Danas sam imala odličan dan.
Sinoć smo se razbile nas 6 žena... Sa, Ma, Mi, Ve, Go i ja... Sve je krenulo nekako spontano i završilo kvalitetnim pijanstvom poslije kojeg sam samo ja danas davala znakove života... A dan mi je izgledao ovako:
12.30 dizanje
12.40 u autu
13.05 na masaži (BESPLATNOJ)
14.00 pri kraju masaže
14.15 lik me opizdio s autom nasrid pumpe, razbio je sebe hehehe
14.30 prijatelj mi ulijeva pun rezervar goriva kao poklon za Božić
15.10 kod dragoga, on sprema ručak mmmmm
16.00 sita s čašom crnog vina u rukama
16.15 u điru s žokom i dragim
17.00 kava
18.00 ponovno đoka
19.00 ljubljenje, maženje i pjevušenje Balaševića
I sad sam kući... Umorna od sinoć, opuštena od danas. Ne da mi se nigdi kad me sutra čeka luda kuća...
Došlo je vrijeme da rezimiram 2006. godinu. Ne moram, ali eto imam neku želju. Danas sam zaključila da je ovo bila jako lijepa i uspješna godina.
2.1. sam počela raditi, moja poslovna karijera je iz dana u dan imala sve bolje temelje, ja sam prilično brzo prelazila preko svih prepreka... Imala sam ludo ljeto, cijelu godinu sam negdje putovala... Bila u Veneciji, Pragu, Zagrebu, Karlovcu, Zrću, na Šolti... Ove sam godine izgubila jednu prijateljicu, cura je digla nos na mene iz čudnih razloga i nikad više nismo porazgovarale... Ali sam isto tako upoznala cure koje su vrlo brzo posatale meni bitne... Upoznala sam ljude koji su promijenili moj život naopako . Voljela sam nekoliko puta, ali bezuspješno... Sve u svemu jako dobra godina... Želim da tako i završi. Pri kraju, kao šećer na kraju, dolazi Mr. C... S njim ulazim u 2007. i osjećam da će ako budem dobra i pametna ova godina biti još bolja...
Već znam da me na poslu čekaju novi izazovi, da se penjem na stepenicama svog uspjeha, da imam prekrasne ljude oko sebe, dobre prijatelje, i vrhunskog darlinga... Sve mi je nekako lipo... Potrudit ću se da opravdam sve što mi je pruženo... Da uživam u svakom danu, da pomognem svakome kome pomoć treba, da budem tu za sve koji me trebaju, da budem svoja i pametna, sretna i nasmijana, da svojim osmijehom uveselim i ljude oko sebe...
Sutra počinjem pit oko 6... Sa svojim darlingom i dvije meni jako drage žene... Pit ću i pivat na sav glas, smijat se i nositi crveno rublje... Eto tako ću ući u Novu i nadam se da će takva, raspjevana i vesela biti cijela godina .
Nadam se da ćemo se Mr. C i ja voljeti cijelu godinu , da ćemo 25.11.2007 proslaviti godinu dana na nekom blesavom mjestu... Da će on biti moja sreća i ja njegova...
Vidit ćemo...
A Vama, blogeri dragi... Hvala što ste upotpunili ovu moju godinu. Hvala na podršci i lijepim riječima. Hvala na savjetima i utjehama. Hvala na razumijevanju.
Želim vam da loše stvari ostavite iza sebe, i da zakoračite u neko novo, ljepše doba s ljudima koje volite...
Želim da ne budete tužni, uplakani, razočarani, povrijeđeni i malaksali. Želim vas čitati i biti dio vaše Nove godine.
Ljubim vas od srca i pijte sutra , ali čuvajte svoje glavice!!!!
ČITAMO SE DOGODINE!!!!
Radim, ljubujem, kafenišem i uživam u svakom slobodnom trenutku... Ja vam nisam kućni tip, postove pišem na poslu za vrijeme pauze i zato sada NEMAM VREMENA za biti kući... Upravo sam bacila joko na nekoliko vaših blogića, ostavila koji pametni komentar, koju lipu želju i gibam vani... Idem na Novogodišnju večer večeras jer je meni Nova godina svaki put kad pijem s ženama koje volim!!!!
Čuvajte se, budite dobri, popijte jednu za mene...
Dogodine ću biti promaknuta... To je dobra vijest. Jako.
Tražimo poslovnu tajnicu, u Splitu... Uvjeti su dobri, posao je ozbiljan i siguran... Eto, javite mi ako vas ima zainteresiranih (ja vas biram hehehe).
