja i dalje ostajem u nekoj tajnoj vezi sa najplemenitijim životinjama na svijetu...konjima.

Bistro vam bilo...

Nakon podosta vremena red je da napravim još jednu nagradnu igru,
ili kako je to popularno, nazvano....NAGRADNJAČA...
Pravila su vrlo jednostavna.
Uoćite razlike na slijedećim fotkama...

br.1


br.2.


br.3.


A sad malo teži zadaci...
br.1.


br.2.


br.3.



Nakon što ste uoćili razlike, a nadam se i da ste sve točno riješili,
slijedi nagradno pitanje...
NA KOLIKO FOTOGRAFIJA SE NALAZE PREDMETI VEZANI UZ RIBOLOV I KOJI SU TO...
Najbolji kao nagradu dobija jednodnevni ribolov,samnom, i nosi svu ribu doma...
Pa sad da vas vidim....BISTRO...

Vikend k'o vikend, i što da se priča...
rekao bi Balašević, ali kod mene uvijek nešto.

Oko prošlo sto posto, i lagano se odigrao nastavak
meča ,u kojem sam bio povrijeđen.,
Pazio sam samo da se ne ponovi nešto slično.
Sad sam pametniji za jedno iskustvo.
I da, pobijedili smo...hehehe...iako su protivnici rekli
da su nam pustili, da nisu igrali jake i brze lopte,
da nebi nekog povrijedili...gadovi...

Ja sam im rekao, hajde ako imate muda, idemo singl,bacit,
pa da vidimo čija majka crnu ovcu šiša...
Nije bilo vremena za singl, jer su došli dečki koji su imali
termin, i rezervirali su teren, od 17 sati...
Spasilo ih...

Kad sam došao doma, i kad je vidjela, Šnajderica da
nisam povrijeđen, odmah joj je laknulo, tako barem ona kaže.
I od veselja, i prevelike sreće predložila mi je da odemo
u Getro. Nisam je imao srca odbiti, i zaradio sam pusu.
Polako se priprema za Uskrs, i kaže da nećemo zadnji ćas
čekati, nego da je bolje da ona ima doma sve kaj joj treba.
Da, rekoh, i znaći do Uskrsa više ne trebam u dučan...
Onda je rekla da nek budem dobar, da kak nebih išao...
Pa nemože kupiti tjedan dana prije sve...
Baš sve...

U nedjelju smo(čitaj sam...) poslije mise, pekli meso na roštilju.
I onda poslije ručka, smo onako punih trbuha, i zadovoljni,
jel'te prilegli.
Ubili oko što se kaže...
Digli se, i popili kavicu. To je bila greška. Velika.
Spavanje, poslijepodne, i još onda kava, učinile su svoje.
Noć je bila izuzetno duga i dosadna. Nisam mogao zaspati,
a na programu poslije ponoći ničega interesantnog.
Samo reprize svega netom pogledanog.

Eto dragi moji, bistro i budno vam bilo....