Pusa svima.
VEEELIKAAA PUSA!!!!!
S obzirom na ludnicu koju sam imala na poslu protekli tjedan nisam uspjela napisati post o kontracepciji kojeg već nekoliko dana namjeravam, a s obzirom na ludnicu koja me očekuje kući narednih dana uz obilaženje svih mojih dragih osoba i glumljenja djeda Mraza mislim da sad kad imam 10-tak minuta je najbolje vrijeme da vam svima koji navraćate na stranicu koja piše moj život, moja nadanja, moje tuge, moje sreće, moje nedoumice, moje sve... zaželim sve najbolje. Pa krenimo ovako:
Pišem odnedavno, čitam Vas odnedavno, moja svakodnevnica je dobila još jednu važnu rutinu nazvanu Blog. I moram priznati da mi se ta nova rutina jako sviđa, ispunjava me na jedan poseban način, ovaj virtualni dodir s vama koji meni ne izgleda nimalo virtualan me usrećuje iz dana u dan. Nedavno me dragi pitao pa koliko ti imaš prijatelja... a ja se mislim eh dragi kad bi samo znao... Svi ste vi moji prijatelji, svaka vaša riječ je nekad ljepša od tisuću riječi koje ću ćuti u svakodnevnom životu... I zato svima Vama, mojim novim prijateljima, mojim dragim ljudima od sveg srca želim:
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ VAMA I VAŠIM OBITELJIMA, DRAGIM PRIJATELJIMA I SVIMA KOJI VAM UVESELJAVAJU ŽIVOT. ŽELIM VAM DA PRONAĐETE SVOJ MIR, SVOJU SREĆU, SVOJU VJERU. ŽELIM DA NIKAD NE SKINETE OSMIJEH S LICA I DA SE PROBLEME KOJE TAKO NAZIVATE SHVATITE KAO RJEŠIVE JER NIŠTA SE U ŽIVOTU NE DOGAĐA BEZ RAZLOGA, A BOG NAM NIKADA NE BI DAO VIŠE TERETA NEGO ŠTO MOŽEMO PODNIJETI....
UŽIVAJTE U OVIM BLAGDANIMA, AKO VOLITE UVESELJAVATI I USREĆAVATI LJUDE OVI SU VAM DANI NAJPOGODNIJI ZA TO. SVAKI OSMIJEH KOJEG DOBIJETE ZAUZVRAT NEKA VAM PRODUŽI ŽIVOT I ISPUNI VAS ZADOVOLJSTVOM.
BUDITE DOBRI, SRETNI I VESELI. MENE IMATE UVIJEK ZA TOPLU RIJEČ I UTJEHU, ZA VRAĆANJE OSMIJEHA NA LICE... MOŽDA SE JEDNOM I SRETNEMO PA DA NAŠA VIRTUALNOST DOBIJE NOVU DIMENZIJU.
IMATE VELIKI POLJUBAC I ZAGRLJAJ I ČUJEMO SE KAD UVESELIM SVOJ STVARNI SVIJET I LJUDE U NJEMU... SAD JE RED NA NJIMA. PUSA SVIMA I SJETITE ME SE DOK BUDETE KITILI BOR, STAVITE JEDNU KUGLICU ZA MENE...
Tko me čita od početka zna da sam ovo ljeto upoznala na Zrću ekipu iz Karlovca među kojima je bio i moje nesuđeni Y... Nismo više zajedno, ali se trudimo ostati prijatelji jer imamo nešto posebno... Mom je dragom Y 12.12. bio rođendan. Bila sam u dilemi da li da se odem s njima gore opit ili ipak ne. Presudilo je kad me nedavno Y zvao kad je bio u totalnom bedu, i poželio da me što prije vidi, da popriča sa mnom, da se smije sa mnom... Nije mi dugo trebalo da sve izorganiziram i krenem za Karlovac. Kako je i njemu i mom dragom prijatelju Germi bio rođendan pripremila sam svojim BBB-ovcima poklone, vrlo prigodne. Y je dobio knjigu 10 gluposti kojima si muškarac može upropastiti život, a Germa mp3 dalmatinskih pisama iliti ga muzike za dušu. Uz poklone su naravno išle i prigodne čestitke .
Inače jedan je detalj jako bitan. Svi u Karlovcu su znali da dolazim... Osim Y, koji je cijeli dan bio uvjeren da ide prijatelju popravljat veš mašinu, ja sam bila ta veš mašina . Doživio je veliko, nadam se i ugodno iznenađenje, kad je skužio da će popodne umjesto s mašinom provesti sa mnom, i to pijanom, jer njegova ekipa je već dobro pripremila teren za lokačinu. U Karlovac sam došla oko podne... U tri sam već lagano bauljala... Nije baš pohvalno, ali triba koji put i zapizdit...
I tako smo mi taj rođendan počeli slavit oko 4 popodne. Ekipa se samo povećavala. U neku uru sam odlučila ubit oko da mogu nastavit jer sam vidila da je odnia vrag šalu . Kad sam otvorila oči započeo je pravi tulum. Najveće zadovoljstvo mi je bilo sjedit među ekipom zadrtih mrzitelja Dalmacije, Splita, Hajduka i svega što ide uz to i slušat dalmatinski mp3... A tijekom večeri su se pojavili i pripadnici Torcide, za ne virovat, ali Y se zna družit i s njima, oni su imali još originalniji poklon:
Lokali smo do u kasne sate, u međuvremenu upoznali legendu baku Y, žena nazdravila s nama malo konjaka, e sve ka neće... A ja došla ko da sam nevista, jebi ga htjeli smo baki pokazat da Y može bolje od one za napuhavanje, da žena ne poludi od tuge... Uostalom sad kad me baka vidila ima bolje mišljenje o unuku... Neka ona misli da sam mu ja cura, pa će mu bit bolje u životu .
Kasnije smo bili u Karlovačkom disku, ne znam kako se zove, iskreno ne znam ni di je, ni kako smo došli do njega, ni kako izgleda, ni šta je sviralo... Hm, znam samo da mi je bilo dobro... Pila sam pivu i neku tekilu bez soli, sa svojom ludom koja me trpila taj dan, iako Marta i opet ti ponavljam, rekla sam ti da ne želim da ideš zbog mene, jer me sada grize savjest šta sam te zvala kad sam znala da tebi to nije đir... A šta ću ti ja kad imaš 30, ja još nemam, pa su mi pizdarije još uvik oprpštene .
Legli smo tek oko 6... Bila je to zanimljiva pijana i drogirana večer... Jutro vam neću opisivat, nije bilo lijepo ni vrijedno spomena. Rano smo napustile Karlovac. Sjele tj. legle u bus i via Split. Znate šta ću vam reć, prvo svaka čast ekipi koja je čuvala tajnu o mom dolasku, drugo svaka čast svim sudionicima jedne bolesne večeri, svaka čast Marti koja je bila tu samo radi mene ali ljudi moji koliko god mi ovaj grad ide na živce ipak Nima Splita do Splita ili je to možda zato jer se nikad ne sićam baš previše iz Karlovca...
Vratit ću se jednom... Do tada mi budite veseli i zdravi.
Ovaj je post logičan nastavak prošlog, dakle veselo vam objavljujem da je sve bila lažna uzbuna . A s obzirom da mrzim sebe zbog same pomisli što sam spremna napraviti, kamoli zbog provođenja istog u djelo, odlučila sam se malo pozabaviti ovom temom kako bi svoj ženskoj populaciji približila koliko je u stvari kontracepcija jednostavna, ne preskupa, a omogućuje nam da upravljamo svojim životima na način kako želimo .
Mnoge su žene skeptične i imaju krivo mišljenje, a sve na principu rekla kazala. Rijetko koja žena provjerava informaciju dobivenu od druge žene, jer ju smatra iskusnom i pametnom. Ne osporavam ničije iskustvo ni pamet, ali dajte provjerite koliko je uistinu istine u tvrdnjama o pilulama (kažu da su otrovne hormonske bombe), flasteri (zavaravanje), kondomi (pucaju)...
Ja osobno mrzim gumice , prezirem ih iz jednostavnog razloga što u trenutku kad sam najnapaljenija, trenutak kad ga očajnički želim osjetiti u sebi on mora navući prokletu gumicu što zavisno od umijeća traje od pola minute do 5 minuta (nadam se da nijedna nije duže čekala) i moja seksualna želja za njim naglo splasne... Mrzim gumice, a ni feeling nije isti. Jest da su one jedina prava zaštita od raznoraznih bolešćurina, ali za taj dio idem na vlastitu odgovornost.
Mene više brine sve veći broj mladih majki koje još ni same nisu odrasle, a već moraju odgajati nekakvo dijete... Dijete odgaja dijete... A ni sama se ne osjećam nimalo spremna na ovu ulogu majke iako mi je 25, pa sad vi vidite... Svom djetetu prije svega želim pružiti ono što ja nisam imala... sretnu obitelj (mamu i tatu, djeda i baku, bracu i seku) koja će ga neizmjerno voljeti , činiti svaki njegov dan na ovoj zemlji nezaboravnim, nasmijavati ga , gledati ga kako odraasta i podržavati njegove snove, želje i očekivanja... Želim mu pružiti i financijsku sigurnost, ne govorim sad o plivanju u novcu, ali da se ne moram misliti mogu li ovaj mjesec kupiti svom djetetu rebe i patike ili ću ipak trebati pričekati bolje dane... Kad sam bila dijete imala sam garderobu brata, rođaka, prijateljeve djece, susjeda... Mrzim taj osjećaj... A na kraju krajeva voljela bih da svom djetetu mogu osigurati i nekakvo školovanje. Nije ni meni bilo loše 5 godina konobariti da bih si mogla platiti faks jer je sada moje životno iskustvo puno bogatije od mojih vršnjaka i zbog tog uspješno obavljam sadašnji posao, ali ipak bih ako mogu izbjegla to za svoje dijete jer ne mogu svi to izdržati... Nije lako ni fizički ni psihički izgurati 5 godina za šankom, ko ne treba bolje nek ga izbjegne... Ima gdje tući iskustvo .
Kad sad sve rezimiramo dolazimo do zaključka da mi je za sve ovo potrebno nekoliko godina rada, truda i odricanja da bih osigurala prije svega nekakvu karijeru koja će me financijski osigurati, a gdje neću dobiti otkaz kad ostanem trudna... Zatim trebam i vezu koja će me dovoljno ispunjavati i zadovoljavati da bih se mogla odlučiti da baš on bude otac moje djece... Dakle treba izgraditi zajedničku budućnost, uložiti svoje vrijeme, pažnju, ljubav, osjećaje, strpljenje i razumijevanje u nekoga tko će to znati cijeniti i koji će na kraju krajeva vratiti istom mjerom...
Dug je dakle moj put kojeg moram utabati, da bih uopće počela razmišljato o djetetu. Pa sad kad mi je Bog već dao priliku da sama odlučim kad će to vrijeme biti, moje je da pametno to odradim. Iako se kontracepcija kosi sa katoličkim uvjerenjima to ćemo preskočiti jer se Crkva kosi sa mnogo stvari koje ja smatram normalnim i neophodnim...
Cure, žene, djevojke drage... Prije nego svoje izlaske zamijenite pelenama, a svoj sobičak bračnim krevetom potpunog stranca, razmislite malo jesu li tvrdnje o kontracepciji koje ste čuli istinite, prosurfajte malo tim internetom, ispitajte koliko vam vremena i novaca oduzima jedna pilula, flaster ili kondom...
Do prije godinu dana sam gutala pilule.
Danas sam skontala da su flasteri još bolja shema, i ja sam bila skeptična prema njima.
Ovo je bio uvod. Nastojat ću razraditi ovu temu, skupiti što više podataka o vrstama, imenima i cijenama kontracepcije i nastojati educirati ženski dio populacije na jedan zanimljivi, duhovit i istinit način... Želim svima uštedjeti živce jer sam se ja pojela zadnjih 5 dana...
Pamet u glavu i skupite noge do slijedećeg puta...
Nije mi dobro danas.¨
Prvo sam ljuta što nemam vremena sjest i pisati , nemam vremena vas čitati i dijeliti s vama svakodnevnicu , nemam vremena urediti blog, staviti koju sliku, koji lajtmotiv...
Drkaju me na poslu za ne virovat kako, ako nisam poprimila Mujine oblike do sada, mislim da će se to dogoditi slijedeća dva dana. Baš sam pravi pravcati mali Mujo. Ako ste se pitali kako Mujo izgleda samo se javite poslat ću vam sliku tipičnog hrvtakog Muje u ženskom izdanju...
Danas sam nakon jebenog dana jednog potrčka, tajnice, financijkjog savjetnika, taksiste, prevoditelja, službenika na rezervaciji kako soba tako i letova, pripravnika koji brine o božićnim poklonima, knjigovođe, zapisničara, marketing službe, zamjenika i asistentice i čega još sve ne u jednom uputila mail na direktorovu adresu ... Citiram:
Ja se stvarno nadam da sam uspjela sve pohvatat jer imam ludnicu u glavi, na stolu, u ladicama i u kompjuteru... Zatrpali ste me doslovno, previse. Gubim konce, nemam vremena, radim prekovremeno non stop... Trinaesta placa to ne moze nadoknadit ni prekrit. Ne zelim se bunit i zanovijetat, ali ja vam najozbiljnije kazem da ja ovako dalje vise ne mogu radit.
Trebam ili placene prekovremene + povisicu ili jos jednu osobu koja ce radit za mene. Razmislite i odlucite sto mozete napraviti. Do tada cu pokusati dovrsiti sve ovo sto radim, a kad bih vam pocela nabrajat dokle se moj posao prosirio vjerovatno bih izasla sutra iz ureda.
Sretan i ugodan put.
Kako je završilo u slijedećem nastavku. Sad želim pisati o sebi .
Nadrkana sam , ljuta, i iznenađujuće nisam tužna jer to uvijek ide u toj kombinaciji. Naprotiv, jako sam sretna, imam posao (pa kakav god), imam stan (pa kakav god), imam i dragog odnedavno koji me kuži, koji je tu, koji mi je ogromna podrška, koji jednostavno baš u svakom trenutku reagira onako kako ja želim ili podsvjesno maštam... Citiram:
"Ti si moj triler zadnjih par dana... Ja sam svoj život okrenio naopako od kad si ušetala..."
I sviđa mu se kako izgleda to naopako, i meni se sviđa način na koji smo naopaki nas dvoje u kombinaciji... Eto svijetle točke u mom životu...
ALI imam ja i ljude oko sebe, koje nažalost sve rijeđe viđam... Malo mi je 24 ure dnevno, ali trudim se... Zato ovim putem: Goge, Nina, Marta, Nike, Sanda, Nado, Rita, Anice, Slave sve vas ja volim i mislim na vas...
Ljuta sam jer nisam dobila stvari, jer sam legla s njim bez kondoma i pilula, a još sam više ljuta jer nemam pojma kad sam ih zadnji put imala... Ljuta sam jer mi se čini neoprezan, ljuta sam jer sam spremna pobacit ako sam trudna, ljuta sam jer uopće pomišljam da sam trudna, ljuta sam jer se nadam da sam u PMS-u... Joj kako žudim za tom fucking menstruacijom ovaj put... Ljuta sam jer ginekolig nema mjesta da me primi, a meni se ne daje 300 kuna za privatnika, ljuta sam jer imam besplatnu masažu u salonu već mjesec dana i nisam otišla...
Ako je ovo PMS, sretna sam jer sam ljuta... Ako nije onda imam gadan napadaj nečeg...
Di su sad oni moji savjeti koje tako rado dijelim drugima, zašto mi se ne vrate ko jeka i bubnu u glavu, vrate osmijeh na lice:
"Keep smiling"
"Always look at the bright side of life"
"Ništa nije toliko loše da ne može bit gore"
"Live the life"
... Ajmo ljudi, osmijeh na lice i guraj dalje, sve ostalo nema smisla, sutra je novi dan, novo sunce... Prihvaćam samo viceve u komentarima!
Zanimljivo je krenuo tjedan, napalili su me napriču o Mili Hrniću i njegova pisma:
BUDI NOĆAS MIRNO MORE
ONA BIT ĆE TU,
PO KUCANJU MOGA BILA,
PREPOZNATI ĆEŠ NJU...
Jednostavno sam morala otići...
Ali... Jučer sam se probudila u debelom PMS-u (bar se nadam da je to to), i naglo odlučila da ne idem. Nije mi se dalo gužvat među stotinom splitskih šminkera i nekolicinom dpbroh ljudi, da bi slušala neke pirske pjesme i tzv. dalmatinske poskočice... To mi je jednostavno, ne znam, neprimamljivo...
I na kraju idemo vani nas tri lude, kao... Nađemo se u lude 1. doma i nikad ne izađosmo od tamo... S obzirom da je luda 1. odma pri dogovoru izjavila da neće dugo, mene je već prošla volja uopće izlazit i mislit će kad će njoj šunit da je vozim... Ne volim to. Izabrala sam kauč i čavrljanje tri lude uz karlovačku i joint... Sve je bilo ok, ali ja sam pri kraju ubila oko...
Dragi, pitate se gdje je dragi u toj priči... On je na Mili, pije s ekipom, neka gušta, dogovorili smo se naći kod njega, ali ne da mi ga se gnjavit, a meni se spaaaaaaavaaaaaaaaaaaaaaa....
Otišla nas dvi lude pušit na Žnjan... Pušila sam i čekala ne bi li se moj dragi javio... Glupo mi je bilo zvat, znam da je s dečkima negdi pijan...
A on on je zlato moje meni ostavio ključ kraj vrata od stana jer je konta da će možda zalomit, pa da ga pričekam... I jesam... I opet smo zaspali skupa, i opet smo blaženo sanjali jedan pokraj drugoga...
Najjaša pijana izjava mu je bila da sam ja tako njemu super da on misli kako mu je na meni sve super da čak i kad prdnem da bi to garant mirisalo... Bože koji ludonja...
Eto uživam kad mi je Bog da...
Večeras idem na partiju... Na Silicone Soul... Goge i ja... Hm, bit će to zanimljiva večer... Sigurna sam.
Izvještaj slijedi...
Kad sam počela tražiti stan za mog novog kolegu koji dolazi iz Praga raditi za nas, nisam niti pomislila u kakve se probleme mogu uvaliti. Ipak, samo želim iznajmiti stan... Međutim, igrom slučaja, stvari su se zakomplicirale.
Nazivala sam agencije za nekretnine i čula se sa svakojakim ljudima, koji na kraju krajeva samo rade svoj posao... I tako se nađem sa, na prvi pogled vrijednom i poduzetnom, mladom damom. Ukratko mi je ispričala svoju sudbinu kako je za vrijeme rata izbjegla iz Bosne, ali se ovde jako dobro snašla i otvorila svoju agenciju, zaljubila se i sada joj je momak ujedno i direktor njezine agencije. Oduševila sam se njezinom poduzetnošću i željom za uspjehom. Stan koji mi se nudio je bio odličan, vlasnica malo presumnjičava zbog nekakvih loših iskustava, ali sve u svemu poslovna suradnja je dogovorena.
Bila sam sretna što sam u relativno kratkom roku našla odličan stan na još boljoj poziciji... ALI ne bi valjalo kad se meni ne bi dogodilo nešto.
Subota jutro, sjedim u kafiću, ispijam kavu i listam slobodnu... Crna kronika, djevojka optužena za međunarodnu prostituciju ni manje ni više nego baš poduzetna djevojka o kojoj vam pričam . Momak joj je oslobođen, ona je dobila 6 mjeseci zatvora i godinu dana izgona iz Hrvatske... Da nisam vidila sliku, ne bi mi bilo na kraj pameti da to ima ikakve veze s njom... Dakle, mlada i poduzetna dama je iznajmljivala stanove, te u njih useljavala cure iz Beograda kojima je dovodila mušterije i dijelila s njom zaradu... Vrlo poduzetno, nema šta.
Odmah sam nazvala vlasnicu stana da je preduhitrim u čitanju novina, jer što će žena misliti o meni i mojoj tvrtki koja unamjljuje stan nakon što pročita novine???
Svi smo šokirani i u nevjerici, vlasnica stana nije sigurna da želi uopće sa mnom imati ikakvog posla...
Nedugo nakon toga, zove me mlada poduzetnica da zašto ja njoj radim probleme... Pitanje za 5... JA NJOJ RADIM PROBLEME ... Neću vam prepričavati moj razgovor s njom i njezinim momkom jer uopće nije bio ugodan... Ispalo je da ja izbjegavam plaćanje provizije agenciji i da izmišljam... Sreća vlasnica stana nije ćorava, vidila je sliku i članak, jasno joj je da sam ja ok, da se ne mislim kurvat u njezinom stanu ...
E ljudi moji, ništa više nije sigurno ni lako, zato ako iznajmljujete stanove preko agencije, dobro provjerite agenciju s kojom radite da vam se ne bi dogodilo što i meni. Ja sam imala sreće da sam taj dan čitala novine, inače bi tvrtka za koju radim mogla ispasti agencija za jebačinu ...
Mnogo puta u životu sam čula da djela govore više od riječi... Ne znam zašto ali uvijek mi je lijepu i toplu riječ draže čuti od svakog djela... Možda je ta izjava nastala zbog prevelike količine izrečenih laži, ali i djela mogu biti lažna...
Kad mi muškarac napiše:
... ti si moja mala gitara, ti si žice kojima sviraju moji prstići i u tom me ritmu dovode do ludila...
zar išta više mogu poželit osim da potraje taj osjećaj...
Riječi i djela pojedinačne ne znače ništa, ali kad se međusobno isprepleću čine čuda...
Kad bi iz njegovih riječi o gitari i ritmu ludila taj osjećaj pripadanja jedan drugome mogao potrajati dovoljno dugo da dvoje ostane jedno... Taj bi osjećaj tada postao djelo...
Djelo dvoje ljudi...
Da je Bog htio opisati dušu opisao bi je davno, duša je nešto neopisivo, nešto toliko duboko da je čovjeku nerazumljivo... Neopisive stvari je puno lakše opisati riječima nego djelima...
Zato uživam u umijeću pisanja...
Eto... Rekla sam vam ja da ću je izgubiti... Samo ovaj put za razliku od prijašnjih sam shvatila da je gubim prije nego sam je skroz izgubila. Još uvijek imam vremena za stat na balun. Ako ćemo rezimirati moje prijašnje veze i vezice od kojih nijedna nije trajala nešto pretjerano dugo moglo bi se reći da imam problem, pogotovo s tim gubljenjem glave... Naime događaju mi se dvije stvari:
1. ugledam ga i momentalno me privuće, kemija napravi svoje, ubrzo se zaljubim, dam sve od sebe, nekog zavolim manje nekog više, ali uvijek zavolim i onda kad se najmanje nadam budem odjebana, tek onda totalno gubim glavu a moja duša proživljava emocionalni kaos... Od toga na kraju nikad ništa, osim suza, vremena i truda, uzaludnog .
2. svidi mi se, ima sve karakteristike idealnog muškarca, nekad prevelikog papučara, nježnog, pažljivog, poslušnog, uvijek spremnog, jednostavno idealnog ali od kemije ni k, i onda se kao potrudim, ali u ovom sam slučaju ja ta koja nekog odjebe, i onda slijedi psihološka analiza, šta je to sa mnom...
Dakle kako god okrenemo ne valja...
Kao što sam vam već rekla pojavio se novi kandidat za osvajanje mog srca. A nije me teško osvojiti, ne tražim puno, samo prijateljstvo, iskrenost, otvorenost, poštovanje, pažnju, smisao za humor, nježnost i muškarčinu u jednom, ili hm... ipak tražim puno .
Sad bih trebala reći par riječi o njemu... Zvat ćemo ga Mr.C. Ne znam odakle da počnem, u dilemi sam između njegove iskrenosti, otvorenosti, smisla za humor, pažnje... njegovog toplog pogleda, njegovih slatkih podjebavanja, njegovog muškog dodira....
Mislim da je najbolji način da vam objasnim tko je Mr.C i zašto gubim glavu njegovim porukama, poruke nekad govore više od riječi...
- Sa tobom me vodila noć i opet budio dan, predobar osjećaj...
- Predajem se milovanju tvom i gledam tvoje snene oči, nije svijet u kojem živim, ali sviđa mi se...
- Mirno je ovo jutro, mamurno uz ispijanje kavice, oči pogledom na more, brode i galebove i ispružena ruka na stolu kojoj fali tvoja...
- Ti si me skroz začarala i dala svemu mome smisao, ali ti ne mogu dopustit da gubiš glavu jer me još ne znaš i možda nisam ono što tražiš. Put nam je slobodan i imamo vrimena za radosti života i ono što nam nosi...
Trebam li nakon ovoga objašnjavati zašto gubim glavu? A di je sve ostalo...
Ipak, ne sviđa mi se osjećaj... Toliko sam ga puta nekako osjetila u nijansama drugačijim oblicima, jer ipak je svaki čovjek poseban za sebe... ali sad sam nekako oprezna, prevladava ona gorčina koju uvijek osjetim nakon što dam sve od sebe i budem odjebana... Smrdi mi ta gorčina pod nosom i ne mogu joj se, a i jednim dijelom je se ne želim otarasiti...
Želim se spustiti s oblaka na koji sam sjela zadnjih 5 dana i hodati čvrsto po zemlji... Želim bit svoja, ne gubiti glavu, a ipak voljeti svim onim žarom i količinom kolikom mogu... Bojim se da to nije moguće, nije moguće svjesno bit lud za nekim, igrat neku toplo hladnu igru u kojoj uvijek pobjeđuješ i kontrolirati emocije koje ti paraju srce svojom jačinom i nestrpljivosti da se pokažu... i onda nastaje kratki spoj, nekako nije pametno izgubiti glavu jer s glavom uvijek izgubim i momka... Ostaje mi nepoznanica jesu li oni kukavice ili sam ja u kurcu ali eto nadat ću se onom prvom .
Ima li kakva formula za ove momente, kako stisnuti kočnicu na osjećaje koji me obuzimaju i usporiti korak jer kako i Mr.C kaže... imamo vremena... Dakle, prvi puta pokušavam igrati se ljubavi jer sam svaki put prije izgubila zbog nepoznavanja pravila Sad bih mogla okrenuti ploču... Trebam pomoć, ako se prepoznajete u meni sličnoj situaciji recite mi formulu kako stisnuti kočnicu....
Mjesto radnje: caffer bar Fjaka, Split
Vrijeme radnje: 25.11.2006
Išla sam na rođendan nekim ljudima koje nikad nisam vidjela s mojom ludom prijom i to u kafanu di sam prije 4 godine radila jedno ljeto i ludo se zabavljala. Pili smo , slavili, upoznavali se, pivali, smijali se ... Falila mi je samo truba da ugođaj bude potpun ... I tada se pojavio, došao do nas, upoznao se sa mnom... Znala sam ga još iz tih dana konobarenja, ali ostao mi je u nekakvoj magli... Svidio mi se momentalno, ne znam zašto, nemam nikakav poseban razlog, samo me privukao kao magnet ... Još kasnije kad se pojavio na vratima s trubom u ruci, znala sam da mora biti moj... Nije mi se činio od tipova kojima je cilj izlaska obaranje žena s nogu, naprotiv činilo mi se kao da me ne primjećuje... Vrtila sam se sigurno sat vremena oko njega, kako se kaže kao mačka oko vruće kaše... Ništa, nije uopće trzao, non stop je pričao s nekim ženama i one su se vrtile oko njega, ali on kao da nijednu nije primjećivao . Kad je idući put izašao ispred kafane namistila sam se na vrata i čekala svojih 5 minuta. Zarobila sam ga na ulazu, plesala s njim, približila mu se i pao je ... Izbjegavao me poljubiti par minuta, ali nije dugo izdržao... Kasnije sam saznala da nije tip koji to radi pred drugima i preferira bilo kakve takve kontakte negdje nasamo. Primjetila sam začuđena lica oko sebe, primjetila sam da je i on bio začuđen što mu se događa... ALi zato sam ja bila s osmijehom na licu, nekako sretna što je misija uspjela ...
Tada još nisam razmišljala šta će od toga svega ispast, nadala sam se da to što me privuklo njemu neće trajati samo tu večer... I nije... Noć smo proveli zajedno, jutro smo dočekali zajedno... Nije bilo sexa jer sam htjela da potrajemo ... Svaki trenutak s njim osjećala sam sve više da me nešto veže za njega... Prošlo je 5 dana, vidjeli smo se jučer i prekjučer... Pričali, smijali se, pušili, pili pivo, uživali...
Neću vam još puno o njemu pričat, želim ga još malo istražit, želim ga još malo osjetit... Za sada osjećam da ću izgubiti glavu, oboje ćemo ... Kao da ga poznajem 100 godina... Kao da smo cijeli život zajedno... Čudan osjećaj... Nakon svih zaljubljivanja do sad, ovo mi je nekako slađe od drugih... Nekako... lipo...
Držite mi fige, želim ga imati za sebe i želim da se osjećamo međusobno... Imam jako dobar feeling za ovo... Nadam se da se nisam prevarila ponovno, da se neće opet netko od nas prepasti emocija. Spremna sam opet dati sve od sebe...
STOJTE MI DOBRO, VRAĆAM SE OVIH DANA S VRUĆIM VJESTIMA
< | prosinac, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ne sanjam svoj život, nego živim svoj san... Ne vjerujem ženama, one vjeruju meni... Ne igram se sa sudbinom, samo je ponekad izazivam... I živim od danas do kraja... Meni ništa nije nemoguće... A pogotovo ne LJUBAV...
Tko sam ja da opisujem samu sebe... Blog je tu da pokušam i samoj sebi objasniti sebe...
Ninoch
Tija
Beauty queen
Sestrušina
012 station
Hrki
Karlovački blog
Buba
Zvonjava
Mala Chi
Amazonka
Slave
Suncokreta
Zanimljiv mladić
Pupak svijeta
PMS
Snovi o boljim noćnim morama
Lipota zore
mALa309
Britnica
Turmalina
Crkveni Miš
Ribarnica
Trantičica
Oko tamno
Alenitsu
Reggie
Daniela
une goutte
kenguur
Blog.hr